DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Dr. Zdenko Tomašegović, Zagreb O PROBLEMATICI AEROSNIMANJA ŠUMSKIH POVRŠINA (Some problemo in taking aerial photographs of forest areas) Izlaganja autora na II. Kongresu geodetskih inženjera i geometara FNRJ održanom u Ohridu od 13. do 17. X. 1957. »U vezi sa problematikom aerofotogrametrijskog snimanja, a naročito šumskih površina u FNRJ, dozvolite mi da iznesem nekoliko pitanja odnosno misli osnovanih na dosadašnjim zapažanjima i iskustvima. Sezona snimanja Prvo pitanje, koje je u vezi s aerofotogrametrijskini snimanjima šumskih površina, a koje bih htio ovdje dotaknuti, jest pitanje sezone snimanja. Problem se može promatrati s gledišta topografskog, dakle s gledišta geodete-restitutora i s gledišta netopografskog, dakle s gledišta na pr. botaničara, fitocenologa, šumara-interpretatora. S gledišta restitutora, koji želi dati konfiguraciju terena, poželjni su snimci, kada vegetacija (i to listopadna vegetacija) stoji bez lista. S gledišta netopografskog na pr., s gledišta šumara-interpretatora kod primjene panhromatskog materijala na terenima obraslim listopadnom ili mješovitom šumom vrlo je povoljan momenat, da se snimanje obavi nakon početka vegetacije, dakle nekako od sredine aprila do konca maja u zavisnosti o geografskoj širini i nadmorskoj visini. Što je položaj lokaliteta južniji i niži snimanje treba izvršiti uglavnom ranije i obratno. Kada postoje razlike u vremenu početka listanja, tada može naročito prvi dio spomenute sezone dati uvida u stereoskopsku fizionomiju vegetacije obzirom na različite vrste drveća, a tako — manje ili više — obzirom na nepotpuno razvijen list i u stereoskopsku fizionomiju terena. Što dalje u vremenu (prema ljetu) naprijed to nastaju sve teže okolnosti i za restitutora i za interpretatora. Za izvršenje snimanja postoji malo izgleda baš u počecima vegetacije budući da je to, unaprijed propisano vrijeme, koje bi bilo od interesa za geodetu-restitutora kao i za šumara-interpretatora, relativno kratko. Ako pripremne radove za aerosnimanje započnemo tek u proljeće, a pri tome nastanu eventualne vremenske poteškoće, te pripreme mogu zategnuti snimanja i do ljeta. Tada se susrećemo s neugodnom okolnosti da šumsko drveće zastire tlo svojim krošnjama. U takvoj situaciji često se konfiguracija terena aproksimira stereoizmjerom po krošnjama drveća, komu je sada potrebno poznavati visine. Javlja se dakle potreba za mjerenjem visina stabala. Izmjerene visine stabala daju elemente za visinski prijelaz sa krošanja na tlo. To će mjerenje, i konačan rezultat t. j . iscrtana konfiguracija terena biti to uspješniji što su šume jednoličnije po uzrastu, a mjerilo kartiranja sitnije. Za regije s razvedenom morfologijom terena, gdje sklopljena listopadna šuma dolazi na raznim ekspozicijima, inklinacijama ili visinama, a kartiranje se vrši u krupnom mje |