DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1957 str. 101 <-- 101 --> PDF |
> (Fagetum silvaticae croaticum Horv.) i 5. Klekovina bora (Pinetum mughi croaticum Horv.). Navedene klianatogene šumske zajednice nastavaju uz razne ostale tipove tala i derivate crljenice našega kraškoga područja. Šuma hrasta crnike kod nas je razvijena ne samo na crljenici nego i na drugim tipovima tala kao na pr. skeletne rendzine, smeđa karbonatna tla, primorska smeđa tla. Crljenica pod šumom hrasta crnike je prilično stabilna, te je najbliža pravom tipu orljenice. Crljenice pod šumom bjelograbića i šašike-crhograba su jače brauinizirane, te su tendencorn zakiseljavanja i ispiranja baza. Zakiseljavanje i ispiranje baza iz derivata crljenice pod šumom šašike crnograba je jače izražena nego pod šumom bjelograbića. Crljenice pod šummom bukve su već pod uticajem procesa podzolizacije (podzolirane crljenice), a orljenice pod klekovinom bora je uz proces podzolizacije jasno izražen i proces akumulacije kiselnog surovog humusa. Naša crljenica je u stvari reliktno tlo, koje je pod uticajem šumske vegetacije, odnosno vegetacije uopće, čovjeka, erozije i t. d. izmijenila se u niz pođvarijeteta odnosno derivata. Spomenuti procesi i sada traju. Dr. J. Kovačević Dr. E. Giorđano — Dr. R. Bonechi: PROVE Dl GERMINAZIONE E PROVE COLORIMETRICHE NELLA DETERMINAZIONE DELLA VITALITA DEL POLLINE Dl PINI MEDITERRANEI (Ispitivanje klijavosti i (mogućnosti \primjene kolorimetrijskih metoda kod određivanja vitalnosti peluda mediteranskih borova) — L´Italia forestale e montana, Firenze 1956, No 4, p. 175—181, tab. 4. U genetici se vitalnost peluda općenito određuje ispitivanjem njegove klijavosti. Kao supstrat najčešće služe otopine agara i šećera razne koncentracije. Rezultati često ne zadovoljavaju zbog razvoja plijesni na peludu. Stoga se je pokušalo primijeniti kolorimetrijske metode. Kao redukcione supstance upotrebljavane su selenijeve soli, a u novije vrijeme soli klorura i bromura 2,3,5-triphenyltetrazola. I autori su vršili takva ispitivanja. Cilj im je bio, da pronađu jednostavnu i brzu tehniku za određivanje klijavosti peluda medit. borova. Tretirali su 11 uzoraka svježeg peluda četiriju vrsti bo rova: Pinus halepensis, P. pinaster, P. pinea i P. Hamiltonii. Pokusi klijavosti peluda u vodi iz vodovoda i u destil. vodi nisu dali pozitivne rezultate. Bolji uspjeh je postignut Duffield- ovom metodom u kondenzacionoj vodi u Petrijevoj posudi. Teškoću je pretstavljalo prebrojavanje naklijalog peluda. To je atstranjeno upotrebom milimetarskog stakalca. Kod kolorimetrijskih pokusa autori su upotrebili 2f/o otopinu biselenita i l°/o otopinu bromura 2,3,5-trifeniltetrazola. Uzorke sa peludom držali su u posudi, a ovu kroz 24 sata u termostatu na temperaturi od 220C. Rezultati opita su slijedeći: 1. Pokus ispitivanja klijavosti peluda u kondenzacionoj vodi modificiranom Dufiield-ovom metodom dao je pozitivne rezultate i može ga se preporučiti kod ispitivanja peluda drugih šumskih vrsta. Kod svježeg peluda, najbrojnije klijanje je uslijedilo 72 sata od početka pokusa; inače je bilo potrebno 96 sati. 2. Kolorimetrijsko ispitivanje klijavosti peluda sa biselenitom daje općenito više vrijednosti od ispitivanja klijavosti u kondenzacionoj vodi. Sa tetrazolom je obrnut slučaj. Razlike u °/o između proba klijavosti u kondenz. vodi i pomoću kolorimetrijskih metoda kreću se unutar dosta uskih granica. Između rezultata kolorimetrijskih pokusa i pokusa klijavosti sa kondenz. vodom nema korelacije, ako pelud nije sasvim svjež. Prema tome se kolorimetrijski metodi, uz današnje uvjete, ne mogu smatrati dovoljno pouzdanima. Nije isključeno da to ne budu u budućnosti. 3. Čini se, da bi prednost trebalo dati solima tetrazola. 4. Perspektive upotrebe kolorimetrijskih metoda kod" ispitivanja klijavosti peluda su smanjene, jer pokusi klijavosti u kondenzacionoj vodi daju preciznije rezultate. Dott. Dino Crivellari: PRIMI RISULTATI Dl UN OTTENIO Dl ESPERIMENTI SULLA RESINAZIONE DEL PINO D´ALEPPO (Prvi rezultati osmogodišnjih opita o smolarenju na alepskom boru), L´Italia forestale e montana, Firenza 1956, No 6, p. 245—268, si. 13, tab. 13, diagr. 8. U periodu od 1947—1954 godine autor je za račun Glavne uprave za šumarstvo u Italiji vršio opite o smolarenju na alepskom boru. Cilj opita je bio: 1. Utvrditi koliki je prinos smole kod smolarenja alepskog bora uz upotrebu uobiča |