DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 23 <-- 23 --> PDF |
o SUMI LIPE I TISE (Tilieto-Taxetum) Ing. Vjekoslav Glavač — Zagreb O tisi, drvu neobičnih osebina, pisalo se kod nas vrlo malo. Gotovo se ništa ne zna o sastojinarna i staništima u kojima ona dolazi. Zbog toga sam odlučio proučiti nalazišta tise s biljnosociološkog gledišta. Na to me je potakla i činjenica, da je tisa u nekim šumskim predjelima daleko brojnija nego što se misli i da zaslužuje više pažnje u pogledu zaštite, uzgoja i iskorišćivanja. Zahvaljujem prof. Milanu Aniću što mi je omogućio istraživanje. Zahvaljujem također prof. Ivi Horvatu što me je upozorio na neke nedostatke u tabeli. Nadalje zahvaljujem dr. Zlatku Pavletiću na determinaciji mahova. Na koncu zahvaljujem prijateljima Mladenu Bifflu i Petru Prebježiću na priloženim fotografijama kao i crtežima. 1. Fitosociološki položaj tise u NR Hrvatskoj U Hrvatskoj tisa je prisutna u dvijema šumskim zadrugama. U planinskim predjelima na jugu nalazimo je u šumskoj zajednici jele i trave milave (Calamagrosteto-Abietum Horv.), a u brdski mpredjelima na sjeverozapadu u novoj, kod nas još neopisanoj zajednici lipe i tise (Tilieto- Taxetum). Vrlo rijetko dolazi u šumama bukve i jele (Fagetum abietetosum Horv.) i u brdskoj bukovoj šumi (Fagetum montanum Horv.) i tada uglavnom u sastojinarna, koje su topografski i singenetski vezane sa gornjim zadrugama. U ostalim tipovima šuma tisa se pojavljuje vrlo. vrlo rijetko i posve slučajno. 2. Rasprostranjenost i životne prilike šume lipe i tise Zajednica Tilieto-Taxetum raširena je u Zagrebačkoj gori, Kalniku, Ivanščici, Ravnoj gori, Maceljskoj gori, Samoborskoj gori i sjevernom graničnom području Gorskog Kotara. Staništa te zajednice nalaze se ili unutar, ili — što je češće — na rubovima klimaksno-vegetacijskog područja brdske bukove šume i šume bukve i jele, uglavnom između 400 do 800 m nadmorske visine, na sjevernim ekspozicijama i nagibima od 30 do 90°. Orografske i šumsko vegetacijske odnose prikazuju priloženi profili. SI. 1. — Inicijalna faza as. Tilieto-Taxetum Foto: Biffl |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 24 <-- 24 --> PDF |
OROGRAFSKI I SUMSKO-VEGETACI|SKl ODNOSI AS.T1UETO-TAXETUM rs N afil Miicke 2,6,7^,-13 Profi \ s.oi«ake 3,-4,*?. -1o N SW Profil &iu.iioke 5,ß>,´Ai.´IS Profil fcianolce. -1 s v G-O QoerccTo OfctryeTuK} cOü~pim [ol tene O-O * T Mie&o.v>o.o. Querceto0 «lTyeto«a i Tilielo Taxetum T Tilieto-Tapetu« r Fo.getuio crockt´icuin /raooeuE, inoraXo.nuvo t\i oloietosuoa/ Profil sainoUe 5 o-c Quercelo --Gorjoioe1u«o CrocxTiot-flra |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Staništa imaju posebnu mikroklimu s obzirom na svoj topografski položaj i prilike tla. Od svih klimatskih elemenata najodlučniji su za život temperaturni ekstremi. (Zimi 1955./56. smrzlo se je mnogo primjeraka). Geološku podlogu sačinjavaju vapnene stijene raznih formacija. Vapnenac proviruje na površinu od 20—100% u kompaktnim stijenama, većim ili manjim kamenim blokovima ili samo ponegdje u manjim komadima. Tlo je plitko, litogeno, humusno i karbonatno. S:. 2. — Jedna sastojina Si. 3. — Prastara tisa as. TJlieto-Taxetum Foto: Biffl Tisa najviše strada od sječe, paše goveda (Vratno na Kalniku, Sovinjača kod Kleka) i srneće divljači (Vitleni jarek na Ivanščici i drugdje). Male štete primijetio sam od Cecidomyia taxi Jnchb. (Srnec u Zagrebačkoj gori i drugdje). 3. Sociološke značajke i sistematski položaj Tilieto-Taxetum je reliktna šumska zajednica koja se održala u sjeverozapadnoj Hrvatskoj kao trajni stadij. Njen floristički sastav vidi se iz priložene tabele koju sam sastavio na osnovu petnaest snimaka. Sklop sloja drveća najčešće je prekinut. Njegova pokrovnost prosječno iznosi 70% površine. Po brojnosti i stepenu nazočnosti ističe se u prvom redu bukva, zatim mukinja, velelisna lipa, crni jasen, gorski javor, mliječ, a u bolje očuvani msastojinama i tisa. Tisa je karakteristična vrsta te asocijacije i na nju je gotovo isključivo vezana. Mukinja i velelisna lipa su diferencijalne vrste asocijacije, s obzirom na ostale zadruge sveze Fagion u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. One su ovdje mnogo stalnije i brojnije nego u ostalim zadrugama sveze. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Sloj grmlja pokriva prosječno 30% površine tla. Po stepenu nazočnosti, izuzev vrsta drveća, ističe se Eosa arvensis, Evonymus latifolia. Daphne mezereum, Staphylea pinnata, Rhamnus cathartica, Rubus idaeus i t. d. Diferencijalna vrsta je Evonymus latifolia, koja u ovoj asocijaciji također dolazi mnogo stalnije i brojnije nego u bukovoj šumi. Sloj prizemnog rašća pokriva prosječno 60% tla. Diferencijalne vrste asocijacije u tom sloju su Polypodium vulgare, Asplenium trichomanes, Moehrhigia muscosa, Phyllitis scolopendrium, Valeriana tripteris, Homogyne silvestris i Calamagrostis varia. Vrste Valeriana tripteris i Homogyne silvestris nisam našao u plohama Zagrebačke gore. Calamagrostis varia dominira u inicijalnim fazama na Kalniku i Ivanščici, a u optimalnim i terminalnim fazama dolazi vrlo rijetko izuzev u sjevernom graničnom području Gorskog Kotara. Vrste sveze i reda brojno su zastupane. Redoslijed je prema stepenu nazočnosti ovaj: Carex digitata. Mercurialis perennis, Mycelis muralis. Cyclamen europaeum, Galium silvaticum, Senecio ovirensis i t. d. Među pratilicama ima dosta termofilnih elemenata, vrsta sveze Orne- to-Ostryon Tom. kao Peucedanum oreoselinum, Sedum maximum, Chrysanthemum corymbosum, Melittis melisophyllum i t. d. koje su na tabeli posebno izdvojene. Preostale pratilice su Hieracium murorum, Fragaria vesca, Solidago virga aurea, Galium lucidum, Convallaria maialis i t. d Sloj mahovina pokriva 20% površine tla. Najobilnije dolaze ove vrste: Ctenidium moluseum, Plagiochila asplenioides, Neckera crispa i Tortela tortuosa. Iz florističkog sastava vidljivo je, da šuma lipe i tise pripada svezi Fagion iüyricum Horv. Od ostalih zajednica sveze razlikuje se vrlo jako Asocijacija ima jasno izraženu individualnost u florističkom i ekološkom pogledu. Karakteristična vrsta tisa, deset diferencijalnih vrsta i veći broj pratilica, vrsta sveze Orneto-Ostryon, kao i orografski i edefatski odnosi daju joj posebno obilježje, Tilieto-Taxetum razlikuje se po sastavu i ekologiji od sličnih švicarskih zajednica Taxeto-Fagetum (Etter 1947), T. — F. fraxinetosum (Moor 1952) a naročito od T. — F. festucetosum (Moor 1952, Kuoch 1954). Tilieto- Taxetum je po svom sastavu mnogo termofilnijeg karaktera i nastanjuje skeletnija tla. Po svom florističkom sastavu razlikuje se naša zajednica i od ekološki slične asocijacije, koju je u Mađarskoj opisao Zölyomi (1950 g.) pod imenom Orno-Fageto- Caricetum albae. Odlučio sam se za naziv Tilieto-Taxetum, a ne za Taxeto-Fagetum croaticum (premda je i to ime vrlo dobro) zbog toga što bukva nije prisutna u dosta rasprostranjenoj inicijalnoj fazi.. 4. Singenetski odnosi Inicijalne, optimalne i terminable faze ove zajednice vrlo se lako razlikuju po florističkom sastavu, ekologiji i izgledu. Inicijalna je faza razvijena ili na strmim vapnenim stijenama ili na kamenim blokovima. U raskidanom sloju drveća nema bukve. U sloju prizemnog rašća ističu se biljke stijena kao Moehringia muscosa, Asplenium trichomanes, i dr. uz obilje termofilnih elemenata sveze Orneto- Ostryon Tom. Vrste sveze Fagion su malobrojne. U nekim plohama Za / |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 27 <-- 27 --> PDF |
grebačke i Samoborske gore dominira Sesleria kalnikensis, a Ivanščice i Kalnika Calamagrostis varia. Na nešto blažim nagibima, ali još uvijek na jako skeletnim tlima, razvijena je optimalna faza. Sklop drveća najčešće je prekinut. Građu ove faze prikazuje uglavnom tabela. Tisa je ovdje obilna i lijepo se pomlađuje. Blaže padine i dublja tla zauzima terminalna faza. Vapnenac tek mjestimice proviruje na površinu. Sklop je obično potpun. U sloju drveća dominira bukva. Tek tu i tamo nađe se još po koja mukinja, crni jasen, ili lipa. Termofilnih elemenata ima mnogo manje; njih je potisnulo bilje sveze bukovih šuma. Inicijalnu, optimalnu i terminalnu fazu nalazimo u prirodi ili zajedno ili odvojeno. Vrlo se često susreće inicijalna i terminalna faza bez optimalne (Snimke 3, 4, 9 i 10). |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 28 <-- 28 --> PDF |
5. Šumsko uzgojne napomene Mješovite sastojine bukve, mukinje, tise, velelisne lipe i crnog jasena uz veću ili manju primjesu gorskog javora, mlječa, crnog graba i dr. zauzimaju površine do 3 ha i treba ih izlučiti u posebni odsjek. Tisa postiže dimenzije do 40 cm u prsnom promjeru i do 12 m visine. Našao sam primjerke i od 80 cm u pr. p. (Zagrebačka gora, Tisje i Srnec), no njihova su debla šuplja što je pravilo gotovo za sva stabla iznad 40 cm debljine. Mnoge su površine vrlo lijepo pomlađene. Dosada se u tim sastojinama vodilo neuredno, nepravilno i neplansko gospodarenje. Gospodariti treba u prebornom obliku s naročitim obzirom na tisu i njeno pomlađenje. U sastojinama na dubljem tlu, u kojima posve dominira bukva, treba provesti visoke prorede, a kasnije kad dozriju oplodnu sječu. Naročitu pažnju treba posvetiti zaštiti tise od bespravnih sječa. Pomno sačuvana i uzgojena tisa je traženo drvo i predstavlja vrijednost. LITERATURA: 1. B a c h-K u o c h-I b e r g: Wälder der Schweizer Alpen im Verbreitungsgebiet der Weisstanne, Entscheidende Standortsfaktoren und Böden, Mitt. d. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchwesen, 1954. 2. Ette r H.: Über die Waldvegetation am Südostrand des Schweizerischen Mittellandes, Mitt. d. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchwesen 1947. 3. Hö r va t I.: Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj, Glasnik za šumske pokuse br. 6, Zagreb 1938. 4. Kuoc h R.: Wälder der Schweizer Alpen im Verbreitungsgebiet der Weisstanne, Mitt. d. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchwesen. 1954. 5. Moo r M.: Die Fagion — Gesellschaften im Schweizer Jura, Bern 1952. 6. 3ajbOMn B.: Acta Biologica, Budapest 1951. Z US AM MENFASSUNG Die Eibe kommt in Kroatien in zwei Waldgesellschaften vor. Sie ist in südlichen Gebirgsgebieten in der Assoziation Calamagrosteto-Abietum Horv. und in der Bergstufe im Nord-Westen in einer neuen Gesellschaft Tilieto-Taxetum Glav., die hier besprochenen wird, zu finden. Sie stellt eine relikte V/aldgesellschaft dar, die sich als Dauergesellschaft erhalten hat. Ihre Standorte befinden sich innerhalb oder am Rande des Klimaxbereiches des Buchenwaldes (Fagetum croaticum Horv., subass. montanum und abietetosum), grösstenteils an nördlichen Expositionen und Hängen mit 30°—90" Neigung. Der Boden ist flachgründig, lithogen, kalk- und humusreich. Diese Gesellschaft gehört zum Verband Fagion illyricum Horv. und unterscheidet sich im floristischer und ökologischer Beziehung stark von den übrigen Verbandgesellschaften. Die Eibe, als Charakterart, dann zehn Differentialarten, sowie mehrere Begleitarten und besonders die Arten aus dem Verband Orneto-Ostryon Tom., und schliesslich auch die orographischen, und edaphischen Verhältnisse verleihen dieser Assoziation ihre wessentlichen Merkmale. Diese Waldgesellschaft unterscheidet sich vom schweizerischen Eiben-Steilhangwald (Taxeto-Fagetum, Etter und T.-F. fraxinetosum Moor) durch seinen mehr termophilen Artenaufbau. Da die Buche in der untersuchten Waldgesellschaft in Initialphasen nicht vorkommt, wurde diese Assoziation mit Tilieto-Taxetum und nicht Taxeto-Fagetum croaticum bennant. 26 |