DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE GODIŠTE 81 JANUAR-FEBRUAR GODINA 1957 POŠUMLJAVANJE NA TERASE U DEGRADIRANOJ ZONI KRŠA Ing. M. Simunović (Dubrovnik) Pod utjecajem klime razvile su se zonalne crvenice na sredozemnom području Krša i zonalna smeđa primorska tla na polusredozemnom području (Gračanin 1942). Crvenice su obrasle zajednicom šume česmine (Ometo-Quercetum ilicis H-ić) a smeđa primorska tla zajednicom šume medunca i bijeloga graba (Carpinetumorientalis croaticum H-ić). Prekomjernom sječom i ekstenzivnim pašarenjem degradirale su se ove asocijacije i to šuma česmine u makiju i šuma hrasta medunca i bijeloga graba u šikaru. Daljim procesima regresije vegetacije nastale su i nastaju, u ovim dvijema asocijacijama, kamenjare. Na njima je u sredozemnom području najznačajnija zajednica razgranjene kostrike (Brachypodium ramosum) i u polusredozemnom području zajednica trave rđobrade (Brometo-Chrysopogonetum grylli H-ić) sa pojedinim izrazito kserofitnim vrstama (Horvat 1949). Na kamenjarama je skeletno i skeletoidno tlo odgovarajućeg zonalnog tipa tla. Ono se zadržalo uglavnom između površinskog kamenja, koje najčešće pokriva površinu u velikom postotku. Radi pravilnog izbora vrsta i tehnike rada pri pošumljivanjima u degradiranoj zoni Krša prethodno se mora dobro proučiti ekologija staništa, koja obuhvaća klimatske, edafske, orografske i biotske faktore. Među klimatskim faktorima je svakako od primarnog značaja godišnja količina oborina i posebno njen raspored u toku godine, pošto je vlaga, pored topline i zraka, jedan od osnovnih činilaca u životu biljaka. Područje degradiranog krša, prema godišnjem rasporedu oborina, ima mari timni oborinski režim, jer glavniji dio oborina padne u hladnijem dijelu godine (Škreb 1942). Razlog je u tome, što je ljeti temperatura zraka previsoka, a relativna vlaga preniska, pa se ne može izvršiti kondenzacija vodene pare. U takvim je uslo vima redovito pojava ljetne suše, pa kada uzmemo u obzir pored ova tri klimatska faktora još i apsolutno trajanje inoslacije sa minimumom naoblake, onda dolazimo do zaključka o zaista nepovoljnim uvjetima u tome godišnjem dobu. Zbog tog se kod pošumljavanja, a pri tako nepovoljnim klimatskim faktorima u toplijem dijelu godine, postavlja kao problem što veće očuvanje onoga dijela vlage koji se gubi evaropacijom. Svrha je ovoga članka, da se o pošumljavanjima u degradirano! zoni Krša iznesu stanovita iskustva sa posebnim osvrtom obrade tla na terase. Takav način pripreme tla za sadnju i sjetvu bio je kod nas primijenjen u Crnoj Gori i Boki Kotorskoj od 1926 godine (Burlakov 1929). Godine 1940 je istim načinom obrade tla na terase bila podignuta kultura Orlić a u Župi Dubrovačkoj, a ona se od 1952 godine ponova primjenjuje na području Šumarije Dubrovnik. Prednosti obrade tla na terase Ukoliko je viša temperatura zraka, manja relativna vlaga zraka i jači vjetar, utoliko su veći gubici vode iz tla putem isparavanja. Pored ovih vanjskih činilaca na isparavanje vlage imaju utjecaja i biljni po 1 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 4 <-- 4 --> PDF |
krov, reljef i ekspozicija. Sila isparavanja je veća od sila kohezije, koje djeluju u opnenoj i čak kapilarnoj vodi, pa se ono može suzbiti jedino, ako se iznad površine tla obrazuje zrak zasićen vodenom parom. Dopiranje kapilara do same površine također pojačava isparavanje. (Stebut 1949). Kod obrade tla i prašenja prekidaju se kapilari, pa na toj površini prekopani odnosno razrahljeni sloj tla sprečava isparavanje. Uobičajenim načinom kopanja rupa za sadnju na Kršu čije su dimenzije obično 40/40 cm (često i manje), obrađena površina jedne rupe je svega 0,125 m2. Jasno je, da se biljci, posađenoj u takvoj rupi, ni pri samoj obradi ni docnijim prašenjem ne može pružiti efikasnija zaštita protiv gubitaka vode isparavanjem. Voda isparava iz okolnog neobrađenog tla, a time povlači i isušivanje zemlje oko žilja u obrađenom tlu same rupe. Sa druge strane korijenje posađene biljke prodire relativno brzo u neobrađeno tlo, koje se i inače normalno lako isušuje već na početku ljetnog perioda. Prema tome treba nastojati kod pripreme tla za sadnju na Kršu da se obrađuju što veće površine. Najbolja bi bila obrada po cijeloj površini, ali je to nemoguće na skeletnim i skeletoidnim tlima kraških kamenjara. Tako smo jedino u mogućnosti da obrađujemo tlo na ograničenim dijelovima površina, koje imaju širinu najmanje 1,0 m, duljinu barem 1,5 m, a ne smiju biti prekopane pliće od 80 cm. Ako teren dozvoljava, onda je svakako bolja obrada površina širih i što duljih a naravno i sa većom dubij inom. Na ravnom terenu, što je na području Krša rjeđi slučaj, tako obrađeno tlo nazivamo »brazda m a«, koje su u stvari, zbog površinskog kamenja geološkog supstrata, isprekidane pruge. Naprotiv na nagnutim terenima nužno je kod ovoga načina pripreme tla, sa donje strane podizati podzide. U tom slučaju upotrebljavamo naziv »t e r a s e«. Kako u praksi pošumljavamo većinom na nagnutim terenima, to ćemo u daljem izlaganju upotrebljavati samo naziv »t e r a s a«. Obrada tla na terase ima svakako svojih prednosti u poređenju sa uobičajenim načinom kopanja rupa za sadnju. Pri obradi je tla na terase obrađena površina prije svega najmanje 1.5 do 2,0 m2 sa slojem prosječne dubljine od minimum 80 cm, pa se u njemu već može povoljno da odrazi povećana poroznost — šupljikavost tla sa širim nekapilarnim porama. Na taj način otklanjamo nega, tivne osobine zbijenog tla u pogledu stanovitih faktora, koii su važni za životne funkcije biljaka. Tako je obradom tla postignuta rastresitost, čime je omogućeno brže i bolje upijanje oborinske vode, a ujedno se smanjuje i gubitak vode uslijed otjecanja po površini. Postiže se i povoljan kapacitet za zrak, koji je također od važnosti za razvoj korijenovog sistema. Voda u širokim nekapilarnim porama obrađenog tla terase istjeruje zrak, ali, kada se ona izgubi u dubijini ili potroši transoiracijom biljaka, zrak ponova ispunjava pore. Time je omogućena aeracija, koja je otežana u kapilarima zbijenog tla. 2 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Pored naprijed pobrojanih prednosti treba posebno podvući i činjenicu, da se prekidom kapilariteta sprečava isparavanje vode iz obrađenoga sloja najmanje dubijine od 80 cm, dok on u isto vrijeme onemofgućava gubljenje vode iz kapilara donjeg neobrađenog sloja. To je od bitne važnosti za vodni režim tla u ljetnom sušnom periodu. Terase u šah matskom rasporedu, posebno one koje su podignute poprečno -na brazdice i jaružice, umanjuju intenzitet spiranja čestica tla razbijanjem žive sile površinske vode, a to se može jasno uočiti već za nastupa prvih ekvinokcijalnih kiša nakon obrade tla. Na terasama je olakšano plijevljenje i prašenje kao i popunjavanja bez većih materijalnih troškova. «PC?iY >-»« SI. 1. Kultura Golo Brdo — Visočani. Tlo obrađeno na terase. Snimljeno 22. X. 1955. Tehnika obrade tla na terase U praksi pošumljavamo na terase takve degradirane terene sa razbijenim vegetativnim pokrovom, koji su pokriveni na više od 50% sa površinskim kamenjem. Pod takvim prilikama nastojimo da obradimo barem jednu četvrtinu površine odnosno 2.500 m2 po hektaru. Ako uzmemo, da su terase prosječne širine 1,5 m, onda je njihova ukupna duljina po hektaru circa 1.700 m. Kada bi teren dozvoljavao, da se one izvode kontinuirano odnosno da pošumljavamo na gradone, onda bi međusobni razmak gradona iznosio nešto ispod 6 m. S obzirom da između terasa jednoga reda ima neobrađenih međuprostora i to radi površinskog kamenja, to se smanjuje udaljenost redova u konkretnim slučajevima na 4 do 5 m. Kod prosječne duljine jedne terase od 2 m i kod obrade jedne četvrtine površine njihov je ukupan broj 850 po hektaru. Podizanjem terasa u šah matskom rasporedu, tako da one u slijedećem redu dođu poviše neobrađene površine prethodnog reda, postižemo ravnomjerniju obradu u granicama stvarnih mogućnosti, a ta ravnomjernost je važna i zbog budućeg sklopa kulture. Terase se podižu po izohipsi. Pošto se rade isprekidano, to za njihovo trasiranje nije potreban čak ni padomjer, kao što je slučaj kod |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 6 <-- 6 --> PDF |
gradona. Ako se i desi, da je planum terase na jednom kraju niži za par centimetara, ipak voda ne će nanijeti štete s obzirom na relativno kratku duljinu terase. Ona će istina nanijeti nešto zemlje na nižem kraju terase, pa će na taj način biti otklonjena griješka koju je učinio radnik. Podizanjem malih humki određuje rukovodilac radova međusobni razmak redova, a posebnu pažnju obraća na šah matski raspored terasa obilježavanjem mjesta za kopnje. Po završetku obrade tla na terase jednoga reda prelazi se na obradu slijedećeg reda idući odozgo na niže. Kada su radnici i pomoćno osoblje dobro upoznati sa tehnikom rada, onda se dalje vođenje posla može povjeriti lugaru ili sposobnom predradniku uz obaveznu kontrolu. Radnici se razpoređuju u grupama od 2 do 3 čovjeka s time, da se jačim radnicima dodijele slabiji zbog veće produktivnosti rada. Kod dužih terasa rade po dvije grupe radnika. Jedna grupa počinje sa kopanjem i zidanjem podzida na jednome kraju terase a druga na sredini, te napreduju u istome pravcu. Tako oni ne ometaju jedni druge. Rad se započinje prekopavanjem zemlje i odstranjivanjem korova sa vađenjem panjeva i žilja vegetativnog pokrova koji je prethodno posječen. Krupno kamenje se takođe uklanja iz zemlje, pa se s njim gradi podzid, koji mora biti dobro ukopan i dovoljno čvrst, da bi izdržao težinu zemlje. Visina podzida je ovisna o nagibu terena (strruji teren — viši podzid) i dubliine tla (dublje tlo — niži podzid). Tlo treba prekopati što dublje imajući u vidu razloge o prednostima obrade tla na terase. Ako je tlo plitko, onda se nastoji podići podzid sa što krupnijim kamenjem, međusobno dobro povezanim, jer se na taj način, pošto podzid mora biti viši, bolje sprečava gubitak vlage u obrađenom dijelu tla bliže podzidu, odnosno otklanja se mogućnost da on djeluje kao drenaža. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Kamenje do 10 cm krupnoće ostavlja se u prekopanom tlu. Nakon prekopavan ja i izgradnje podzida korisno je površinu zasuti sitnim šljunkom, da bi se spriječilo stvaranje pokorice i pukotina a time i gubljenje vode iz tla. Međutim, često nailazimo na terene bez šljunka, jer geološki supstrat nije svugdje podložen procesima jačeg raspadanja. U tome slučaju se površina terase pokrije krupnijim više pločastim kamenjem, koje. radnici učvrste u tlu lakim pritiskom noge, pa iznad kamenja nanesu sloj zemlje debljine od 10 do 15 cm. Pokrivanje sa krupnijim kamenjem je naročito važno na crvenicama, jer se na njima lako stvara pokorica i duboke pukotine sa širinom od par centimetara, pa, pored isparavanja vlage, dolazi i do jačeg zagrijavanja tla naročito tokom ljeta. (Simunović 1955). Planum. terase mora imati blagi kontrapad u odnosu na nagib terena, kako bi se što više omogućilo upijanje onoga dijela oborinske vode, koji, naročito pri jačim pljuskovima, otiče površinski. O ovome kontra padu se mora voditi računa prilikom posipanja šljunkom ili oblaganja površine terase krupnijim pločastim kamenjem. Pripremu tla za pošumljavanje na terase vršimo od proljeća do konca ljeta odnosno do početka ekvinokcijalnih kiša. U tome vremenskom periodu imamo dovoljno vremena za blagovremenu obradu, a pored toga u ova dva godišnja doba je minimalni gubitak radnih dana zbog kiša. Kako jesenja sadnja u području česmine i u području hrasta medunca i bijeloga graba ima, po našenjem mišljenju, prednosti nad proljetnom (na ovo ćemo se posebno osvrnuti u daljem izlaganju), to je važno, da tlo bude pripremljeno za sadnju do početka nastupa kišovitog perioda. Izbor vrsta Izbor vrsta je ovisan od mnogih faktora, u prvom redu ekoloških, ali se ujedno mora voditi računa i o ekonomskim momentima, koji su posebno važni za zonu degradiranog Krša s obzirom na agrarnu prenaseljenost. U svakom slučaju treba težiti mješovitim kulturama četinjača i listača, radi što boljeg zdravstvenog stanja buduće sastojine, smanjenja opasnosti od šumskih požara i rješavanja problema ispaše stoke. Od ne manije važnosti je i uzgoj odgovarajućih vrsta voćaka zbog prihoda od njihovog uroda, ali pod uvjetima, da tlo Dod voćkama ne bude izloženo procesim aerozije. Kako se na sredozemnom i polusredozemnom području Krša pretežno pošumljava na skeletnim i skeletoidnim tlima sa razbijenim vegetativnim pokrovom, to se kod uobičajene sadnje u rupe prednost mora dati četinjačama radi njihove otpornosti protivu suše već u prvim godinama života. Obradom tla na terase popravlja se vodni režim tla u tolikoj mjeri, da je moguće proširiti izbor vrsta i na izvjestan broj listača. Ujedno je moguća i sjetva izvjesnih vrsta četinjača i listača sa sigurnijim uspjehom. Prema našem iskustvu ,pored dosadašnjeg najčešćeg pošumljavanja sa alepskim borom i čempresom, moguće je sa uspjehom koristiti i ove 5 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 8 <-- 8 --> PDF |
vrste: rogač (Ceratonia siliqua), badem (Prunus communis) košćelu (Cel- tis australis), šipak (Punica granatum), crni jasen (Fraxinus ornus), dud Morns alba et nigra). Sigurno da ima još vrsta sa kojima bi se moglo pošumljavati na terase, pa njihov izbor treba proučiti u svakom konkretnom slučaju. Vrijeme i tehnika sadnje Smatramo, da na mediteranskom i submediteranskom području Krša prednost ima jesenja sadnja. Premda se biljkama u rasadnicima pruža sva potrebna njega, ipak one tokom ljeta više manje vegetiraju radi visokih temperatura zraka i drugih nepovoljnih klimatskih činilaca. To se jasno opaža na četinjačama, koje, poslije završenog proletnjeg razvoja, nastavljaju rast tek na jesen nastupom prvih jesenjih kiša. Prema tome jesen je pravi momenat za presadnju četinjača, koje, u uvjetima blage zime područja česmine i manje blage no ipak povoljne zime područja hrasta medunca i bijeloga graba, do nastupa ljetne suše toliko ojačaju, da u tome periodu mogu odolijevati ekstremno nepovoljnim faktorima klime. Naprotiv kod proljetne sadnje, u odnosu na nastupajući sušni period, presađene biljke imaju mnogo kraće vrijeme za učvršćivanje u tlu i početak vršenja normalnih fizioloških procesa, Sa druge strane, nismo nikada u mogućnosti predvidjeti početak sušnog perioda koji u ovim područjima može nastupiti i vrlo rano, pa to može imati odlučujući upliv na neuspjeh proljetne sadnje četinjača. Premda su listače tokom zime bez asimilacionih organa, no mi smo i s njima imali veći postotak primanja kod jesenje sadnje. Ovo objašnjavamo time, što se zemlja slegne oko žilja tokom zime, a osim toga presađena sadnica počinje pravovremeno sa listanjem čim toplina dostigne odgovarajući stupanj. Konačno kod proljetne sadnje kako četinjača tako i listača može se desiti da loše vrijeme sprečava sadnju, a zatim da ubrzo nastupe povoljni uslovi za vegetaciju. Sadnju jednogodišnjih i dvogodišnjih četinjača i jednogodišnjih listača vršimo u zasjek koji pravimo željeznim mačem. Dubijina zasjeka mora biti veća od duljine korijenja, pa se sadnice lijevom rukom stavljaju što dublje. Radnik desnom rukom zasipa sitnom zemljom i u isto * vrijeme lijevom rukom postepeno podiže sadnicu sve dotle, dok zasjek ne bude zasut do polovine dubljine, a korijenov vrat je u tome času dva do četiri centimetara iznad površine tla. Sada radnik oko sadnice zbija zemlju sa opruženim prstima, pa nastavlja desnom rukom zasipavanje i pesnicom zbijanje zemlje oko žilja sve dok ne bude zatrpan zasjek. Kroz to vrijeme lijevom rukom stalno pridržava sadnicu pazeći da bude posađena uspravno. Iza toga se zemlja oko sadnice lako pritisne nogom, pa se površina oko nje obavezno ili pospe zemljom ili razrahli, radi stvaranja rastresitog sloja. Sadnica se zato stavlja duboko u zasjek na početku sađenja i postepeno se izdiže prilikom zasipanja zasjeka do njegove polovine, da bi vrh glavnoga korijena bio okrenut na dolje, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 9 <-- 9 --> PDF |
jer se u protivnom sigurno osuši posađena biljka. Jedan radnik na ovaj način može da posadi do 160 sadnica. Sadnju dvogodišnjih sadnica listača sa razvijenim korijenovim sistemom obavljamo na terasama kopanjem rupa. Njihove dimenzije su u ovisnosti od razvijenosti korijenja. One se u principu kopaju neposredno pred sadnju, jer se u protivnom može desiti, ako su ranije iskopane, da bura osuši pa i odnese zemlju. Primjenjujemo kitastu sadnju alepskog bora sa 3 do 5 sadnica ili čempresa sa 2 sadnice. Zbog toga ne razdvajamo sadnice prilikom njihovog vađenja u rasadniku kao ni pri pakovaniu za transDort. Ostavljajući isprepletano žilje i zemlju oko njih uvelike se otklanja oštećivan je korijenovih dlačica. SI. 3. Kultura Srđ— Dubrovnik. Kitasta sadnja alepskog bora (4 sadnice u zasjeku) posađenog u IX mjesecu 1955. god. Snimljeno 10. X. 1956. Kitastom sadnjom sadnica, sa zemljom oko korijenja iz rasadnika, stvaraju se povoljniji mikropedološki uvjeti za njihov razvoj, a naročito u slučaju ako su biljke već u rasadniku inficirane sa mikorizom dotične vrste. Pored toga se bolje razvija i jače prodire u dublji i vlažniji sloj tla korijenje snažnijih sadnica, a samim tim one mogu lakše podnijeti sušu, jer su u mogućnosti crpsti vlagu iz dubljih vlažnijih slojeva. Isto tako se sadnice međusobno zaštićuju u izvjesnoj mjeri od zimske hladne bure. Naime uočili smo, da su najčešće stradale biljke izložene direktnim udarcima ovoga vjetra, dok su druge pod zaštitom onih prvih ostajale u životu. U kitastoj sadnji se redovito najsnažnije razvija jedna sadnica, pa ona postaje, obzirom na korelaciju korijenovog sistema i nadzemnog dijela, najotpornija protivu suše, te mehaničkog i fiziološkog djelovanja vjetra. Ostale, slabije razvijene biljke, čiste od postranih grana ovu najsnažniju i štite je od deformacije debla, kojoj je alepski bor inače jako podložan. Na 1 m2 terase prosječno sadimo u po tri zasjeka 9 do 15 sadnica alepskog bora odnosno 6 sadnica čempresa. Tako postižemo zasjenjiva |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 10 <-- 10 --> PDF |
nje tla u relativno kraćem vremenskom periodu u poređenju sa poje dinačnom sadnjom, a ono je važno zbog zaštite tla od insolacije i bržeg nestajanja korova, a to sve poboljšava u krajnjoj liniji vodni režim tla. Nakon tri do pet godina, ovisno od razvoja alepskog bora odnosno čempresa, pristupa se prvom pažljivom čišćenju odstranjivanjem naj više potištenih i oštećenih biljaka sa´ pažnjom, da se tlo ne izloži svi jetlu u jačoj mjeri. Čišćenje se ponavlja prema potrebi, pa po njenom završetku ostaje u svakom zasjeku,po jedna dobro uzgojena biljka bez donjih postranih grana, dok je uništen travni pokrov ispod krošanja. Jednogodišnje i dvogodišnje sadnice listača sadimo po jednu u svaki zasjek odnosno rupu s time, da je gustina sadnje po dvije biljke na 1 m2 obrađene površine. Posebno podvlačimo potrebu redovitog plijevljenja i prašenja obra đene površine kroz prvih par godina, kako bismo biljkama osigurali što bolje vlagu u tlu. U protivnom se može desiti i kod pošumljavanja na terase, da se sadnice osuše zbog pomanjkanja vlage u tlu za vrijeme sušnog ljetnog perioda. Njega se treba provoditi po istim principima kao i kod pošumljavanja sadnjom u rupe sve dotle, dok površina ne bude toliko zasjenjena, da se više ne može razvijati korov. Analiza troškova pošumjavanja na terase Obrada tla na terase zahtijeva svakako veći utrošak radne snage u poređenju sa uobičajenim načinom sadnje u rupe. Zato je od interesa upoređenje ovih dvaju načina pošumljavanja, da bi se došlo do zaključka, koliko je prvi skuplji od drugoga ,kao i na kojim terenima svakako treba pošumljavati na terase s obzirom na materijalne troškove. Sa druge strane nas interesuju i troškovi pošumljavanja sjetvom na onim terenima na kojima su edafski i drugi faktori nepovoljni za sjetvu s obzirom na stepen uništavanja vegetativnog pokrova i degradacije tla. U vezi sa naprijed izloženim mi smo izabrali sa područja Šumarije Dubrovnik tri kulture — Orliću, Srdj i Stranu više Topolog — na kojima je pošumljavano na terase (v. tab. 1) i dvije kulture — Z a rkovicu i Nuncijatu — na kojima je vršena sjetva i jednu kulturu — Grdanji Vrh — pošumljavanu u rupe 30/30 (v. tab. 2). Napominjemo, da su svi vanjski faktori identični za svih šest kultura. Nas najviše interesuju potreba radne snage i uspjeh pošumljavanja, jer su to dva najvažnija elementa. Za pošumljavanje na terase u navedenim kulturama potrebno je 97 do 145 nadnica ili zaokruženo 100 do 150 nadnica po hektaru (v. tab. 1, kol. 14). Za pošumljavanje u rupe sa jednim popunjavanjem na kulturi Grdanj i Vr h trebalo je 62 nadnice ili okruglo 65 nadnica po hektaru (v. tab. 2, kol. 20). Međutim uspjeh pošumljavanja na terase se kreće od 85°/o do 95°/o, dok je on pri pošumljavanju sadnjom u rupe svega 60°/o. Pod pretpostavkom da se i kod sadnje u rupe navedenog primjera ostvari uspjeh od 85°/o, smatramo, da bi bilo potrebno još najmanje 95 do 105 nadnica po hektaru t. j . isto kao i kod pošumljavanja na terase. Pored toga treba imati u vidu ,da se zbog ugibanja sadnica prilikom |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 11 <-- 11 --> PDF |
9 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 12 <-- 12 --> PDF |
10 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 13 <-- 13 --> PDF |
t prve sadnje gubi na prirastu docnijim popunjavanjima, pa makar ono i uspjelo. Za sjetvu na kulturama Zarkovica i N u n c i j a t a (v. tab. 2, red. br. 1 i 2) bilo je potrebno 55 odnosno 48 nadnica po hektaru, ali je uspjeh 10% odnosno 18°/o. Kada bismo željeli postići uspjeh od 85°/o, tada bi bilo potrebno još na Zarkovici 412 nadnica i na Nunucijati 178 nadnica po hektaru. Uzeti primjeri sjetve na ovim dvijema kulturama upućuju nas na konstataciju, da je pošumljavanje mnogo skuplje od pošumljavanja na terase, dok je uspjeh probmematičan. Zbog toga smo već u uvodu podvukli značaj i potrebu proučavanja ekologije, jer neodgovarajuća metoda- pošumljavanja ne samo da ne daje dobar uspjeh, nego vodi i ka uzaludnom trošenju materijalnih sredstava. Iz analize troškova pošumljavanja na terase i poređenja sa pošumljavanjem sadnjom odnosno sjetvom vidimo, da prvi način nije skuplji na terenima jako degradiranim na kojima su posve ili najvećim dijelom uništeni i zadnji ostaci nekadašnje šumske vegetacije. Ujedno smatramo, da podaci iz tabele 1 mogu korisno poslužiti operativi kod izrade godišnjeg plana pošumljavanja, ako se na tome području prvi put ima da primjeni pošumljavanje na terase. Zaključak O iznesenim iskustvima i zapažanjima pri pošumljavanjima u zoni degradiranog Krša možemo izvesti ove zaključke: a) obradom tla na terase — širine najmanje 1,0 m, duljine barem 1,5 m i dubljine najmanje 80 cm — postiže se: — poroznost — šupljikavost tla sa širim nekapilarnim porama na površini od minimum 1,5 m2, — rastresitost obrađenog sloja tla omogućava brže i bolje upijanje oborinske vode uz smanjenje gubitaka zbog oticanja po površini, — povoljan kapacitet za zrak i bolja aeracija, — znatno smanjenje isparavanja vode iz tla, što je od bitne važnosti za vodni režim tla posebno u sušnom periodu, — razbijanje žive sile površinske vode, a time se umanjuje proces spiranja čestica tla, — veći izbor vrsta za pošumljavanje, te je omogućeno osnivanje mješovitih kultura četinjača i listača; b) jesenja sadnja pokazuje uglavnom bolji uspjeh od proljetne, jer — sadnice četinjača pod uslovima blage zime toliko ojačaju, da za vrijeme ljetne suše mogu ostati u većem postotku u životu, — kod sadnica se listača zemlja slegne oko žilja tokom zime, a ujedno je omogućeno i pravovremeno listanje čim toplina dostigne povoljni stupanj; c) kitastom sadnjom četinjača u zasjek (3 do 5 sadnica alepskog bora odnosno 2 sadnice čempresa) 11 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— stvaraju se povoljniji mikrooedološki uvjeti za razvoj korijenja, naročito ako je korijenov sistem sadnica već u rasadniku inficiran sa mikorizom dotične vrste, — korijenje snažnijih sadnica brže prodire u dublji i vlažniji sloj tla, — sadnice se do izvjesne mjere zaštićuju od štetnog djelovanja hladne bure, a one potištene čiste najsnažniju biljku od donjih postranih grana, — brže se postiže zasjenjivanje površine, pa je ona zaštićena od insolacije, a ujedno i korov biva prije ugušen; d) za 1 ha pošumliavanja na terase potrebno je 100 do 150 nadnica, te ovaj način pošumljavanja nije skuplji od pošumljavanja sadnjom u rupe na jače degradiranim terenima na kojima su potpuno ili najvećim dijelom uništeni i zadnji ostaci nekadašnje šumske vegetacije; e) uspjeh sadnje na terasama je zadovoljavajući, pa je popunjavanje rijetko potrebno pod uslovom, da se vrši redovito plijevljenje i prašenje, i f) pošumljavanje na terase bi trebalo primi enjivati na skeletnim i skeletoidnim tlima sa razbijenim vegetativnim pokrovom, a nismo sigurni u povoljan uspjeh uobičajenog pošumljavanja sadnjom u rupe, a tako isto i u slučajevima, kada se želi da tretirana površina bude što prije obrasla kao na primjer: na terenima izloženim jakoj eroziji, zatim pri podizanju zelenih površina oko gradova i turističkih naselja, kod maskiranja vojnih objekata i slično. LITERATURA Bu r lak o v Dj.: Način »suhih kultura« pri pošumljavanju krša i golijeti u Crnoj Gori i Boki Kotorskoj. Šumarski list, Zagreb 1929. Gr a ča n in M.: Tla Hrvatske. Zemljopis Hrvatske. Zagreb 1942. Horva t I.: Nauka o biljnim zajednicama. Zagreb 1949. Simunovi ć M.: Obični orah na submediteranskom Kršu. Narodni šumar. — Sarajevo 1955. Stebu t A.: Agropedologija. Beograd 1949. Skre b S.: Klima. Zemljopis Hrvatske. Zagreb 1942. Resume Apres avoir analyse genese des sols rocheux due ä la regression de la vegetation dans les associations d´ Orneto-Quercetum ilicis H-ić et de Corpinetumorientalis croaticum H-ić, VA. constate que les boisements par trous effectues dans les stations qui ont subies une degradation plus forte tres souvent ont ete sans resultat. L´A pense que c´est pour cette raison parce que les dimensions des trous pour plants sont trop faibles (ordinairement 40/40 cm) pour ameliorer le regime hydrologique de sol, qui dans les conditions d´un climat mediterranean ou sousmediterraneen jour un role important pendant le periode de secheresse d´tete. Pour cette raison il faut labourer le sol sur une surface plus etendue. Puisque sur les sols degrades le substratum geologique monte ä la surface en plus de 50%, le sol n´est labourable que sur les etendues restraintes en lignes coupees. Puisque en general il s´agit des terrains en pente ou doit du cote inferieur faire monter un mur. Pour cette raison l´A. appelle ces etendues des »tor- races«. Elles doivent avoir au moins 1.0 m de largeur, 1.5 m de longueur avec une eruche du sol labourable 80 cm de profondeur. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Ainsi sur la surface au moins de 1.5 m2 et dans le sol SO cm de profondeur au moins ou arrive ä la porosite avec des pores plus larges non capillaire et par la ou facilite la meilleure conservation de l´humidite dans le sol, puis une meilleure capacite pour l´air et l´aeration ainsi que l´absorption plus forte de l´eau provenant des precipitations avec une diminution d´ecoulement de surface. Par ce procede du travail du sol on arrive ä un choix plus varie des essences et par lä ä Installation des cultures melangees des resineux et des feuillus. L´ A. donne la preference ä la plantation d´automne. Les plants resineux sons les conditions de l´hiver doux deviennent tellement forts de pouvoir resister au secheresses d´ete. La terre sous les plants feuillus s´entasse autour des racines. Des que la temperature s´eleve ä un degre correspondant la feullaison est facilitee ä temps. Par la plantations par touffes recommandee par l´A. on arrive, d´apres son opinion, aux conditious mineropedologique plus favorables surtout si les racines des plants dejä dans la pepiniere ont ete infectees par le mycorhize de l´espece en question. D´une part les racines. des plants plus forts penetrent plus vite dans le sol et de l´autre les plants domines facilitent l´elagage des branches laterales de plants plus forts. Aussi on arrive plus vite ä proteger le sol contre le soleil. Pour les boisements par terraces 100 ä 150 plants son necessaires par luctare. Le succees de boisement varie de 85% ä 95% sous condition qu´ou y applique un desherbage et des labours legers ä des intervalles reguliers. Enfin l´A. conclue que le boisement en terraces doit etre applique sur les sols squelettiques et squelettoides avec un tapis vegetal morcele ainsi qu´ au cas oü on desire que la surface traitee soit boisee dans un delai le plus court par ex. sur terrains exposes ä une erosion forte, aux installations des verdures autour des villes et habitations, pour masquer des objectifs militaires et autres. (I, B.) DOTHICHIZA POPULEA SACC. ET BR. KAO UZROČNIK PROPADANJA TOPOLA S POSEBNIM OSVRTOM NA JAKU ZARAZU U PROLJEĆE 1956. U HRVATSKOJ Ing. Aleksandar Böhm Institut za šumarska i lovna istraživanja, Zagreb U posljednje vrijeme javljaju se u rasadnicima i novoosnovanim kulturama topola velike štete zbog pojave bolesti ugiban ja kore koju uzrokuje gljiva Dothichiza populea Sacc. et Briand. Razmjeri, koje je ova zaraza poprimila kod nas u toku ovog proljeća, pokazuju da bolest može predstavljati ozbiljnu smetnju uspješnom uzgoju topola. U toku posljednjih godina bolest je izazvala opravdanu zabrinutost među uzgajivačima topola i u drugim evropskim zemljama. Procjenjuje se (19) da gubici nastali u proljeće 1955 u Njemačkoj iznose daleko više od milion topolovih biljaka. Epifitocija, koja je buknula ovog proljeća u većim rasadnicima i plantažama glavnih uzgojnih centara u NRH, može se reći da je izazvala ozbiljan-poremećaj u uzgoju topola. Veliki dio rasadničkog materijala morao je biti spaljen, dok su manje zaražene sadnice rezane na čep. Veoma ozbiljne štete nastale su i u nešto starijim kulturama (2—5 god.). Napadnuta stabla u kulturama redovno ne propadaju, ali se štete očigledno odražavaju u sušenju vršnog izbojka, deformaciji stabla, i u smanjenom visinskom i debljinskom prirastu. Česti |