DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 82     <-- 82 -->        PDF

3. Normalna drvna masa. 4. Sastav šumsko-
gospodarskih nacrta i način gospodarenja.
5. Gibanje drvene mase, prirasta i
etata po godinama izmjere šuma. Sve s
velikim brojem tabela, crteža i detaljnom
stručnom analizom sakupljenih podataka.
M. Cokl: Kritičan pregled metoda za
uređivanje snežničkih šuma, str. 107-118.
Pisac daje odličan kritički osvrt na ove
postavke ranijih uređivanja: 1. inventarizacija
šuma (donja granica izmjere stabala,
debljinski stepeni i razredi, izvedba
inventarizacije, izmjera prirasta); 2.
pojam normalne šume; 3. utvrđivanje etata.
Sve je dokumentirano brojčanim podacima.
Među drugim kritičkim pogledima
pisac smatra, da je s ekonomskog gledišta
taksacijska granica od 8 cm bila preniska:
ako bi se ta granica podigla na 12
cm, otpala bi mjerenja na SOVo stabala s
3,5% mase, na 20 cm 693/o stabala s 19%
mase; zato se god. 1924. i prešlo na inventarizaciju
od 12 cm. Autor smatra, da bi
najbolje odgovara taksac. granica od 15
cm. I mi smo svojedobno g. 1955.) predlagali,
da se iz razloga štednje i točnosti mjerenja
za inventarizaciju prebornih šuma
Hrvatske odabere taks. granica od 15 ili
20 cm, ali unatoč brojčane dokumentacije
prijedlog je bio bez dublje diskusije odbijen
i taksiralo se od 10 cm pr. pr. (na području
NO kotara Rijeka troškovi inventarizacije
bili su, navodno oko 80,000.000
dinara). Autor se naročito kritički osvrnuo
na izbor modelnih stabala, na primjenu
kontrolne metode i izračunavanja prirasta,
na teoriju rasporeda drvnih masa odnosno
temeljnica, na upotrebu starosti i ophodnje.
Na koncu je utvrdio, da unatoč griješaka,
metode uređivanja šuma za ondašnje
prilike bile su pozitivne.
V. Tregubov: Oblik, struktura i gospodarska
vrijednost pojedinih tipova šuma,
str. 119—154. Sa šumsko-gospodarskog gledišta,
to je jedan od najvažnijih radova u
ovoj ediciji. U uvodu ove opsežne studije
pisac jasno i precizno daje opis različitih
oblika šuma i njihovu ovisnost o prirodnim
faktorima, a napose za zajednicu
Abieto-Fagetum dinaricum. U idućim poglavljijma
raspravlja o pojedinim tipovima
šuma na temelju opažanja, brojčano
i grafički iznesenih podataka, koje je sakupila
operativa i Institut, kao i na temelju
prostornih snimanja strukture šume
po broju stabala i projekcijama krošanja.
Mi ćemo ovdje ukratko prikazati sa


mo navode za zajednicu Abieto-Fagetum
dinaricum omphalodetosum, koja pokriva
oko 3/4 istražene površine (ostalih 10 zajednica
zauzimaju V4 površine). Drvna
masa je razmjerno niska (230—370 m3 po
ha), a ipak je prirast razmjerno visok, prosječno
12 m3/ha, i to zbog jakog učešća jele
(88%>). Odnos jele i bukve je vrlo labilan,
i vrlo mnogo ovisi o gospodarenju. Na pojedinim
mjestima bukov podmladak se
vrlo bujno razvija i stvaraju se dvoslojne
sastojine. Kvalitet. bukve je prosječno loš,
a kvalitet jele nije prvoklasan unatoč velikog
postotka tehničkog drveta (zbog granatosti,
kvrgavosti i širokih godova). Na
jednoj pokusnoj plohi horizontalna projekcija
krošanja na ha je 11.900 m2, a zastrta
površina 8.160 m2. Pisac na kraju edicije
daje smjernice za doznaku stabala za razne
varijante toga tipa šume.


V. Tregubov: Bonitiranje staništa, str.
155—159. U toj raspravi autor analizira
način bonitiranja po srednjoj visini u odnosu
na debljinu i starost stabala. Na području
Snežnika bonitiranje je vršeno po
visinskim prirastima na modelnim stablima.
Tregubov predlaže, da se za preborne
šume utvrđuje bonitet staništa (a ne
bonitet sastojine) u vezi s debljinskim prirastom
pojedinih vrsta drveća odnosno
vremenima prelaza na dominantnim stablima,
sve na bazi tipologije šuma (biljne
zajednice i tip tla). Ujedno kritikuje način
unutrašnjeg gospodarskog razdjeljenja,
koji nema dovoljno u vidu kvalitet staništa.
V. Tregubov: Zaključci za način gospodarenja
i uređivanja šuma, str. 161 do
163. Pisac u ovom radu navodi uspjehe,postignute
dosadašnjim prebornim gospodarenjem,
razloge, koji su doveli do tih
uspjeha i kritički osvrt na neke manjkavosti
i propuste. Ukratko daje preporuke
za buduće gospodarenje i uređivanje šuma.
Naročito ističe, da se unutrašnje gospodarsko
razdjeljenje treba oslanjati na
bonitete u vezi s tipovima šuma, a prirast
što više računati po kontrolnoj metodi. Na
boljim staništima drvna masa trebala bi se
kretati između 350—450 m3/ha, ophodnjicu
skratiti od 10 godina na 7, da se spriječi
prodiranje bukve; na ostalim staništima
drvna masa može biti 250—350 m3/ha i ophodnjica
10 godina. Uzgajanje tih šuma,
napose njega, treba se obavljati intenzivnije
nego do sada.
J. Safar