DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 38 <-- 38 --> PDF |
širokolisne šume« »zona jele-smrče« i »stijene i šikare«. Te zone date su u tekstu šematski sa protezanjima u određenoj nadmorskoj visini (označenoj u stopama). Ova šema nije potpuno tačna, jer je izostavljen faktorekspozicija. Sa autorovim izlaganjima o narodnim nazivima omorika i omora koji »simboliziraju vitkost«, kao i sa nazivom »muljika« koji bi trebao također da je povezan sa Pančićevom omorikom ne bi se mogao složiti niko od nas koji te prilike bolje poznaje. Čudi nas samo gdje je mogao naći takva objašnjenja. U ovoj radnji posebnu vrijednost imaju dendrometrijski podaci kao i podaci prirasta koji su izračunati pomoću izvrtaka dobivenih Preslerovim svrdlom i mjerenjem visina sa Brandis-ovim hipsometrom. Ti podaci su dati i tabelarno ali u stopama i inčama. Ukupno je uzeto 29 stabala iz 6 različitih sastojina. Isto tako dati su tabelarni prikazi drvne mase po jedinici površine (1 acre) za Gostuju, Trenicu i Crvenu Stijenu. Zaključujući svoj rad, autor rezimira svoje utiske koje je prikupio u prirodnim staništima Pančićeve omorike i dovodi ih u vezu sa uspjehom kulture toga drveta u Britaniji. Po njegovom mišljenju Pančićevu omoriku u njenim prirodnim staništima ograničavaju faktori sredine (i konkurencije drugog drveća) a naročito je »glavni faktor ograničavanja njenog rasta voda koja joj stoji na raspolaganju«. Na osnovu toga zaključuje da će u povoljnim uslovima i to u Britaniji Pančićeva omorika bolje uspijevati. Na kraju rada, u dodatku, prikazan je sastav zajednice »Piceetum omoricae« prema našim podacima, premda ova zajednica nosi naziv autora Tregubova . Također su dodati podaci snimaka »kvadranata« sa Gostilje i Stoca prema Tregubov u i već spomenute pedološke analize Poledice i Stankovića. U radu su reproducirane dvije vrlo uspjele fotografija staništa Pančićeve omorike; jedna sa stijena Radomišlje kod Foče, a druga sa sjevernih padina Gostilje kod Višegrada. Nažalost, u ovom lijepom informativnom radu potkrala se i jedna vrlo krupna greška. Pod fotografijom koja prikazuje »Omoriku na klisuri Radomišlje Planini« stoji »sa Pinus leucodermis«, što je potpuno krivo, jer se tu radi o crnom boru (Pinus nigricans var. illyrica), a ne o muniki. Ta greška mogla bi se smatrati »lapsusom« kada bi bila učinjena samo ispod fotografije. Međutim, ona se javlja i u tekstu na stranici 108, gdje se spominje općenito stanište Pančićeve omorike — »The cliff stations witts Pinus leucodermis.. .«4 Autor vjerovatno nije ranije imao priliku da vidi u prirodi crni bor, jer je i ovaj na Britanskim otocima isto tako južnoevropska »egzota«, pa ga je zamjenio sa munikom. Jedna manja greška nalazi se i u navodu da je Panči ć prvi put otkrio omoriku na Velikom Stocu u Bosni 1875. godine. Iako se autor za ovaj navod poziva na literaturu pod 5, a to je »Fukarek«, ovo je * U tekstu piše doslovno: »Treba jasno naznačiti da je »crni bor« na toj visini (gdje raste Pančićeva omorika Napomena P. F.) Pinus leucodermis, bosanski bor. Položaji su slični onima kako su opisani (u britanskoj literaturi Napomena P. F.)r kao što i slika kod Tregubova i (naša) slika broj VII pokazuje borove koji imaju svjetlo obojenu koru« (Citat iz Wa r die str. 108). |