DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 79 <-- 79 --> PDF |
Produkcija uredospora i teleutospora proučavana je na inokuliranim biljkama Ribes nigra koji predstavlja prelaznog hranitelja glive parazita uzročnika bolesti. Uredospore se formiraju pri dnevnoj temperaturi od 16° C koja je praćena noćnom temperaturom od 2° C pa do dnevne od 28° C i noćne od 20»C. Uredospore se ne formiraju ako tempera tura preko dana iznosi 35° C. U većini slučajeva 20 dana sa dnevnom temperaturom od 35° C sprečava kasniju sporulaciju gljive; čak i deset dana sa takvom temperaturom odlaže i ograničava razvoj uredospora u svim slučajevima a u mnogim ga i onemogućava. Uredospore klijaju dobro kod temperature od 16—28° C sa optimumom na 20° C. Za formiranje teleutospora potrebna su dva tjedna povoljne temperature i vlažnosti. U staklenicima uz stalnu temperaturu od 20° C stvaraju se teleutospore dok u prirodi dnevne temperature koje odgovaraju noćnim temperaturama od 20° C onemogućavaju nihovo formiranje. Dnevne temperature od 35° C u potpunosti onemogućavaju njihovo stvaranje, uprkos niskim noćnim temperaturama. Veoma je značajna " konstatacija da temperatura u vrijeme formiranja teleutospora utječe kasnije na njihov potencijal klijavosti. Spore koje su se formirale pri temperaturi od 16° C klijaju na temperaturama od 4—20° C; kod onih koje su nastale pri temperaturi od 20° C klijanje je bilo sasvim nepravilno, dok su spore formirane na temperaturi od 24° C bile potpuno sterilne. Za ostvarivanje infekcije bora potrebno je 48 sati sa saturisanim zrakom uz temperaturu ispod 20° C. Značaj ovih faktora leži u činjenici da se njihovim poznavanjem može procijeniti stupanj opasnosti od bolesti u pojedinim uzgojnim rajonima te tako uzgajivačima borovca dati smjernice za rad na uzgoju ove vrste posebno u pogledu suzbijanja i borbe protiv Cronartiuma. A. Böhm Inset transmission of oak wilt by Frederic F. Jewell Phytopathology, may 1956. str. 244—257 (Insekti kao prenosioci zaraze sušenja hrasta) Ogledima je utvrđeno da neki insekti iz porodice Nitidulidae mogu služiti kao prenosioci zaraze kod sušenja hrastova uzrokovanog gljivom Endoconidiophorafagacearum (Chalara quercina). Obavljena je uspješna vještačka infekcija hrastova pri čemu su kao vektori zaraze poslužili slijedeći insekti: Glischrochilus sanguinolentus (Ol), G. confluentus (Say), Colopterus semiteetus (Say) Čarpophiluslugubris Murr. Neki drugi insekti uključujući familije Scolytidae, Histeridae i Formicidae, te Drosophila spp takođe su upotrebljeni u pokusima, međutim je utvrđeno da oni ne prenose bolest. Utvrđen je simbiotski odnos između insekata iz porodice Nitidulidae i gljiva Graphium rigidum (Pres) i Ophiostomapluriannulata (Hedg) Syd. Korisnost se za gljive ogleda u tome što ih insekti prenose na odgovarajuće supstrate za njihov razvoj dok insekti od gljiva dobijaju potrebnu hranu. Teoretski, spomenute se dvije gljive smatraju primarnim članovima simbioze dok bi se gljiva uzročnik sušenja hrasta mogla smatrati naknadnim članom. Međutim, sa vremenom, zbog širenja bolesti, gljiva Endoconidiophora fagacearum mogla bi postati glavnim članom simbioze. Utvrđeno je nadalje da insekti dolaze na svježe rane na hrastu između ostalog i privučene mirisom gljive uzročnika bolesti. Sva o.va istraživanja treba da omoguće što skorije iznalaženje uspješnih mjera protiv bolesti. A. Böhm NAUČNI TRUDOVE TOM I, III, 1952., 1953. Izdao Naučno-izsledovatelski institut za gorata u gorskoto stopanstvo, Bulgarija. M. D. Marinov: Obnova hrastovih sastojina u Vodenskoj šumi, I. p. 5—58. Nepravilne sječe, paša i izostanak njege utjecali su, da se mjesto mješovitih sastojina hrastova lužnjaka, kitnjaka i sladuna proširio cer, a hrastovi se suše napose na sušnim staništima. Najbolje se obnavljaiu jasen, lipa, brijest i klen. Hrastov podrast najbolje se može razvijati u većim grupama pod oknima sklopa. Postoje tri tipa sastojina: na svježim staništima lipa-hrast, a na suhim cer i sladun-cer. Za dobro podmlađivanje hrasta treba prije opadanja žira prorahliti tlo, nakon podmlađivanja vršiti intenzivno oslobađanje novog naraštaja od konkurencije trava, grmlja i drveća, napose od cera. Glavne sječe treba vršiti po metodi kratkoročne grupimično- preborne sječe. Pašu zabraniti. 419 |