DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1957 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Francuza (»do minus 15° C« za brutijski bor, a »do minus 12" C« za alepski bor) očigledno je uzeto približno i široko-empiriski. Kod nas koliko mi je poznato nije bilo ni jednog rada koji bi se osvrnuo na karakteristike brutijskog bora uopće, a na stepen njegove otpornosti protiv studeni napose. U Francuskoj (arboretum u Bare-u) uzgajaju se oba bora alepski i brutijski već generacijama1). Za taj arboretum postoji kontinuirani i dugi niz meteoroloških opažanja1)4). Za posijednih 60 godina ona nam daju ovu sliku: Od 1893 do 1916 godine temperatura se nije spustila ispod —15°.C. Prema tome period koji možemo smatrati povoljnim za opstanak brutijskog bora trajao je pune 23 godine. Iza hladne zime 1916/17 godine nije bilo spuštanja temperature ispod —15° C do 1928 g. što znači da je trajanje istog perioda bilo svega 11 godina. Iza neobično hladne zime (takvom je ona bila i kod nas ovdje) 1928/29 god. nije se temperatura spuštala ispod —15° C do 1937 god. Dakle period je bio još kraći: svega 8 godina. Za sljedećih 10 godina (period od 1937/38 do 1946/47 godina bio je 6 godina kada je minimalni termometar pokazivao —15° C, —18° C pa čak i —20° C (1941/42). Ukratko: ako je prije 60 godina postojala vjerovatnoća da će proći deset i dvadeset, pa i više godina bez jačih mrazeva, sada mi teško možemo računati da će takav period potrajati 3 ili 5 godina. Tako je to prema podacima francuskih šumara. Naša analiza klime Mostarskih polja, koja je predhodila Projektu poljozaštitnih pojaseva na njima, pokazala je također da se klima mjenja u pravcu veće učestalosti elemenata i pojava nepovoljnih za vegetaciju uračunavši ovamo i apsolutne ekstreme. Još mnogo ranije došao je do sličnih rezultata i prof. Vajd a analizirajući jednu sasvim drugu pojavu iz oblasti naše šumarske ekologije"). Razmatrajući prosječne temperature najhladnijeg mjeseca u godini — januara — kao i apsolutne ekstreme u toku dvaju perioda (početka ovog vijeka i sada) vidimo kako su se ti´ekstremi promjenili. Za 30 godina (od 1901 do 1930) najhladniji januar imao je (1905) temperaturu + 1,7° C (mjesečni srednjak). U nizu posljednih 15 godina (od 1941 do 1955) dva put je januar imao srednju temperaturu nižu od svog dotadanjeg minimuma (1954 godine +0,7" C, 1942 g. —0,5° C). U nizu od 30 godina t. j . od 1901 do 1930 godine najniža registrovana temperatura u mjesecu januaru bila je —9,0° C (1907) a za posljednih 15 godina bilo je nekoliko godina kad je temperatura padala ispod —10,0° C (1942 g. —10,3° C, 1954 g. —10,2° C i 1947 g. —13,0° C). Uzeo sam dva geografski vrlo udaljena i klimatski dosta neslična područja južne Evrope: Centralnu Francusku i Srednju Hercegovinu. Konstatacije su posve analogne samo što za Mostar umjesto temperature —15° C možemo uzeti temperaturu od —10° C, te sa tom modifikacijom možemo tvrditi za Mostar ono isto što smo naveli gore za Bare. Ako smo se još početkom ovog vijeka u Mostaru mogli nadati da će proći deset, dvadeset i više godina a da se živa ne spusti do —10° C, sada se to dešava svake pete-šeste godine. Ne smijemo zaboraviti na utjecaj bure. Opaženo je dosta često da biljka ne ugine kod —12° C ili —13° C a strada kod —IO" C. Detaljna ana 389 |