DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 78     <-- 78 -->        PDF

Ovo ne isključuje mogućnost da se insekti
u drvu u cilju njihova uništenja ne
izlože kratkotrajnom djelovanju zraka
kobalt-60.


I. Horvat
A Cenangium associated with sootybark
canker of Aspen by Ross W. Davidson
and Edith K. Cach


Phytopathology, Jun 1956 st. 34-36
(Jedna vrsta Cenangiuma vezana za pojavu
»čađavokorog« raka topola)


U ovom članku opisuje se po prvi put
»čađavokori« rak topola koji se pojavio
u centralnom dijelu Rocky Mountains
Obično se javlja u zrelim i prezrelim
sastojinama a dolazi na raznim visinama
debla. Na oboljeloj kori nađena je
gljiva Cenangium singulare (Rehm) iz
grupe Discomyceta. Gljiva se može pojaviti
u centru rakastih tvorevina prije
no što drvo bude prstenovano ali se češće
sreće na oboljeloj kori već uginulog
drveta.


»Čađavokori« rak širi se relativno brzo
i može za nekoliko godina prstenovati
stablo. Veoma se rijetko susreće na mlađem
drveću. Kora oko kanceroznog područja
ostaje intaktna. Cytospora chrysosperma
može se ponekad naći kao sekundarni
stanovnik razorenog tkiva međutim
sigurno ie da ona ne izaziva ovu
vrstu raka. Plodišta Cenangiuma mogu
se naći u toku čitave godine a ascospore
se stvaraju i raznose uvijek kada postoji
povoljni režim temperature i vlage. Spore,
sudeći po njihovom obliku, raznosi
vjetar.


A. Böhm
Factors associated with germination of
oak wilt fungus spores in wounds by
Herbert Cole, Jr., and Charles L. Fergus


(Činioci povezani sa klijanjem spora
gljive uzročnika sušenja hrasta)


Autori proučavaju utjecaj razlitičih
faktora na klijanje konidija, askospora
kao i na stvaranje askusa da bi razjasnili
njihovu ulogu u prirodnom širenju
bolesti i utvrdili optimalne uslove za
ostvarenje infekcije.


Askospore i konidije glive Endoconidiophora
fagacearum .Bretz (Chalara
quercina) iz kolonija gljive koje rastu u
Petri-čašama mogu podnijeti smrzavanje
na temperaturi od —10 stupnjeva


C u toku od 83 dana. Spore su veoma
otporne na visoke temperature u suhom
stanju, a askospore su otpornije od konidija.
Utvrđeno je da točka »toplotne
smrti« konidija pri 40—42° C a askospora
42—44° C. Za kliiane spora potrebna
je slobodna voda. Spore klijaju u bjeljici
hrasta kod vlažnosti iznad 90%. Askospore
klijaju na 48 časova staroj rani u
bjeljici hrasta, a konidije na 36 sati staroj
rani pri vlažnosti od 100% relativne
vlage i temperaturi od 25° C. Klijanje
s^ora u destilovanoj vodi bilo je slabije
nego li u vodi koja sadrži hranljive materije.
Optimum pH za klijanje askospora
i konidija nalazi se između pH 4 —
pH 8.


Vršena su ispitivanja i drugih faktora
koji utječu na klijanje spora u ranama
na hrastu: utjecaj starosti ozlede, utjecaj
metaboličkih tečnosti, biljnog eksudata
itd. Dobij eni podaci od velikog su
značaja za utvrđivanje način i uslova
potrebnih za ostvarenje zaraze i pojave
bolesti. A . Böhm


The Effects of temperature and moisture
on the spread of white pine blister rust


by E. P. Van Arsdel, A. J. Jliker, and


R. F. Patton
Phfythopathology, Juni 1956,
str. 307—317.


(Utjecaj temperature i vlažnosti na širenju
rđe borovca)


Radi boljeg poznavanja načina na koji
temperatura i vlažnost utječu na širenje
rđe borovca (Cronartium ribicola Fischer)
autori proučavaju utjecaj ovih
činilaca na produkciju i klijavost spora
uzročnika bolesti.


Rezultati obilnih zapažanja i pokusa
pokazuju da visoka temperatura i nedovoljna
vlažnost predstavljaju prepreku
formiranju i klijanju spora gljive i na
tai način ograničavaju širenje bolesti.
Ovo je u skladu sa činjenicom da se rđa
u Evropi rapidno širila u hladnijim, vlažnim
sjeverozapadnim područjima dok
se u suhim, toplim krajevima ne širi
tim intenzitetom. Isti je slučaj bio i u
Sjedinjenim Državama gdje je nakon
unošenja zaraze nastalo njeno neuporedivojače
širenje prema hladnijim i vlažnijim
predjelima zemlje.


Utvrđeno je da ecidiospore klijaju na
temperaturi od 8´—24° C sa optimumom
na 16° C.