DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1957 str. 100 <-- 100 --> PDF |
su i u Francuskoj pokusi sadnje na tresetištu u jugozapadnom dijelu Centralnog Masiva na visini od 8U-0 m, sjeverne ekspozicije. Autor je donekle modificirao englesku metodu »Turi Planting« obzirom na naročite okolnosti, pod kojima je vršeno pošumljavanje. U Engleskoj (zapravo Škotskoj) iskopaju jarke godinu dana prije same sadnje, kako bi se zemlja, dobivena iskopavanjem, rastvorila pod utjecajem atmosferilija. Radnik lopatom načini prorez u busenu na strani vlađajueeg vjetra da bi se ubrzao proces rastvaranja. Druge godine taj se dio busena odigne tako, da se omogući stavljanje žila na dno, a stabljika dolazi usred busena. Korijenje se dakle nalazi između busena i prirodnog tla. Zatim se onaj odignuti dio busena pusti u prvotni položaj, a pukotina petom pritisne i zatvori. Ricard nije mogao čekati godinu dana na rastvaranje treseta u iskopanim busenima, jer je istovremeno vršio pošumljavanje susjednih vristjpa i bujadnica. Zbog toga nije činio proreze lopatom posred1 busena, već je smještao biljke na mjestima, gdje se dva iskopana busena dodiruju tako, da je odigao jedan busen, raširio korijenje biljke na mjestu odignutog busena i zatim stavio taj busen u prvotni položaj. Time je postigao mnogo bolje smješta van je bilja nego engleskom metodom, gdje se ono mora provlačiti kroz uski prorez. Stabljika se nalazila između dodirnih stijenki dvaju susjednih busena. Treći busen, postavljen sa strane, služio je kao zaštita od isušivanja. Biljke su se sadile u razmacima od cea 1 m i na tom razmaku obično je bilo tri busena, koji su se upotrebili kako je opisano. Razmak između redova (jaraka) bio je 5´ m. Za sadnju su upotrebljene biljke sitkanske smrče (Picea falcata Valck.), koja je poznata kao vrst, koja brzo raste i podnosi veliku vlagu. U navedenim razmacima (1X5 m) potrebno je 2000 biljaka po 1 ha. Autor naglašuje, da je uspjeh ovakove sadnje još nakon druge zime bio 100*/o, dok je uspjeh susjednih sadnja u jamice na normalnim terenima iznosio nakon prve zime 84% i još ocijenjen kao povoljan. Svakako se preporuča smanjiti kiselost tla dodavanjem hiperfosfata i to površinski oko biljke tako, da na svaku biljku dođe barem 25 grama (po mogućnosti i više, do 75 g) toga gnojiva. Gnojivo se posulo odmah nakon sadnje (bolje reći smještavanja) biljaka, a nije ukopavalo u tlo, da bi se izbjegao direktni i prebrzi kontakt sa korijenjem biljaka. Ozbiljan prigovor ovoj metodi pošum- Ijavanja tresetišta odnosi se na visoke troškove, koji su potrebni zbog kopanja velikih odvodnih kanala, u koje treba da šalju vodu oni jarci razmaka od 5 m, kraj kojih vršimo smještavanje biljaka. Autor preporuča stoga, da se po mogućnosti izbjegava kopanje kanala, a sabirni jarci da se kopaju tako, da utječu u obližnji prirodni potok. Svakako autor nema iluzija, da bi se ovom metodom mogla u kratkom vremenu pošumiti sva tresišta, naročito ne ona prostrana. On je mišljenja, da bi se u prvom redu na taj način mogli privesti kulturi manji dijelovi tresetišta, koji dodiruju ili presijecaju gole površine određene za pošumljavanje. Ovo je naročito važno radi sprečavanja šumskih požara, koji se u tresetnom tlu za sušnog ljeta rado šire i dugo zadržavaju. Ing. M. Špiranec Gračanin, Z.: DIE BEZIEHUNGEN ZWISCHEN ROTERDEN UND WALDGESELLSCHAFTEN DES KROATISCHEN KARSTGEBIETES (ODNOSI MEĐU CRVENICAMA I ŠUMSKIM ZAJEDNICAMA HRVATSKOG KRAŠKOG PODRUČJA) Rapports — Vle. Congres International de la Science du Soil. Pariš, 1956. Vol. E. Comission V (Genese et Classification) i pp. 547—551. Pariš, 1956. Tip tla t. zv. »c r 1 j e n i c a« (Terra rossa) je tipično tlo Mediterana. U području Hrvatskog Litorala (mediteransko i submediteransko područje t. j . Istra, Hrv. Primorje i Dalmacija) dolaze razni podvarijeteti i derivati crljenice. U ovome području naša domaća istraživanja nisu utvrdila tipične crljenice pođ šumskom vegetacijom, nego naprotiv njene razne izmijenjene forme (podvarijeteti i derivati). U području od Visa sa srednjom godišnjom temperaturom 16,7°C i oborinama 557 mm, te do vrhova Dinare i Velebita sa srednjom godišnjom temperaturom 6°C i oborinama cea 3000 mm imamo slijedeće klimatogene zajednice {klimaks vegetacije): 1. Zimzelen a šuma hrasta crnike (Quercetum ilicis Br.-Bl.) i njena degradaciona forma šikara makija; 2. Kraška šuma bjelograbica (Carpinetum orientalis H-ić); 3. Kraška šuma šašike i crno graba (Seslerieto-Ostryetum Horv. et H-ć); 4. Šuma bukve |