DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 80 <-- 80 --> PDF |
Celinski F.: Czynniki glebowe a rošlinnošć kserotermlczna Wielkopolskiego Parku Narodowego pod Poznaniem (Edafski faktori i kserotermna vegetacija Velikopoljskog nacionalnog parka kod Poznanja). Prace monograficzne nad przyroda Wielkopolskiego Parku Narodowego pod Poznaniem. Tom II, zeszyt 8. Poznan 1953. U Velikopoljskom nacionalnom parku, koji se nalazi južne od Poznanja, a zaprema 9.500 ha i obuhvaća najrazličitija staništa od krajnje suhih do najvlažnijih, raste oko 850 biljnih vrsta. Od njih navodi autor oko 1/4 kao vrste, koje imaju kseroterman karakter. Te se prema autorovim istraživanjima nalaze u šest biljnih zajednica i to: A. zajednice otvorenih staništa: 1. Festuca ovina-Silene otites, 2. Armerio-Festucetum, 3. Arrhenatheretum elatioris subas. s Briza media, 4. livada, koja pripada svezi Bromion ereeti, i B. šumske zajednice: 5. Querceto-Potentilletum albae i DOMAĆA STRUČNA LITERATURA PREBIRALNI GOZDOVI NA SNE2NIKU. VEGETACIJSKA IN GOZDNOGOSPODARSKA MONOGRAFIJA. Institut za gozdno in lesno gospodarstvo Slovenije, Ljubljana 1957. veliki format str. 164; 41 tabela, 48 crteža i slika. Urednici: V. Tregubov i M. Cokl. Na kraju svakog rada je opsežan sadržaj na francuskom jeziku. Na području NR Slovenije preborne šume pokrivaju oko 76°/o svih šuma, jednodobne 19%, niske 5">/o (Gozdarski vestnik 1957. str. 270). I zato Institut Slovenije ulaže mnogo rada u istraživanje prebornih šuma. No u navedenoj publikaciji nije to najvažnije. Mnogo je značajnije, da organizacija Instituta, sastav stručnog osoblja i materijalna baza omogućuju kompleksna istraživanja (i ne samo za preborne šume), i to historijska, geološka, klimatološka, pedološka, vegetacijska, uređivačka i uzgojna — s velikim brojem vanjskih saradnika (autora studija i u toj ediciji) i s mnogo pomoćnog osoblja. Navedena publikacija je odraz takvog sistema rada. U njoj se nalazi toliko bogata materija, da bi za svaki rad trebalo dati posebnu recenziju. 6. svijetla šuma običnog bora s Dianthus caesius i Scorzonera purpurea (Dicrano-Pinetum). U svakoj od tih zajednica. istražio je autor po nekoliko profila (3—7), pa podnosi podatke o njihovoj morfologiji, reakciji tla, sadržini CaC03 i mehaničkom sastavu. Na osnovu tih istraživanja kaoproučavanja rasprostranjenosti navedenih zajednica ,autor dolazi do zaključka, da su za pojavu kserotermne vegetacije u tom nacionalnom parku odlučni ovi faktori: osrednje suha klima, južne ekspozicije, niz ispona sa strmim padinama, nizak nivo donje vode i pomanjkanje izvora na obroncima, a od česti i tla bogata na CaCOs i pjeskovita tekstura. Na tla bogata (bar u dubljim horizontima) vapnom vezan je Querceto-Potentilletum albae, kao i livadne zajednice pod 1, 3 i 4. Na najlakša pjeskovita tla vezani su as. Festuca ovina- Silene otites, Armerio-Festucetum i šuma običnog bora (Dicrano-Pinetum); ostale se istražene zajednice nalaze pretežno na tlima nešto težeg mehaničkog sastava. Ing. Z. Gračanin Zato ćemo samo ukratko dati prikaz te pulikacije. V. Tregubov: Uvod, str. 3—5. Navedeni su razlozi, zašto su se vršila kompleksna istraživanja, i to na temelju proučavanja vegetacije, za površinu 3.514 ha. Iznesen je pregled izvršenih radova i razlozi za dosad neizvršena istraživanja (dendremetrijska, tehnološka, entomološka i kriptogamska). V. Tregubov: Metodika kompleksnih istraživanja na trajnim pokusnim plohama, str. 7—12. Metodika je dana okvirno, i to za ove radove: 1. izbor i omeđašivanje ploha; 2. ekološka istraživanja (klimatološka, geološka, petrografska, pedološka, fitocenološka, patološka i zoološka); opis šuma i proučavanje elemenata sastojine (promjeri, visine, projekcije krošanja, izbor mođelnih stabala, doznaka stabala za sječu, klasificiranje drveća po posebnoj metodi Tregubova s obzirom na biološki položaj drveća i kvalitetu debala, krošanja i vrha); 3. sistematsko obrađivanje podataka (karakteristike za staništa i sastojine); 4. ponovna mjerenja; 5. pregled pokusnih ploha. N. Persoglio: Geografski i geološki opis područja, str. 13—15. Ukratko je iznesen geografski položaj masiva Snežnika (1796 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 81 <-- 81 --> PDF |
m), koji se nalazi između Ilirske Bistrice, Postojne i granice NRH, njegova orografska struktura, geološka formacija (uglavnom kredni vapnenci, nešto jura, lapori i pješčenjaci iz eocena), morfološki izgled, koji je tipičan za područja Visokog krša. V. Manohin: Podneblje Snežnika i okolice, str. 17—22. Pisac najprije razmatra osnovne faktore, o kojima ovisi značaj klime. Zatim na naučnoj osnovici daje analizu i sintezu klimatskih faktora: insolacija, pritisak zraka, temperatura, oborine i njihov raspored, utjecaj dužine ležanja i debljine snijega na temperaturu i vegetaciju, vjetrovi (napose postanak i brzina bure), utjecaj orografskih faktora odn. reljefa na klimu. V. Tregubov: Šumske biljne zajednice, str. 23—65. Po značaju i opsegu to je jedan od najznačajnijih radova u ovoj publikaciji. Pisac, iskusan istraživač šumske vegetacije, i u radovima ove publikacije povezuju šumsku tipologiju s rješavanjem pojedinih problema iz uređivanja šuma: 1. U uvodu ovog rada najprije iznosi teoriju o tipovima šuma i uopće biljnih zajednica na temelju vlastitih iskustava i radova drugih autora: stanište, sistematske jedinice vegetacijskih zajednica, pojam klimaksa i biocenoze, vegetacijske sukcesije, tipovi šuma. 2. Klasifikacija biljnih zajedn´ca čini zasebnu studiju. Na temelju prijašnjih istraživanja u bosanskim prašumama i drugim šumama, kao i na temelju podataka mnogih drugih autora Tregubov smatra, da se za šumu jele-bukve na području dinarskih planina mora subasocijacija Fa™etum croaticum abietetosum Horv. izdignuti u asocijaciju Abieto-Fagetum dinaricum, jer te šume čine poseban makroekološki izdvojen pojas, u kojemu se nalazi mnogo subasocijacija. 3. Iznesena je ukratko metoda proučavanja vegetacije po Braun-Blanquetu, sabiranje terenskih podataka i sistematsko obrađivanje tih podataka. 4. Opis biljnih zajednica na temelju istraživanja na Sneženiku, i to za asocijaciju Abieto- Fagetum dinaricum ove subasocijacije: omphalodetosum vernae, lycopodietosum annotini, homogynetosum silvestris, mercurialetosum perennis sa popisima biljaka sistematski iznesenih u tabelama. Dalje je opisana poznata asocijacija Fagetum subalpinum, nova asocijacija Ulmeto-Aceretum; od zajednica četinjača poznata subasocijacija Abieto-Calamagrostidetum piceetosum i nova A.-C. goodyeretosum, kao i poznate asocijacije Piceetum croaticum subalpinum i Pinetum mughi. M. Kodrič: Pedološka istraživanja, str. 67 do 79. U vrlo sažetom obliku, vrlo pregledno i jednostavno pisana studija omogućuje da šumarski stručnjak dobije dobar profil o načinu i rezultatima rada": U uvodu autorica daje prikaz razvitka tla u odnosu na klimu, petrografsku podlogu, reljef i gospodarenje. U poglavljima 1 i 2 ukratko se prikazuje način pedoloških istraživanja i mogućnost utvrđivanja poznatih tipova tla na temelju usporedbe sa biljnim zajednicama. U pogl. 3 daje se pregled tipova tla na Snežniku, i to: razvijena tla (smeđa karbonatna duboka, jače zakiseljena i jako kisela), prelazna slabo razvijena tla (humozna, jako i manje skeletna) i nerazvijena tla (zakiseljena i bazična), U pogl. 4 dokumentirano su opisani pojedini tipovi tla; priloženi su vrlo instruktivni i lijepi crteži tla i odgovarajuće šumsko drveće zajedno s načinom njihovog zakorjenjivanja. V. Kindler: Povijest snežničkih šuma, str. 81—84, od doba Ilira, detaljnije od XIV. vijeka i pogotovu od XVIII. vijeka. Za nas u Hrvatskoj značajan je podatak, da je snežnički šume god. 1889. pregledala ekskurzija šumarske škole Križevci, a u toku deset daljnjih godina mladi šumari iz te škole bili su tu na praksi. F. Dolgan: Uređivanje šuma na području Snežnika s posebnim obzirom na revir Leskova dolina, str. 85—105. U uvodu pisac daje kratak historijski profil uređivanja šuma; najinteresantniji je podatak, da se je htjelo — kao i na području prebornih šuma Hrvatske — gospodariti oplodnom sječom, ali se od toga odustalo. 1. Upute za inventarizaciju šuma, po prijedlogu Hufnagla, za sva stabla od 8 cm pr. pr. naviše, za utvrđivanje prirasta s pomoću Presslerovog svrdla i za izračunavanje vremena prelaza stabala iz nižih debljinskih razreda u više; na temelju tih uputa iz ondašnjeg doba može se razabrati, kako se već na prekretnici našeg stoljeća nastojalo uvesti suvremeni način gospodarenja. 2. Gibanje drvne mase, prirasta, broja stabala i etata u reviru Leskova dolina od god. 1912. po pojedinim gospodarskim jedinicima, razdijeljenima po visinskim pojasima: godina 1912 1925 1936 1953 drvna masa 186 215 230 263 m3 "/o mase čet. 68 71 80 76 prirast 6,9 7,4 8,2 m3 79 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 82 <-- 82 --> PDF |
3. Normalna drvna masa. 4. Sastav šumsko- gospodarskih nacrta i način gospodarenja. 5. Gibanje drvene mase, prirasta i etata po godinama izmjere šuma. Sve s velikim brojem tabela, crteža i detaljnom stručnom analizom sakupljenih podataka. M. Cokl: Kritičan pregled metoda za uređivanje snežničkih šuma, str. 107-118. Pisac daje odličan kritički osvrt na ove postavke ranijih uređivanja: 1. inventarizacija šuma (donja granica izmjere stabala, debljinski stepeni i razredi, izvedba inventarizacije, izmjera prirasta); 2. pojam normalne šume; 3. utvrđivanje etata. Sve je dokumentirano brojčanim podacima. Među drugim kritičkim pogledima pisac smatra, da je s ekonomskog gledišta taksacijska granica od 8 cm bila preniska: ako bi se ta granica podigla na 12 cm, otpala bi mjerenja na SOVo stabala s 3,5% mase, na 20 cm 693/o stabala s 19% mase; zato se god. 1924. i prešlo na inventarizaciju od 12 cm. Autor smatra, da bi najbolje odgovara taksac. granica od 15 cm. I mi smo svojedobno g. 1955.) predlagali, da se iz razloga štednje i točnosti mjerenja za inventarizaciju prebornih šuma Hrvatske odabere taks. granica od 15 ili 20 cm, ali unatoč brojčane dokumentacije prijedlog je bio bez dublje diskusije odbijen i taksiralo se od 10 cm pr. pr. (na području NO kotara Rijeka troškovi inventarizacije bili su, navodno oko 80,000.000 dinara). Autor se naročito kritički osvrnuo na izbor modelnih stabala, na primjenu kontrolne metode i izračunavanja prirasta, na teoriju rasporeda drvnih masa odnosno temeljnica, na upotrebu starosti i ophodnje. Na koncu je utvrdio, da unatoč griješaka, metode uređivanja šuma za ondašnje prilike bile su pozitivne. V. Tregubov: Oblik, struktura i gospodarska vrijednost pojedinih tipova šuma, str. 119—154. Sa šumsko-gospodarskog gledišta, to je jedan od najvažnijih radova u ovoj ediciji. U uvodu ove opsežne studije pisac jasno i precizno daje opis različitih oblika šuma i njihovu ovisnost o prirodnim faktorima, a napose za zajednicu Abieto-Fagetum dinaricum. U idućim poglavljijma raspravlja o pojedinim tipovima šuma na temelju opažanja, brojčano i grafički iznesenih podataka, koje je sakupila operativa i Institut, kao i na temelju prostornih snimanja strukture šume po broju stabala i projekcijama krošanja. Mi ćemo ovdje ukratko prikazati sa mo navode za zajednicu Abieto-Fagetum dinaricum omphalodetosum, koja pokriva oko 3/4 istražene površine (ostalih 10 zajednica zauzimaju V4 površine). Drvna masa je razmjerno niska (230—370 m3 po ha), a ipak je prirast razmjerno visok, prosječno 12 m3/ha, i to zbog jakog učešća jele (88%>). Odnos jele i bukve je vrlo labilan, i vrlo mnogo ovisi o gospodarenju. Na pojedinim mjestima bukov podmladak se vrlo bujno razvija i stvaraju se dvoslojne sastojine. Kvalitet. bukve je prosječno loš, a kvalitet jele nije prvoklasan unatoč velikog postotka tehničkog drveta (zbog granatosti, kvrgavosti i širokih godova). Na jednoj pokusnoj plohi horizontalna projekcija krošanja na ha je 11.900 m2, a zastrta površina 8.160 m2. Pisac na kraju edicije daje smjernice za doznaku stabala za razne varijante toga tipa šume. V. Tregubov: Bonitiranje staništa, str. 155—159. U toj raspravi autor analizira način bonitiranja po srednjoj visini u odnosu na debljinu i starost stabala. Na području Snežnika bonitiranje je vršeno po visinskim prirastima na modelnim stablima. Tregubov predlaže, da se za preborne šume utvrđuje bonitet staništa (a ne bonitet sastojine) u vezi s debljinskim prirastom pojedinih vrsta drveća odnosno vremenima prelaza na dominantnim stablima, sve na bazi tipologije šuma (biljne zajednice i tip tla). Ujedno kritikuje način unutrašnjeg gospodarskog razdjeljenja, koji nema dovoljno u vidu kvalitet staništa. V. Tregubov: Zaključci za način gospodarenja i uređivanja šuma, str. 161 do 163. Pisac u ovom radu navodi uspjehe,postignute dosadašnjim prebornim gospodarenjem, razloge, koji su doveli do tih uspjeha i kritički osvrt na neke manjkavosti i propuste. Ukratko daje preporuke za buduće gospodarenje i uređivanje šuma. Naročito ističe, da se unutrašnje gospodarsko razdjeljenje treba oslanjati na bonitete u vezi s tipovima šuma, a prirast što više računati po kontrolnoj metodi. Na boljim staništima drvna masa trebala bi se kretati između 350—450 m3/ha, ophodnjicu skratiti od 10 godina na 7, da se spriječi prodiranje bukve; na ostalim staništima drvna masa može biti 250—350 m3/ha i ophodnjica 10 godina. Uzgajanje tih šuma, napose njega, treba se obavljati intenzivnije nego do sada. J. Safar |