DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1957 str. 61 <-- 61 --> PDF |
u šumi spadaju predstavnici rodova Carduelis i Chloris, koji su u narodu često kumulisani pod zajedničkim nazivom »štiglići « dok ih u nekim krajevima zovu i »konopljike«. Te ptice mogu biti zaista opasne po šumsko sjeme, na što nam skreću pažnju i strani šumari. Od 1953 g. u SSSR isprobana su mnoga sredstva protiv glodara i ptica i prema svemu izgleda da je najefikasniji preparat Cinkov fosfid Zn5 P2 koji je uz to i relativno jeftin, jer je dovoljna mala količina, da postignem ono, što želimo: da ptice ne diraju ni samo sjeme, a ni ponik, koji je iz njega nastao. Zinkov fosfid se može nabaviti i kod nas. Njegova je cijena 550.— dinara po 1 kg., dakle je neznatno skuplji od miniuma, kojeg cijena varira između 300 i 350 dinara po kg. Fosfid se prodaje i u malim zapečaćenim flašicama od 30 gr. po cijeni 50.— din. Uz te flašice priloženo je uputstvo za rukovanje s tim otrovom. Njegova upotreba iziskuje najveći oprez. Za tretiranje 1 kg sjemena bijelog bora i smrče potrebno je 60 gr. Zn^ P9. Za krupnije sjeme — kao što je naš crni bor — vjerovatno je dovoljno i 50 gr. Ulja treba približno toliko. Rusi upotrebljavaju laneno, konoplieno, suncokretno i t. d. ulje, već prema pokrajini, gdje se sjeme tretira. Može se uzeti i iirnajs. U Uilskom stepskom leshozu (Kazahska SSR) prema podacima ing. A. Gurka uspjeh je bio potpun ne samo kod prometne nego i kod jesenske sjetve, koja obično bude još jače ugrožena. Inače su u Kazahszanu glodari velike štetočine, dok ptice dolaze tek na drugo miesto. U uslovima ruskih stepa prvenstveno dolaze u obzir kao štetočine vrapci zatim ševe. U našim šumama štiglići. zelenuše, čišci i konopljike. Gurko naročito naglašava, da ptice ne diraju ni već iznikle kotiledone tretiranog sjemena. Šumarski Institut u Sarajevu je ove godine prvi put oprobao to sredstvo i objaviće rezultate vlastitih -ogleda. A. Panov BILJEŠKE IZ BAVARSKOG ŠUMARSTVA (Neki utisci sa studijskog putovanja) Bavarska je sa svojih 70.000 km2 površine za cea 25% veća od NR Hrvatske (okruglo 56.000 km2), ali joj je procenat šumovitosti približno jednak (OKO 30°/o). NO dok naša Republika ima u svojim šumama 89% listača i 11% četinjača, u Bavarskoj je taj omjer obrnut: 22°/o listača i 78% četinjača. Na samu smreku otpada preko 50% površine svih četinjača. Bor, uglavnom obični, zauzima 40%, a ostatak od 10% otpada na jelu i druge četinjače. Po vrsti vlasništva na državne šume otpada tek oko 26%> površine, na općinske oko 14%, a na ostale nedržavne uglavnom privatne, 60%. Po vrsti uzgoja daleko je pretežni dio visokih šuma (90%), dok je niskih tek 3% i srednjih 7°/o. Naše šumarstvo bilo je duži niz godina pod utjecajem njemačkog, dakle i bavarskog šumarstva. Ne će biti stoga na odmet, ako iznesemo neke utiske sa kraćeg studijskog putovanja po Bavarskoj na temu »Savremene metode uzgajanja šuma u evropskim zemljama«. Putovanje je obavljeno ljeti 1956. godine uz pretežno financiranje od strane Američke tehničke pomoći. Organizacija šumarske službe u Bavarskoj Državna šumska uprava u Zap. Njemačkoj autonomna je u svakoj federalnoj jedinici. U sjedištu savezne vlade u Bon- nu postoji Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, ali državnih šuma saveznog značaja nema. Centralno ministarstvo ne može dati federalnim šumarskim organima naređenja, već samo savjete i preporuke. Ono ujedno održava vezu s inozemstvom i koordinira rad među republikama. U Miinchenu se nalazi bavarsko Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. Na čelu šumarskog odjela nalazi se direktor (Ministerialdirektor), kojemu su podređeni referenti za pojedine grane šumarstva. Srednji organi su okružni šumarski uredi (Regierungsforstamt), kojih ima 6 u čitavoj Bavarskoj, a obuhvaćaju teritorijalno više šumarija. Shema i raspored poslova sličan je kao u ministarstvu: na čelu okružnog šumarskog ureda je direktor, koji ima referente za razne poslove šumarstva. Svaki referent je ujedno i inspekcioni činovnik za određeno područje (nekoliko šumarija), ali je u tom slučaju kompetentan za sve poslove šumarstva, a ne samo za poslove svoje uže referade. On ujedno vrši i ocjenjivanje šumarskog osoblja na svom području. Ocjenjivanje se vrši svake druge godine. Pojedine referade, prema značaju i opsegu poslova, imaju osim glavnog referenta i druge stručne službenike (kao na pr. referada za uređivanje šuma). Osnovna upravna jedinica je šumarija, kojoj je na čelu upravitelj, obavezno šumarski stručnjak sa fakultetskom spremom, položenim ispitom 303 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1957 str. 62 <-- 62 --> PDF |
i višegodišnjom praksom. Šumarije su podijeljene na revire, kojima rukovodi šumarski kadar. Ipak ovaj nije samostalan u vođenju poslova, već je zapravo izvršni organ upravitelja šumarije, koji snosi punu odgovornost za čitavo poslovanje šumarije, te izdaje naloge ne samo revirnicima, već direktno i nižem, lugarskom osoblju. U posljednje vrijeme postavlja se od strane šumarskih službenika sa srednjom školom zahtjev za većom samostalnošću i udjelom u odgovornosti pri upravljanju šumarijom. Diplomirani apsolventi šumarstva nemaju naslov »inženjera«. Po završenom fakultetu, ako stupi u državnu službu, takav diplomirani šumar postaje najprije »referendar« t. j . pripravnik. Pripravnička služba traje tri godine, nakon kojeg vremena se polaže državni stručni ispit. Poslije ispita treba ponovno tražiti namještenje, jer mjesto referendara nije stalno, već je samo priprava za ispit. Zbog hiperprodukcije šumarskih stručnjaka, kriterij na stručnom ispitu je veoma strog, a i od kandidata, koji polože ispit, ne dobivaju svi odmah državnu službu, već moraju čekati ili se zaposliti kod nedržavnih šumoposjednika. Međutim, mora se priznati, da je pripravniku za sta omogućena temeljita priprava za državni stručni ispit. Referendar dolazi najprije na šumariju, gdje kroz godinu dana obavlja sve poslove šumarskog stručnjaka uz vodstvo upravitelja. Zatim prelazi u odsjek za uređivanje šuma na okružnom šumarskom uredu i tu ostaje 9 mjeseci. Poslije toga prolazi kroz 5 mjeseci druge referade na okružnom šumarskom uredu. Daljnjih 5 mjeseci omogućeno mu je, da obiđe razne šumarske ustanove i urede i upozna se s njihovim ra dom. Konačno ima pravo na plaćeni dopust od 5 mjeseci, kroz koje vrijeme se sprema za ispit, a slobodno mu je posjećivati i predavanja na fakultetu, da se upozna s najnovijim tekovinama šumarske nauke. Državni stručni ispit polaže se u glavnom pismeno: 7 dana iz raznih disciplina u Münchenu, a zatim dva dana na terenu, gdje kandidat obično treba da izradi gospodarsku osnovu za neku konkretnu šumu, i konačno samo jedan dan usmenog ispita na terenu. Predmeti, koji zasijecaju u drvnu industriju .ne polažu se na ovom ispitu, već šumari, koji služe u drvnoj industriji, polažu državni stručni ispit za sada u Hamburgu. Bujičarstvo također nije predmet ovog ispita, jer uređenje bujica ne spada u Bavarskoj u nadležnost šumara nego hidrotehničara. Šumarski stručnjaci u Bavarskoj priznaju, da je to jedna manjkavost njihove organizacije i da bi trebalo, da kod uređivanja bujica sudjeluju i šumarski stručnjaci. Veći privatni šumoposjednici imaju o- bično svoju vlastitu stručnu upravu, dok za male seljačke šumo vlasnike stručnu upravu vrše državne šumarije davanjem savjeta i uputa za gospodarenje šumom. Zavod za šumarska istraživanja Pred gotovo 80 godina osnovan je u Münchenu Zavod za šumarska istraživanja (Fortstliche Forschungsanstalt), koji se danas sastoji iz 10 instituta za razne grane šumarsko-istraživačkog rada: 1. institut za šumarsku politiku i šumsko gospodarstvo, 2. za uzgoj i uređivanje šuma, 3. za šumske prihode, 4. za biologiju drveta, 5´. za šumsko sjemenarstvo i genetiku 6. za izmjeru šuma i otvaranje šumskih područja, 7. za pedologiju, 8. za šumarsku botaniku, 9. za primijenjenu zoologiju, 10. za lovstvo. Upada u oči, da nema posebnog instituta za zaštitu šuma. Ta se materija obrađuje djelomice u institutu za šumarsku botaniku (fitopatologija), a djelomice u institutu za primijenjenu zoologiju (entomologija). Predstojnik svakog instituta ujedno je i profesor na fakultetu za dotični predmet. Budući da šumarski odjel gospodarskog fakulteta sa svojih 150 studenata i 9 profesora takoreći iščezava pred ukupnim brojem od 13.000 studenata i 150 profesora münchenskog sveučilišta, to on u financijskom pogledu dosta slabo prolazi. Naučno- istraživački rad i vježbe sa studentima ne mogu vršiti sa skučenim materijalnim sredstvima, koja fakultet dobiva na raspolaganje. Zavod za šumarska istraživanja dobiva za svoje institute više financijskih sredstava i jedino putem instituta omogućen je profesorima naučnoistraživački rad i praktične vježbe sa studentima. Predstojniku instituta dodijeljeni su asistenti, koji obrađuju specijalna pitanja, te se bave isključivo istraživanjima, dok predstojnik, kao profesor, ima pregled čitave materije, kojom se bavi njegov institut. Broj asistenata određen je statusom za cijeli zavod (t. j . za svih 10 instituta), a pojedini instituti dobivaju odgovarajući dio toga broja prema opsegu i značaju poslova. Prema tomu se broj asistenata na pojedinom institutu od vremena do vremena mijenja, kako se razvijaju teme i zadaci pojedinog instituta. Na mjesto asistenta ne dolazi se natječajem već u glavnom na temelju ličnog iz |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1957 str. 63 <-- 63 --> PDF |
bora predstojnika instituta, koji si već među studentima izabere kandidata, prema svojoj, donekle i subjektivnoj ocjeni o sklonosti i sposobnosti pojedinca za istraživački rad u šumarstvu. Jezgru zavoda za šumarska istraživanja čini institut za uzgoj i uređivanje šuma, koji je, kao najstariji, osnovan god. 1878., i iz kojeg je kasnije nastalo nekoliko samostalnih instituta. Među direktorima, odnosno predstojnicima toga instituta spominjemo poznate naučne šumarske radnike Heinricha Mayra i đra Fabric´usa, a danas mu je na čelu prof. Köstler. Na zavodu djeluju, među ostalima, prof. Speer (Institut za šum. politiku i šum. gospodarstvo) te prof. Rohmeder (šum. sjemenarstvo i genetika). Briga za uzdizanje kadrova Pomanjkanje radne snage u šumarstvu općenita je pojava nakon Drugog svjetskog rata. Starije generacije šumskih radnika pomalo izumiru, a mlađe su prešle u industriju. Donekle je tome krivo i samo šumarstvo, što ne zna držati korak s vremenom. Mehanizacija suviše polako prodire u šumu, te je fizički napor radnika ostao isti, kao i pred više decenija. S druge strane n;su se niti uslovi rada mnogo izmijenili. Duže izbivanje od kuće, zbog udaljenosti mjesta rada, traži danas udobniji smještaj i bolju prehranu, nego što je to uobičajeno. Svi ti momenti utječu na smanjenje interesa radnika za zaposlenje na šumskim poslovima . Uočivši te okolnosti, u Njemačkoj su poduzeli neke mjere, kojima se želi postojeću radnu snagu zadržati a po potrebi i novu pridobiti. Uvođenjem tipiziranog alata (sjekira i pila), koijm je utvrđen najbolji efekat, kao i primjenom mehanizacije, gdjegod je to moguće, nastoji se šumski mradnicima u prvom redu olakšati sam rad. No, nova oruđa kao i motori koji se uvode u šumarstvu, iziskuju od radnika i veću stručnu spremu. Zbog toga su osnovane škole za šumske radnike, koje osposobljuju radnike za rukovanje modernim alatom. Jedna je takva škola u Laubau-u u južnoj Bavarskoj, koja radi na principu tečajeva. Šumski radnici ne mogu dugo vremena izbivati od posla radi pohađanja škole, pa oni svoje znanje usavršuju na kratkim tečajevima (1—3 tjedna), koji obrađuju pojedine specijalnosti šumskog rada. Škola u Laubau-u osposobijuje radnike za šumske poslove u području bavarskih Alpa, te su i njezini tečajevi usmjereni na rješavanje glavnih problema toga područja: \ izgradnju pogodnih komunikacija u planinama (šumskih puteva, žičara i t. zv. vodila), a zatim rukovanje običnim alatom i motornim pilama, te izvođenje kulturnih radova. Nastava na tim tečajevima skroz je praktična. Preko dana radi se u šumi, a na večer se drži teoretsko predavanje kao repeticija i objašnjenje radova izvedenih toga dana u šumi. Osim predavanja daju se i filmske predstave, u kojima je pojedini specijalni posao detaljno i uzorno prikazan u cijelosti. Uzgajanje i uređivanje šuma u bavarskim brdima naročito je ovisno o načinu izvoza šumskih sortimenata. Traži se takav način iznošenja, koji će ostaviti najmanje štetnih posljedica na podmlatku i odraslim stablima, koja ostaju poslije sječe u sastojini. Među osobite specijalitete škole u Laubau-u spadaju tečajevi o gradnji »vodila«. Vodilo je novija vrst planinske šumske komunikacije, neka kombinacija drvenog i zemljanog točila. Ima izvjesnih prednosti pred točilima: brza i ekonomična izgradnja, racionalno iskorištenje ugrađenog materijala mogućnost primanja sortimenata na svakom dijelu vodila, mogućnost reguliranja brzine spuštanja i automatskog sortiranja materijala na pomoćnom stovarištu (pobliže o vodilima u »Obavijestima « Instituta za šum. i lovna istraživanja NRH, br. 4/1957.). Pojed´ni radnik dolazi i više puta u školu u roku od nekoliko godina, te na odnosnom tečaju upotpunjuje svoje znanje novim dostignućima. Kroz ovakve tečajeve kvalificirani radnici obavljaju svoj posao lakše i ekonomičnije, te im je i zarada bolja nego prije. To se odrazuje i na njihovu životnom standardu: velik dio šumskih radnika ne stanuje više u barakama na radilištu, već dolazi i odlazi s posla kući vlastitim motociklima. Time je uklonjen jedan od važnih razloga opadanja broja šumskih radnika t. j . odvojen život od porodice. Konverzija smrekovih monokultura Kao što je kod nas pitanje pošumliavanje i melioracija Krša, tako je u Bavarskoj centralni problem šumarstva konverzija smrekovih monokultura u mješovite sastojine. Teško naslijeđe velike zablude njemačkog šumarstva prošloga stoljeća o lakom postizanju velike šumske rente pomoću smreke, toga »Geldbaum- a«, zadaje bavarskim šumarima brige već desetke god´na. Lako je bilo slistiti nekadašnje šume i podići umjetnim putem smrekove sastojine, a kako je teško vratiti se natrag prirodi! U bavarskim brdima bila je nekad prirodna smje |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1957 str. 64 <-- 64 --> PDF |
sa jela-bukva-smreka. Danas se nastoji opet povratiti ovu smjesu, no svojedobnom pretvorbom u smrekove monokulture razbila se prvobitna biocenoza, te se sada veoma sporo opet uspostavlja. Naročito je teško ponovno unošenje jele. koja u mladosti mnogo stradava od obgrizanja divljači i stoke. Potrebno je stoga ograđivanje pomlađenih površina, a i pojedinačna zaštita biljaka. Kod već podignutih mješovitih kultura potrebno je pravovremenom njegom održavati željeni omjer smjese, pri čemu u pravilu treba pomagati jelu, jer je ona obično slabija od smreke (ima i obrnutih primjera, da jela u mladosti brže raste od smreke, ali to je izniman slučaj, kad su gornji slojevi tla siromašni, a dublji bogatiji hranivima, pa jela svojim dužim korijenjem uzima hranu iz bogatijih slojeva ,a smreka se zbog plitkog korijenja hrani iz siromašnih, površinskih slojeva). Kod smjese smreka-bukva treba većinom pomagati bukvu, a pri tom treba paziti i na kvalitetu mladih bukava, koje će ostati, kako bi u doba sječe dale vrijedne Sortimente. Spessartski hrastovi Furnirski trupci iz spessartske hrastovine već su dugo na glasu zbog finoće svoje strukture. Ova potječe od veoma polaganog prirasta uzrokovanog siromaštvom tla na mineralnim hranivima. Ophodnja spessartskih hrastova kreće se od 350—400 godina i toj dobi postižu tamo kitnjakova stabla oko 70 cm nrsnog promjera. Godovi su široki oko 0,6 do 1,00 mm i što je najvažnije: jednolike širine. Područje Spessarta je brežuljkasta visoravan oko 400—600 m nadmorske visine, a šume su uglavnom mješovite sastojine hrasta kitnjaka i bukve. Gospodarenje je usmjereno u prvom redu na dobivanje fine furnirske oblovine, te je tom cilju podešena i ophodnja. S druge strane, servitutne obaveze, koje država ima kao naslijeđe iz daleke prošlosti, nametnule su u gospodarenju šumama do najnovijeg vremena takove postupke, čija je značajka krajnji konzervatizam. Još negdje prije XVII. stoljeća potječe servitutno pravo okolnog stanovništva na ogrjevno drvo, šumsku pašu i steljarenje. No taj Servitut imao je svoje principe, koji su već davno bili zastarjeli. Na pr. pravo servituta na ogrjevno drvo bilo je ograničeno samo na tanje sušce. Da bi se uzmogli podmiriti ovlaštenici, kojih je iz godine u godinu bilo sve više, trebalo je i sve više sušaca. Dakle su se prorede počele odgađati na kasniju dob, pa se do nedavno u Spessartu nisu vršile prorede prije 60. godine! Danas se već ipak vrše prorede normalno, a proredni materijal daje se, makar i ne bili šušci, ovlaštenicima za podmirenje servituta. No seljaci uzimaju za ogrjev samo bukvu, pa hrastov proredni materijal ostaje ležati u šumi neiskorišten, što je za naše pojmove gotovo neshvatljivo. Isto tako je i Servitut steljarenja danas već djelomice moderniziran: državna poljoprivredna dobra daju ovlaštenicima slamu umjesto stelje, koja ostaje u šumi. Bit će interesantno u budućnosti pratiti, hoće li se. bonitet zemljišta uslijed prestanka steljarenja popraviti i koliko, i da li će prirast hrasta porasti (na štetu kvalitete furnira?). Sjemenske plantaže Institut za šumsko sjemenarstvo i genetiku osnovan je godine 1936. Bavi se istraživanjem sjemena, koje je namijenjeno prodaji kao i za internu upotrebu šumarija. Osim toga vrše se pokusi sa raznim načinima sjetve, te konačno pokusi s uzgojem i oplemenjivanjem sadnica. Za sada se institut bavi pretežno četinjačama. U Grafrathu (oko 25 km zapadno od Münchena) institut ima svoj rasadnik i arboretum. U rasadniku se vrše pokusi sa cijepljenjem i oplemenjivanjem biljaka, koje se zatim šalju šumarijama radi osnivanja sjemenih plantaža. Cijepljene biljke na pr. smreke, daju sjeme već u 4. godini i to cea 15 kg po 1 ha plantaže. Pruktifikacija se ubrzava i presijecanjem žilja. Naglasuje se da sadašnje sjemenje plantaže, koje postoje ,nisu definitivne za dobivanje elitnog sjemena, jer matična stabla nisu još posve ispitana obzirom na provenijenciju. Naknadno će se izlučiti stvarno elitna stabla, od kojih će se dobivati materijal za definitivne plantaže. Predstojniku instituta za genetiku prof. Rohmederu uspjelo je odgojiti genotip smreke, otporan na sušu, te se to smatra kao velik uspjeh njegovih istraživanja (opet smreka!). Među ostalim biljkama rasadnika u Grafrathu naročito je spomena vrijedna Metasequoia glyptostroboiđes, koja je vrst otkrivena pred nekih 10 godina u Mandžuriji i smatra se ostatkom iz tercijara. U ovom rasadniku je odgojena iz reznice, te se pokazala otporna na velikoj studeni u veljači 1956. Arboretum u Grafrathu, koji je osnovan još 1881. godine, broji danas 86 vrsti raznih četinjača i 69 vrsti listača. Sastoji poglavito od egzota, na kojima se vrše razna ispitivanja pa i ukrštavanja. Pojedine vrsti nisu izmiješane stablimično, |