DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Dr. Zdenko Tomašegović, Zagreb O PROBLEMATICI AEROSNIMANJA ŠUMSKIH POVRŠINA (Some problemo in taking aerial photographs of forest areas) Izlaganja autora na II. Kongresu geodetskih inženjera i geometara FNRJ održanom u Ohridu od 13. do 17. X. 1957. »U vezi sa problematikom aerofotogrametrijskog snimanja, a naročito šumskih površina u FNRJ, dozvolite mi da iznesem nekoliko pitanja odnosno misli osnovanih na dosadašnjim zapažanjima i iskustvima. Sezona snimanja Prvo pitanje, koje je u vezi s aerofotogrametrijskini snimanjima šumskih površina, a koje bih htio ovdje dotaknuti, jest pitanje sezone snimanja. Problem se može promatrati s gledišta topografskog, dakle s gledišta geodete-restitutora i s gledišta netopografskog, dakle s gledišta na pr. botaničara, fitocenologa, šumara-interpretatora. S gledišta restitutora, koji želi dati konfiguraciju terena, poželjni su snimci, kada vegetacija (i to listopadna vegetacija) stoji bez lista. S gledišta netopografskog na pr., s gledišta šumara-interpretatora kod primjene panhromatskog materijala na terenima obraslim listopadnom ili mješovitom šumom vrlo je povoljan momenat, da se snimanje obavi nakon početka vegetacije, dakle nekako od sredine aprila do konca maja u zavisnosti o geografskoj širini i nadmorskoj visini. Što je položaj lokaliteta južniji i niži snimanje treba izvršiti uglavnom ranije i obratno. Kada postoje razlike u vremenu početka listanja, tada može naročito prvi dio spomenute sezone dati uvida u stereoskopsku fizionomiju vegetacije obzirom na različite vrste drveća, a tako — manje ili više — obzirom na nepotpuno razvijen list i u stereoskopsku fizionomiju terena. Što dalje u vremenu (prema ljetu) naprijed to nastaju sve teže okolnosti i za restitutora i za interpretatora. Za izvršenje snimanja postoji malo izgleda baš u počecima vegetacije budući da je to, unaprijed propisano vrijeme, koje bi bilo od interesa za geodetu-restitutora kao i za šumara-interpretatora, relativno kratko. Ako pripremne radove za aerosnimanje započnemo tek u proljeće, a pri tome nastanu eventualne vremenske poteškoće, te pripreme mogu zategnuti snimanja i do ljeta. Tada se susrećemo s neugodnom okolnosti da šumsko drveće zastire tlo svojim krošnjama. U takvoj situaciji često se konfiguracija terena aproksimira stereoizmjerom po krošnjama drveća, komu je sada potrebno poznavati visine. Javlja se dakle potreba za mjerenjem visina stabala. Izmjerene visine stabala daju elemente za visinski prijelaz sa krošanja na tlo. To će mjerenje, i konačan rezultat t. j . iscrtana konfiguracija terena biti to uspješniji što su šume jednoličnije po uzrastu, a mjerilo kartiranja sitnije. Za regije s razvedenom morfologijom terena, gdje sklopljena listopadna šuma dolazi na raznim ekspozicijima, inklinacijama ili visinama, a kartiranje se vrši u krupnom mje |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 30 <-- 30 --> PDF |
rilu, pretpostavka o jednoličnosti visina šumskog pokrova zajedno s fotogrametrijskim mjerenjem visina stabala (možda i na nepogodnim mjestima) morala bi prepustiti mjesto terenskom mjerenju tih visina na tipičnim mjestima dakle tamo gdje se visine stabala karakteristično mijenjaju. Ipak trebamo biti svjesni činjenice, da će pojedine, finije izražene morfološke odlike terena ostati manje ili više neobuhvaćene. Zar ne bi bilo jednostavnije da se u šumskim predjelima — a takvima naša zemlja obiluje — po mogućnosti vremenski usmjeri i priprema terena za aerosnimanje kao i samo aerosnimanje? Zar ne bi bilo jednostavnije da se ta priprema (signalizacija) na pogodan način obavi ujesen, a snimanje izvrši što ranije već prema tome, kad to vremenske prilike pojedine godine dozvoljavaju? Kod velikog broja godišnjih zadataka ne će se, naravno, svi objekti moći snimiti u najranijoj godišnjoj sezoni. U takvom slučaju imat će prednost da budu najranije snimljeni oni tereni, na kojima je u pogledu obraslosti najteža situacija, a to znači tamo, gdje pridolaze mlade (20 do 30 godišnje) ili srednjedobne sklopljene listopadne šume. Neki slučajevi — što je na pr. bilo ove godine — pokazuju da smo zakasnili sa signalizacijom na pojedinim terenima obzirom na dobre vremenske okolnosti u februaru i martu. Ona se trebala obaviti prošle jeseni, a ne u martu ili aprilu ove godine. - Svaka godina ima svoje meteorološke specifičnosti i teško je, naravno, postavljati neka opća pravila. Međutim uz dobru organizaciju postoji malen rizik ako se priprema obavi prije zime s namjerom da se snimanje izvrši potkraj zime ili u rano proljeće. Mislim da će biti manje poteškoća u održavanju ili čak eventualnom obnavljanju signalizacije poslije snijega, negoli dočekati ljeto sa zastrtim terenom. Reambulacije šumskih objekata Daljnje pitanje u vezi s fotogrametrijskim radovima, jest reambulacija vanjskih međa šumskih objekata. Djelomično uzurpacije, a djelomično promjena veličine šumskog fonda posljednjih godina pripajanjem šuma bivših zemljišnih zajednica, šuma bivših imovnih općina i si., traže određene tehničko-pravne zahvate. Reambulacija šumskih međa — kako je to poznato — prilično je dugotrajan i skupocjen posao. Za iskolčenje pravnog stanja odnosno za unošenje sadašnjeg posjedovnog stanja u mape potrebno je snimanje susjedne zone poljoprivrednih ili šumskih parcela. Kod aerosnimanja za katastarske svrhe pretpostavljamo, da će ta susjedna zona ili bar neki njen dio biti pripremljen za to snimanje. Želimo li, da fotogrametrijski radovi dobiju veću širinu, pa da za društvenu zajednicu radimo još ekonomičnije, potrebno bi bilo, da se putem odgovarajućih republičkih organa obavijeste među ostalim i zainteresirane šumarske ustanove o aerosnimanju u krupnijim mjerilima bilo katastarskom ili kojem drugom. Ta obavijest nužna je radi toga da se vanjska međa šume i njen okoliš pripreme za aerosnimanje, te takvim organiziranim i smišljenim pothvatom dobije na vremenu, energiji i na ekonomičnosti u vezi s reambulacijama šumskih objekata. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Fotointerpretacija Treće pitanje, koje bih želio ovdje dotaknuti, je pitanje fotointerpretacije. Sto se tiče primjene aerosnimaka u svijetu, vidi se prema navodima Dr K. Svidefskog,1 da od svih dosada ostvarenih aerosnimaka samo relativno malen dio služi ili je služio u mjerne svrhe. Daleko veći dio koristi se za fotointerpretaciju. Bogat sadržaj aerosnimaka omogućuje nesamo geodeti, već i geografu, geologu, pedologu, građevinaru, hidrotehničaru, agronomu, statističaru, šumaru i t. d. da bilo direktno, bilo indirektno zaključuje o onim fenomenima, koji su od interesa za njegovu užu djelatnost. Pedolog, agronom ili šumar na pr. na osnovu vegetacijskog pokrova i njegova stanja (dimenzije stabala, stupanj obraslosti, vrste drveća), na osnovu topografskog položaja neke vegetacijske grupe (nadmorska visina, inklinacija i ekspozicija dotičnog lokaliteta), kao i na osnovu boje tla, režima voda, stepena vlažnosti i načinu korištenja okolnog tla može bonitirati ili bar procijeniti pojedina staništa, te djelomično zaključiti o potrebi melioracija, vrsti kulture, koju treba forsirati i t. d. Suvišno je isticati da će biti potreban i kontakt s terenom. Građevinaru se putem aerosnimaka pruža prilika, da pomoću stereoskopskog modela u najmanju ruku dođe do idejnog projekta neke komunikacijske mreže,2 botaničaru ili fitocenologu može se mnogo olakšati rad uočavanjem karakterističnih biljnih zajednica ili vrsta odnosno pružiti indikacije za njihovo utvrđivanje. Geologu ili hidrotehničaru omogućuje se da zaključuje o obliku drenažnog sistema, o karakteru erozije ili mikroreljefa i raspodjeli vegetacije i t. d. Prema tome svi navedeni kao i ostali stručnjaci dolaze pomoću aerosnimaka do potrebnih podataka brže i cjelovitije dakle i ekonomičnije. U godini 1955. prof. Dimitrijević3 iznosi da je kod nas potrebna i takva vrst aerosnimanja, koja ne vodi bezuvjetno do mjernog procesa, nego koja ima za cilj fotointerpretaciju. Htio bih sada istaknuti da su ovakva stanovišta od interesa i za poljoprivrednu i šumsko-gospodarsku djelatnost za ona područja gdje je kod planiranja većih gospodarskih ili tehničkih zahvata potreban prethodni opći studij jedne veće cjeline. — Potreba za takvom vrsti snimaka iznesena je u posljednje vrijeme i sa strane šumarskih stručnjaka. Prigodom održavanja Kongresa u Washingtonu g. 1952. osnovalo je Međunarodno fotogrametrijsko društvo posebnu Komisiju za fotinterpretaciju naglasivši time nesamo pravo na život nego i raširenost te vrsti fotogrametrijske aktivnosti. Možda ima i kod nas slučajeva da su aerosnimanja vršena u interpretacijske svrhe. Poželjno je, da se nastojanja u tom smislu potpomažu, te da se investitorima, koji takve radove s razlogom postavljaju, doista isti prema mogućnostima i realiziraju. 1 K. Schwidefsky, Grundriss der Photogrammetrie, Stuttgart 1954. 2 v. A. Sundbergh, Road projecting by photogrammetrie methods, Svensk Lantmäteri- tidskrift, No 2—3, 19S6. str. 245—247. 8 v. M. Dimitrijević, Primena fotogrametrije u geologiji, Geodetski list br. 5-6, Zagreb 1956. str. 206—215. 29 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Za privredne i raznolike tehničke svrhe može postojanje aerosnimaka i njihov direktan studij odnosno samostalno mjerenje na njima imati veće značenje, nego li — inače dragocjen — finalni geodetski proizvod, t. j . redovita signaturna karta ili plan, koji predstavlja dešifriran, te izveden u mjerilu i projekciji ipak samo ekscerpt onog bogatstva detalja što ga sadrži aerosnimak. Iz zajedničkog studijskog i iskustvenog rada u vezi sa interpretacijom trebalo bi da se izradi i jedan jugoslavenski ključ — čitanka za dešifražu aerosnimaka, koja bi istodobno povezivala dragocjene rezultate i iskustva pojedinih struka. Jasne tragove formiranja ovakve čitanke zapazili smo u Zavodu za fotogrametriju Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Poželjno bi bilo da se i taj rad podupre odnosno privede kraju. Na temelju svega iznesenoga predlažem, da se: a) pitanje termina za pripremu terena za aerosnimanje, b) pitanje doprinosa fotogrametrijskog premjera za reambulacijeslične zahvate te c) pitanje aerosnimanja za interpretacijske svrhe razmotri u Komisiji za metode rada ovoga Kongresa i zatim prema potrebi donesu odgovarajući zaključci.« Zaključci Komisija za metode rada II. Kongresa geodetskih inženjera i geometara FNRJ u svojim zaključcima iznosi između ostalog: »Aerosnimanja treba prilagoditi potrebama pojedinih struka«, i »Fotogrametriju treba koristiti u našoj zemlji za sve radove, gdje je to ekonomski opravdano.« Kod primjene aerosnimanja za šumarske svrhe, a u vezi s pitanjem ekonomičnosti treba razlikovati dva slučaja. Radi li se o samom aerosnimanju (na pr. za interpretacijske svrhe ili radi manjih lokalnih mjerenja) bez geodetskih pripremnih ili naknadnih radova, to se — obzirom na sadašnje troškove aerosnimanja (na pr. u približnom mjerilu 1 :10.000 cijena koštanja po 1 ha 50 Din) — može reći da pitanje ekonomičnosti nije nepodnošljivo. Radi li se naprotiv o aerosnimanju, kojemu je cilj sistematska izrada geodetskog operata, (ovdje dolaze do primjene prethodni i naknadni geodetski terestrički radovi), najekonomični]i put bit će suradnja s ostalim institucijama u času, kad one vrše aerosnimanja. Nezavisni sistematski aeropremjer bit će ekonomski opravdan, ako postoji neposredna, realna potreba za potpuno novim premjerom s ciljem da se što prije dođe do planova sa situacijom i konfiguracijom, jer je — u usporedbi s klasičnim geodetskim premjerom — aeropremjer u toj situaciji najekonomičniji put. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 33 <-- 33 --> PDF |
CONCLUSIONS 1. Spring aerial photographs, especially in areas stocked with deciduous forest tree species taken during the period of flushing can be very serviceable in tree species identification as well as for surveying purposes including sketching of contour lines. When taking aerial photographs early in spring it is to be recommended that controlpomts, boundaries itc. be properiy marked in the autumn that precedes. 2. Aerial photographs ought to be applied also in cadastral rectification of forest boundaries. For this purpose it is necessary to mark the boundaries of adjacent neighbouring parcels. 3. In many cases it is desirable to take aerial photographs oaly for purposes of photo-interpretation without preliminary topographic ground work. Such surveying is inexpensive. 4. The most economic method in preparing forest maps by means of aerial photographs (including preliminary and additional ground work) is attainable under the condition of close cooperation with other institutions when about to make aerial surveys. Independent systematic air surveys along with all preliminary and additional ground work is only rational if there exists urgent need for completely new forest mapping (with situation details and contour lines) because in relation to other stadard methods the aerial survey is then most economical. NAJNOVIJA LITERATURA O PANČlCEVOJ OMORICI Dr. P. Fukarek, Sarajevo Našu Pančićevu omoriku i u inostranstvu cijene mnogo i stavljaju je u red onih »stranih« vrsta koje imaju veliko značenje za podizanje parkova, a i za pošumljavanje većih površina. Zbog toga se njenom uzgoju posvećuje velika pažnja. Brojne kulture ove naše endemne vrste nalaze se širom Evrope — u Finskoj naročito je poznata ona u Mustili, zatim kulture u Poljskoj, Švedskoj i Njemačkoj, grupe i primjerci po parkovima i kulturama širom Sovjetskog Saveza i t. d. svjedoče o tome koliko se je naša Pančićeva omorika udomaćila u šumarstvu Evrope. Nedavno je donesen izvještaj u časopisu Allgemeine Forstzeitschrift (Sv. 8. 1953 Pp. 21-22 autor A. W o b s t) »o jednoj pokusnoj plohi Picea omorica u Njemačkoj«, a ing. St. M. Milinkovi ć izvještaja nas (u časopisu »Šumarstvo« Sv. 2. 1953. Pp. 171—172) o uzgoju Pančićeev omorike u Engleskoj. Nekoliko šumarskih stručnjaka iz Njemačke, Švedske i Engleske boravilo je u zadnje vrijeme kod nas da bi se upoznali sa uvjetima pod kojim Pančićeva omorika raste u svojim prirodnim staništima. To je, uostalom, tradicija koju su još prije više od 75 godina započeli austrijski šumari i botaničari Wettstein, Neger i drugi. U okviru toga znatno povećanog interesa koji u zadnje vrijeme postoji za kulturu naše Pančićeve omorike u Evropi, naročito u njenim sjevernim zemljama — gdje se je pokazala kao otporna vrsta protiv oštre klime i studeni, a osim toga dala i bolji prirast mase nego u svojim prirodnim staništima — možemo ubrojiti nekoliko izvještaja i radova koji su u zadnje vrijeme objavljeni u stranoj šumarskoj štampi. Te radove i izvještaje prikazaćemo u najkraćim crtama s time, da upozorimo i naše šumare, kako ne bi zaostajali iza inostränstva u pogledu priznavanja vrijednosti ovome našem endemnom drvetu prilikom redovnih pošuml javan ja. ´ |