DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 57 <-- 57 --> PDF |
KONZERVACIJA I LIJEČENJE STARIH STABALA Ing. Ratko Kevo, Zagreb U razgranato područje djelovanja zaštite prirode i prirodnih rijetkosti, službe koja vodi brigu i zaštićuje objekte botaničkog, zoološkog, geološkog, geološko-paleontološkog, mineraloškog i geografskog karaktera, naučne ili osobite estetske vrijednosti, spada i zaštita pojedinih značajnih vrsta dendroflore. U našoj je Republici stavljen pod zaštitu niz starih stabala, koja svojim dimenzijama, starošću, historijskim značenjem ili rijetkošću predstavljaju žive spomenike prirode pa zaslužuju posebnu pažnju i zaštitu. Međutim pored njih postoji i čitav niz njima sličnih »staraca« i »gorostasa «, koje treba uvrstiti u spisak naših rijetkih i zaštićenih stabala, tako da za njih sazna šira javnost i naša nauka. U akcijama na popunjavanju i proširenju popisa takovih naših »doyena« potrebna je još šira saradnja službe zaštite prirode i šumarskih organizacija na terenu. Mnogi primjerci nisu dospjeli ući u takovo društvo, jer su prije toga pali žrtvom raznih bolesti, elementarnih nepogoda ili su propali pod teretom godina ,a negdje od ljudske ruke. Neki od njih, još nedovoljno poznati, i danas su izloženi svim tim nepovoljnim faktorima. Mnogi od tih gorostasa boluju možda od kakove izlječive bolesti ili dobivene rane, i naša je dužnost da im pomognemo i produljimo život. Tome pitanju želi se ovdje posvetiti nekoliko riječi, a šumarskim, stručnjacima na terenu pružiti najnužnije upute za rad u ovakovim slučajevima. U takovim akcijama ne moramo se ograničavati samo na oštećeno stablo naših parkova i drvoreda, koje zaslužuje da se tamo održi. Prijedlogom za zaštitu ili stavljanjem pod zaštitu nekog stabla izvršen je tek prvi dio našeg zadatka za očuvanje toga primjerka budućim generacijama. Daljnji cilj treba da bude njegovo čim dulje održanje prikladnim načinom konzervacije. Konzervacija stabala se kod nas do sada provodila u vrlo maloj mjeri, i to jedino u poznatijim gradskim nasadima i parkovima, a na terenu vrlo malo ili nikada. Vjerojatni razlog za to je nepoznavanje načina i postupka rada kod konzervacije drveća, a zatim pomanjkanje sredstava za takove zahvate. Vrste oštećenja, na drveću Drveće je izloženo raznim oštećenjima, koje može biti prouzrokovano po ljudima, mrazu, suncu, gromu, snijegu, vjetru i t. d. Sva ta oštećenja očituju se u vidu plićih ili dubljih ozlijeda i rana, lomova i svakovrsnih povreda koje pružaju povoljnu mogućnost prodiranja vode, gljiva i insekata u unutrašnjost stabla. Na mjestima, na kojima se odlomila grana ili je nepravilno odsječena ili odpiljena, pojavljuje se vremenom trula šupljina, duplja, koja predstavlja početak propadanja´debla. Zato, prigodom rezanja grana, moramo obratiti pažnju na to, da rez bude izveden uz samo deblo, a rana nakon toga mora biti dezinficirana. Živi sloj kambijskih stanica, koji se nalazi između kore i drva, pripomoći će u procesu zacijeljivanja rana. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Česta su oštećenja kore nastala pod uplivom vanjskih faktora, a osobito pod uticajem direktnih sunčanih zraka. Ovoj t. zv. upali kore izložena su naročito rubna i osamljena stabla i to pretežno ona glatke kore, kada, nakon duljeg vremena rasta u sjeni, sječom okolnih stabala, budu izložena izravnom djelovanju sunčanih zraka. Kod toga kora napukne, suši se i otpada, čime se otvara put raznim štetnicima, koji nastavljaju razorno djelovanje na drvu. Ovim oštećenjima može se izbjeći na dva načina: opreznim otklanjanjem vegetacije oko izloženog dijela debla ili vještačkim zasjenjivanjem tog dijela debla sadnjom brzorastućih vrsta. Udarac groma u stablo uzrokuje odkidanje sloja kore i raspucavanje drvnog tkiva i to vrlo često na čitavoj duljini stabla. Niske temperature uzrokuju raspukline na deblu, a jaki vjetrovi i sniježni pritisak uzrokom su prelamanja grana. Ako se k tome imaju u vidu i oštećenja, koja se na deblu i granama pojavljuju uslijed prirodnog procesa starenja, što se očituje u trulenju unutarnjih dijelova debla, te razorno djelovanje insekata i gljiva, onda vidimo kakvim se sve faktorima treba suprotstavljati u cilju održavanja i zaštićivanja pojedinih vrijednijih primjeraka naše dendroflore. Liječenje ozljeda i rana na površini debla Ozljede na površini debla najčešće su kod stabala koja rastu uz saobraćajne puteve. Kora se ošteti, a sa njome i jedan dio kambijskih stanica. Liječenju takove ozljede treba pristupiti odmah, tako da se oštećena kora izreže do zdravog tkiva, oprezno da se ne oštete drvna vlakna. Rub rane se izravna kako bi dobila čim pravilniji oblik. Ozljedu treba zatim pokriti nekim izolacionim materijalom (najbolje vrtlarskom mašću). Ovim postupkom se spašavaju preostale stanice kambija od nepovoljnog uticaja atmosferskih faktora. Upotreba karbolineuma ili katranske smole, kao izolacionog i dezinfekcionog materijala, ne dolazi u obzir u ovakvim slučajevima radi opasnosti oštećenja kambija. Ako je kambij, uslijed zakašnjele intervencije, već uništen, uslijed toga i drvno tkivo na odnosnom mjestu povrijeđeno, liječenju treba pristupiti na slijedeći način: ozlijeđeni dio ćemo očistiti pomoću četke, otsjeći ostatke mrtve kore, ali tako da se ne unište same izrasline kalusa t. j . onog staničja, koje nastaje na ozlijeđenim djelovima uslijed abnormalnog dijeljenja stanica. Ranu po tome dezinficirati sa 5%-nom rastopinom galice, a nakon toga što se osuši ovo prvo dezinfekciono sredstvo, isto mjesto premazati 10%-nom rastopinom karbolineuma, čime se uništavaju spore gljiva i jajašca kukaca. U svrhu osiguranja ozljeđenih mjesta od daljnjeg propadanja tkiva, mogu se premazati lanenim uljem, gustom glinenom kašom ili tankom naslagom asfalta. Veće se rane mogu izolirati i tankom naslagom cementa ali tako postavljenom da se kalus, i preko rubova naslage može razvijati i time učvršćivati postavljenu plombu. Ako je rana veća, prije stavljanja cementne plombe, treba u drvo zabiti nekoliko čavlića povezanih tankom žicom, ili pričvrstiti tanku žičanu mrežicu da se plomba bolje učvrsti. 224 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Povrede, koje su zanemarene dugo vremena i kod kojih je raspadanje drvnog tkiva duboko zahvatilo unutrašnjost debla,´ potrebno je prethodno oštrim dlijetom očistiti, odnosno oljuštiti mrtve dijelove i pri tom udubini dati takav oblik da plomba u njoj stoji što čvršće Donji dio udubine će se izvesti koso prema vani, da se ispod plombe ne bi vremenom, sakupljala voda. Nakon toga se udubina dezinficira na već opisani način, a po tome plombira smjesom cementa i pijeska u omjeru 1 : 3 ili 1 : 4. Kod rana nastalih dijelovanjem mraza postupamo na sličan način uz prethodno proširenje pukotine pomoću dlijeta, formirajući njen oblik tako da se plomba što bolje učvrsti. Čišćenje, dezinfekcija i plombiranje provodi se istim predstvima i istim postupkom, kao u napred izloženim slučajevima. Zahvati i liječenje stabala oštećenih udarom groma Cesto su stabla izložena udarcima groma, a osobito ona sa hrapavom korom (hrast, brijest). Vrste drveća glatke kore (bukva, breza, grab) grom rjeđe oštećuje. Stanovitu ulogu kod toga igra karakter tla i podloge, te stepen vlažnosti zemljišta. Udarci groma su vrlo često sudbonosni za pogođeno stablo, jer nije rijedak slučaj da se stablo po cijeloj duljini rasječe a i upali. Najčešći je slučaj, da se uslijed udara groma odlupi sloj kore i drva. Prema jačini oštećenja, na stablu mogu nastupiti različiti načini konzervacije, kojima će se negdje pristupiti a negdje ne, već prema tome, da li oštećeno stablo predstavlja objekt koji je vrijedan specijalne brige. Slika 1 — Sekvoje u Malinovom parkujednu u Zagrebu sekvoju i posljedice udara groma na 225 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Često se tako oštećena mjesta površinski dezinficiraju uljenom bojom ili karbolineumom, koji je u ovom slučaju najjeftiniji najprikladniji. Veličina štete koju udarac groma može nanijeti stablu, slikovito je prikazana na slici 1. Slika prikazuje dvije sekvoje (Sequoia gigantea) u Malinovom parku.u Zagrebu. One su zasađene još 1862. i 1870. godine, te su, kao nesumnjivo najstariji i najveći primjerci takove vrste kod nas, zaštićene kao prirodna rijetkost. Značajno je istaknuti da je tek tih godina ova vrsta unijeta iz Amerike u Evropu, tako da naše sekvoje ujedno predstavljaju prirodnu rijetkost evropskih razmjera. Svojim habitusom i dimenzijama (pr. promjer 182 cm) ostavljaju poseban dojam na svakog posjetioca. U jednu od ovih sekvoja udario je grom i prouzrokovao veće oštećenje uslijed prelamanja vrha i raskidanja gornjeg dijela debla. Imajući u vidu značaj ovog zaštićenog objekta, neophodno je pristupiti nužnim konzervacionim zahvatima da bi se stablo zaštitilo od naglog propadanja. U konkretnom slučaju zahvat bi se sastojao u tome, da se gornji kraj oštećenog debla kosim rezom prikrati do mjesta koje nije oštećeno, nakon čega će se željeznim sponama ili željeznim prstenom obuhvatiti taj dio debla i tako spriječiti njegovo daljnje raspucavanje. Ujedno će se pristupiti čišćenju, skidanju trulih djelova, dezinfekciji i plombiranju udubine. Preventivna zaštita rijetkih i vrijednih primjeraka stabala, izloženih udaru groma, sastojala bi se u snabdijevanju takovih stabala prikladnim gromobranima. Ovakav način zaštite je lakše provediv kod onih stabala čiji visinski prirast stagnira ili je minimalan. U konkretnom slučaju, u interesu zaštite druge sekvoje u Malinovom parku, trebalo bi na to pomišljati. Plombirctnje duplje na deblu i njegovom podnožjp. Duplje najčešće nastaju na mjestima gdje se je grana otrgnula ili je tako loše sječena, da zacijeljivanje rane izraslinama kalusa nije bilo omogućeno. Tako nastaje duplja, koja se trulenjem drva sve više širi i ugrožava život stabla. Liječenje manjih duplji provodi se čišćenjem, dezinfekcijom i plombiranjem, dok je kod srednjih duplji potrebno prethodno rupu formirati radi uspješnijeg plombiranja. Kao što je već istaknuto, kod svakog je plombiranja potrebno usmjeriti pažnju na to da oblik udubine bude oblikovan na način, koji onemogućuje sakupljanje vode (vidi sliku 2). Slika 3 prikazuje način čišćenja i formiranja udubine kod većih duplji u vršenju priprema za plombiranje. U ovom slučaju se izvodi novi otvor na deblu u visini do koje dopire trulež, što omogućuje temeljitije čišćenje duplje te bolje učvršćivanje plombe. Čišćenje, dezinfekcija i postavljanje plombe, provodi se po ranije opisanim principima, tako da se izraslina kalusa može nesmetano razvijati preko plombe. Kod plombiranja duplje na samom podnožju debla, potrebno je prethodno, pomoću dlijeta i tvrdih četaka, očistiti sav istruli dio debla, zatim dezinficirati nutrinu 10%-nom rastopinom karbolineuma. Skoro redovno će duplja takovim postupkom dobiti znatno veće dimenzije, te je plom |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 61 <-- 61 --> PDF |
biranje potrebno izvesti što pažljivije. U tu svrhu treba ispod duplje iskokati zemlju nekih 10—15 cm i u taj iskop postaviti temelj od sloja kamenja ili starih opeka. Prednja stijena duplje može se zatvoriti opekom ili kamenjem, a preostali dio nutrine ispunjava se sitno tucanom šutom. SI. 2 SI. 3 U tom slučaju stijenu treba prevući žbukom od1 cementa, pazeći pri tome da čitava plomba bude nekoliko milimetara niža od kambijskog sloja. Sa estetske strane potrebno je voditi računa o tome, da vanjski izgled plombe bude u pogledu forme, pa i boje, čim više prilagođen izgledu ostalog zdravog dijela debla. Konzetvacija stabala su istrunulom nutrinom Trulenje debla nastaje najčešće kao posljedica daljnjeg procesa raspadanja drvnog tkiva oko nastale duplje, ili kao posljedica prirodnog procesa starenja stabla. Ako se trulost stabla proteže u većoj duljini debla, si. 4 proširit će se otvor u gornjem dijelu duplje i formirati novi otvor pri njenom dnu. Nakon što je temeljito očišćena nutrina stabla, provodi se dezinfekcija (nabolje pomoću vrtlarske pumpe), a zatim se pristupa plombiranju donjeg otvora, kako je u prethodnom primjeru navedeno. Preostali dio duplje ispunjuje se sitno tučenom šutom ili šljunkom, uz |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 62 <-- 62 --> PDF |
zalijevanje cementom. Šupljina se može ispuniti i betonom, što je međutim skuplje. Gornji otvor zatvaramo slično kao i donji pri čemu se vanjski izgled plombe može tako izvesti, da bude u skladu sa ostalim dijelom debla. Stablo, koje pored unutarnje duplje, pokazuje vanjske pukotine, treba učvrstiti na više mjesta željeznim vijcima (vidi sliku 4), ili ga obuhvatiti željeznim prstenom. Slika 5 prikazuje detalj istrunulog dijela debla stare tise u Kaptolskom parku u Zagrebu čija starost se cijeni na oko 400 godina. Promjera je 84 cm, te je kao jedno od najstarijih naših stabala zaštićena kao prirodna rijetkost. Da bi se produljio vijek ovom rijetkom primjerku, u toku ove godine biti će izvršeni nužni konzervacijski zahvati. Slika 5 — Detalj natrulog debla 400 god. stare tise u Kaptolskom parku u Zagrebu Preventivni zahvati radi osiguranja krošnje stabala Pojedine grane starog drveća, uslijed sooje težine i starosti toliko se svijaju da postoji opasnost njihova lomljenja. Redovno se u takovim slučajevima grane podupru drvenim podpornjima. Najbolje je, ako je ovakav podporanj okovan i sa gornje strane proviđen željeznim šiljkom, koji će, zaboden u granu, ovu čvrsto pridržavati. Donji dio podpornja treba smjestiti na jedan veći plosnati kamen da bi mu se trajnost povećala. Cesto je potrebno, da se drveće široke i rašljaste krošnje osigura od vjetra ili snijega koji mogu odlomiti grane ili rašlje. Učvršćenje i osiguranje takovih krošnji, provodi se pomoću prikladnih spona, prikazanih na slici 6. Spone naznačene pod a) postavljaju se na mjestima gdje se krošnja rašlja a one naznačene sa b) redovno se stavljaju iznad rašljanja, u višim djelovima krošnje. Rašlja, kojoj prijeti opasnost loma, može se |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 63 <-- 63 --> PDF |
uspješno osigurati upotrebom željeznih sipki, savijenih u obliku jarma, kako je to prikazano na si. 7. Uobičajena je u takovim slučajevima i upotreba željeznog obruča. Da bi se smanjilo trenje spona o koru stabla, umeću se podloge od jute, drvenih pločica, pocinčanog lima i t. d. Spone je potrebno često kontrolirati i regulirati njihovu napetost pomoću vijaka i djelova za stezanje. Ostali oblici zaštite stabala Među ostale oblike zaštite i osiguranja debla vrijednijih stabala na izloženim mjestima, spada njihovo ograđivanje. Ono se provodi jednostavnom i prikladnom ogradom od letava ili oblica, postavljenom tako, da se njome ne naruši harmonija sa okolinom i da služi svojoj svrsi. Nekada će, uz pojedina stabla koja su izložena oštećenju od vozila, biti dovoljno postavljanje zaštitnog kamena uz deblo, koji će otkloniti opasnost od direktnih udaraca. Njegom tla, čuvanjem prirodne biljne zajednice oko stabla, te povremenim đubrenjem terena upotrebom prorijeđene gnojnice u omjeru 1 : 6, znatno će se pripomoći održavanju vitalnosti toga stabla. To će đubrenje biti efikasnije, ako se gnojnica zalije u iskopane rupe načinjene oko stabla u opsegu krošnje. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Sve zahvate na konzervaciji najbolje je provoditi za vrijeme mirovanja vegetacije a osobito plombiranje stabala kako bi se uslijed prirašćivanja drva otklonilo mehaničko djelovanje na plombu. Zaključak Šumarsko stručno osoblje koje radi na terenu, često dolazi u situaciju da je na području kojim upravlja potrebno poduzeti stanovite mjere spašavanja i konzervacije pojedinih vrijednijih stabala, a često ga konzultiraju drugi kada treba spašavati oštećeno stablo u javnom parku, drvoredu ili privatnim nasadima. U takovim slučajevima ovaj prikaz i upute mogu korisno poslužiti u izvršenju onog zadatka koji prvenstveno popozivu i kvalifikacijama njima pripada. LITERATURA Stefa n Bialobok : O konserwaeji staröch drzew, Krakow 1961. SUMMARY The author points out the necessity .to meet the need for healing and preserving old trees and especially those representing natural rarities or living in tree sanctuaries. On having enumerated the chief kinds of damages occurring on living trees, the author pays attention to the individual treatments such as healing of injuries and wounds, filling of holesi, dressing of thunderstruck trees as well as the protection of (trees crowns. The executin of all these treatments is the task in the first place of all forest experts in the field. SAOPĆENJA LIK I MJESTO ŠUMARSKOG TEHNInizaciju šumarstva i nadležnost pojedi ČARA U ŠUMSKOJ PRIVREDI nih ustanova unutar te organizacije. Najviša instanca za šumarstvo u NRH Naše je šumarstvo u proteklom peje Sekretarijat za šumarstvo u čiju nadriodu prošlo kroz više organizacionih ležnost spada uprava, organizacija, plaformi, ali niti u jednoj formi organizaniranje, statistika i nadzor. Sve stručne cije nije u cijelosti na zadovoljavajući postove unutar sekretarijata vrše šunačin bilo riješeno pitanje uposlenja i marski inženjeri sa dužom praksom, vemjesta šumarskih tehničara. Ti propulikim stručnim i organizacionim kvalisti osjećali su se u izvršenju zadataka tetama. unutar šumarije (svrsishodnija raspoNa području svakog kotara postoji djela poslovanja). Za šumare ne smije Inspektorat za šumarstvo i lovstvo, koji biti svejedno dali šumarski tehničar za područje kotara vrši sve poslove zauzima mjesto u praksi koje mu ne odkao i Sekretarijat, ali još pored toga in govara po školskim kvalifikacijama, da struktaže na terenu. Za vršenje svih li ie time promašen njegov cilj u šuposlova unutar inspektorata potrebni su marstvu i da li zbog toga trpi posao za stariji šumarski inženjeri sa dužom kojeg se on pripremao. stručnom praksom i istim kvalifikaci Da bi što bolje razjasnili i pronašli jama kao naprijed. pravo mjesto šumarskog tehničara u Šumarija je najniži upravni organ u praksi analizirat ćemo današnju orgašumarstvu pod nadzorom Inspektorata. 230 |