DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 45 <-- 45 --> PDF |
DEGRADACIJA ŠUME NA UČKI Ivan Draščić — Opatija Da bi pobudili što veći interes za hitno preduzimanje efikasnih mjera za spriječavanje daljnjeg propadanja šume na Učki odlučili smo, da u najkraćim crtama iznesemo, koliko je nama poznato, glavne uzroke degradiranja ove nekada vrlo lijepe šume. Prije toga potrebno je da damo kratak historijat ove šume, da opišemo geološke i pedološke prilike planine Učke i da kažemo, da će se naša razmatranja odnositi isključivo na uži dio Učke i to od cea 750 m nadmorske visine pa do najvišeg vrha Učke 1396 m t. j . na površinu koja je najjače izložena degradaciji i ispiranju zemljišta. Ova površina nalazi se između slijedećih međaša: na sjeveroistoku cesta Rijeka—Pazin, na istoku sjenokoše raznih privatnika. Na jugu i jugoistoku privatne sjenokoše i put koji vodi do sela Mala Učka. Na jugozapadu, zapadu i sjeverozapadu čestice raznih privatnika iz Male, Vele Učke i Vranja te cesta Rijeka—Pazin. Cjelokupna površina između navedenih međaša iznosi oko 360 ha državne šume. Od toga 190 ha goleti raznih privatnika. Jugoistočni, istočni i sjevero-istočni dio prije omeđašene šume bio je do svršetka drugog svjetskog rata vlasništvo općine Lovran odnosno poreznih odlomaka: Oprić, S. Francisko Lovran i Tuliševica; taj je dio poslije rata prešao u posjed narodne vlasti. Jugozapadni, zapadni i dijelom sjeverozapadni dio ove šume, koji je do svršetka drugog svjetskog rata spadao pod upravu kotara Pazin, bk> je još ranije podjeljen među pravoužitnike iz sela Vela Učka i Vranje. Granica između privatnog i državnog posjeda Učke teče uglavnom po bilu ove planine. Geološku podlogu tla na kom raste ova šuma tvori uglavnom vapnenac i dolomit a mjestimice, na zapadnom dijelu, dolazi i lapor. Reljef zemljišta je isprekidan, obiluje manjim i većim strminama. Tu i tamo pojavljuju se manje ravnice, kotline, vrtače i slično. Tlo je plitko do jako plitko (jer je isprano) srednje duboko i duboko između pukotina u kotlinama i vrtačama. Zemlja je uglavnom crvenica i planinska crnica. Prijašnje stanje šume. Suma na sjeveroistočnom dijelu planine Učke, sada u posjedu države, bila je prije 50 godina u vrlo dobrom stanju. Može se kazati da je to bila prašuma čiste (bijele) bukve. Da je zaista ona bila takva, može se danas ustanoviti po mnogobrojnim panjevima iznad 1^00 m nadmorske visine. U pojedinim uvalama i vrtačama bilo je bukovih stabala i do preko 30 m visokih, koja su do 20 m visine bila bez ijedne grane. Međutim jugozapadni dio planine Učke na površini od oko 50—60 ha bio je već tada jače ogoljen. Zapadni i sjeverozapadni dio šume na Učki, koji je tada spadao pod upravu kotara Pazin i bio prije tog vremena podijeljen između pravoužitnika, već je tada bio jače iskorišten, ali se još uvijek nalazio u prilično dobrom stanju. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Za početak degredacije ove šume možemo navesti samo glavne uzroke. Jače iskorištavanje tadašnje općinske šume na Učki počelo je oko 1906. godine, a vršili su ga razni trgovci drvom iz Lovrana, Opatije i Rijeke; no najjače iskorištavanje vršilo se za vrijeme talijanske uprave. Budući da je u ono vrijeme šuma na Učki bila bez ikakvih kolnih puteva, to su trgovci drvom, koji su vršili sječe o svom trošku gradili kolne putove u unutrašnjosti šume, kako bi što prije izvezli posječeno drvo. Konsignaciju su vršili općinski lugari, koji su po tadašnjem običaju uglavnom konsignirali najstarija, najveća i najbolja stabla. S ove strane nije bilo većih prigovora. Međutim obaranju stabala nije se posvećivalo dovoljno pažnje tako, da su se pri obaranju, nešto iz neznanja a nešto moguće i iz pretpostavke da se u tako bujnoj šumi može sjeći po volji bez straha za posljedice, pričinjale vrlo velike štete. Takvim sječama nastale su veće ili manje praznine pa se time stvorila . mogućnost atmosferskim faktorima da započnu svoje razorno djelovanje. Djelovanje atmosferilija bilo je pojačano neograničenom i prekobrojnom pašom svakovrsne stoke, naročito ovaca. Možda će nam netko primjetiti da ovce u visokim bukovim šumama ne mogu pričinjati većih šteta. Međutim ovce, osobito za vrijeme ljetnih kiša, napuštaju na pašnjacima i najbolju pašu trave i bježe u šumu, gdje radije brste bukovo lišćei nego da na suncu pasu dobru travu, i u šumi pričinjaju vrlo velike štete, pače ništa manje nego koze. One pored brštenja lišća pričinjaju na strmim položajima, litijskim hodom nogama vrlo velike štete, naročito pak na terenima gdje se zemlja, uslijed toga što se temperatura dnevno po više puta mijenja od ledišta do plus 15, — stalno steže i rasteže i nalazi u gibanju. Svakome je jasno, da će do ispiranja i odnošenja zemlje doći mnogo prije tamo gdje je pašarenje neograničeno i neprekidno. Jasno je i to, da će na otvorenim obešumljenim površinama degradacija sve više zauzimati maha i da će se sterilne površine sve više uvećavati, ako se tome ne doskoči promišljenim mjerama, jer prirodne sile naročito na tako velikim površinama kad razaraju djeluju neprekidno. Sve to vrijedi i za ostale šume na Učki. Nažalost o tim uzrocima vodilo se sve do danas vrlo malo računa i radi toga je šuma na Učki degradirana do sadašnjeg stanja. Sadašnje stanje državne šume na Učki je kritično, i ono nas upravo zabrinjuje. Ponajviše iz razloga, jer je ispiranje zemljišta preotelo maha i raširilo se na svim strmim i jako strmim položajima, pa se bukova stabla na tim terenima masovno suše i propadaju. Na ovim položajima podmladka nema, jer biljke koje niknu iz opalog sjemena redovito propadaju još iste godine. Ako se koja i održi, jedva da vegetira par godina pa napokon i ona propadne. ^ Tako degradiranih šuma na Učki ima oko 50% od navedene površine; oko 50 ha goleti nastale su kako smo već napomenuli prije 50 godina. Ova golet počinje na jugozapadnom dijelu Učke od puta koji vodi iz Lovrana u selo Mala Učka, pa od privatnih čestica iznad sela Mala Učka i dopire do najvišeg vrha Učke (1396 m). Međutim na neispranim površinama šuma je na Učki još dobra i ako nema u njoj stabala jačih dimenzija |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Sadašnje stanje privatne šume na Učki je još kritičnije, jer je ona degradirana ili jako degradirana na jako strmim terenima. Nakon što smo u najkraćim crtama opisali prijašnje stanje šume na Učki, glavne uzroke njenog propadanja (degradacije) te njeno sadašnje stanje, potrebno je da kažemo naše mišljenje i sugestije o mjerama, koje bi trebalo hitno preduzeti za sprečavnje daljnje degradacije šume, te o mjerama kojima bi već degradiranu površinu mogli ponovno meliorirati do prijašnjeg stanja, kako bi ona svojim zelenim plaštem mogla trajno pokrivati planinu Učku. Ako promatramo malo prije iznesene glavne uzroke o propadanju odnosno degradaciji ove šume, ne trebamo puno razmišljati šta bi trebalo hitno učiniti. U prvom redu moramo zaštiti tlo od daljnjeg ispiranja i osiromašenja. Naravno ovu zaštitu trebalo bi provesti tako, da ona bude trajnog karaktera. Po našem mišljenju takvu zaštitu možemo postići samo i isključivo putem podizanja manjih ali solidnih podzida po izohipsama prilagodavajući se konfiguraciji terena, uz istodobno umjetno pošumljavanje raznim vrstama bora, koji najbolje popravljaju tlo, te općenitom zabranom paše. Dakako prvenstveno na najizloženi]im položajima, ubrojivši i već postojeću golet. , Moramo odmah napomenuti, da bi uputno bilo, kad bi se podizanje podzida i pošumljavanje provađalo u većem opsegu i kad bi se sa ovim radovima po mogućnosti što prije započelo. Na taj način bi bar donekle iskoristili zaštitu od postojeće kržljave šume, koja je sigurno osuđena na propast. Ne možemo računati sa uzgajanjem bukve na ispranim i omršav- Ijenim zemljištima sve dok se zemljište ponovno ne popravi. Kako smo već ranije istakli šuma na zapadnom dijelu Učke vlasništvo je raznih privatnika iz sela Vela Učka i Vranje. Poznato je, da se na privatnim vlasništvima pa i u šumama praktički ne mogu uspješno provađati potrebni radovi melioracije i pošumljavanja, naročito ne, ako su ovi radovi skopčani sa izdacima i ograničenim iskorišćavanjem na dotičnoj površini. Po našem mišljenju privatnici ne bi niti mogli provađati potrebne radove za zaštitu tla i melioraciju svoje šume na Učki. Vjerojatno bi se oni čak tome i protivili i onda kad bi se ono provodilo o trošku države. Radi toga bi u interesu sigurnog spašavanja privatnih šuma i njihovog daljnjeg uzdržavanja, najpovoljnije i najsigurnije rješenje bilo, da se one na neki način otkupe od privatnika ili pak zamijene sa drugom isto toliko vrijednom šumom, koja nije izložena tako velikoj pogibelji od ispiranja i degradacije. Poznato je da šuma utječe u velikoj mjeri na poboljšanje klimatskih prilika. Prema tome možemo sa sigurnošću ustvrditi, da bi posljedice ogo ljenja Učke bilo upravo katastrofalno za čitavu Istru, naročito pak za ljeto vališta na Kvarnerskoj rivijeri sve do Pule. Nećemo pogriješiti ako ustvr dimo da o šumi na Učki ovisi daljnji opstanak tih ljetovališta. Na koncu moramo nadodati i to da su se Hrvati Istre u svojim bor bama i nevoljama pod pritiskom neprijatelja uvijek obraćali prema Učki, jer sü od te strane uvijek očekivali utjehe i pomoći, pa je logično da su je oni u svome zanosu smatrali i danas smatraju Učku simbolom Istre. Istina je, da će radovi za zaštitu tla od daljnjeg ispiranja i osiroma šenja te provađanje pošumljavanja i melioracije degradirane šume biti |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 48 <-- 48 --> PDF |
skopčani sa vrlo velikim troškovima. Međutim veličina novčanih sredstava u navedene svrhe s obzirom na malo prije navedene koristi, koje nam šuma na Učki pruža, te obzirom na navedene katastrofalne posljedice, koje bi neminovno nastale iza ogoljenja Učke, u nikakvom slučaju ne bi smjelo biti zaprekom, a da se po nama sugerirani radovi ne bi što prije započeli i još pravodobno potpuno završili. Napokon treba da napomenemo i to, da pitanje namicanja novčanih sredstava za provađanje radova na osiguranju zaštite tla na Učki, pošumljavanje, melioracije postojeće šume, te daljnje uzdržavanje ove šume ne bi smjelo ostati na samoj šumariji Opatija, jer se ovdje ne radi o koristima samo za Opatiju nego i za čitavu Istru, kvarnersku rivijeru i turizma na tome području. Prema tome ove bi troškove trebala snositi čitava Istra, Glavna uprava za turizam, pa i čitava Hrvatska. Potrebno je trajno očuvati šumu na planini Učki, jer je ona najljepša planina na Hrvatskom Primorju i ako je pustimo da propadne, pored ogromne štete za Istru, naši bi nas potomci s pravom osuđivali. Analiza troškova pokazuje, da je radi zaštite šuma na Učki potrebno: 1. za pošumljavanje2. za podizanje suhozida3. podizanje raštrkanih podzida Din « « 8,728.500.— 3,780.000.— 1.260.000.— Sveg a I—III Din 13,768.500 — Podizanje suhozida i podizanje rustikalnih podzida imalo bi se izvršiti po mogućnosti u prvoj god. t. j . 1958. godini. Pošumljavanje bi se imalo započeti nakon što bi se ovi radovi (podizanje obrambenog zida i rustikalnih podzida) bili potpuno završeni tako, da bi se ono provelo u roku od 5 godina (t. j . svake godine po 10—12 ha). Moguće će netko prigovarati, da su u elaboratu predviđeni troškovi previsoki. No možemo ustvrditi da su oni prema današnjim prilikama realni. Podizanje suhozida (obrambenog) sa južne i jugozapadne starne i dijela zapadne strane ove goleti mora se svakako provesti, jer je taj dio gole Učke naročito izložen svakodnevnom upadu stoke, pošto graniči sa selom Mala Učka, čiji su stanovnici stočari, koji posjeduju po 20—40 i više ovaca i po koju kravu. Još jedan dokaz više koliko ovce oštećuju šumu na strminama, jest ova strana Učke koja je mnogo ranije potpuno ogolila, i danas na tom dijelu nema elemenata šume. Ako se ta površina ne ogradi, svako pa i najbolje izvršeno pošumljavanje, ne bi bilo uspješno, a posljedica bi bila neprestana popunjavanja kulture, koja bi jamačno koštala mnogo više nego što bi se potrošilo za podizanje obrambenog suhozida. Osim toga jednom podignuti suhozid branio bi ovu kulturu od eventualnog požara, jer ispod ove površine vodi put od Lovrana do sela Mala Učka. Oko ovog puta se često skoro svake godine pojavljuju šumski požari. Naravno pošto je to golet, izgori samo trava i po koji grm od Juniper us comunis ili grm od Rosa canina, ali kad bi tu bila šuma, i ona bi izgorjela. I ove se godine pojavio požar ispod spomenutog puta. Dakle ili ovu golet ograditi suhozidom i pošumiti ili pustiti da potpuno propadne. Sto se tiče podzida, možemo kazati da se bez njih na strmim i jako strmim površinama ne bi moglo vršiti uspješno pošumljavanje. jer bi posađene biljke bile izložene |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 49 <-- 49 --> PDF |
zamuljivanju ili bi pak voda odnijela zemlju, koja se nalazi oko posađene bilje, pa bi uvijek imali veliki posao oko čišćenja biljaka od zamuljenja ili oko donosa nove zemlje za zamjenu one, koju je voda odnijela. Kad bi se pravodobno ova gola površina obzidala suhozidom, te na strmim položajima podigli rustikalni podzidi za zaštitu tla od daljnjeg ispiranja, moglo bi se pošumljavanje vršiti sa zajamčenim uspjehom od barem 80°/o bez obzira na sušu za vrijeme ljeta. Bez obrambenog zida, rustikalnih podzida u najboljem slučaju moglo bi se računati na uspjeh od 20—30°/o, a vjerojatno pošumljavanje ne bi bilo uspješno. Osim toga ne bi se jako strmi položaji uopće mogli posumiti te bi ostale vječite praznine. Što se pak tiče melioracije još postojeće degradirane državne šume na Učki, kojoj prijeti potpuna propast možemo kazati za sada samo to, da bi bilo hitno potrebno podizanje rustikalnih podzida t. j . osigurati zemljište od daljnjeg ispiranja i osiromašenja. Koliko bi trebalo takvih podzida nije nam moguće točnije navesti, jer je veći dio šume Učke na velikim strminama. Međutim neću puno pogriješiti ako kažem, da bi ih isada trebalo podignuti od 4000—5000 tm sa utroškom od 900 dinara po tm t. j . za 5000 tm 4,500.000 dinara. Sume, koju posjeduju razni privatnici su na čitavoj površini Učke jako degradirane i jako zakržljale, te im prijeti potpuna propast, ako se odmah to ne spriječi. Već sada ima oko 6 ha potpune goleti. |