DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Degradirano šumsko tlo, na kojem više ne uspijeva ni prirodna ni umjetna obnova listača, a na kojem četinjave kulture propadaju, često se ne može popraviti bez izvanrednih meliorativnih zahvata. Melioriranjem degradiranih šumskih tala Dr, ing. Nemec bavi se preko 30 godina. Objavio je za to vrijeme oko 50 knjiga, studija i članaka. Najopsežniji su: Hnojeni lesnich kultur I. i II. (Praha, 1946 i 1950). U ovoj knjizi detaljnije iznosi rezultate svojih najnovijih radova i opažanja. Za melioraciju degradiranih terena ne koristi Neme c samo nbičajene načine, t. j . vapnjenje, gnojenje kompostom, primjenu pomoćnih meliorativnih vrsta drveća, grmlja i drugog bilja, nego uvodi i novi način melioracije degradiranih šumskih tala, a to je gnojenje prašinom od raznog eruptivnog kamenja. Kao dugogodišnji naučni radnik na polju šumarskih istraživanja u oblasti pedologije Neme c posjeduje velika iskustva iz te oblasti. Sada radi u Institutu za šumarska istraživanja u Zbraslavu kod Praga. Meliorativne zahvate bazira on na naučno- istraživačkim nalazima. Proučava profil degradiranog tla i stanje hraniva u pojedinom sloju tla. Utvrđuje manjke hranjiva, a odatle i uzroke slabom razvoju šumskog drveća. Autor detaljno opisuje sastav i svojstva bazičnog kamenja iz domaćih kamenoloma. Obraća kod toga specijalnu pažnju na dijabaz, bazalt, melafir, gabro, trahit, amfibolit i dr. Materijal od tog kamenja pokazao je do sada vrlo dobre rezultate pri melioraciji šumskih tala. Autor pridaje važnost biogenim makroelementima, a također se obilno osvrće i na biogene mikroelemente, koji su neophodno važni za razvoj šumskog drveća. U opsežnim poglavljima autor opisuje rezultate izvršenih meliorativnih zahvata na raznim tipovima degradiranih šumskih tala. Prikazao je rezultate melioracije azonalnih tala, i to vapnjenjem, gnojenjem dibaznim prahom, smjesom komposta, humusa i bazalta, te pokrivanjem tla grančicama drveća i vrijesa. Iznosi svoje nalaze iz oblasti melioracije degradiranih rendzina vapnjenjem i gnojenjem prašinom raznog bazičnog kamenja. Najviše se bavi melioracijom degradiranih pjeskovitih tala podzolastog tipa, gdje se pojavljuje mjestanac. I tu je postigao odlične rezultate primjenom prašine bazičnog kamenja, koju dodaje u jamice ili širom po površini — bez obrade i uz obradu frezama. Iznosi i iskustva postignuta na teškim glejnim tlima i oglejenim podzolima nastalim utjecajem podzemne vode. Nemecov a knjiga je prvo opsežno stručno djelo o metodama melioracije degradiranih šumskih tala ne samo u čeho slovačkoj nego i inače u evropskoj stručnoj literaturi. Iz nje će šumari praktičari crpsti važne pouke za svoj rad. Knjiga će osobito dobro doći šumarskim stručnjacima, koji se bave obnovom šuma degradiranih utjecajem čovjeka, a naročito forsiranjem monokultura smrče i bora. Dr. M. Anić F. Schwerdtfeger; Waldkrankheiten (Bolesti šume). II. izdanje, 485 str., 199 crteža. Verlag Paul Parey, Hamburg- Berlin, 1957. Iako zaštita šuma ima među šumarskim naukama svoje određeno i uglavnom čvrsto mjesto, ipak joj se često osporava pravo na postojanje kao samostalne naučne discipline. Ukazuje se na činjenicu — koju svi dosadašnji udžbenici i priručnici zaštite šuma doista potvrđuju — da se bitni sadržaj ove nauke iscrpljuje opisivanjem biologije i suzbijanje po šumu štetnih kukaca i gljiva. Zbog toga bi, prema navedenom shvaćanju, zaštitu šuma trebalo pripojiti entomologiji i fitopatologiji, a »preostali dio« bi se mogao pridijeliti uzgajanju odnosno uređivanju šuma. Schwerdtfeger polazi sa stanovišta, da je opisivanje uzročnika šteta, njihovog djelovanja i mogućnosti suzbijanja, samo jedan i to specijalni dio struke, kojega treba nadopuniti jednim isto tako važnim općim dijelom. Taj dio treba da ispituje, kako sa strane uzročnika štete tako i 8a strane šume, potrebne preduslove, koji dovode do izbijanja bolesti i do nastupa štetnog djelovanja, zatim da istražuje tok bolesti i njihovo gospodarsko i biološko djelovanje te konačno mjere čovjeka, koji čuva šumu kao gospodarski objekt, na predohrani i suzbijanju šteta. Ustvari Schwerdtfeger je začetnik jednog novog gledanja na nauku o zaštiti šuma, koje bi se ukratka moglo ovako izložiti: Polazna točka u zaštiti šuma ne smije biti niti štetni kukac ili gljiva niti način suzbijanja. Zaštita šuma, kao šumarska znanstvena oblast, mora poći od šume ili od njene biološke i gospodarske jedinice — sastojine. Na taj način dolazi se nužno do jednog novog — entomološkom i mikološkom shvaćanju nadređenog — stanovišta, koje sva zbivanja u šumi, bila ona normalna ili vodila k štetama, promatra kao |