DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1957 str. 65 <-- 65 --> PDF |
SAOPĆENJA ŠTO JE ŠIKARA ILI IMA LI U NAŠOJ ZEMLJI JOŠ MNOGO ŠIKARA? U evidencijama i statistikama kao i u pojedinim saopćenjima i diskusijama kod nas često se za oblike šuma pojavljuju samo ovi nazivi: jednodobna, preborna, degradirana i niska šuma i šikara. Nema definicija za degradiranu šumu, a pod šikarom se često smatra i lošija šuma i šibi jak. Upravo s nazivom i pojmom šikara često se stvaraju krivi ili nepouzdani zaključci. U zemljama s naprednijim šumarstvom šumarska udruženja dala su nazive, definicije i obrazloženja za pojedine pojmove. Nazivi za te pojmove su obvezatni i imaju značaj stručne terminologije. Rad na izradi stručne terminologije nije jednostavan i treba da ima naučni karakter. Udruženje šumsko-privrednih organizacija NR Hrvatske postavilo si je nedavno zadatak, da izradi terminologiju za glavne stručne pojmove, napose za degradirane formacije šume, kao što su i šikare. Kod terenskih instruktaža, ekspertiza i seminara za melioraciju panjača*), izvršenih u toku posljednjih nekoliko godina, opazio sam, da se naziv »šikara« još i danas različito tumači. Cesto se pod ovim pojmom smatraju loše mlade sastojine, izrasle iz panja, čak i podstojni sloj bukve u progaljenim prebornim šumama. U nauci je pojam za naziv šikare izgrađen, ali još nemamo jedinstvene definicije. Uglavnom se smatra da je šikara trajno antropogeno utjecana prizemna panjača sa grmoliko izobličenim drvećem i obilnim grmij em. Visina joj je do 1,5 m najviše do 2 m t. j . do prosječne najviše visine koju dosegne gubica stoke. U šumsko-gospodarskom smislu to nije šuma. Ali iz nje se može razviti razmjerno dobra šuma, ako se pravilno izvrši resurekcija (t. j . vegetativna obnova sa ciljem, da se stvori stablimično oblikovano drveće) i k tome vrši njega, popunjavanje i pošumljavanje sadnjom i sjetvom šumskog drveća. Ako daljnjom degradacijom šikare i njenog staništa nestane drveće i proširi se grmlje, razvija se šibljak i konačno golet. Ako se zabranom paše i nedozvoljene sječe i možda još i resurekcijom stvori stablimično oblikovano drveće, dobivamo nisku šumu; ako je u njoj mnogo grmlja, to je zašikarena ili šikarasta panjača. Prema stadiju degradacije ili progresije dodatkom odgovarajućeg pridjeva šikara se može dalje klasificirati u podklase. Klasifikacija za formacije šume, koje se uglavnom vegetativno obnavljaju, ne vrši se samo zbog stvaranja »čistih pojmova« nego još više zbog toga, što se za određene kategorije šuma vežu određeni uzgojni postupci. Naša nauka je u toku svojeg razvitka nakon Oslobođenja uspjela i to riješiti, pa su objavljene mnoge studije u raznim časopisima. Naša operativa je većinom prihvatila rezultate tih studija i ekspertiza. Ipak se događa, da se po inerciji tradicije ne možemo osloboditi starog pojmovanja, pa zato gdjekad nastaju nesporazumi a i griješke u uzgojnim postupcima. *) Panjač a je širok pojam, pa se pod taj stručni izraz mogu svrstati razni tipovi šikara, zašikarene niske šume i niske šume. 383 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1957 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Na pr. u nekoj većoj »šikari«, koja je gotovo posve izgubila sposobnost vegetativne obnove i velikim dijelom je u regresivnom stadiju prema formaciji šibljaka s obrastom 0,5 bila je izvršena totalna resurekcijska sječa; rezultat je bio posve protivan očekivanju, pa se mora izvršiti totalno posumljavanje na slabo zaštićenom tlu. Ili, u nekoj odrasloj »šikari«, koja je imala dovoljno dobro oblikovanog drveća, izvršena je resurekcija sječa. Ili, u zašikarenim razmjerno dobrim panjačama po zastarjeloj metodi šablonski se obavlja totalno »čićšenje« gotovo svega što je podstojno, neko čišćenje na golo, a malo ili ništa ne zahvaća u gornji sloj krošanja, gdje se može dobiti dobrog drva za ogrjev, vinogradarsko i drugo kolje; rezultat je: malen ili nikakav prihod i poteškoće kod dobave kredita za melioraciju drugih šuma. U toku dva seminara za melioraciju takvih formacija šume, koje je autor održao na području NRH u polovici ljeta 1957. (u NOK Pula i Ogulin) pokazalo se, da se u nekim neočišćenim zašikarenim panjačama moglo izvaditi oko 30 prm. ili oko 15 m3 drveta na 1 ha, sastojine su postale kvalitetno bolje, naknadno će se ponovno stvoriti podstojni sloj potreban za zaštitu tla i makroklime. Ocijenjeni prirast za takve sastojine na osrednjim do boljim staništima može biti 5—8 m3 po ha i godini. Zadatak je šumarske ekonomike da za dane okolnosti odredi cilj gospodarenja za takove satojine: uredna panjača ili pretvorba u viši uzgojni tip. U toku pregleda i diskusije pokazalo se i to, da u nekim zašikarenim panjačama radnici ne mogu dobro izvršiti uzgojne postupke i uopće sječu debljih stabalaca, ako se djelomice a negdje i mnogo ne ukloni podstojni sloj, isprepleten tmastim grmljem i penjačicama napose u Primorju, u graničnom pojasu zimzelenih i listopadnih šuma, ali i u unutrašnjosti. Najlakše se može raditi u bukovim panjačama; uspjeh će tu biti ogroman, ako je prodrla jela te ako se ona i sjetvom unosi. U našoj republici nakon Oslobođenja imamo danas na kontinentalnom području razmjerno malo šikara. Slično je i u drugim republikama. Razlog je tome stroga zabrana održavanja koza, bolje gospodarenje, bolji šumski red i melioracije na velikim površinama. Činjenica je, da zbog intenzivnog gospodarenja, boljeg odnosa narodne vlasti i naroda prema šumi i šumskoj privredi te zbog sve boljeg stručnog kadra danas imamo razmjerno malo šikara, manje šibljaka i više zašikarenih panjača i urednih niskih šuma. Ova činjenica nas upućuje, da se naš odnos i prema statistici naših šuma mora izmijeniti. Zašto u našim evidencijama i statistikama iznositi možda podatke o navodno ogromnim površinama šikara, ako to one nisu ili više nisu ili ih mnogo manje imamo?! Melioracija degradiranih panjača ogroman je uspjeh našeg poslijeratnog šumarstva, točnije naše narodne vlasti te šumarske operative i nauke. A to treba negdje ne samo evidentirati nego i istaknuti. Prvenstveno treba to vidnije iznositi u statistikama ali i u publikacijama koje se šalju u inozemstvo. J. S a f a r |