DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Pojark. — uvrstiti i naše vrste A. obtusatum i A. monspessulanum. 9. Trifoliata (Pax) Koidz. (Vrste iz Manđurije) 10. A r g u t a Render (Vrste Dalekog Istoka) 11. Rubra Pax (A. rubrum i A. sacharinum iz Sjeverne Amerike) 12. Negundo (Ludw.) C. Koch (A. negundo iz Sjeverne Amerike). Kod pojedinih vrsta dati su dosta kratki opisi, a podvrste i varijetete su samo navedene usputno — u tekstu. Veoma je zanimljiva i obrada porodice Celastraceae (obrađivao J. I. Prohanov), koja obuhvata podporodicu Ce lastroideae (sa dva »koljena« Euonymeae i Eucelastreae), te rodove Celastrus, Euonymus i Kolonymus. Kao što je poznato »beresklioti« (naše »kurike«) su vrlo važne industrijske vrste grmova koje u mladoj kori sadrže gutaperču i stoga se iskorištavaju i plantažnim putem. Za tako važnu sirovinu kao što je gutaperča postojalo je veliko interesovanje u industriji SSSR-a pa nije ni čudo što se je tom rodu obratila veća pažnja i sa botaničke strane. Stoga i veliki broj vrsta koje obuhvaća Flora SSSR-a. Međutim, interesantnija je taksonomska podjela nekadašnjeg roda Euonymus — na dva posebna roda i to: na rod Euonymus L.. koji obuhvaća među ostalim i naše vrste E. verrucosa Scop, i E. europaea L. i na rod Kalonym,us (G. Beck) Prokh. sa našom vrstom (koju bi sada trebalo pisati kao:) Kalonymus latijolia (Mili.) Prokh. Ranije je to bila Euonymus latifolia Mili. Za nas, nadalje ,ima posebno značenje i nova taksonomija nekadašnjeg roda Rhamnus. Porodicu Rhamnaceae obradio je botaničar V. I. G r u b o v, i u nju unio i neka svoja shvatanja, koja su, uostalom, u skladu sa shvatanjima i ranije već izraženim u radovima nekih drugih evropskih botaničara. U »tribusu« Rhamneae treba (osim ostalog )razlikovati kao posebne rodove: rod Frangula Mili. (sa dvije sekcije: Eufrangula Grub. i Cascara Grub.) i rod Rhamnus L. (sa 3 sekcije: Alaternus DC; Eurhamnus Boiss. i Cervispina DC. — koji se opet dalje dijeli na 4 podsekcije). U rodu Frangula Mili. obuhvaćene su vrste Frangula alnus Mili. (= Rhamnus Frangula L.); F. grandifolia (Fisch. et Mey.) Grub. sa Kavkaza, te F. rupestris (Scop.) Schur (= Rh. rupestrisScop.). Taj rod ima i poseban ruski naziv »krušina«. U rodu Rhamnus L. (ruski naziv »žester «). osim zimzelene vrste Rh. alaternus L. (sa Krima), obuhvaćene su vrste: Rh. cathartica L.; Rh. tinctoria W. et K. i mnoge druge sa Kavkaza i iz Centralne i Istočne Azije. Ovamo bi spadale i naše vrste Rh. saxatilis Jacqu. i Rh. orbiculata Bornm. Dr. P. Fukarek POVODOM SKUPŠTINE POLJOPRIVREDNO ŠUMARSKOG FAKULTETA ZA ŠKOLSKU GODINU 1955—1956 Godišnja skupština održana je 17. XI. 1956. Izvještaj o radu i problemima iznio je dekan za školsku godinu 1955-56. dr. N. Šerman. Referat je dao vrlo dobri i iscrpni pregled stanja na fakultetu. Pored uspjeha u nizu pitanja, postoji veliki broj neriješenih problema. Nažalost među takove spadaju i oni najhitniji kao na pr. statut, nastavni plan i nastavni programi. Problemi koji su od osnovne važnosti za nastavu. Po pitanju statuta održano je mnogo posebnih sjednica Fakultetskog Vijeća. Tim pitanjem bavile su se i studentske organizacije, šumarski i poljoprivredni odjeli fakulteta, Fakultetski Savjet i posebne komisije. No dalje od toga nije se došlo. Glavni problem statuta predstavlja dioba fakulteta na šumarski i Doljonrivredni, te pokusna i nastavna dobra. Organizaciona forma za ove fakultetu neophodne objekte još uvijek nije riješena na način kojim bi fakultet bio zadovoljan. U referatu je istaknuto da fakultet u ovim za njega tako važnim pitanjima nije konsultiran i da se odluke donose mimo njegova znanja. Stiče se dojam da se posao oko donošenja fakultetskog statuta i suviše komplicirao, zbog čega se to pitanje do sada nije riješilo. U svakom slučaju vidi se iz referata da niti drugi osnovni problem fakulteta: nastavni planovi i programi, nije našao svoje konačno rješenje. Opširna građa na oba odjela fakulteta predaje se u 4 godine. Zahtjev da se studij produži na IX. semestara nije usvojen. Studenti završavaju studij većinom za 5—6 godina. Opseg građe i vrijeme trajanja studija sve više divergiraju. Neophodno je dakle da se plan uskladi sa tim vremenom, jer broj studenata koji završavaju studij |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 47 <-- 47 --> PDF |
2—3 godine poslije apsolutorija pokazuje da tu nešto nije u redu. Nama se čini da nisu dovoljno korištene mogućnosti postdiplomskog studija. SDecijalna materija struke treba da se izdvoji iz osnovnog studija i da se obrađuje u postdiplomskom studiju. Time bi se broj predmeta umanjio, i odteretio redovni studij. Zar je na pr. u šumarstvu potrebno da bujice slušaju svi studenti, kad će se u praksi time baviti tek mali broj. Na postdiplomskom studiju oni bi ioš bolje i temeljitije mogli da se usavrše za ovo zvanje. A takovih predmeta ima više. S druge strane ne pristupa se iz raznih neopravdanih razloga skraćivanju materije iz pojedine grupe predmeta koje predstavljaju zaokruženu cjelinu. Referat na skupštini, nažalost, pratili su sa iznimkom predsjednika fakultetskog Savjeta i drvne industrije samo nastavnici i studenti kojima su te stvari i onako dobro poznate. Predstavnici poljoprivredne i šumarske operative nažalost nisu došli da dadu ovoj skupštini širi karakter ili što je važnije, da dadu svoje sugestije za rješenje pitanja od zajedničkog interesa. A-ć DRUŠTVENE VIJESTI ING. MIHAJLO MUJDRICA* Neumoljivi zakon istrgao je 10. studenog 1956. iz naših šumarskih redova, vrijednog i poštovanog kolegu ing. Mihajla Mujdricu, višeg šumarskog savjetnika u miru. Smrću ing. Mujdrice gubimo eminentnog šumara operatlvca, koji je i ako u penziji, radio do posljednjeg časa punim elanom i ljubavi za struku, koju je gajio kroz cijelo vrneme svoga službovanja. Rođen u siječnju 1894. god. u Zagrebu, gdje je 1912. g. i maturirao, da odmah nakon toga nastavi studij na šumarskom fakultetu. U studenom 1914. g. pozivom u vojsku prekida studij za vrijeme cijelog Prvog svjetskog rata. U doba rodoljubnog pokreta u bivšoj austro-ugarskcj vojsci na ratištu 1916. g. prelazi u Rusiju, gdje je bio očevidac Oktobarske revolucije i ostao do prosinca 1918. godine. Po povratku u domovinu, nastavlja sa studijem i završava 1921. god. Prvo namješten je je primio u svojstvu dnevničara kod Ravnateljstva šuma u Zagrebu, a u kolovozu slijedeće godine t. j . 1922. postavljen je za šumarskog pristava, gdje ostaje do srpnja 1923. kada je premješten šumskoj upravi u Kostajnicu za režijsku manipulaciju Majur. Na tom položaju ostaje sve do godine 1940. Premješten na kratko vrijeme Direkciji šuma u Vinkovce, prelazi već 1941. Ministarstvu šuma i rudnika u Zagreb, gdje je radio sve do Oslobođenja. Tada već poznat kao odličan stručnjak, ostaje u Ministarstvu šuma na raznim rukovodećim dužnostima do konca 1949. kad je reorganizacijom šumarske struke premješten u Ministarstvo drvne industrije odnosno kasnije Glavnu direkciju drvne industrije i konačno u Institut za drvno industrijska istraživanja. Na vlastitu |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 48 <-- 48 --> PDF |
molbu radi bolesti umirovljen je 15. VIII. 1952. godine. Cijelo službovanje ing. Mujdrice istkano je samoinicijativom i pregalaštvom. Već u samom početku ističe se kao zagovornik i veliki pobornik iskorišćavanja šuma u vlastitoj režiji, stojeći na stanovištu, da šumar — operativac mora biti ne samo biolog i uzgajivač, nego i odličan tehničar i ekonomista. On io svoje stanovište nije samo teoretski branio, nego je u punom smislu proveo i dokazao svojom službom nepunih 17 godina na režijskoj manipulaciji u Majuru. Najbolji svjedoci njegovog ispravnog stručnog rada su sastojine koje je ostavio iza sebe na tom području, koje i danas mogu služiti kao uzor novim generacijama i primjer jednog valjanog i požrtvovnog rada. Sa istim uspjehom organizirao je i eksploataciju šuma, otvaranje pojedinih područja, izgradnju šumskih prometnih naprava, sve do prodaje i otpreme. U to doba sudjelovao je svim sastancima i konferencijama, te vidno sarađivao pri donošenju propisa, kad se radilo o režijskom poslovanju. Ing. Mujdricu možemo punim pravom smatrati pionirom i osnivačem šumskog režijskog poslovanja u Hrvatskoj. Iza oslobođenja na položaju tehničkog rukovodioca u šumarstvu, ima najviše zasluga na organizaciji i sređivanju prilika u šumarstvu. U najteže doba — ratom i okupacijom porušene zemlje — i pod najtežim prilikama, ne poznaje teškoća, prezire zapreke, da se u svakoj prilici nađe na mjestu gdje je pomoć potrebna. Njegov vedar nastup, njegov drugarski odnos prema kolegama i saradnicima, njegova spremnost da prenese svoje iskustvo i znanje na mlađe i konačno njegova požrtvovnost, doprinijeli su velik udio, da je šumarstvo izvršilo svoj težak zadatak na obnovi i izgradnji zemlje. Nije bilo sastojine ni šumskog odjela, potoka ni izvoznog puta kojeg ing. Mujdrica nije poznavao. Njegovo glavno područje rada bilo je eksploatacija šuma, ali je i u svim drugim granama šumarske djelatnosti sudjelovao i sarađivao sa punim znanjem i razumjevanjem. Kao najbolji poznavalac šumarskih prilika u Hrvatskoj, uvijek je sudjelovao pri rješavanju svakog stručnog problema. Nema šumara koji nije poznavao našeg »Miška« ,koga su resili svi epitetoni lijepih vrlina, nema nikoga koji je s njim sarađivao a da ne rekne koju lijepu riječ za njega. Uživao je s pravom nedieljene simpatije i poštovanje sviju. Najbolja su ilustracija njegove socijalne svijesti i odnosa prema čovjeku, njegovi šumski radnici iz područja Majura, gdje je najviše djelovao, sa koliko ga privrženosti spominju i danas nakon 20 godina i koji su na uspomenu njegova rađa jednokaptirano živo vrelo prozvali »Miškovo vrelo«. Ing. Mujdrica bio je aktivan i u stručnoj literaturi, kao saradnik mnogih stručnih listova i šumarske enciklopediie. U društvenom pogledu, kao član Šumarskog društva Hrvatske, sudjelovao je povremeno i u upravi društva. Prerano nas je ostavio. Njegova svježina, bistar duh i volja za rad još su nam mnogo obećavali, ali podmukla bolest podgrizala je postepeno njegovu inače odličnu fizičku kondiciju. Usprkos toga radio je neumorno u struci sve dok ga bolest nije shrvala na postelju, pa i onda je sa punim interesom pratio do zadnjeg časa zbivanja i rad u struci. Dobrobit domovine i prosperitet struke bio je za njega najviši i jedini postulat, za kojeg je dao sve od sebe pa i zdravlje. Ing. Mujdrica kao potpuno izgrađen stručnjak, sa svojim požrtvovnim i nesebičnim radom, kao drug i saradnik, starješina i kolega ostaće kao svjetao primjer u uspomeni svih šumara i onih koji su ga poznavali. Popis radova ing. M. Mujdrice: 1. Osvrt na šum. skupštinu 1933. — Š. L., 1939. str. 237—239. 2. Suvremeni problemi režijskog rada kod ravnateljstva drž. šuma u Vinkovcima. S. L. 1942. str. 3—8. 3. Kontrola kvalitete proizvoda u drvnoj industriji. S. L. 1—2 1950. 4. Kako da organiziramo zimsku sječu? Drv. Ind. 1950. br. 1. 5. Sanjkanje s jednim konjem umjesto iznošenja ogreva samarima. Drvna Ind. 1951. br. 1.´ 6. Prikrajanje i klasifikacija drveta. Drv. Ind. 1951. br. 2—6. 7. Kako možemo smanjiti otpatke u drvnoj proizvodnji. Drv. Ind. 1952. g. br. 4—6. A. Šerbetić |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 49 <-- 49 --> PDF |
IZ ZAPISNIKA DRUGOG PLENUMA ŠUMARSKIH KLUBOVA ODRŽANOG 23. XI. 1956. Prisutni su bili slijedeći odbornici Š. D.: Ing. Ante Lovrić, dr. Milan Androić, ing. Vjekoslav Cvitovac, ing. Josip Peternel, ing. Vladimir Vučetić, ing Milivoj Würth. Gosti su bili: sekretar Sekr. za šumar. Jovo Sijan, izaslanik Saveza šum. društava FNRJ ing. Mato Butković i sekretar Struč. udr. šum. priv. org. Prisutno je bilo 30 delegata klubova i 3 predstavnika Društva lugara. Predsjednik Šumarskog društva Ing. Ante Lovrić otvara plenum i pozdravlja sve prisutne i predlaže dnevni red: 1. Referat o izvršenju plana Šumar, klubova, 2. Saradnja Šum. klubova pri osnivanju lugarskih klubova, 3. Referat o poboljšanju organizacije šumarske struke sa diskusijom i 4. Razno. Dnevni red se prihvaća bez primjedbe i prelazi se na prvu točku dnevnog reda. Dr. Androić Milan, ppredsjednik Šumarskog društva daje kritički osvrt na rad šumarskih klubova sa napomenom da neki klubovi rade bolje drugi slabije. Aktivnost klubova izražena je u 3 pravca: u organizaconom, stručnom, društvenom i političkoideološkom. Naročito je zapaženo da su gotovo svi klubovi održavali stručna predavanja i ekskurzije, što se može smatrati kao uspješna akcija zbliženja šumarskih stručnjaka međusobno, a na taj se način mogu zajednički rješavati neki šumarski stručni problemi. Konstatirano je da rad šum. klubova ometa mnogo pomanjkanje posebnih prostorija. No, prema mišljenju izlagača, to se pitanje može riješiti korišćenjem prostorija drugih organizacija. Ipak mora se priznati da rad klubova na društvenom i polit, ideološkom polju nije uvijek zadovoljavajući. Što se tiče saradnje u štampi, opaža se da je saradnja u lokalnoj štampi zadovoljila, ali saradnja u stručnim časopisima (Š. list) ne može zadovoljiti. Naša struka, izgleda, ne tretira se svagdje kako bi to ona zaslužila. Pošto ovisi u prvom redu o nama samima potrebno je da mi radimo na tome, jer ćemo samo svojom aktivnošću i radom podići naše zvanje i struku na viši nivo. Od velikog značenja je također, popularizacija naše struke putem predavanja i štampe (naročito u pokrajini), te saradnja u našim časopisima. Zato se apelira na članove da pojačaju svoju suradnju u Šum. listu. Iza toga slijede izvještaji o radu šum. klubova, koje podnose delegati i to za klub: Karlovac, Gospić, Vinkovci, Varaždin, Split, Koprivnica, Rijeka, Daruvar, Ogulin, Slav. Požega, Osijek, Kutina, Slav. Brod, Bjelovar, Nova Gradiška, Virovitica i Zagreb. Nakon referata pojedinih klubova drug Androi ć iznosi ,da će se Šumarsko društvo posebno osvrnuti na rad kluba Gospić kako bi se i tamo situacija popravila obzirom na neaktivnost u klubu. Obzirom na diskusiju o pisanju uŠumarskom listu, daje do znanja svima da članci mogu biti pisani na 6—8 stranica. Što se tiče početničkih radova obzirom na pisanje u Šumarskom listu ne postoje strogi kriteriji pa poziva sve prisutne izaslanike šum. klubova da štoviše sarađuju u Šum. listu. Od svih klubova naročito se ističe i služi kao uzor šum. klub Vinkovci koji vrlo dobro surađuje sa narodnim vlastima i drugim organizacijama. Vidimo da nisu samo prilike koje utječu na rad klubova već i veliku ulogu imadu aktivni ljudi koji su našli dobar metod rada. Prelazi se na slijedeću točku dnevnog reda t. j . saradnja šumarskih klubova pri osnivanju lugarskih klubova. Ing. Würt h iznosi, da je Šumarsko društvo već prije dvije godine povelo akciju, da se osnuje samostalno lugarsko društvo. U ovoj godini uspjelo je inicijativnom odboru lugara organizirati osnivačku skuoštinu te oformiti Društvo lugara. Na osnivačkoj skupštini koja je održana dne 21. ´X. 1956. u Zagrebu donijet je zaključak, da se na terenu osnuju kao organi Lugarskog društva lugarski klubovi u centrima NOK. U vezi osnivanja lugarskih klubova apelira na šumarske klubove, da pomognu na terenu lugarima, da formiraju lugarske klubove, te moli prisutne da iznesu svoja mišljenja i prijedloge o tom Ditanju. Grgi ć Joso predsjednik Društva lugara iznosi, da se je do danas upisalo 200 lugara. Moli prisutne delegate šumarskih klubova, da pomognu na terenu formirati lugarske klubove, time da se što više lugara učlani u društvo. Mišljenja je, da će se lugari rado odazvati da se upišu u svoje društvo. Ujedno moli delegate da podupiru akciju učalnjivanja šumarija u društvo lugara kao člana utemeljitelja. 47 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Ing. V u k o v i ć predlaže da se lugarski klub Rijeka oformi sa pet sekcija i to u Rijeci, Novom Vinodolu, Senju, Delnicama i Tršću. Šumarski klub Rijeka već je poveo akciju da se pomogne Društvo lugara i voljan je odstupiti lugarskom klubu stanovit broj knjiga iz svoje knjižnice. Ing. Vučetić iznosi da je za područje Slav. Požege bolje da se ne formiraju posebne sekcije i predlaže, da se pošalju pravila lugarskog društva kako bi se prešlo formiranju lugarskog kluba u Slav. Požegi. Ing. Šulentić — Karlovac. Predlaže da se na tom području formira više sekcija. Ističe da bi kod lugarskih klubova trebali formirati sekciju kod svake šumarije a u sjedištu kotara da bude Lugarski klub. Traži da se dostavi materijal. Ing. Č o 1 o v i ć — Split. Predlaže da se po šumarijama osnuju klubovi. Za osnivanje lugarskih klubova dat će i materijalnu pomoć. Ing. Presečki predlaže da se lugarski klubovi formiraju po općinama odnosno po šumarijama. Ing. Butković, predlaže da lugarsko društvo zatraži pomoć preko šumarija, da aktivizira što veći broj lugara. Ing. Peternel predlaže da se zaduži jednog ili dvojicu iz Šumarskog društva koji će razmotriti to pitanje sa predstavnicima lugara i dati konkretan prijedlog^ Drug Sijan Jovo, sekretar Sekretarijata za šum. Aktivnost šumarskih klubova na terenu ie dobra i treba nastaviti sa radom. Više pažnje treba posvetiti našoj stručnoj literaturi koju izdajemo te vidjeti dali ona pogađa ono što struka traži. Upada u oči šarenilo koje vlada na terenu u pitanju obaveza šumarija spram lugarskog osoblja. Predlaže da lugarski klubovi osnuju prema potrebi svoje sekcije na terenu ali da te sekcije ne budu u okviru šumarije, jer time ne bi ništa stvorile. O poboljšanju organizacije šumarske službe izvješćuje ing. Lovri ć slijedeće: »Ja bih samo iznio neke stvari! Načelo toga prijedloga Vam je poznato. Isti prijedlog predložen je Izvršnom vijeću i on je u osnovi prihvaćen t. j . da je grana 313 (eksploatacija) i 311 (uzgoj) zajedno i na toj bazi se radi na organizaciji. Osnovni prigovor je bio što su zaobiđeni narodni odbori općina, i što nije dato ekonomsko opravdanje takvoj organizaciji. Da smo dali takvu sugestiju da svi klubovi rješavanju tu organizaciju bilo bi bolje. Još nije međutim zauzet jedinstven stav. Ima drugova koji misle da ne bi bilo dobro odvojiti upravnu službu od privredne. Ključnu ulogu će odigrati ekonomika. Kod nas u šumarstvu je pitanje mehanizacije i njene primjene na vrlo niskom nivou. Izvršno vijeće dalo je sugestiju, da predložimo, da se izvjesna financijska sredstva odvoje i da nabavimo mehanizaciju«. Ing. Babogredac predlaže da se o tom pitanju nastavi diskusija poslije podne. Ing. Šulentić predlaže da ing. Lov.rić održi referat o tom, jer je tako predviđeno u dnevnom redu. Ing. Lovri ć čita »Prijedlog poboljšanja organizacije šumarstva«. »Opći zakon o šumama stavlja sve državne šume pod upravu republičkih i lokalnih organa. Osnovni organ za upravljanje je šumsko gospodarstvo. Ovaj je zakon o pitanju organizacije šuma toliko zastario, da ga se danas ne pridržava ni jedna republika. Tako je u NR Srbiji Zakonom od 1955. godine određeno, da upravljanje i gospodarenje šumama i lovstvom vrše narodni odbori srezova preko šumskih gazdinstava kao ustanove sa samostalnim financiranjem. Gazdinstva osnivaju narodni odbori srezova. U NR Bosni i Hercegovini po Zakonu od 1956. godine upravljanje i gospodarenje šumama vrše republički organi preko šumskih gazdinstava kao ustanova sa samostalnim ifnanciranjem. Gazdinstva osniva Izvršno vijeće. U NR Sloveniji po zakonu od 1953. g. upravljanje šumama vrše narodni odbori kotara -^reko svoje uprave za šumarstvo, a gospodarenje šumama preko šumskih gospodarstava kao privrednih poduzeća. Obje organizacije osniva narodni odbor kotara. Lovstvo je posebna organizacija. U NR Hrvatskoj Uredbom iz 1954. g. upravljanje i gospodarenje šumama i lovstvo vrše narodni odbori kotara putem šumarija kao ustanove sa samostalnim financiranjem. Nadzor nad radom Šumarija vrše narodni odbori kotara putem svoje šumarske inspekcije. Zakonom o nadležnosti narodnih odbora iz 1955. god. upravni poslovi iz oblasti šumarstva i lovstva preneseni su na narodne odbore općina. Kako se vidi, četiri republike, četiri različite organizacije u šumarstvu. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Smatramo, da o nedostacima za daljnji razvoj u šumarstvu nije potrebno govoriti. Oni su nam manje više poznati. Bolje je pokušati analizirati uzroke samih nedostataka, koji proizlaze, da se do danas nismo slagali s organizacijom šumarske službe. Još uvijek nemamo jedinstveni stav, da se u današnjoj fazi razvoja organizacije šumarstva treba osnivati na principima: — da je šumarstvo isključivo privredna grana; — da su uzgoj i sječa šuma nerazdvojeni i da su to dvije osnovne djelatnosti jednog jedinstvenog procesa proizvodnje; — da pilana sa svojom daljnjom preradom kao i tvornice za finalne proizvode predstavljaju posebnu kategoriju proizvodnje, koje po svom karakteru ulaze u sklop industrije; — da upravne poslove u šumarstvu (šum. politiku i nadzor) treba organizaciono odvojiti od šumske proizvodnje (gospodarenja). Iz priznavanja navedenih principa proizlazili su razni nedostaci i griješke, koje su nepotrebno učinjene. Razni pokušaji i postupci u organizacionom smislu djelovali su štetno na konsolidaciju aparata na terenu koji je sa postojećim snagama — a sa pravilnijom organizacijom — mogao uraditi mnogo više na unapređenju šumarstva. Primjena mehanizacije u šumarstvu danas je rijetkost. Radovi se još uvijek obavljaju na način, kako se je to radilo u davna vremena. Primitivnim alatom i procesom proizvodnje ne može se povećati produktivnost rada, pa analogno tome ne može se polučiti ni sniženje cijena koštanja. Naglom decentralizacijom osamostalili smo 187 osnovnih jedinicašumarija sa razmjerno malim površinama, koje ne čine takvu ekonomsku cjelinu, na kojoj bi se mogla racionalno primjenjivati mehanizacija. Ovo za sobom povlači niz drugih slabosti, u prvom redu nepostoianje stalne radne snage. Poznato je da je fluktuacija radne snage u šumarstvu i drvnoj industriji najveća. U doba sječe nastaje utakmica između drvno industrijskih poduzeća i šumarija oko radne snage koja se štetno održava na cijenu proizvoda. Podizanju i uređivanju rasadnika pristupa se još uvijek na primitivan način bez upotrebe osnovnih mehaničkih sredstava. Isti je slučaj i sa uzgojem šuma t. j . njegom mladika, čišćenja i proredom kao i sa zaštitom šuma. Slabu pažnju poklanjaju šumarije održavanju šumskih cesta. Samo od Oslobođenja do danas sagrađeno je preko 1300 km šumskih cesta i puteva. Dobar je dio ovih komunikacija u tako lošem stanju, da će uskoro postati obični šumski putevi i ako su redovno solidno sagrađeni. Sve su ove ceste i putevi izloženi opterećenju od kamiona i vododerina, što iziskuje veliku pažnju i troškove oko održavanja. U nijednoj šumariji nema ni jednog valjka ni drobilice, bez čega je veoma skupo održavati postojeće komunikacije. Svi su ovi radovi takove prirode, da u njih treba ulaziti znatnim novčanim sredstvima, koja se ne mogu tako brzo amortizirati. Bolje vrednije i skoncentrirane sječine posijeku DIP-ovi, a one slabije, šumarije. DIP-ovi nisu dužni da ulažu novčana sredstva za njegu šuma kao i za održavanje komunikacija, dok šumarije sa svojim slabijim prihodima jedva pokrivaju troškove za održavanje ne malog broja osoblja i šumarija. Šumska taksa većinom odilazi na izgradnju novih šumskih puteva i ostalih investicija u šumarstvu. Koliko treba posvećivati pažnje njezi i uzgoju šuma, najbolje pokazuje ovaj podatak: Od čitave površine naše Republike na šumska zemljišta otpada 31,1%. Od toga 42% topada na degradirane šume (šikare) i golet, na kojim površinama ne može ni jedna kultura uspijevati osim šume. Obzirom na kvalitet naših aktivnih i vrijednih šuma — sa organizacionom formom u kojoj bi bio objedinjen uzgoj sa iskorištavanjem šuma, kao i stvaranjem takvih ekonomskih jedinica, na kojima bi se mogla racionalno primijeniti mehanizacija — moguće je kroz duži period rada ove ogromne površine privesti svrsi ,od kojih ne samo da nemamo sada koristi već štetu. Ovakve površine goleti ugrožava i ona aktivna zemljišta, koja su izložena vjetrovima, suši i vododerinama. Ovo je sada u toliko lakše rješavati, kad je donesen zakon o zabrani držanja koza. Prednost ovakovog rada ne podvlači se samo na osnovu iskustava iz NR Slovenije i drugih evropskih zemalja, već i vlastitog rada. Tako je na pr. NOK-a Osijek riješio još 1954. g. da šumarstvo vrši sve sječe na tom području. Iako njegove šume nisu kvalitetne kao kod nekih drugih kotareva, on ipak ostvaruie toliko financijskih sredstava, da može pokriti troškove za pošumljavanje sa kanadskom topolom u čemu polučuje 49 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 52 <-- 52 --> PDF |
veoma dobre rezultate. NOK-a Vinkovci već 2—3 godine siječe preko 60% etata. Okupio je stalnu radnu snagu, kojoj je izgradio naselje u Spačvi. U sastavu ovog naselja izgrađena je škola za djecu šumskih radnika, kulturno prosvjetni dom, radnički restoran, trgovina i t. d. Budući tamošnji drugovi ovim radnicima poklanjaju dužnu pažnju na političkom i stručnom odgoju, oni počinju šumu cjeniti onako kako tvornički radnik cijeni tvornicu. Mi danas u Spačvi nemamo samo lugare kao čuvare šuma, već i nekoliko desetina stalnih šumskih radnika. Često se zamjerava upraviteljima šumarija zašto se kao stručnjaci ne bave dovoljno ovim i drugim problemima za koje su konačno i svršili šumarski fakultet. Međutim kad se analizira čime se sve ovi stručnjaci bave, ne svojom, već organizacionom krivicom, onda je svaka zamjerka neobjektivna. Imade niz interesenata i faktora koji su orijentirani na šumu i šumske proizvode, a nemamo izgrađeni aparat koji bi šumu čuvao. Ovo je u toliko oštrije, kad se ima u vidu, da je shvatanje naših liudi takvo, da nije sramota krasti šumu. Samo za prvih 6 mjeseci ove godine registrirana je šumska šteta po čovjeku u visini od preko 50 milijuna dinara. Stalno se konstatira ,da imamo mnogo više pilanskih kapaciteta nego što je sječivi etat. Izdaju se razni propisi, kojima želimo mnoge pilane likvidirati i spriječiti podizanje novih, ali nam to ne uspijeva. Nema ni jednog slučaja, da ie bilo koja pilana financijski nesposobna. Kako se god pilana podigne na neki način dobiva svoie alimentaciono poddručje, gdie osim pilanske oblovine izrađuje celulozu, pragovsku oblovinu, rudno i ogrjevno drvo i time pokriva troškove pilane, jer su to sve konjunkturni sortimenti. Kako je Sabor donio zakon o predaii šuma na upravljanje NOO, mnogi teže da ^odižu pilane i razvijaju DIP-ove bez obzira na prevelik broj pilana i smanjenje sječivog etata. Ovo veoma ozbiljno dovodi u pitanje snabdjevanje DIP-ova, koji su razvijeni i nrilično uhodani u finalnoj proizvodnji. U Hrvatskoj imamo 451 pilanu sa kapacitetom samo u jednoj smjeni od 1,358.200 m:i. Mnoge pilane rade u dvije smjene a neke čak i u tri. Od bruto mase od 3,451.000 m3 koliko se u prosjeku godišnje siječe u državnim šumama, odpada na pilansku oblovinu 910.000 kub. met. Po kojem sječivom etatu se ovolike pilane snabdjevaju veoma je in teresantno pitanje, jer sve rade. Budući mnogi DIP-ovi ne računaju pilansku oblovinu pilanama po tehničkom cjeniku, već po cijeni koštanja, teško je ustanoviti koji je pogon DIP-a aktivan, a koji pasivan. Smatramo, da bi mnoge pilane nestale, kad bi im se zabranilo da kupuju šumu na panju, već izrađene trupce na pomoćnom stovarištu ili glavnom stovarištu. Celuloza, pragovska oblovina, jamsko drvo, krečno i ogrjevno drvo kao i ostali sortimenti nisu potrebni nilani i oni ne bi trebali pokrivati troškove pilana. U cilju otklanjanja napred navedenih slabosti a na osnovu izloženih principa predlaže se slijedeće: — da NOK-a osnuje svoju upravu za šumarstvo i lovstvo, koja će u duhu društvenog plana izrađivati cjelokupne planove za područje šumarstva na teritoriji dotičnog kotara; — da osim toga NOK-a osnuje savjete za šumarstvo. U ove savjete ušli bi svi zainteresirani faktori. Savjet bi putem svojih sjednica predlagao NOK mjere, koje bi trebalo poduzimati u cilju unapređenja i zaštite šuma; — da isto tako NOK osnuje poduzeće za uzgoj i iskorištavanje šuma. Ovo poduzeće vršilo bi pošumljavanje, čišćenje, prorede i melioraciju šuma; sječu doznačenih stabala i izradu šumskih sortimenata; uzgoj divljači u državnim lovištima; suzbijanje bolesti i štetnih insekata; izgradnju i održavanje šumskih puteva; podizanje gospodarskih i lovnih objekata te nabavku i održavanje mehanizacije za izvršavanje naprijed navedenih radova. 1. Uprava za šumarstvo i lovstvo NOK-a imala bi slijedeće referade: — uzgoj šuma, — iskorištavanje šuma, — uređivanje šuma (taksaciju), — lovstva. Ona je organ NOK-a i ima svoj budžet. Prihode bi imala od šumske takse, glavnih i sporednih proizvoda, od takse na sječu privatnih i zadružnih šuma i od šumskih šteta. Rukovodioca uprave postavlja skupština NOK-a, a visoko kvalificirane stručne službenike uprave i upravitelje šumarija postavlja i razrešuje NOK-a sve uz suglasnost republičkog organa za šumarstvo. Na terenu kotara bile bi šumarije; u pravilu područje jednog NO Općine |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 53 <-- 53 --> PDF |
jedna šumarija. U ovim šumarijama bila bi 3—4 službenika; zatim lugari u manjem broju nego danas, jer se njihov djelokruga rada smanjuje i svodi na kontrolu i čuvanje šuma. Uprava za šumarstvo i lovstvo: — vršila bi upravne poslove iz oblasti šumarstva i lovstva u šumama općenarodne imovine i nadzor nad privatnim i zadružnim šumama; — sastavljala bi planove u šumarstvu i lovstvu, koji proistječu iz Saveznog i Republičkog društvenog plana i povjeravala bi ih putem ugovora poduzeća za uzgoj i iskorištavanje šuma; — vršila bi kontrolu izvođenja ovih radova, kolaudirala radove i vršila isplate poduzeću; — vršila bi obilježavanje i procjenu stabala; — brinula bi se za izradu uređaj nih elaborata; — vodila bi knjigovodstvenu službu za sebe i područne šumarije. Šumarije imaju ove zadatke: — vrši poslove po propisima o žigosanju drva i izdaje izvoznice; — naplaćuje taksu od privatnih i zadružnih šuma, kao i u šumama općenarodne imovine s kojima upravljaju druge ustanove ili poduzeća; — preispituje i evidentira prijavnice lugara za šumske štete i dostavlja ih nadležnim organima na postupak; — naplaćuje sitne prihode od pojedinih stranaka, koji ne teku ugovorima (pašarina, leževina, plodovi, šum. šteta i si.); — vrši obilježavanje doznaka i procjenu stabala radi čišćenja, proreda i sječe šuma; — vrši nadzor nad radom poduzeća za uzgoj i iskorištavanje šuma i njegovih ljudi na radilištima; — prati zdravstveno stanje šuma, poduzima najhitnije mi ere radi suzbijanja bolesti i štetnih insekata u šumama, te se brine za zaštitu šuma i drugih elementarnih nepogoda; — vrši nadzor nad pilanama. Lugarije vrše ove poslove: — čuvaju šumu općenarodne imovine od bespravne sječe i oštećivanja kao i od nedozvoljenog korištenja sporednih šumskih proizvoda; — čuvaju šumsko zemljište općenarodne imovine od uzurpacije te granične znakove od oštećivanja i uklanjanja; — čuvaju sve gospodarske objekte u šumi; — nadziru rad u pritavnim i zadružnim šumama; — nadziru kretanje drvnog materijala po propisima o žigosanju drva i izdavanju izvoznica za drvo. Poduzeće za uzgoj i iskorištavanješuma: Poduzeća osnivaju narodni odbori ko tara po propisima koji vrijede za pri vredne organizacije. Poduzeća se osnivaju u pravilu za po dručje kotara. Više narodnih odbora kotara mogu u sporazumu osnovati zajedničko poduzeće ili pojedini narodni odbor kotara može povjeriti poslove uzgoja iskorištavanja šuma svog područja poduzeću s područja drugog kotara u suglasnosti tog kotara. Osim toga poduzeća sklapaju ugovore s DIP-ovima o izradi (prekrajanju) pilanske oblovine. Ugovori se sklapaju na bazi sječe i raspodjele pilanske oblovine. Obzirom na disproporcije u odnosu na šumsku masu i pilanske kapacitete, trebalo bi odrediti alimentaciona područja iz kojih bi se pojedini DIP-ovi snabdijevali pilanskom oblovinom. Poduzeća ne bi smjela prodati nikom drugom pilansku oblovinu osim onog DIP-a, koji je predviđen da se tamo snabdijeva. Osim toga trebalo bi još bolje učvrstiti tehničke cjenike drvnih sortimenata, kako ne bi dolazilo do nabijanja cijena. Ovim mjerama zaveo bi se rad u šumarstvu ,a drvna industrija bila bi osigurana sirovinom. Na taj bi se način ujedno eliminirale suvišne pilane bez direktnog administrativnog puta. Isto tako DIP-ovi bi bili obavezni da preuzimaju svu pilansku oblovinu, koju dotično poduzeće izradi, a koja je po organima vlasti određena za sječu bez obzira ima li trenutačnu prođu na tržištu ili nema (slučaj sada bukovina). Provođenje ovih mjera ne bi zadavalo poteškoće, jer DIP-ovi nemaju neka naročita osnovna sredstva za eksploataciju šuma, a niti stalne radne snage, osim određenog broja stručnjaka i mani^ ulanata ,koji DIP-u nisu potrebni, a poduzeće za uzgoj i iskorištavanje šuma ne bi moglo bez njih uspješno raditi. Oni DIP-ovi, koji imaju kamione, mogu ih zadržati i dalje za prevoz trupaca, jer ih poduzeće može izrađivati i izvoziti do pomoćnog stovarišta. Poznato je, da imamo 9 sekcija za uređivanje šuma, koje su sad na budže |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 54 <-- 54 --> PDF |
tu republike. Smatramo da sve sekcije ostanu i dalje u istoj organizacionoj formi i sastavu kao što su i sada. Ovo zbog toga, što nemamo dovoljno stručnog kadra za obavljanje ovih poslova i potrebnih instrumenata. Kad bi i imali sve to, NOK ne bi mogli rješiti stambeno pitanje za ove službenike. Osim toga službenici ovih sekcija trebat će kroz naredne 2—3 godine izraditi ekonomske osnove ovih šuma naše Republike. Sve ovo ne znači, da ovu službu ne treba uklopiti u upravu za šumarstvo NOK-a, gdje za to postoje uslovi. O problemima u šumarstvu održano je u zadnje vrijeme niz diskusija sa svim zainteresiranim faktorima stručnim i političkim. Interesantno je napomenuti, da je ogromna većina NOK-a i stručnih organizacija za ovakovu organizaciju. Jedino su DIP-ovi protiv predložene organizacije, jer im se sužava djelatnost rada i usmjeravaju se na finalnu preradu drvnih sortimenata. Smatra se, da će ovo pozitivno utjecati na razvitak drvne industrije i napredak ovih organizacija u povećanju finalnih proizvoda i da će pospješiti osjećaj borbe za rekonstrukciju kaoaciteta i maksimalnom korištenju u finalnoj preradi pilanske oblovine. Osim toga ovakvom organizacijom ili bolje reći podjelom poslova u šumarstvu i drvnoj industriji, DIP-ovi će biti bolje osigurani sa pilanskom oblovinom nego dosad, jer će se suvišne pilane lakše isključiti od dodjele pilanske oblovine. Prema izjavi mjerodavnih faktora u NR Sloveniji, njihovi DIP-ovi također su veoma dobro napredovali u povećanju finalnih proizvoda, od kako se ne bave proizvodnjom celuloze, pragovske oblovine, rudnog i ogrjevnog drveta. Istina, ovi sortimenti imaiu veoma dobru prođu na trižštu, ali nemaju nikakvu vezu sa finalnom proizvodnjom. * Ing. V u č e t i ć slaže se sa prve tri točke prijedloga no predlaže da se diskutira o četvrtoj točki t. j . što je uprava, a što proizvodnja. Naglašava da ta definicija u prijedlogu nije dana. U Bjelovaru je to razmotreno te je mišljenja, da bi trebalo gospodarstvu odnosno poduzeću dati i čuvanje i konsignaciju jer bi inače trebalo za isti posao znatno više lugara i manipulanata. Smatra da bi kod uprave trebalo imati inspekcijsku službu sa najvećim ovlaštenjima. Ing. O š t r i ć naglašava da se mnogo govori o organizaciji a malo o specijalizaciii. Predložena organizacija bi objedinjavala sve grane i došlo bi do mogućnosti primjene melioracije. Naročito je važno da te jedinice budu ekonomske cjeline. Naglašava da poduzeće i vlast nije spojivo. Do potrebe većeg broja osoblja dolazi otuda što se radovi intenziviraju. Za procjenu i doznaku je poželjno da se odvoji od poduzeća. Napominje da je bolje da su poslovi što više raspoređeni na više lica, jer se na taj način radovi specijaliziraju i ti radovi će biti kvalitetniji. Ing. Babogredac. Slaže se sa postavkom odvajanja uprave od privrede no ističe da sadanje šumarije nisu ekonomske cjeline a što bi morale biti. Postavlja pitanje što je sa pasivnim šumarijama? Njihovi gubici morali bi se pokrivati iz fonda. Predlaže da se uprave oforme kod NOK a općine da se s time slože odnosno dadu svoju privolu. Ovakova kot. uprava trebala bi da bude isključivo organ upravljanja. U principu zadatak takove uprave bio- bi u vođenju šumske privredne politike, dugoročno planiranje, parcijalno planiranje, ugovaranje sa poduzećem, čuvanje šuma i drugo. Naglašava da ne bi trebala konsignacija biti samo posao uprave a čuvanje šuma moglo bi se povjeriti poduzeću. Poduzeće treba da vrši sve privredne djelatnosti na tom području. Ing. Šulentić. Poduzeće ne će biti u stanju da izvrši sječu na udaljenim mjestima gdje su neznatne drvne mase a isto tako i pošumljavanja na udaljenim a na malim površinama. Slaže se da bude 313 i 311 grana djelatnosti zajedno samo kod toga se ne treba prenagliti već treba postepeno prići k tome. Predlaže da šumarski klubovi razrade alternativno podjelu poslova uprave i poduzeća. Svakako je potrebno da se osigura alimentiranje pilana a također i maksimalno iskorištavanje sirovine. Ing. Lucarić. Poduzeća kako se predviđaju nisu vezana na područja kao upravni organi te će biti mnogo bliža mjestu rada te će se povjereni posao moći obaviti mnogo lakše i stručnije. Što se tiče narodnih odbora općina na iste se ne će moći vezati jer ima slučajeva, da se sadanja šumarija prostire na 7 općina. Ing. Lacković. Govori o organizaciji u Sloveniji te ističe kako tamo poduzeća obavljaju sav stručni posao u |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 55 <-- 55 --> PDF |
privatnim šumama. Kod njih konsignaciia ne predstavlja nikakav problem, jer se stabla za sječu označuju samo čekićem a naknadnom premjerom se ustanovljuju tehnički sortimenti. U Bjelovaru bi trebalo za takovu organizaciju 246 službenika a kadrova nema toliko. Predlaže da konsignacija spada u nadležnost uprave. Ing. Lucarić . Postavlja pitanje sekcije za uređivanje šuma. Za područje Vinkovaca nije potrebna sekcija za uređivanje u takvom sastavu. Nama je potreban samo jedan dio te taksacije. Drug Sija n Jovo. Što se tiče taksacüe treba težiti da se uklaoa u kotar. Ing. Novakovi ć. Ističe da je grana 311 i 313 jedinstven proces te se slaže u potpunosti što je takav stav prihvaćen. Poduzeća će raditi radove grane 311 čisto uslužno bez dobiti. Lov bi trebao da bude sa šumarstvom. Što se tiče Krša to je poseban problem kojega treba i posebno razmotriti. U novu organizaciju treba ulaziti sukcesivno a ne naglo da ne dođe do kakvih poremećaja. O postavcima čuvanja treba noći od baze tko je vlasnik šume. NO kotara putem svoje uprave daje u najam sve poslove. Nakon izvršenih radova vrši se kolaudacija i superkolauđaciia. Većina upravnog područja ne treba da ovisi o kotaru ili općini već o šumsko gospodarskoj cjelini. To mora biti u vezi sa budućim komunama jer su najvažnije gospodarske cjeline. Drug Sija n Jovo postavlja pitanja ing. Babogredcu. 1. Tko treba utvrditi šumsku štetu i obavezati poduzeće da plati tu štetu? 2 Da li ste mislili o tome koliko bi poduzeće opteretili sa čuvarskim aparatom? Ne bi li bilo bolje da time teretimo fond? 3. Da li je svijest sadanjeg šumarskog radnika na toj visini da je takove kvalitete kome se može povjerit opće narodna imovina sa takovom specifičnošću? Možda bi bilo bolje odgoditi to dok se kod te radne snage ne formira ta svijest? Ing. Radovčić. Prijedlog ne odgovara za Dalmaciju s tog razloga što ne ma dovoljno kadrova. Stoga je u Dalmaciji to neprovedivo. U Dalmaciji se ne bi smjelo dirati u postoieće šumarije jer one treba da takve ostanu. U Dalmaciji bi trebalo formirati jedno tijelo koje bi vršilo inspekciju. Ističe da bi bilo opasno suziti djelokrug šumarija. Ing. Lovri ć predlaže da se pitanje organizacije Dalmacije razmotri na terenu. Ing. Babogredac odgovara na postavljena pitanja druga sekretara te iznosi da bi čuvari poduzeća utvrđivali šumsku štetu. Svijest šumskih radnika nije na takvoj visini kao kod drugih industrijskih radnika. Jezgra šumskih radnika postoji te bi se oko nje trebali prikupiti ostali radnici, koji bi mogli raditi u radničkom savjetu. Potrebno je postići stalnost radne snage. Mehanizacna pošto s njom nemamo iskustva trebala bi da tereti fond šumarstva dok se ne dođe do iskustva. Ing. O š t r i ć predlaže da čuvanje i konsignaciju sa procjenom vrši uprava. Ing. V u č e t i ć. Predlaže da kalobroj i čekić bude u jednoj ruci, tada ne treba biti bojazni i težnje za dobiti. Prema odvijanju diskusije zajednički stav svih diskutanata bio je, da su grane 311 i 313 jedinstven proces, da upravne poslove treba odvojiti od gospodarenja. Kako se imade provesti poboljšanje organizacije šumarstva treba prepustiti nrincipima ekonomike a odluku o tome će donijeti Izvršno vijeće. Prelazi se na slijedeću točku dnevnog reda t. j . na razno. Ing. Lovrić iznosi da je 10—12. XI. o. g. održan plenum Saveza šumarskih društava FNRJ u Zagrebu koji je vrlo dobro uspio. Nadalje da je održano Savjetovanje o topolama u Košutnjaku, te da je akcija pošumljavanja sa topolama vrlo jaka. Priprema se Savjetovanje o kršu koje će se održati početkom ožujka 1957. g. Pošto je dnevni red iscrpljen ing. Lovrić zaključuje plenum, te zahvaljuje svim prisutnim na živoj i plodnoj diskusiji. Ing. M. Würth |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 56 <-- 56 --> PDF |
DOMAĆA STRUČNA LITERATURA Kurtagić M., Pušić B.: POLJOPRIVREDNA TLA I KRŠ SJEVERNE DALMACIJE. — Jugoslavensko društvo za proučavanje zemljišta. 5. pp. 130, pod. cit. lit. 133, si. 15, tabl. 32, Beograd, 1956. U toku 1952. godine izvršena su agroekološka isnitivanja Sjeverne Dalmacije t. j . područja između Zrmanje-Krke-Ve- lebita-Dinare i mora. Istraživanja su vršena na traženje Instituta za Jadranske kulture sa svrhom izrade šire gospodarske osnove za ovo područje (Ravni Kotari, Bukovica i Primorje). Istražena je klima, tipovi tala i prirodni biljni pokrov. Istraživanja vegetacije i poglavlje o biljnom pokrovu su napisali dr. ing. 3. Kovačević i ing. Z. Devetak. Poglavlje o rendzinama i ekološkim osobinama tala je napisao ing. I. Juras. Ostalo, veći dio publikacije su napisali ing. Pušić i ing. Kurtagić. Ova publikacija i ako je po naslovu poljoprivredna je od vanrednoga interesa i za šumare i to naročito poglavlje o tipovima tala i klasifikacija krša. U uvodnom dijelu ovoga rada obrađena su opća pitanja (geologija, klima, "biljni pokrov, hidrografija, antropogeni utjecaji i erozivni procesi). Najvažniji dio publikacije odnosi se na tipove tala. Uz pedološku kartu tipova tala je detaljni opis pedagenoze, dinamike i svojstava uopće pojedinih tipova tala. Istraživanja tipova tala vršena su na poljoprivrednim i šumskim površinama (šume, šibljaci, makija). Utvrđeni su slijedeći tinovi tala: 1. Braunizirane, humizirane i antropogene terasirane crvenice. 2. Podzolasta tla, 3. Slabo podzolirane brdske rendzine, 4. Smeđa karbonatna tla na dolomitu, 5. Smeđa karbonatna tla na flišu i njegovi erodirani varijeteti, 6. Smeđa karbonatna tla na promina laporima, 7. Tla na starim kvartarnim nanosima, 8. Močvarna tla, 9. Aluvij alno-deluvijalna tla i 10. Osnovne mjere za melioraciju tala. Sa šumarskog gledišta je vrlo značajno poglavlje o klasifikaciji krša, kako slijedi: 1. Krš na tvrdim vapnencima, 2. Krš na brečama i konglomeratima, 3. Krš na Promina laporima i drugim mekšim eocenskim substratima i 4. Gromadni krš. Prilozi ove knjige osim pedološke karte je karta kulturnih vrsta i karta prirodnog vegetacijskog pokrova. U ovoj zadnjoj iznesena je zonacija istraživanog područja na bazi prirodnog biljnog pokrova i ekoloških faktora (uglavnom klima). Publikacija »Poljoprivredna tla i krš Sjeverne Dalmacije« pruža iscrpni pregled prirodnih prilika ispitivanog područja, a što je osnova za obnovu i uređenje šumskog pokrova i unapređenje ~olioprivrede. Dr. J. Kovačević Prof. Dr. 2. Kovačević: PRIM JEN JEN A ENTOMOLOGIJA, III. knjiga, Šumski štetnici. Ova knjiga je III. dio entomološkog udžbenika, a taj ima poslužiti u prvom redu studentima šumarstva, a zatim šumarskim stručnjacima na terenu. Knjiga predstavlja ujedno priručnik, jer je materijal u njoj tako obrađen da može jednako poslužiti studentima kao i šumarskim stručnjacima, pa i biolozima. U knjizi su obrađeni štetnici šumskog drveća iz razreda insekata te prikazana njihova biologija i štetnost za pojedino drveće. Korisni insekti također su u glavnim crtama opisani i prikazan je njihov značaj za zaštitu šuma. U uvodu knjige prikazana je zaštita šuma i njen značaj, a na kraju knjige su prikazane metode suzbijanja štetnika u šumama, kemijska sredstva i aparati koji se u šumama primjenjuju u borbi protiv štetnika. Da bi pregled štetnika bio što jasniji nalazi se na kraju knjige i pregledno kazalo štetnika prema vrstama drveća. Pri svom izlaganju i donošenju primjera autor je s uspjehom nastojao, da što vjernije prikaže prilike, koje u pogledu insekata vladaju u našim šumama tako, da ovo djelo predstavlja velikim dijelom šumarsku entomologiju koja odgovara našim potrebama. Knjiga će obuhvatati oko 500 štampanih stranica sa oko 500 slika u tekstu, format 17 X 24 cm, a cijena će biti oko Din 1.100.— Polj. nakl. zavod |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 57 <-- 57 --> PDF |
DOMAĆI STRUČNI LISTOVI Šumarstvo — Beograd Br. 8/9. 1956. — Ing. Đ. Jović: Novi problemi eksploatacije šuma i šumske proizvodnje. — Ing. J. Drakulić: Određivanje nekih optimalnih uslova rezanja jedne motorne pile za hrast, jasen, bukvu i smrču. — Ing. T. Španović: Važnost i rentabilitet gajenja pletarskih vrba. — Ing. V. Stipaničić: Bura na kršu i zaštitni šumski pojasevi. — Mih. Antić: Sastav i priroda frakcije gline i njen značaj za osobine zemljišta. — Ing. D. Panic: Avala kao nacionalni park ili narodno izletište. — Ing. D. Afanasijev: Sadašnjost i budućnost ekspresnih šuma. — Br. 10. 1956. — Dr. N. Pavičević i ing. P. Stankević: Pedološke osebine arboretuma »Šuplja stena pod Avalom«. — Ing. M. Glišić: Planinski javor u Srbiji s osvrtom na njegovo korišćenje u šumsko-kulturnim radovima. — Ing. L. Zufa: Rubna stabla primernih površina. Drvna industrija — Zagreb Br. 9/10. 1956. — Dr. ing. Juraj Krpan: Savijanje masivnog drveta. — Veljko Auferber: O dielektričnom zagrijavanju pri lijepljenju drveta. — Prof. dr. Ivo Horvat: Abura i ramin. Br. 11/12. 1956. — Ing. Marijan Brežnjak: Kružne pile s umetnutim zubima. — Arh. Ante Juraga: O dječjem namještaju. — Dr. Roko Benić: O odnosima između nekih drvnih sortimenata. Narodni šumar — Sarajevo Br. 1/2. 1956. — M. Dučić: O šumskom fondu Bosne i Hercegovine. — J. Šafar: Uzgojni oblici sastojina u prebornim šumama. — M. Glišić: Prilog poznavanju areala šume hrastova cera i sladuna u sjeveroistočnoj Bosni. — P. Fukarek: Pošumljivanje crnim borom. — P. Fukarek: Razlike između običnog i poljskog jasena. — H. Bujukalić: Jedan značajan jubilej. LES — Ljubljana Br. 1/2. 1956. — Ing. Bogdan Zagar: Institut za šumski uzgoj i drvnu industriju Slovenije u vlastitoj zgradi. —Ing. Lojze Žumer: Istraživanja u službi drvne industrije. — Dr. Šaša Reicher: Ame ričko tržište i naši finalni proizvodi. — Fešto — novi strojevi za obradu drveta. — Ing. Rudolf Cividini: Moj posjet talijanskoj manufakturi i institutima. — Dr. ing. Branimir Pejoski: Tehnički centar za drvo u Parizu. — Danilo Zekelj: Posjet Forest Products Laboratory-u u Madison-u (USA). — Franc Uršič: Kako gospodarimo s drvetom. Br. 3. — Ing. Rudolf Cividini: O metodama umjetnog sušenja drveta. — Fr. Erman-ing. arh. N. Kralj: Što smo vidjeli i što smo izložili na izložbi pokućstva u Kolnu. — Ing. Lojze Zumer: Aktualnost naše stručne terminologije. Br. 4. — Ing. Lojze Žumer: Ravnoteža između mehaničke i kemijske prerade drveta. — Ing. Niko Kralj: Prije savezne izložbe »Stanovi za naše prilike«. — Ing. Rudolf Cividini: O metodama umjetnog sušenja drveta. — Ing. Oskar Jug: Industrijski pokusi proizvodnje bukovih lesonit ploča. — Ing. Rudolf Cividini: Za uvođenje hidrauličkog pokretanja furnirskih noževa. Br. 5. — Anton Debeljak: O desetgodišnjici prve slovenačke tvornice glazbenih instrumenata. — Dr. Ivan Zobec: Deset godina rada »Melodije«, tvornice muzičkih instrumenata u Mengešu. — Lojze Lep: Iz proizvodne problematike tvornice glazbala u Mengešu. — Ing. Juru Hočevar: Resonantno drvo kao sirovina za izradu glazbenih instrumenata. — Albin Fakin: Razvitak i proizvodnja harmonika. — Ing. Franc Flach: Kako treba da izgledaju prostorije u kojima se prska lakom i kako se barata s tim. Br. 6/7. 1956. — Natječaj za racionalno pokućstvo. — Ing. Lojze Žumer: O industriji pokućstva sa tehnološkog gledišta. — Ing. arh. Branka Tancig: Posniešimo proizvodnju i omogućimo kupnju savremene kuhinjske opreme. —Ing. Boris Gaberšek: Drvo u izgradnji stanova. — Ing. arh. Niko Kralj: Savremeni materijali u proizvodnji tapeciranog namještaja. — Ing. Ludvik Puklavec: Aluminij — zamjena za drvo. — Ing. Oskar Jug: Zapisi s naučnog putovanja po zap. Njemačkoj: Izrada i razvitak iverica. Aktualne novosti za našu drvnu industriju na velesajmu u Hanoveru. — Roman Dekleva: Pogreške pri radu sa glutinskim ljepilima. — Ing. Rudolf Ci |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 58 <-- 58 --> PDF |
vidini: Napetosti i raspukline u drvetu prije i poslije sječe. — Šumarska i drvnoindustrij ska terminology a. Br. 8. — Ing. Jože Lenič: K našoj problematici industrije lesonitnih ploča u poredbi sa švedskom i njemačkom industrijom. — Ing. Lojze Žumer: Tečaj o uporabi iverastih ploča u tvornici pokućstva u Novoj Gorici. — Ing. Oskar Jug: O saharifikaciji drveta. — Zdravko Pavlin: Rekonstrukcija sušionice »Janka « u fabrici pokućstva u Novoj Gorici. — Po K. Blankensteinu: Površinska obrada u industriji pokućstva. — Franc Svetelj: Fazna kompenzacija jalovog toka u drvnoindustrijskim poduzećima. Br. 9. — Ing. Jože Lemič: K našoj problematici industrije lesonitnih ploča u poredbi sa švedskom i njemačkom industrijom. — Karl Fronius: Uređenje skladišta za trupce na pilanama. — K. Blankenstein: Uređenje modernih uređaja za površinsku obradu pokućstva. — Ing. Franc Flach: O upotrebi ekshaustora u drvnoj industriji. Br. 10. -— Ing. Lojze Žumer: Ravnoteža između mehaničke i kemijske prerade drveta. — Ing. Viktor Rebolj: Racionalizacija pilana u Austriji. — Povišenje produktivnosti u industriji furnira. Šumar — Beograd Br. 1. 1956. — Osvrt na šumarsko tehničku pomoćnu službu: ing. R. Đekić. — Desetgodišnjica privredne i društvene izgradnje Jugoslavije (Iz referata na V. Kongresu Saveza I T J u Sarajevu). — Ing. Stjepan Šurić: Šumska privreda Jugoslavije 1945-1954. — Ing. Zlatibor Sekulić: Šuma Lipovica. Br. 2/3. 1956. — Ing. Đ. Panic: Deliblatski pesak. — Ing. Stjepan Šurić: Šumska privreda Jugoslavije 1945-1954. — Ing. Zlatibor Sekulić: Zaštita zemljišta od erozije i bujica u AKMO-u. — Vlastimir Grujičić: Veštačko pošumljavanje na parcelice. — Ing. Branko Colic: Organizacija šumarske službe na području Autonomne Kosovsko-Metohijske Oblasti. — M. Milošević-Brevinac: Kakav je štednjak najpodesniji za selo. — Dr. ing. Dorđe Jovanović: O ciganima koritarima. — Velimir Grozdanović: Nešto o pošumljivanju u Grdeličkoj Klisuri. — Jovičić Nikifor: Unošenje srneće divljači na rudnik. — M. Milošević-Brevinac: Odluka jedne podriniske opštine — primer za ugled. — Dragomir Bašović: Šta treba znati i učiniti u borbi protivu gubara. Br. 4/5. — Ing. Svetislav Radulović: Maljen. — Ing. Stjepan Šurić: Šumska privreda Jugoslavije 1945-1954. — Mate Rajčić: Izgradnja lugarnica i osposobljavanje lugara je osnovni uslov obnove šuma i lovne privrede u Dalmaciji. — Rad. Dimitrijević: Našta treba paziti pa da pošumljavanje dobro uspe. — Ing. Branko Čomić: Uništavanje koza ponovo na dnevnom redu. — Novica Jevtić: Užička proizvodnja katrana. — Slavko Čabrilo: 500 uzurpacija i enklava u jednom reonu. Br. 8/9. — Šumarske ustanove i preduzeća i naše društvo. — Ing. Đorđe Panic: Semegnjevska Gora. — Stanje šumarsko- tehničke pomoćne službe na dan 1. I. 1956. god. — Drvni kombinat Sremska Mitrovica. — Misailović Mihailo: Osobine šumskog semena. — Mr. M. Soldatović: Pravila o sakupljanju i čuvanju lekovitog bilja. — Stoj an Evtimov: O bujičnom slivu potoka Dobri Dol. — A. U.: Šume i šumska privreda Evrope. Đ. K. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 59 <-- 59 --> PDF |
STRANA STRUČNA LITERATURA Reinhold F.: NARAVNA SLIKA ŠUME PREDJELA BAAR I OKOLNOGA PODRUČJA — (Das natürliche Waldbild der Baar und der angrenzenden Landshaften) Schriften des Vereins für Geschichte der Baar und der angrenzenden Landesteile in Donaueschingen. XIV. pp. 224—268. Donaueschingen, 1956. Područje Baar kod Donaueschingena (jugoistočni Baden) je s klimatskog i vegetacijskog gledišta osebujnost. To malo područje u klimatskom pogledu je kontinentalno- montani otok usred atlantske srednjo-evropske regije. Ova osebujnost je najbolje ispoljena šumskim zajednicama jela-omorika-obični bor, nasuprot okolnim šumama bukve. Navedene šumske zajednice su kao neka oaza unutar ogromnog područja šume bukve. Dobiva se dojam skandinavskog landšafta sa šumskog gledišta. Ovu vegetacijsku aberaciju od okolnoga područja autor uglavnom objašnjava geobotaničkom i klimatskom historijom od neolitikuma do danas. Sadanje stanje klime područja Baar sa gledišta padalina i temperatura je kontinentalnog tipa (Binnenlandtyp). Zimske oborine su oskudne, a u proljeće je nepovoljan režim vlage. Ovo se još povećava time, što su u proljeće česte sušne nepogode. Sve ovo uvjetuje, da je ovo područje ekstremno kontinentalno montano područje u komparaciji s istočnim Schwarzwaldom i Albom, koji imaju vlažnu atlansku klimu. Osnovna šumska vegetacija jela-omorika- obični bor je utjecana lokalno klimatskim i velikoklimatskim faktorima, raznim drugim flornim elementima, kao na pr. kontinentalno-alpskim elementima stepske borove šume, šume bukve na krečnjaku i subkontinentalnim listopadnim šumama. Slične šumske zajednice a uvjetovane istovjetnim faktorima jela-omorika-obični bor se nalaze u Thüringiji (Frankenwald), Pirinejima, Poljskoj i t. d. Dr. J. Kovačević LESNICKY A MYSLIVECKV ATLAS Redaktori: Ing-. dr. K. Čermak, Ing. J. Hofman, Ing. V. Krečmer, J. Cabart, Ing. St. Syrovy. Suradnici : Ing. Dr. A. Bubenik, Dr. Holovsky, Ing. Dr. A. Kalandra, Ing. D. Kudler, Ing. Dr. K. Mateju, Ing. K.. Mraz, Dr. J. Nožička, Ing. J. Sekyra, Prof. Ing. Dr. P. Svoboda, Jiri Tonfar. Izdanje : Ustredni sprava geodesie a kartografie, Praha 1955. Po imenima redaktora i suradnika ovaj je atlas kolektivno djelo najboljih čehoslovačkih stručnjaka na polju geologije, šumarstva i kartografije. Šumsko privredni i lovno privredni podaci Čehoslovačke, Eurazije i Sjev. Amerike prikazani su tu na 120 strana velikog formata sa preko 200 preglednih karata i grafikona. Radi boljeg razumijevanja karata i grafikona tomu je dodana 91 strana teksta. Čitav taj ogromni materijal razvrstan je i prikazan ovim redom: Karte na str. 2—7 prikazuju fizičke podatke Čehoslovačke, njezina geografska područja, te pedološke i geološke karte. Na str. 8 do 16 kartografirani su meteorološki podaci te zemlje. Geonomska karta na str. 17 predstavlja prijedloge za promjenu poljoprivrednih kultura. Karte na str. 18 i 19 prikazuju nam trajanje vegetacijskih perioda u Cehoslovačkoj, te rasprostranjenost bukve (Fagus silvatica L) i hrastova (Q. sessilis Ehrh i Q. robur L). Fenološki podaci (početak tjeranja pupova u proljeće, trajanje vegetacijskog perioda, početak općeg žućenja lišća) za hrast, bukvu, brezu, jasen i javor prikazani su kartografski na strani 20—24. Rasprostranjenost vrsta drveća po Cehoslovačkoj predočena je u kartama na str. 25—31. Rasprostranjenost bukve, hrasta kitnjaka i hrasta lužnjaka prikazana je na str. 30—31, gdje su ujedno grafički upoređena područja poljoprivredne proizvodnje sa područjima rasprostranjenosti tih vrsta. Na daljnjih 10 strana, karte prikazuju prvotni sastav i rasprostranjenost šuma u Čehoslovačkoj. Iz karata na str. 42—51 vidimo kako su zastupane pojedine vrste drveća u šumama te države. Tri karte na str. 52 prikazuju procentualno raspodjelu šuma i polja po okruzima, a one na 53 strani raspodjelu crnogoričnih, bjelogoričnih i mješovitih šuma po kotarima. Iz karata na str. 54 i 55 vidimo koliko procenata zaprema šumsko zemlji 57 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 60 <-- 60 --> PDF |
šte od ukupne površine pojedinih kotareva te koliki udio imaju pojedine vrste drveća na šumskom tlu, koliko zapremaju pojedine gospodarske forme šuma kompaktnih šumskih terena u odnosu prema malim šumskim česticama, te koliki je prosječni godišnji prirast u m3 po ha šuma. Nadalje je na str. 56 predočeno koliko procenata od ukupne površine pojedidinog kotara zapremaju hrast, bukva i druge listače, dok su na str. 57 naznačeni podaci za rasprostranjenost jele, smrče i ariša. Na karti na str. 58 i 59 označena su šumsko uzgojna područja duglazije, pitomog kestena i crnog oraha. Šumsko uzgojna područja drveća brzoga rasta naznačena su u karti na stranici 60. Opću vrijednost ovog atlasa podiže 60 karata izloženih na str. 63—87, koje prikazuju rasprostranjenost vrsta drveća u Europi, Euraziji i Sjevernoj Americi. Daljnje karte na str. 88—99 prikazuju rasprostranjenost pojedinih vrsta divljači po Čehoslovačkoj. U karti na str. 100 prikazani su vegetacioni profili u nacionalnom parku Krkonoše ,dok karta na str. 101 prikazuje rasprostranjenost vrsta drveća u nacionalnom parku Visoke Tatre. Na str. 102 i 103 naznačeni su na 3 karte prirodni rezervati Čehoslovačke. Karte na str. 104 prikazuju primjerke šumsko-gospodarskih nacrta i mreže puteva u mjerilu od 1 : 500© i 1 : 10.000, dok su na str. 105 izrađena 3 sastojinska nacrta u mjerilu 1 : 10.000. Na str. 106 i 107 nalazi se karta, koja prikazuje vegetacijske zone čitavog svijeta. Pregled evropskih šumskih područja prema vrstama drveća, prikazan je u karti na str. 108, dok karta na str. 109 prikazuje šume evropskog dijela SSSR-a karta na str. 110 i 111 šume cjelokupne Ud SSSR. Na daljnjih 5 stranica nalaze se karte, koje prikazuju šumska područja 5 narodnih republika: Ugarske, Rumunjske, Poljske, Bugarske i Albanije. Karta na str. 118 i 119 prikazuje raspored najvažnijih drvnih proizvoda na svijetu (celuloza, kaučuk, tanin, jestivo ulje, kora, južno voće i t. d..) Atlas svršava sa kartom, koja prikazuje rasprostranjenost visoke divljači (Cervidae) na svijetu (str. 120). Ovo je djelo velik doprinos šumarskoj nauci. Ono će biti od posebne koristi stručnjacima, koji se bave dendrogeografijom. Dr. Z. Vajda C. Syrach Larsen: GENETIKA U ŠUMARSTVU (Genetics in Silviculture) Izdanje Oliver and Boyd, Edinburgh- London, 1956. Knjiga je štampana na engleskom jeziku i ima 224 stranice. Autor je podijelio materiju, koju u knjizi obrađuje u XII poglavlja. U ovom prikazu iznijeta je u kratkim crtama glavnija tematika, koju Larsen u svojoj knjizi obrađuje. Donijeto je dosta primjera, koje autor u knjizi prikazuje radi potvrde ispravnosti ideja, na kojima bazira oplemenjivanje šumskog drveća. Osim toga ovi primjeri su veoma vrijedni rezultati naučnih istraživanja o oplemenjivanju šumskog drveća, te smatram, da su zanimljivi, da se prikažu i u ovom obliku. Kod kontrolne polinacije autor govori prvo o cvatnji šumskog drveća. Opisuje značenje dvodomnih biljaka (na pr. Populus, Juniperus), koje ove imaju kod umietnog oprašivanja. Kod jednodomnih je biljaka rad na kontrolnoj polinaciji mnogo teži, jer se tu često moraju odstraniti najprije muški cvjetovi, a tek onda mogu se izolirati ženski cvjetovi. Kao primjer uzeta je bukva. Dalje opisuje autor, gdje su kod jednodomnih biljaka smješteni muški, a gdje ženski cvjetovi. U vezi s cvatnjom jasena doneseni su značajni podaci. Za američke vrste jasena kaže autor, da su pojedini individuumi muški, a drugi ženski, dok kod običnog jasena to jače varira. Nađeno je posve muških ili posve ženskih stabala ili takvih, koja imaju i muških i ženskih cvjetova. Pored toga ima primjeraka, koji imaju i dvospolne cvjetove. Autor je mišljenja, da je odnos muških i ženskih cvjetova na jednom stablu dobrim dijelom nasljedno svojstvo. Svi podaci u vezi s cvatnjom, koje je Larsen iznio, vrlo su važni za oplemenjivanje šumskog drveća. Iza toga je opisana izolacija ženskih cvjetova. Također su opisane razne prskalice, koje služe za rasprašivanje polena. Zatim se govori o sabiranju grančica za dobivanje polena kao i o njegovu čišćenju i spremanju. Za oplemenjivanje šumskog drveća važno je ustanoviti, da li su vrste, koje će se ispitivati, metandrične ili protandrične. Taj podatak važno je znati kod osnivanja sjemenskih plantaža. Autor je proveo prvu kontrolnu polinaciiu 1924. godine i to između Abies grandis i Abies Lowiana. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Iza toga Larsen govori o vegetativnom razmnažanju. Stablo s određenim željenim svojstvima može se na taj način razmnožiti. Za umjetnu oplodnju poželjna su malena stabla najbolje kvalitete, t. j . s dobrim nasljednim svojstvima. Takva se stabla prema autoru mogu proizvesti vegetativnim putem. Larsen opisuje načine vegetativnog razmnažanja kao na pr. kalemljenje, razmnažanje putem reznica, okuliranje i t. d. Takvim radom mogu se dobiti genetski jednako vrijedna stabla, koja se koriste u razne svrhe kao na pr. za umjetno oprašivanje, ispitivanje genotipa, sjemenskih plantaža i t. d. Autor opisuje razne načine kalemljenja šumskog drveća. Donosi crteže s time u vezi. On nadalje opisuje, kakva mora biti podloga, a kakva plemka. Zatim se govori o dobi kalemljenja. Kada se kalemi, podloga treba da tjera, a plemka ne. Materijal za kalemljenje (grančice t. j . plemke) treba sabirati u kasnu zimu, kada su pupovi u mirovanju. Takvi se izbojci stave u malenim svežnjevima u hladnu i ne previše vlažnu prostoriju. Njihov donji dio stavi se u pijesak i pokrije se tresetom. Autor prenoruča kalemljenje napolju, ali je potrebno kalemiti i u stakleniku, jer se na taj način može produžiti vremenski period, u kojem se vrši kalemljenje. Postrani način kalemljenja u staklenicima pokazao se dobrim za slijedeće rodove: Pinus, Picea, Abies, Larix, Pseudotsuga, Quercus, Fagus, Alnus i Betula. Autor donosi podatke o starosti podloge kada se kalemi napolju: ariš 1/1 god. duglazija, bor, bukva 2/1 smrča 2/2 god. 1942. i 1943. god. Uspješno je proveden u Danskoj jedan način kalemljenja pod koru s jasenom, johom, hrastom, arišem, borom, smrčom, duglazijom, bukvom i johom. Okuliranje dolazi u obzir samo kod jasena. Podloga za taj slučaj mora biti 3/4 do 2 cm debela, dok izbojak, s kojeg će se uzeti pup, mora biti zreo s dobro razvijenim pupovima. Grane, s kojih će se uzeti pupovi, moraju biti rezane pred samu okulaciju. Pogodno vriieme za okulaciju jasena jesu mjeseci- juli-august. Larsen govori u daljnjem izlaganju o reznicama i preporuča, da se ispita mogućnost razmnažanja šumskog drveća i na taj način. Kod zakorjenjivanja reznica veli. da su najbolji oni izbojci, koji nisu stari još ni punu godinu dana. U istom poglavlju opisano je spremanje tla za reznice. Razmnažanje putem korijenja može se vršiti kod Populos tre mula, P. tremuloides, P. alba, P. canescens i P. grandidentata kao i kod bagrema. Autor opisuje razne načine kalemljenačin osnivanje sjemenskih plantaža. U 1939. godini posađena su dva klona križanaca između evropskog i japanskog ariša. Individuumi su razmnoženi kalemljenjem. Nakon 10 godina t. j . 1948. g. oni su dali prosječno češera klon V 419 2340 kom. klon V 420 1267 kom. u 1952. godini klon V 419 5570 kom. klon V 420 3600 kom. U 14. godini klon V 419 dao je oko 220.000 sjemenki, a klon V 420 oko 160.000 sjemenki po stablu. Na osnovu dobivenih rezultata izračunato je, da bi jedan klon dao oko 58 kg, a drugi oko 40 kg sjemena po hektaru. Na 1 ha bi došlo oko 50 stabala. Na temelju toga autor zaključuje, da 1 ha sjemenske plantaže može dati u 14. godini oko 900.000 biljaka. U 7—8. godini nakon kalemljenja može se dobiti 2—3 kg ariševog sjemena po hektaru, a ako su biljke posađene bliže jedna drugoj (5X5 m), onda se može dobiti do 8 kg sjemena. Drugi primjer, koji autor iznosi u vezi sa sjemenskim plantažama je obični bor. Kalemljenje je izvršeno 1936. i 1937. godine. Prvi češeri dobiveni su 1943. godine. U 1947. godini, kada su kalemljene biljke bile 11 odnosno 12 godina stare, dobiveno je toliko češera, da bi preračunato na 1 ha dobili sjemena za 2,5 mili ona novih biljaka. Quercus robur dao je 8 godina nakon kalemljenja prvi žir. Na osnovu tih rezultata izračunato je, da bi s 1 ha sjemenske plantaže dobili 100 kg žira. U slijedećim godinama produkcija bi bila veća. Autor veli, da se kod hrasta može prema istraživanjima očekivati 360 pa i više kg žira po 1 ha sjemenske plantaže. S običnim jasenom postignuti su slijedeći rezultati. U 12. godini nakon kalemljenja dobiveno je po stablu 20.000 komada perutki. Prosječna veličina stabala koja su bila na udaljenosti od 2 m je bila 5,4 m. Kod drugog pokusa s jasenom dobiveno ie u 11. godini nakon kalemljenja 8.000 sjemenki po stblu. U Danskoj je 1947. god. podignuta sjemenska plantaža jasena na površini 3,2 ha i u 1953. godini dobiveno je 77 kg sjemena. Stabla su sađena na razdaljini od 4 m. Polovica biljaka na toj površini 59 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 62 <-- 62 --> PDF |
. su t. zv. polinatori t. j . one biljke koje oprašuju ženske cvjetove željenih stabala. Autor je mišljenja, da je potrebno imati odvojenu sjemensku produkciju od produkcije drveta. Sjemenska stabla mogu se uzgojiti putem kalemljenja na željenoj površini, gdje žive izolirano od drugih stabala. Na taj način može se proizvoditi kontrolirano sjeme u potrebnoj količini. Treba razlikovati sjemenske plantaže od sjemenskih sastojina. O sjemenskim plantažama može se govoriti samo onda, ako je sjeme dobiveno putem kontrolirane polinacije. Poteškoća je kod postavljanja sjemenskih plantaža ta, što može doći do oplodnje sa strane, t. j . od stabala izvan sjemenske plantaže. Zbog toga se mora paziti, gdje će se sjemenska plantaža postaviti. U blizini sjemenske plantaže ne smije biti stabala one vrste, kakve je sjemenska plantaža. Postoje razni načini izolacije kao na pr. postavljanje plantaže na otoke, u poljoprivredna područja ili unutar areala druge vrste. Autor donosi shemu sjemenske plantaže od 1 ha. Nju je vrlo važno postaviti, kako bi imali orijentaciju za daljnji rad, a i zbog proreda, koje će se na toj površini vršiti. Autor preporuča sadnju stabala na razmak 4X4 m, da se putem proreda kasnije dobiju razmaci 8X8 ili 12X12 m. Dobro je na plantaznoj površini najprije posaditi podlogu, a kasnije na nju kalemiti. Klima utječe na cvatnju i rađanje sjemena. Važno je, da se sjemenska plantaža postavi u dobre uvjete. Tada je veća mogućnost za bolji razvoj sjemena. Nakon razrade problema o sjemenskim plantažama obrađeno je u knjizi pitanie komparacija individuuma unutar vrste. Pod »Tree Shows« (»šumski nasadi za komparaciju«) autor podrazumijeva više klona jedne vrste drveća, posađenih u redove radi njihove međusobne komparacije. Autor je na veoma interesantan način iznio značenje vegetativnog razmnažanja biljaka. Vrtlari su pojedine grmove ili vrste drveća, koje je za njih bilo interesantno po izgledu, vegetativno razmnožavali. Značajno je, da tako razmnoženi individuumi na različitim mjestima i pod različitim ekološkim uvjetima izgledaju sasvim jednako. Taj se način rada sada primjenjuje i u šumarstvu. Tim putem mogu se kod šumskog drveća ispitati nasljedna svojstva t. j . pojedini genotipovi. Kada se klonovi iste vrste postave u redove radi kompa racije, onda zapanjuje, koliko se mnogo sitnih detalja može zapaziti. Larsen navodi razne primjere o ispitivanju genotipa. Između ostalog interesantno je ovdje iznijeti primjer sa smrčom. Komparativno su ispitivana dva klona šmrca. Prvi klon je od stabla iz gustog sklopa, a drugi od stabla na osami. Ovaj drugi klon ima vitkije grane i nije jako granat kao prvi, što znači, da nam stablo s osame bolje odgovara, iako to ne bismo mogli ustanoviti promatrajući samo matična stabla. Drugi je primjer s duglazijom. Za komparaciju postavljena su dva klona. Već nakon prve godine pokazale su se jasne razlike između njih. Uz pomoć »Tree Shows« mogu se ustanoviti ne samo morfološke razlike nego i razlike u dobi listanja, cvatnje i opadanja lišća. Pokušalo se dapače ustanoviti, da li postoje razlike u drvu između raznih klonova bukve. Utvrđeno je, da postoje razlike u sržnim tracima na tangencijalnom nresjeku, gdje je ispitivana duljina i širina trakova. Autor iznosi zatim ideju, na koji se način mogu ustanoviti pojedini ekotipovi. Kalemljene biljke treba staviti pod razne klimatske uvjete, a zatim ih promatrati, kako će se razvijati. Na taj način mogu se ustanoviti klimatske rase t. j . ekotipovi. Da li je oblik stabala u jednoj sastojini odraz samo njihova fenotipa ili je to određen genotip može se ispitati na gore navedeni način. Kada se ustanove te činjenice, onda će se primjenjivati drugačije uzgojne mjere u jednom, a drugačije u drugom slučaju. Uz pomoć »Tree-Shows« mogu se za nekoliko godina ustanoviti individualne varijacije unutar vrste. Klonove pojedinih varijacija treba unijeti u šumska područja t. j . sastojine, gdje postoji zaraza, ili se to sprovede na eksperimentalnoj stanici, gdje se oni umjetno zaraze. Nakon izvjesnog vremena pokazat će se razlike među pojedinim klonovima s obzirom na otpornost prema dotičnoj bolesti. Nakon toga se izvrši selekcija onog materijala, koji je najotporniji. Autor donosi i primjere, koji su obrađeni u Insitutu u Danskoj. Komparirana su tri klona evropskog ariša iz Škotske. Oni su posađeni u redove jedan pokraj drugog. Nakon 3 godine jedan je klon bio naoadnut od jednog moljca, dok su ostali bili netaknuti. Dva klona duglazije iz Amerike postavljena su u redove. Jedan je bio napadnut od Chermes Cooleyi, dok drugi nije, što daje indikaciju, da se tu radi \ |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 63 <-- 63 --> PDF |
do izvjesne mjere o nasljednim osobinama pojedinih klonova. Dvije duglazije, jedna kalemljena a druga iz sjemena stoje u Arboretumu instituta jedna kraj druge. Kalemljena (selektirano) nije napadnuta od Adelopus Gäumanni i Rhabdocline, dok je druga jako napadnuta. Iako je bila mogućnost, da i druga strada, jer stoji kraj bolesne (6 godina od početka pokusa), nije zaražena. U odnosu na Chermes sasvim je obrnuto. Kalemljena je duglazija napadnuta, dok druga nije. Također je napadnuto od Chermesa i matično stablo u šumi. Ispitivani su klonovi zelene, plave i sive duglazije. Ustanovljeno je, da klonovi plave i sive duglazije stradaju od Rhabdocline, dok oni zelene ne stradaju. Daljnji primjer s duglazijom, koji autor iznosi u svojoj knjizi je slijedeći. Plava duglazija je kalemljena na zelenu, koja je ostavljena kao podloga 1 m visoka. Kroz više godina umjetno je zaražen i gornji i donji dio stabla. Gornji dio t. j . plava duglazija zarazila se, dok je zelena ostala zdrava, ali na plavoj nije bilo ni jednog primjerka Chermes Cooleyi, dok je na zelenoj nađen. Autor dalie iznosi, da su u Americi pronašli tipove Pinus strobusa otporne na Cronartium ribicola. Larsen na kraju ovoga poglavlja veli: kombinirajući rad u vezi s »Tree-Show«ima, vegetativnim razmnažanjem i kontrolnom polinacijom posjedujemo jednu vrijednu tehniku rada, što se tiče oplemenjivanja i otpornosti. Zatim autor govori o križancima i iznosi, da se i u prirodi našlo križanaca između evropskog i japanskog ariša. To se moglo ustanoviti na osnovu boje kore,´ izbojaka i cvjetova. Takva stabla su viša od čistih vrsta, s kojima su iste starosti. Kontrolnom polinacijom također je ustanovljeno, da križanac ariša raste brže od čistih vrsta. Te činjenice mogu se koristiti kod rada na povećanju prinosa šuma. Ako se tome doda, da kod sjemenskih plantaža stabla ostaju dugo na životu, te se zbog toga mogu vršiti razne kombinacije križanja za dobivanje željenih tipova s luksurirajućim svojstvima, onda to treba uzeti kao veliku prednost. Kao primjer luksuriranja hibrida autor donosi podatke o takvim istraživanjima, koja su obavljena u Institutu u Danskoj. Za ilustraciju iznosimo jedan primjer: 1949. 1954. starost 14 g. starost 19 g. Vrste Juglans Sieboldiana 7,03 8,31 9,03 12,88 J. Siebold. x J. cinerea 10,42 12,21 12,31 17,63 srednja visina m srednji promj. cm srednja visina m srednji promj. cm Slične rezultate dobio je autor i s križancem Populus tremuloides x P. tremula. Najbolje rezultate dala je Populus tremula iz Poljske križana s Populus tremuloides iz Vancouvera. U poglavlju o genetici govori autor o fenotipu i na vrlo slikovit i jednostavan način objašnjava, da je fenotip = genotip + vanjski uvjeti. Dalje se u tom poglavlju govori o modifikacijama, t. j . o nenasljednim promjenama a kod biljaka. No autor dalje kaže, da različiti genotipovi mogu imati različitu sposobnost za adaptaciju kod promjene vanjskih uvjeta. Te razlike u kapacitetu adaptacije (modifikacije) određene su kao nasljedne. Larsen dalje govori o Mendelovim zakonima, genima, mutacijama i hromosomima. Nakon objašnjenja tih termina autor iznosi značenje haploidnog i diploidnog broja hromosoma kao i poliploidije kod šumskog drveća. Kao primjer za triploidni broj hromsoma opisuje Populus tremula f. gigas, koju je otkrio H. Nilsson Ehle. U dvije sastojine, koje su jedna kraj druge, stare 56 ili 57 godina, nađene su pored diploidne i triploidne trepetljike. Triploidne biljke bile su za 11% više, imale su za 10% veći prsni promjer i za 36% veću drvnu masu. Kasnije je pronađena u Švedskoj i triploidna Betula verrucosa, koja je križana s diploidni mi dobivena je tetraploidna. U Švedskoj u Institutu u Ekebo bave se s triploidnom i tetraploidnom Alnus glutinosa. U Švedskoj su također pronašli prirodnu tetraploidnu smrču. U Danskoj je otkriven iedan triploidni hibrid od Betula pubescens x B. verrucosa. Autor kaže, da se u Danskoj nije toliko radilo na otkrivanju poliploidije kod šumskog drveća kao u Švedskoj. U Danskoj se išlo za tim, da se dobije više podataka o šumskom drveću i da se što više tipova šumskog drveća sakupi u Arboretum, što za dalji rad može biti od vrijednosti kao polazni materijal. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 64 <-- 64 --> PDF |
U Danskoj je dobivena triploidna Alnus subcordata križanjem diploidne s tetraploidne. Ova triploidna ima luksurirajuće svoistvo i u 27. godini starosti ona je imala visinu od 21,1 m, prsni promjer GO´ cm, a izgleda, da još i sada prirašćuje intenzivno. U 1930. god. u Danskoj je provedeno križanje između Larix decidua x L. occidentalis. Od tog sjemena uspjelo je dobiti samo jednu biljku, za koju se ustanovilo, da je triploidna. U nadi da se dobije tetraploidni ariš, triploidni se križao više puta s diploidnim, ali bez uspjeha. S obzirom na dobivene rezultate još se mnogo očekuje od citoloških istraživanja, kako autor veli. No, za šumarstvo je to sreća ,da se umjetno proizvedeni željeni individuumi mogu vegetativno razmnažati. Tako se za proizvodnju triploidnih biljaka, tetraploidne mogu vegetativno razmnožiti i u sjemenskoj plantaži križati s diploidima. Larsen opisuje, da se ustanovilo kod trepetljike, da križanac P. tremula x P. tremuloides raste brže od triploidne trepetljike, pa zbog toga veli, da ne smijemo posvetiti pažnju samo poliploidiji nego i križancima. Autor opisuje, da se poliploidija može dobiti upotrebom kemijskih sredstava kao na pr. kolhicina. Potrebno se pozabaviti problemom dobij an ja biljaka s manjim brojem hromosoma od normalnog, jer bi možda i ono dalo željene rezultate. Zbog toga autor opisuje način, na koji je to moguće postići. Larsen dalje govori o incestu, t. j . o uzgoju u srodstvu. Sa samooplodnjom šumskog drveća izgleda prema dosadašnjim rezultatima, da će se učiniti napredak. Možda će se na osnovu samooplodnje dobiti homozigotni tipovi, koji će se međusobno razlikovati. Kasnije bi se križanjem tih tipova postigla pojava heterosisa t. j . bujnijeg rasta F, generacije. Na kraju ovog poglavlja autor veli, da je najvažnije na početku rada s križancima i onima s heterozisom ustanoviti dobre genotipove. U vezi s radom na oplemenjivanju šumskog drveća, iznosi autor kao primier ariš. U Danskoj je prva kontrolna polinacija između evropskog i japanskog ariša izvršena 1930. godine, a njegovo vegetativno razmnažanje 1932. godine. Na osnovu dosadašnjih rezultata pronađena je najbolja tehnika rada za vegetativno razmnažanje i umjetno križanje. Postavljene su površine ariša s »tree shows« i sjemenske plantaže. Od Dasy scypha Willkommii u Danskoj nema više straha. Postoji sada pored diploidnog, triploidni kao i tetraploidni ariš. Izgleda, kako veli Larsen, da će se kod ariša dobiti heterosis uz pomoć incesta. Autor iznosi jedan vrijedan podatak,, koji je dobiven putem istraživanja, a odnosi se na količinu sjemena, nastalu umjetnim oprašivanjem ariša u dobroj godini. Od 500 izoliranih grančica u vrećicama može se dobiti oko 25.000 sjemenki. On dalje donosi podatke o dobi cvatnje kod ariša. Larsen predlaže, da se kod oplemenjivanja ariša putem umjetne polinacije uzme u obzir što više. kombinacija, i kod toga treba nastojati, da se dobije što veća količina sjemena. Na taj će način biti lakše kasnije izlučiti onaj sjemenski materijal koji je dobar. U vezi s vegetativnom razmnažanjem preporuča kalemljenje napolju na podlogama starim 2 godine. Larsen opisuje dalje, kako je u Danskoj načinjena sjemenska plantaža ariša. Materijal za sjemensku plantažu dobiven je kontrolnom polinacijom. Biljke ili klon posađene su nagusto, a kada su počele cvasti, onda je izvršena jaka proreda. Japanski ariš upotrebljen je kao otac. Od njega je posađen isti broj primjeraka kao i od evropskog ariša, koji je uzet kao majka. Kod proreda vadio se japanski ariš, a ostala su samo ona stabla tog ariša, koja su se najbolje prilagodila prilikama i koja su najbolje odgovarala. Za biljke majke treba uzeti metandrične primjerke. Sjemenska plantaža podignuta je 1946. godine s kalemljenim biljkama i običnim sađenim biljkama, starim 3 godine. Površina plantaže je 1 ha, a na njoj ima 242 stabla klona evropskog ariša. Nakon 9 godina broj biljaka japanskog ariša pao je na 190. U 1948. godini, t. j . 2 godine nakon osnutka plantaže, dobiveno je 1,5 kg hibridnog sjemena, a 1954. godine dobiveno je 13,7 kg sjemena. Autor opisuje i drugi način osnivanja sjemenske plantaže, koji je proveden u Danskoj. Iz jedne sastojine evropskog ariša iz Škotske izabrana su tri najbolja stabla, koja su razmnožena u klone. Kasnije je između tih klona izvršena kontrolna polinacija (klon X klon 2 i klon 1 X klon 3). Osnovane su dvije sjemenske plantaže, za koje je uzet kao otac isti japanski ariš. U prvoj je plantaži posađen japanski ariš između klonova evropskog ariša, a u drugoj japanski ariš između potomstva, umjetno dobivenog križanjem tri klona evropskog. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 65 <-- 65 --> PDF |
ariša. Kod prve je plantaže prednost, da su u njoj kontrolirani klonovi evropskog ariša. U drugoj dolazi do izražaja kombinacija gena između klonova evropskog ariša. Kod toga đfe putem proreda može usmjeravati na primjerke, koji su najbolji. U vezi s ispitivanjem nasljednih svojstava kod ariša autor donosi slijedeći primjer. Jedno lijepo stablo imalo je u šumi malo krivi vrh. ali se mislilo, da su tome uzrok vanjski utjecaji. Stablo je razmnoženo kalemljenjem i nakon nekoliko godina pokazalo se, da sva sta- Broj stabala Prsni promjer cm Visina m Temeljnica m2 Drvna masa m3 Oblični broj Autor donosi i druge primjere uhibridizacije, iz kojih se jednako vidi, da je hibridni ariš bolji t. j . da raste brže od evropskog. Slijedeća tabela iz Larsenove knjige to dobro ilustrira. bla klona imaju krivi vrh, što znači, da je to svojstvo nasljedno. O tome autor donosi vrlo zorne fotografije. Larsen u daljnjem izlaganju prikazuje na jednom primjeru vrijednost križanca između japanskog i evropskog ariša. Križanac japanski X evropski ariš posijan je na površini od 0,15 ha, a pored njega čisti evroDski ariš. koji je dobiven iz sjemena putem slobodne polinacije. Majka tih biljaka je ista, za oca je uzeta ista biljka kao u prvom slučaju. Prikazani rezultati odnose se na te male sastojine, kada su bile stare 15 godina. Veljača 1948. Hibrid br. S 210 2540/1016/ 10,7 8,1 22,8 102 0,550 Evropski arišbr. S 180 2710/1084/ 9,8 Iß 20,4 79 vezi tako Veljača 1954. Hibrid br. S210 1106/442/ 16,0 12,4 22,4 156 0,565 Evropski ariš br. S 180 1219/488/ 14,7 11,0 20,7 136 0,600 Larsen dalje objašnjava, da se mogu dobiti razlike i između hibrida s obzirom na to, kakve se kvalitete stabla uzimaju za oca i majku. Križanjem dvaju specijesa dobivamo heterozis, ali ako prvotno vršimo incest i zatim križamo specijese, onda postoji mogućnost pove ćanja heterozisa. Isto tako postoji mo Mjerenje u gućnost da se uz pomoć incesta dobije 1942 g (5 heterozis između tipova iste vrste. Au god. poslije tor prikazuje grafikonima, da su kod sadnje) samooplodnje biljke ariša Nakon 2 god. u rasadniku 3-ćoj godislo u Prsni promj. cm ni starosti mnogo manje, stranooplođene, dok nego one Visina Visina cm m bodno kod kri su žanaca najveće. Evropski ariš. Sjeme od slobodne polinacije s dobrog stabla iz dobre sastojine Japanski ariš nastao iz sjemena umjetnim križanjem Japanski x evropski ariš -22,6 5,4 7,3 32,3 5,2 7,2 37,5 6,2 8,7 Larsen je jedan od glavnih pionira na području oplemenjivanja šumskog drveća. On se već više od 30 godina bavi tim radom. Autor je napisao ovo djelo dobrim dijelom na osnovu njegovih vlastitih istraživanja ili pak njegovih suradnika iz Instituta u Hjersholmu (Danska), kome je on direktor. Ideje, koje iznosi veoma su originalne, a mnoge od njih već su i realizirane u šumarskoj praksi. Ova knjiga je od velike vrijednosti za dalji rad na oplemenjivanju šumskog |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 66 <-- 66 --> PDF |
drveća, jer su u njoj iznijeti principi i nja istraživanja na području oplemenji smjernice za budući rad. Larsen je ovim vanja šumskog drveća. djelom obogatio šumarsku literaturu. Knjigu najtoplije preporučamo našoj Praksa će od njega imati koristi, a nau-stručnoj javnosti. Tca će iz njega crpsti podatke za daljDr. Mirko Vidaković ISPRAVAK U mom članku »Upotreba frekvencijskih krivulja broja stabala pri opisu sastojina «, Šumarski list br. 11—12 od 1956. uvukla se pogreška. Na strani 360. iznad slike 4 ispravna formula treba da glasi: N = q* U eksponentu nije prsni promjer (d) nego (x), koji označava broj debljinskog stepena, ali tako da je najviši debljinski stepen označen s nulom. Molimo čitaoce, da tu grešku isprave. D. Klepac ŠUMARSKI LIST — glasilo Šumarskog društva NR Hrvatske — Izdavač: Šumarsko društvo NR Hrvatske u Zagrebu. — Uprava i uredništvo: Zagreb, Mažuranićev trg br. 11, telefon 36-473 — Godišnja pretplata: za članove Šumarskog društva NRH i članove ostalih šumarskih društava Jugoslavije Din 800.—, za studente šumarstva i učenike srednjih šumarskih i drvno-industrijskih škola Din 200.—, za ustanove Din 2.400.—. Pojedini brojevi; za članove, studente šumarstva i učenike srednjih šumarskih i drvno-industrijskih škola Din 100—, za ustanove Din 200.—. Za -inozemstvo se cijene računaju dvostruko. — Račun kod NB Zagreb 40-KB-6-Z-1751. — Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb |