DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Sve zahvate na konzervaciji najbolje je provoditi za vrijeme mirovanja vegetacije a osobito plombiranje stabala kako bi se uslijed prirašćivanja drva otklonilo mehaničko djelovanje na plombu. Zaključak Šumarsko stručno osoblje koje radi na terenu, često dolazi u situaciju da je na području kojim upravlja potrebno poduzeti stanovite mjere spašavanja i konzervacije pojedinih vrijednijih stabala, a često ga konzultiraju drugi kada treba spašavati oštećeno stablo u javnom parku, drvoredu ili privatnim nasadima. U takovim slučajevima ovaj prikaz i upute mogu korisno poslužiti u izvršenju onog zadatka koji prvenstveno popozivu i kvalifikacijama njima pripada. LITERATURA Stefa n Bialobok : O konserwaeji staröch drzew, Krakow 1961. SUMMARY The author points out the necessity .to meet the need for healing and preserving old trees and especially those representing natural rarities or living in tree sanctuaries. On having enumerated the chief kinds of damages occurring on living trees, the author pays attention to the individual treatments such as healing of injuries and wounds, filling of holesi, dressing of thunderstruck trees as well as the protection of (trees crowns. The executin of all these treatments is the task in the first place of all forest experts in the field. SAOPĆENJA LIK I MJESTO ŠUMARSKOG TEHNInizaciju šumarstva i nadležnost pojedi ČARA U ŠUMSKOJ PRIVREDI nih ustanova unutar te organizacije. Najviša instanca za šumarstvo u NRH Naše je šumarstvo u proteklom peje Sekretarijat za šumarstvo u čiju nadriodu prošlo kroz više organizacionih ležnost spada uprava, organizacija, plaformi, ali niti u jednoj formi organizaniranje, statistika i nadzor. Sve stručne cije nije u cijelosti na zadovoljavajući postove unutar sekretarijata vrše šunačin bilo riješeno pitanje uposlenja i marski inženjeri sa dužom praksom, vemjesta šumarskih tehničara. Ti propulikim stručnim i organizacionim kvalisti osjećali su se u izvršenju zadataka tetama. unutar šumarije (svrsishodnija raspoNa području svakog kotara postoji djela poslovanja). Za šumare ne smije Inspektorat za šumarstvo i lovstvo, koji biti svejedno dali šumarski tehničar za područje kotara vrši sve poslove zauzima mjesto u praksi koje mu ne odkao i Sekretarijat, ali još pored toga in govara po školskim kvalifikacijama, da struktaže na terenu. Za vršenje svih li ie time promašen njegov cilj u šuposlova unutar inspektorata potrebni su marstvu i da li zbog toga trpi posao za stariji šumarski inženjeri sa dužom kojeg se on pripremao. stručnom praksom i istim kvalifikaci Da bi što bolje razjasnili i pronašli jama kao naprijed. pravo mjesto šumarskog tehničara u Šumarija je najniži upravni organ u praksi analizirat ćemo današnju orgašumarstvu pod nadzorom Inspektorata. 230 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Šumarija je izvršna instanca za područje na kojem djeluje. Da bi lakše izvršavala sve zadatke šumarija je podijeljena na lugarije. Takvom podjelom šumarije direktna na lugarije u praksi se pokazuju nedostaci. Nedostaje naime posrednik između šumarije i lugarije, a to je po našem mišljenju rajon na čelu sa šumarskim tehničarom. Za nas je od najvećeg interesa šumarija, jer u njezin djelokrug rada za izvršenje svih zadataka spada i šumarski tehničar koji radi po uputama i nadzorom upravitelja šumarije (starijeg inženjera). Unutar šumarije moraju biti potpuno diferencirani radovi koji su u nadležnosti šumarskog inženjera, i oni koje riješava šumarski tehničar. Šumarski inženjer organizira i planira sve radove u naučnom smislu, a šumarski tehničar je u većini slučajeva izvršni organ tih gotovih postavki. 1. Lik šumarskog tehničara U diskusijama među starijim i iskusnijim stručnjacima u privredi često se pita kako i na koij način treba biti osposobljen šumarski tehničar. Mišljenje je, da šumarski tehničar treba biti osposobljen za izvršenje svih radova u šumarstvu, koji se pred njega postave u izvršnom smislu kao na pr.: određivanje totalne mase stabala, računanje prirasta i si., vladanje tehnikom šumskih premjerbi, rukovanje instrumentima, izmjera, izračunavanje poligona, računanje površina, izrada, umnožavanje i povećavanje karata, izrada grafikona visina i drvnih masa, rad u šumskim rasadnicima, na posumljavanju, čišćenju, zaštiti šuma, sječi i izradi i općenito administraciji. Kroz ove radove ocrtava se pravi lik šumarskog tehničara, a ujedno ti radovi određuju mu mjesto i djelokrug u praksi. Iz ovog također proizlazi da tehničar treba savršeno vladati praktičnom materijom dok su za njega same naučne postavke od sporednog značenja. Važnije je za jednog tehničara da je u stanju izvršiti kod uređivanja šuma svaki zadatak kojeg dobije u izvršnom smislu nego da ga se opterećuje problemima iz historijata uređivanja šuma, često možda baš na štetu same tehnike izvođenja. Da li ćemo dobiti šumarskog tehničara kakvog traži praksa zavisi od struke, a kad to već zavisi o struci moramo da ga odgajamo u onom pravcu koji struci odgovara a ne tehničara koji ima samo diplomu i donekle teoretski osposobljenog a praktički ne. Tehničara koji po odgoju u školi ne zna niti sam gdje bi se svrstao, da li među fakultetski obrazovano ili pomoćno osoblje. 2. Djelokrug rada i. mjesto šumarskogtehničara u praksi Već sam naprijed spomenuo da je glavni djelokrug rada i mjesto tehničara unutar šumarije i drvno industrijskih poduzeća, već prema tome ko se je kako opredjelio poslije završetka školovanja. Da vidimo sada kojim se poslovima u šumariji bavi šumarski inženjer a kojim opet šumarski tehničar: Stručnjak sa fakultetskom spremom (obično upravitelj šumarije) je glavni nosioc svih stručnih problema organizacije i planiranja za područje šumarije kao na ~r. raspoređuje rad na tehničko i ostalo osoblje šumarije; sastavlja sve planove daje stručne upute za njihovo izvršenje ;kontrolira rad Osoblja u uredu i na terenu; surađuje sa narodnim vlastima te je u pravom smislu organizator i pokretač cjelokupnog poslovanja šumarije. Za izvršenje svih postavljenih zadataka u operativnom smislu potrebno je lice koje po stručnoj spremi predstavlja sredinu i sponu između inženjera i lugara. To bi u stvari bio srednjoškolac koji bi djelovao na užem teritoriju šumarije sa približno slijedećim djelokrugom: Izvršava plan pošumljavanja, čišćenja, njege mladika, zaštite šuma, vrši doznake, izračunava prirast, bavi se šumskom premjerbom, unutarnjim kao i vanjskim razdjeljenjem šuma, sudjeluje kod niveliranja kanala i šumskih komunikacija, organizira sječu, izradu, vuču i otpremu drvnih sortimenata, općenito vodi administraciju, razne očevidnosti statistike i evidencije. U kratko u djelovanju šumarije osjeća se pomanjkanje stručno doraslog operativnog osoblja a to se može riješiti samo kadrovima koji će se osposobljavati kroz srednje stručne škole. Da bi mogao što bolje izvršiti ove zadatke šumarski tehničar mora već u školi dobiti osnovne praktične pojmove, a na šumariji ih tokom izvršenja pojedinih zadataka nadopuniti pod nadzorom i stručnom pomoći upravitelja. Za što lakše i stručnije izvršenje zadataka šumarski tehničar mora imati punu stručnu pomoć upravitelja, obično fakultetski obrazovanog stručnjaka da ovlada tehnikom rada kod doznake stabala odabiranja reprezentanata ,izrade šumskih sortimenata, izvoza, premjerbe i t. d. 231 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 66 <-- 66 --> PDF |
(pojedinosti koje su više manje lokalnog terenskog karaktera). Kod doznake, razmjeravanja i primopredaje potrebna je u prvo vrijeme česta prisutnost rukovodioca. Ovako sistematski osposobljenom i uvedenom tehničaru poslije se na terenu može povjeriti da svaki posao samostalno obavlja. U djelokrug rada šumarskog tehničara spadaju još neki poslovi taksacije. Napr. unutarnje i vanjske izmjere šuma, izračunavanje prirasta, mjerenje visina, polaganje primjernih pruga, a u uredu izrada grafikona visina drvnih masa i t. d. Mjesto šumarskog tehničara podjednako je i u šumariji i u šumskim rajonima. Obično bi u šumariji trebali ostajati mlađi tehničari, a na rajonima stariji i iskusniji. Podjela rada na tehničare i ostalo osoblje unutar šumarije mora biti organizaciono i stručno dobro raspoređeno. Kad se rad tako podjeli onda će vladati sklad između inženjera, tehničara i ostalog osoblja. 3. Šumarski rajoni kao sastavni dio šumarije i preduvjet za intenziviranješumske privrede U sadašnjoj organizacionoj formi naše šumske privrede osjeća se praznina unutar podjele šumarije direktno na lugarije. Tu nedostaje kako sam već naprijed naveo posrednik između šumarija i lugarija. To bi po našem mišljenju trebao biti šumski rajon na čelu sa šumarskim tehničarom, što bi se naročito povoljno odrazilo u šumskim predjelima koji su udaljeni od sjedišta šumarija. Stručna kontrola suzila bi se na manji teritorij, a pri tome se ne bi povećalo administrativno! poslovanje. Osnivanjem šumskih rajona unutar šumarija naše šumarstvo učinilo bi vrijedan korak ka intenziviranju šumske privrede i konačno postiglo ono, što se kod nas već odavno pokazalo kao nužna potreba. Stvaranje rajona uslovljava intenzivniji rad na manjoj površini a ujedno se postiže i veća operativnost u radu šumarije. Rajon bi sačinjavalo više lugarija obično na području jedne gospodarske jedinice. Kod osnivanja rajona ne treba gubiti iz vida ekonomičnost površine koju on obuhvaća. Mišljenja sam da površina ne bi smjela preći granicu od 2.500 ha, jer bi preko te granice trpjela kvaliteta radova koji se na tom području izvode. Svaki rajon bi bio pod stručnim nadzorom šumarije, njime bi upravljao šumarski tehničar sa dužom praksom. Kod upravlja nja rajonom on bi morao biti potpuno samostalan u izvođenju svih radova s tim da glavne smjernice u radu dobiva od uprave šumarije. Šef rajona, šumarski tehničar, sastavljao bi sve planove i dostavljao ih šumariji na uvid, učestvovao u njihovu izvršenju uz pomoć lugarije tog rajona, vodio svu potrebnu administraciju za svoj rajon i ostalo. Da bi mogao izvršavati sve te radove šumarski tehničar morao bi biti stručno osposobljen i visokih moralnih kvaliteta. Za šefa rajona ne bi mogao doći šumarski tehničar početnik. On bi se u šumariji najprije trebao osposobiti za to mjesto. Dobro organizirani rajoni bili bi u smislu stručne samosalnosti malene šumarije a to je preduvjet za ostvarenje veće operativnosti i bolje ekonomike. Kod nas je u nekim pokrajinama sprovedena takova rajonska organizacija, koja je imala i ima i te kako lijepih rezultata (državno dobro Belje). Ti su rajoni potpuno osposobljeni za vršenje svih zadataka koje pred njih postavlja šumarija na dotičnom terenu pa bili oni većeg planersko administrativnog, uzgojnog, eksploatacionof ili drugog karaktera što dnevna operativa traži. U novije vrijeme bilo je pokušaja za osnivanje šumarskih rajona na pr. na području Ni O. Kotara Karlovac. Međutim tu se je stvar pokazala preuranjena u toliko što nisu izvršene potrebne predradnje materijalnog karaktera: stanbene prostorije, uredi, lugarije itd. Osim toga izgleda da je bila izostala sistematska priprema tehničara za to mjesto, kako u stručnom tako i u psihičkom smislu. Mnoge zemlje u Evropi koje stoje na vodećem mjestu u šumarstvu (Švicarska, Francuska, Austrija, Češka i dr.) takvo su rajoniziranje već davno sprovele. U Francuskoj po Dr. Klepcu (Šumar, list 10-11/1952) šumarije se dijele na distrikte (rajone) a ovi opet na lugarije. Na čelu svakog rajona nalazi se šumarski tehničar koji je završio srednju školu (šumarsku). Kako vidimo pitanje organizacije rada po podsumarskom sistemu već je odavno kod nas postalo aktuelno. Međutim do sada je nedostojalo zato potrebno osoblje. Sada pak imamo i tu stvar riiešenu barem djelomično, pa bi trebalo pristupiti masovnij em i bržem provođenju toga u život. |