DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1957 str. 8 <-- 8 --> PDF |
zahvaća bukove šume zapadnih obronaka Petrove gore i istočnih početaka Krša oko Korane, Mrežnice i Dobre do slovenske granice. Obzirom na odnos dobnih razreda, tu bi se moglo provesti izravnanje prihoda. I ovo područje obuhvaća samo dio Korduna. Kapelsko područje se cijelo nalazi na Kršu, na kompleksu Velike i Male Kapele, i sastoji od prebornih šuma čiste bukve i mješanih šuma bukve i jele. Izravnanje prihoda je moguće. I arondacija ove oblasti je neprirodna. Sume plavljenog lužnjaka u Draganičkom lugu, bukove šume Petrove gore te preborne šume bukve i jele visokog Krša na Bjelolasici, na Velikoj Javornici, blizu Vratnika, na Javorniku blizu Vrhovina, oko Plitvičkih jezera, sigurno ne predstavljaju ni geografsku ni gospodarsku cjelinu. Gorskokotarsko područje primorske oblasti zahvaća preborne šume bukve i jele visokog Krša, i u njem je moguće izravnanje prihoda. Vinodolsko područje je također neprirodno zaokruženo. Ono zahvaća preborne šume bukve i jele jednog dijela Velike Kapele i polusredozemne degradirane šume i šikare najsjevernijeg dijela užeg Hrvatskog primorja. Naravno da tu nema izravnanja prihoda. Ista situacija je i kod sjevernovelebitskog područja, koje zahvaća visoke preborne šume jednog dijela sjevernog Velebita i degradirane šume i šikare srednjeg obalnog dijela užeg Hrvatskog primorja. Kvarnersko područje zahvaća samo polusredozemne šume otoka Cresa, Krka, Raba i Paga, pa se tu nema što izravnavati, jer su tu važni samo meliorativni radovi. I ova oblast nije uspješno arondirana. Preborne šume na Risnjaku, Samarskim i Kolovratskim stijenama, Apatišanu, Hajdučkim Kukovima i Štirovači sigurno ne čine geografsku i gospodarsku cjelinu sa polusredozemnim degradiranim šumama kvarnerskog otočja. Lička oblast, ali bez primorskog obalnog pojasa Karlobag-Stari grad, čini geografsko-gospodarsku cjelinu, jer se sastoji od prebornih šuma bukve i bukve-jele te degradiranih šuma Ličkog Sredogorja, koje se nalazi usred te oblasti. U toj cjelini izravnanje je moguće no samo u prebornim šumama. Ali izručenje gackog područja nije uspjelo ni obzirom na gravitaciju ni na izravnanje prihoda. Sastoji se uglavnom od degradiranih šuma. U južnovelebitskom području ima po vrtačama u središnjem nepristupačnom dijelu planinskih bukovih šuma, a na ostalim dijelovima su degradirane šume. Izravnanje nije moguće. U području Ličkog Sredogorja nema izravnanja prihoda, jer se sastoji samo od degradiranih šuma i šikara. Plješivičko područje je dobro zaokruženo i tu se može provesti izravnanje prihoda, ali samo u prebornim šumama. U polusredozemnim i sredozemnim šumama dalmatinske oblasti nema izravnanja prihoda ni u cjelini ni u njenih pet područja: zrmanjskom. krškom, cetinskom ,hvarskom i južnodalmatinskom. Pojedine oaze visokih bukovih šuma na najvišim vrhovima nekih planina ne dolaze u obzir za iskorišćavanje radi nepristupačnosti. Zaokruženje svih pet područja nije uspjelo ni sa stanovišta gravitacija ni sa šumskogospodarskog stanovišta. U istarskoj oblasti sa njena tri područja (Bijela, Žuta i Crvena Istra) je ista situacija kao i u dalmatinskoj oblasti. Prednja izlaganja potvrđuju, da dosadašnja podjela šuma na područja i oblasti nije udovoljila zahtjevima iz uputstava 1948., odnosno da se po postavljenim zahtjevima u NRH i ne može izvršiti podjela, koja bi odgovarala uređajnim potrebama u novim društvenim odnosima. Bilo je, a i danas ima mišljenja, da bi podjelu na područja i oblasti trebalo podesiti sa granicama šumskih gospodarstava t. j . organa, koji upravljaju šumama, ili sa granicama kotareva t. j . političko administrativnih jedinica. Za dokaz o neodrživosti takvog stava potrebno je kratko obrazloženje. Kada je 1948. osnovano osam republičkih šumskih gospodarstava i dvije uprave za pošumljavanje i melioraciju Krša, nastojalo se njihove granice uskladiti sa granicama izlučenih područja i oblasti. To je uspjelo samo djelomično, iako su se već kod izlučivanja tih područja i oblasti uzimale donekle u obzir i granice nekih ranijih direkcija, po kojima se namjeravalo podesiti granice novih gospodarstava. No već 1949. kada je od 8 250 |