DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 65 <-- 65 --> PDF |
denca, da sc malene šumice (»Small woodland «), koje pripadaju poljoprivredniku, t. j . seljaku, odnosno farmeru, uključe u opću politiku zemlje. No, da bi takva politika bila plodonosna, trebalo bi, da razvoj poljoprivrede i razvoj šumarstva idu zajedno, a ne da se posebno tretiraju, kao što se to još uvijek često događa. Privatne šumice, a naročito seljački šumski posjed mnogo trpi zbog toga, jer se velike poljoprivredne investicije vrše često na račun šume, u kojima se na taj način siječe više od prihodnih mogućnosti. Stoga komisija preporuča Generalnom direktoru, da vladama evropskih zemalja, članicama, skrene pažnju na potrebu koordinacije između šumarske i poljoprivredne politike u pogledu malih, privatnih šuma. Komisija zagovara povezanost između evropske Konfederacije poljoprivrede (European Confederation of Agriculture) i evropske komisije za šume. Usprkos reznolikosti problema, koji se pojavljuju u sitnom seljačkom šumskom posjedu, komisija je uvjerena, da bi trebalo poduzeti niže´ navedene mjere, koje bi popravile sadašnje stanje u tim šumama : a) osnivati različite organe (sindikate, komore i si. u smislu postojećih zakona), koji bi imali za cilj, da se spriječi svako daljnje cijepanje malenog, seljačkog posjeda. b) osnivati različite organe, kojima bi bio cilj pošumljavanje golih šum. površina, sadnja brzo-rastućih vrsta drveća, i t. d. c) prevesti niske šume u visoke i srednje uzgojne oblike. d) razviti suradnju između poljoprivrede i šumarstva. e) podučavati seljake — male šumoposjednike — kako treba gospodariti u malenim seljačkim šumama. f) davati financijsku pomoć seljacima, malenim šumoposjednicima, za šumskouzgojne radove. g) razviti sistem osiguranja protiv požara, insekata, bolesti i drugih nepogoda. Nakon produbljene i bogate diskusije, komisija je predložila odnosno preporučila Generalnom direktoru, da pozove zemlje, članice: 1. da što intenzivnije vrše izmjenu iskustava o malenom, privatnom šumskom posjedu, kako bi se lakše i uspješnije primjenjivale naprijed navedene mjere; da organiziraju stručne ekskurzije uz učestvovanje šumarskih i poljoprivrednih stručnjaka; 2. da se evropskoj komisiji za šume redovito podnose izvještaji o razvoju šumarstva u malenim, seljačkim šumama. Komisija je također zamolila Generalnog direktora, da se u časopisu FAO-a »Unasylva« publicira sadašnje stanje u malenim privatnim šumama. Evropska komisija za šume prihvatila je izvještaj petog i šestog zasjedanja radne grupe za pošumljavanje. Peto zasjedanje održano je u Nimu, u Francuskoj, u vremenu od 3 — 9 lipnja 1956. Na tom zasjedanju bila je i naša zemlja zastupana. Šesto zasjedanje radne grupe za pošumljavanje održano je uoči devetog zasjedanja evropske komisije za šume na dan 6 i 7. maja 1957., gdje su bili i predstavnici naše zemlje. S obzirom na veliku potrebu i potrošnju celuloznog drveta, evropska komisija je predložila radnoj grupi, da na svom slijedećem zasjedanju stavi na dnevni red problem podizanja novih plantaža brzorastućih drveća (ne samo topola i eukaliptusa!). Radna grupa za pošumljavanje radi na studiji o politici pošumljavanja. U toj će se studiji analizirati problemi, koji se odnose na upotrebu tla i zemljišta sa aspekta cijelog svijeta. Komisija je to poduprla i podcrtala važnost takve studije. Evropska komisija za šume prihvatila je prijedlog Velike Britanije, da se sedmo zasjedanje radne grupe za pošumljavanje održi u Engleskoj, u proljeće 1.958. godine. Evropska komisija za šume je konstatirala na temelju izvještaja pojedinih zemalja, da divljač čini velike štete u šumama, ledino sredstvo u borbi za smanjivanje tih šteta, zasada, je ograđivanje branjevina i osnivanje ispašišta za divljač unutar šume. Smatra se potrebnim, da se uspostavi koordinacija rada između šumarskih i lovnih organizacija. Bolest na kunićima, myxomatoza, znatno je smanjena u mnogim zemljama. Čini se, da je virulentnost te bolesti mnogo blaža. Sa gledišta šumarstva proširenje myxomatoze imalo je korisnu reperkusiju na branjevine i mlade sastojine, jer je postalo nepotrebno ograđivati mlade plantaže. To je znatno smanjilo troškove pošumljavanja. Zasada još nije moguće izvući definitivne zaključke o tome kakav će biti budući razvoj te bolesti. Komisiji je skrenuta pažnja na to, da je Internacionalna Unija za zaštitu prirode izdala jednu publikaciju o razvoju myxomatoze. Među insektima, koji prave štete u šumama gotovo svih evropskih zemalja spominje se Tortrix viridana, Lymantria di- spar, Melacosoma neustria i Thaumetopoea pityocampa. |