DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 61     <-- 61 -->        PDF

Sve škole za šumske radnike odlično su opremljene učilima, slikama, zbirkama
alata, radionicama i vežbaonicama a raspolažu obično i sopstvenim školskim šumama.


U Austriji su sve ove škole smeštene zajedno sa šumarskim školama tako da
koriste zajedničke zbirke, učila, kabinete, prostorije pa i nastavnike, što je vrlo
ekonomično.


Pored škola za šumske radnike postoje još i škole za seljake šumoposednike
odnosno posebni kursevi za obučavanje seljaka. U Bavarskoj je nadaleko čuvena
škola za seljake šumo-privrednike (Waldbauernschule) u Hohenkammernu. Škola
je osnovana još 1936 godine a obnovljena 1. X. 1947 godine.


Oblik nastave jeste 1/3 u učionici, 1/i u radionici, Va u šumi. Osnovni metod je
ociglednost, prisnost i jednostavnost u izlaganju. Program obuhvata osnovna znanja
iz gajenja i iskorišćavanja šuma, zatim naučne organizacije rada u šumarstvu (alati,
postupci, metodi itd.), prodaja i unovčenje drveta, za što vlada najveći interes, i
najzad zakonskih propisa o šumama. Dosada je u toj školi bilo 7 redovnih kurseva
sa 247 posetilaca. Međutim, pored ovih redovnih ima i ceo niz drugih specijalnih
kurseva.


U Austriji se obučavanje seljaka u šumarstvu vrši u zatvorenim i otvorenim
kursevima. Otvoreni kursevi su za seoske mladiće koji moraju da ostanu kod kuće.
Ovi se kursevi drže tamo gde se mogu okupiti najmanje 20 takvih mladića i održavaju
se preko zime jedanputa nedeljno.


Zatvoreeni kursevi održavaju se odjednom, obično u scdištu neke šumarske
škole ili škole za šumske radnike i traju 60 radnih časova uzastopce.


U pogledu programa kursevi se dele na cpšte i specijalne. U specijalne kurseve
idu sledeće teme: oplemenjivanje ritskih šuma; podizanje i održavanje šumskih
rasadnika; priprema i održavanje savremenog šumskog alata; prorede i oštećenja
od divljači i preborno gazdovanje; sakupljanje semena; premer drveta. Postoje i
posebni kursevi za opštinske lugare koji se regrutuju od seljaka.


Pored toga postoji i niz oblika rada sa zemljoradničkom omladinom.


Od mnogih drugih oblika rada na školovanju i prosvećivanju seljaka treba
napomenuti posebne stručne šumarske časopise za seljake. Tako, na primer, u Holzkirchenu
(Bavarska) izdaje takav časopis zadruga šumskih seljaka sreza a u Štajerskoj
Poljoprivredna komora.


Pored ovih časopisa izdaje se i niz popularnih knjiga i brošura o šumarstvu
pa čak i u obliku romana (za odrasle) i bukvara (za decu).


Problemi drvnog tržišta


U Nemačkoj je drvno tržište celih 17 godina (do kraja rata) bilo centralizirano
i dirigovano a time i organizovano. Posle rata dolazi do postepenog oslobađanja tržišta
te je ono danas potpuno slobodno. Slobodno tržište sastoji se u tome što svaki šumosopstvenik
može da pcseče koliko i šta hoće samo ne srne da dođe u sukob sa propisima
o pustošenje i zaštitnim šumama. Svako izrađuje Sortimente kakve želi. —
S druge strane na tržište utiče i specifično stanje u drvnoj industriji. Ranije dirigovano
tržište sa distribucijom i cenama (dirigovanim) za piljenu robu i oblovinu
omogućavalo je da se održi svaki pogon tako da se nisu mogli isključiti zastareli i
neracionalni što je inače normalan proces. A kako je bila dozvoljena modernizacija
postojećih pogona to su se, pri istom broju pogona, povećavali kapaciteti tako da su
oni danas dva do tri puta veći od mogućnosti seča. Zato u Nemačkoj drvno-industriski
pogoni rade sa vrlo smanjenim kapacitetima te su neekonomični. Mora se uvoziti
35°/» potrebne drvne sirovine za industriju prerade drveta. Ovaj uvoz utiče na cene
drveta na unutrašnjem tržištu a time i na cene oblovine. U stvari uvoz reguliše
cene drvetu.


Kada se pojave potraživanja velikih količina sortimenata posebnih vrsta (na


primer: realizuje se veliki program građevinskih radova) dolazi do poremećaja na


tržištu na taj način što pilane dižu cene da bi obezbedile sirovinu.


Da bi se otklonili poremećaji i osigurala stabilnost tržišta vrše se stalno vrla


detaljne sistematske studije konjunkture tzv. konjunkturna istraživanja koja s«


59