DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 80 <-- 80 --> PDF |
Celinski F.: Czynniki glebowe a rošlinnošć kserotermlczna Wielkopolskiego Parku Narodowego pod Poznaniem (Edafski faktori i kserotermna vegetacija Velikopoljskog nacionalnog parka kod Poznanja). Prace monograficzne nad przyroda Wielkopolskiego Parku Narodowego pod Poznaniem. Tom II, zeszyt 8. Poznan 1953. U Velikopoljskom nacionalnom parku, koji se nalazi južne od Poznanja, a zaprema 9.500 ha i obuhvaća najrazličitija staništa od krajnje suhih do najvlažnijih, raste oko 850 biljnih vrsta. Od njih navodi autor oko 1/4 kao vrste, koje imaju kseroterman karakter. Te se prema autorovim istraživanjima nalaze u šest biljnih zajednica i to: A. zajednice otvorenih staništa: 1. Festuca ovina-Silene otites, 2. Armerio-Festucetum, 3. Arrhenatheretum elatioris subas. s Briza media, 4. livada, koja pripada svezi Bromion ereeti, i B. šumske zajednice: 5. Querceto-Potentilletum albae i DOMAĆA STRUČNA LITERATURA PREBIRALNI GOZDOVI NA SNE2NIKU. VEGETACIJSKA IN GOZDNOGOSPODARSKA MONOGRAFIJA. Institut za gozdno in lesno gospodarstvo Slovenije, Ljubljana 1957. veliki format str. 164; 41 tabela, 48 crteža i slika. Urednici: V. Tregubov i M. Cokl. Na kraju svakog rada je opsežan sadržaj na francuskom jeziku. Na području NR Slovenije preborne šume pokrivaju oko 76°/o svih šuma, jednodobne 19%, niske 5">/o (Gozdarski vestnik 1957. str. 270). I zato Institut Slovenije ulaže mnogo rada u istraživanje prebornih šuma. No u navedenoj publikaciji nije to najvažnije. Mnogo je značajnije, da organizacija Instituta, sastav stručnog osoblja i materijalna baza omogućuju kompleksna istraživanja (i ne samo za preborne šume), i to historijska, geološka, klimatološka, pedološka, vegetacijska, uređivačka i uzgojna — s velikim brojem vanjskih saradnika (autora studija i u toj ediciji) i s mnogo pomoćnog osoblja. Navedena publikacija je odraz takvog sistema rada. U njoj se nalazi toliko bogata materija, da bi za svaki rad trebalo dati posebnu recenziju. 6. svijetla šuma običnog bora s Dianthus caesius i Scorzonera purpurea (Dicrano-Pinetum). U svakoj od tih zajednica. istražio je autor po nekoliko profila (3—7), pa podnosi podatke o njihovoj morfologiji, reakciji tla, sadržini CaC03 i mehaničkom sastavu. Na osnovu tih istraživanja kaoproučavanja rasprostranjenosti navedenih zajednica ,autor dolazi do zaključka, da su za pojavu kserotermne vegetacije u tom nacionalnom parku odlučni ovi faktori: osrednje suha klima, južne ekspozicije, niz ispona sa strmim padinama, nizak nivo donje vode i pomanjkanje izvora na obroncima, a od česti i tla bogata na CaCOs i pjeskovita tekstura. Na tla bogata (bar u dubljim horizontima) vapnom vezan je Querceto-Potentilletum albae, kao i livadne zajednice pod 1, 3 i 4. Na najlakša pjeskovita tla vezani su as. Festuca ovina- Silene otites, Armerio-Festucetum i šuma običnog bora (Dicrano-Pinetum); ostale se istražene zajednice nalaze pretežno na tlima nešto težeg mehaničkog sastava. Ing. Z. Gračanin Zato ćemo samo ukratko dati prikaz te pulikacije. V. Tregubov: Uvod, str. 3—5. Navedeni su razlozi, zašto su se vršila kompleksna istraživanja, i to na temelju proučavanja vegetacije, za površinu 3.514 ha. Iznesen je pregled izvršenih radova i razlozi za dosad neizvršena istraživanja (dendremetrijska, tehnološka, entomološka i kriptogamska). V. Tregubov: Metodika kompleksnih istraživanja na trajnim pokusnim plohama, str. 7—12. Metodika je dana okvirno, i to za ove radove: 1. izbor i omeđašivanje ploha; 2. ekološka istraživanja (klimatološka, geološka, petrografska, pedološka, fitocenološka, patološka i zoološka); opis šuma i proučavanje elemenata sastojine (promjeri, visine, projekcije krošanja, izbor mođelnih stabala, doznaka stabala za sječu, klasificiranje drveća po posebnoj metodi Tregubova s obzirom na biološki položaj drveća i kvalitetu debala, krošanja i vrha); 3. sistematsko obrađivanje podataka (karakteristike za staništa i sastojine); 4. ponovna mjerenja; 5. pregled pokusnih ploha. N. Persoglio: Geografski i geološki opis područja, str. 13—15. Ukratko je iznesen geografski položaj masiva Snežnika (1796 |