DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1957 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Na pr. u nekoj većoj »šikari«, koja je gotovo posve izgubila sposobnost vegetativne obnove i velikim dijelom je u regresivnom stadiju prema formaciji šibljaka s obrastom 0,5 bila je izvršena totalna resurekcijska sječa; rezultat je bio posve protivan očekivanju, pa se mora izvršiti totalno posumljavanje na slabo zaštićenom tlu. Ili, u nekoj odrasloj »šikari«, koja je imala dovoljno dobro oblikovanog drveća, izvršena je resurekcija sječa. Ili, u zašikarenim razmjerno dobrim panjačama po zastarjeloj metodi šablonski se obavlja totalno »čićšenje« gotovo svega što je podstojno, neko čišćenje na golo, a malo ili ništa ne zahvaća u gornji sloj krošanja, gdje se može dobiti dobrog drva za ogrjev, vinogradarsko i drugo kolje; rezultat je: malen ili nikakav prihod i poteškoće kod dobave kredita za melioraciju drugih šuma. U toku dva seminara za melioraciju takvih formacija šume, koje je autor održao na području NRH u polovici ljeta 1957. (u NOK Pula i Ogulin) pokazalo se, da se u nekim neočišćenim zašikarenim panjačama moglo izvaditi oko 30 prm. ili oko 15 m3 drveta na 1 ha, sastojine su postale kvalitetno bolje, naknadno će se ponovno stvoriti podstojni sloj potreban za zaštitu tla i makroklime. Ocijenjeni prirast za takve sastojine na osrednjim do boljim staništima može biti 5—8 m3 po ha i godini. Zadatak je šumarske ekonomike da za dane okolnosti odredi cilj gospodarenja za takove satojine: uredna panjača ili pretvorba u viši uzgojni tip. U toku pregleda i diskusije pokazalo se i to, da u nekim zašikarenim panjačama radnici ne mogu dobro izvršiti uzgojne postupke i uopće sječu debljih stabalaca, ako se djelomice a negdje i mnogo ne ukloni podstojni sloj, isprepleten tmastim grmljem i penjačicama napose u Primorju, u graničnom pojasu zimzelenih i listopadnih šuma, ali i u unutrašnjosti. Najlakše se može raditi u bukovim panjačama; uspjeh će tu biti ogroman, ako je prodrla jela te ako se ona i sjetvom unosi. U našoj republici nakon Oslobođenja imamo danas na kontinentalnom području razmjerno malo šikara. Slično je i u drugim republikama. Razlog je tome stroga zabrana održavanja koza, bolje gospodarenje, bolji šumski red i melioracije na velikim površinama. Činjenica je, da zbog intenzivnog gospodarenja, boljeg odnosa narodne vlasti i naroda prema šumi i šumskoj privredi te zbog sve boljeg stručnog kadra danas imamo razmjerno malo šikara, manje šibljaka i više zašikarenih panjača i urednih niskih šuma. Ova činjenica nas upućuje, da se naš odnos i prema statistici naših šuma mora izmijeniti. Zašto u našim evidencijama i statistikama iznositi možda podatke o navodno ogromnim površinama šikara, ako to one nisu ili više nisu ili ih mnogo manje imamo?! Melioracija degradiranih panjača ogroman je uspjeh našeg poslijeratnog šumarstva, točnije naše narodne vlasti te šumarske operative i nauke. A to treba negdje ne samo evidentirati nego i istaknuti. Prvenstveno treba to vidnije iznositi u statistikama ali i u publikacijama koje se šalju u inozemstvo. J. S a f a r |