DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1957 str. 103     <-- 103 -->        PDF

nim tokom vlakanaca, kao oko kvrga,
gdje udubine ne teku paralelno i u jednom
smjeru, ne će se imoći dobiti posve
točni rezultati. Kako veličina udubina
nije jednaka po cijeloj površini lista [furnira,
a instrumenat za mjerenje određuje
dubijinu udubina samo na jednoj maloj
površini, to se prvo makroskopski rnora
odrediti onaj dio lista koji pokazuje najveću
grubost. Na tom se mjestu instrumentom
izmjere dubljine udubina, koje
onda definiraju finoću cijelog lista.


Za ispitivanje ´finoće površine furnira
bilo je oprobano više imetoda, ali je samo
jedna odgovarala za praktičnu primjenu
i izvan laboratorija. Ta metoda (straightline
shadow-sectioning method) ima za
princip bacanje sjene na površinu lista
furnira čija se površina ispituje. Instrumenat
se sastoji od jedne drvene kutije
u kojoj je na jednom kraju smještena
žarulja kao izvor svjetlosti. Na određenoj
udaljenosti od žarulje kutija je pregrađena,
a u toj pregradi načinjen je horizontalni
otvor ičija se visina može regulirati
pomičnim vertikalnim zaslonom.
Iza proreza na dnu kutije je otvor, koji
se namjesti na dio furnira gdje će se
mjeriti veličina udubina. Na gornjoj
strani kutije — nasuprot otvora u dnu —
nalazi se otvor sa povećalom, da se udubine
na furniru mogu bolje vidjeti. Svijetlo
od žarulje prolazi kroz horizontalni
prorez ii pada ikroz otvor u dnu kutije
na furnir. Donji rub proreza je posve*,
ravan i baca sjenu, koja na potpuno ravnoj
plohi završava također ravnom linijom.
Međutim, ako ploha na koju Sjena
pada nije ravna, kao kod furnira, nego
je izbrazdana udubinama, onda rub sjebe
ne će završavati ravnom, već nazubljenom
linijom. Naime, (na mjestu igdje sjena
pada ,na udubinu u furniru, sjena će
se produžiti u vidu zupca pa se tako dobije
rub sjene u obliku nazubljene linije.
Što je udubina dublja, to će i produženje
sjene, t. j . visina zuba, biti veća. Odnosi
između izvora svjetlosti i proreza u pregradi
uređeni su tako, đa određena visina
zupca t. j . sjene produžene na mjestu
gdje je udubina u furniru, predstavlja
određenu dubljinu udubine. Tako se
mjerenje dubine udubine svodi na mjerenje
visine sjene izdužene u udubini. Ovo
se mjerenje vrši pomicanjem vertikalnog
zaslona, kojim završava gornji rub
proreza u pregradi, i koji također baca
sjenu na furnir. MJkromettfičkim vijkom
podiže se ili spušta zaslon pa se tako
pomiče i rub sjene koju baca zaslon na
furnir. Kad rub isjene pomičnog zaslona
dotakne izduženi vrh sjene u udubini
furnira, na mikrometru se automatski


očita dubljina udubine. Kad se rub sjene
pomičnog zaslona poklopi za rubom sjene
koju -baca nepomični donji rub proreza,
% j . kad je prerez posve zatvoren,
ha mikrometru se čita mula. Najmanja
jedinica očitanja ina mikrometru iznaša
0,001" (0,025 mm).


Kao što je već rečeno, instrument se
stavi na onaj dio furnira koji prostim
okom izgleda najgrublji. Instrument se
zatim pomiče po izabranoj površini dok
se tae dođe do najveće dubljine udubine
i ta se onda izmjeri pomicanjem mikrovijka.
i !


Instrument mora stajati pod pravim
kutem prema smjeru pukotina.


Kontroliranje točnosti izmjere veličina
udubina vršeno je na taj način, Isto je
primjercima furnira, na kojima je pomoću
opisanog instrumenta izmjerena
finoća površine, brušenjem skinut sloj
furnira onolike debljine koliko je iznašala
izmjerena maksimalna dubljina udubina.
Dobijene površine furnira bile su
iza brušenja sve jednolike i glatke.


U članku su tabelarno prikazane neke
vrijednosti ovako opisanog mjerenja dU.
bljina udubina na furniru, a priloženo je
i nekoliko instruktivnih slika.


Ing. M. Brežnjak


ODREĐIVANJE KVALITETE PILJENE
POVRŠINE Kand. mehn. nauke E. A.
Ickovič: Kriterij kačevstva pilenoj poverhnosti,
Derevoobrabativajuščaja promišlenost,
No. 4, il&55, str. 14—15.


Za određivanje kvalitete piljene površine
autor predlaže originalnu metodu.
Čistoća reza ocjenjuje se po toj metodi
na taj način, da jse ina piljenu površinu
kapnu, s određene visine, kapljice neke
obojene tekućine; forma traga kojeg kapljice
ostave na piljenici odlučna je za
određivanje kvalitete dotične piljene površine.


Za ispitivanje pogodnosti ove metode,


autor je iz jedne piljenice različitim pi


lama izrezao probne daščice čije su po


vršine bile različite finoće, jer su ele


menti pila kod svake pile bili različiti.


Kao tekućina kojom se kapalo po (pro


bama uzet je rastvor KMnOt. Visina na


našanja kapljica bila je tolika, da nije


došlo do spajanja kapljica sa površinom


proba U kontinuirani tdk. U članku je


fotografijama prikazan trag koji su ka


pljice ostavile na probama. Na površi


nama uzdužnog reza trag kapljice bio je


u smjeru vlakanaca dva puta duži nego


u smjeru okomitom na vlakanca. Na po