DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 73 <-- 73 --> PDF |
DRUŠTVENE VIJESTI O STOTOJ GODIŠNJICI ROĐENJA FRANA Ž. KESTERCANEKA Profesor Fran Ž. Kesterčanek rodio je 14. IX. 1856. u Zagrebu. Za vrijeme njegove muževne dobe bio je Kesterčanek jedan od najagilnijih pionira šumarske struke u Hrvatskoj. Govoriti opširn o o njegovim zaslugama za unapređenje našega šumarstva nije ovdje potrebno. Spominjemo, da je Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo »u blag u spo men jednome od svojih najmarnijih članova« izdalo nakon njegove smrti god. 1915 posebn; žalobn i bro j Šumarskog lista, Jugoslavensko šumarsko udruženje postavilo mu je na Šumarski dom njegovo poprsje, a grad Zagreb prozvao je jednu od svojih ulica njegovim imenom. Ipak je potrebno ,da se prigodom stogodišnjice njegova rođenja prikaže barem u k r a k o današnjoj šumarskoj generaciji njegov plodan rad i osvježe najvažnije zasluge ovog našeg stručnog velikana. Kesterčanek se isticao u stručnom radu ponajprije kao član Šumarskog društva (1879—1915). Već je god. 1880. izabran za tajnika društva, a kasnije je biran za odbornika i podpredsjednika. Uredništvo Šumar sko g list a vodio je od 1880—1886. i od 1905—1908., dakle nešto preko 10 godina. U tom svojstvu radio je velikom agilnošću i sa uspjehom na unapređenju hrvatskog šumarstva uopće, na podizanju ugleda šumarskog staleža, a posebno u podizanju Šumarskog lista na visinu sličnih časopisa u inozemstvu. Kesterčanek je proveo manji broj godina u šumarskoj upravnoj službi, ponajviše kao županijski šum. izvjestitelj. Najveće si je zasluge stekao u nastavničkoj službi, kao i u radu na stručno-književnom polju. Odmah nakon svršenih studija na Visokoj školi za kulturu tla u Beču (1878) počeo je predavati na Gosp.-šumarskom učilištu u Križevcima, uglavnom predmete šumsko-uzgojne i uporabne skupine. Uz prekide, kada je obavljao šum. upravnu službu, ponovno je dolazio u Križevce, gdje je kap profesor Križevačkog učilišta predavao sve do ukinuća tamošnjeg šumarskog odjela (1899). Nakon kratkog službovanja na Šumarskom odsjeku zem. vlade u Zagrebu imenovan je profesorom na Šumarskoj akademiji u Zagrebu (190Ü), gdje je ostao sve do svoje rane smrti (1915). Bio je vrlo savjestan nastavnik, koji je svoje bogato iskustvo i znanje prenosio s velikim uspjehom na mlade generacije. Svoj nastavnički rad povezao je Kesterčanek i sa radom na stručnoknjiževnom polju. Vrlo oskudnu domaću stručnu literaturu u ono vrijeme obogatio je Kesterčanek sa nekoliko stručnih knjiga i brošura, te nizom stručnih članaka u Šumarskom listu. Pisao je i u stranim stručnim časopisima i zagrebačkim dnevnicima. Bio je jedno vrijeme jedan od najplodnijih naših šumarskih pisaca. Osobiti je interes ispoljio i za važnu granu šumske privrede — za lovstvo. Njegova knjiga »Lovstvo « (1896. god.) po priznanju objektivnih stručnjaka još se i danas ubraja među veoma vrijedne knjige te vrste. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Napisao je i bezbroj članaka u L o v a č k o-r ibarskom vjesniku, kojemu je također bio mnogo godina urednik. Posebno se mora ovdje istaknuti Kestrečanekova uporna borba za podizanje šumarske nastave u Hrvatskoj na najviši n,ivo, t. j. na osnivanje šumarskog fakulteta ili šumarske akademije u Zagrebu Trebalo je dugo vremena i ustrajne borbe, dok je ta njegova zamisao bila ostvarena (1898). Ovaj spomen-članak na prof. Frana Kesterčaneka ne bi bio barem donekle potpun, kada se ne bi osvrnuli i na njegove lične vrline. Bio je on čovjek čedan, neumorno radin, čovjek otvorenog kremen značaja, visokog poštenja i vrli patriota. Radi svega toga bio je visoko poštovan od svakoga tko ga je bolje poznavao, što je on u punoj mjeri i zaslužio. U analima našega šumarstva ime profesora Frana Z. Kesterčaneka zabilježeno jekrupnim slovima. . . Petračić OSNUTAK I RAD ŠUMARSKOG 2. Učlaniti u sekciju sve lugarsko KLUBA U VARAŽDINU osoblje sa istog područja. 3. Učlaniti kao gospodarske članove Šumarski inženjeri i tehničari iz uz-što više ustanova i poduzeća. goia i drvne industrije sa područja Na4. Organizirati stručna predavanja iz rodnih odbora kotara Varaždin, Čakovec aktuelne problematike šumarstva i drvi Krapina osnovali su 11. lipnja ove gone industrije. dine svoj klub, koji će u posebnoj sek5. Organizirati na terenu praktične seciji obuhvatiti i sve lugarsko osoblje. Na minare, demonstracije i ekskurzije. osnivačkoj skupštini bilo je prisutno 13 6. Brinuti se o pravilnom razvrstavašum. inženjera, 1 apsolvent šumarstva i nju i nagrađivanju svojih članova kako 8 šum. tehničara. Izabran je upravni u šumarstvu tako i u drvnoj industriji. odbor sa Ing Josipom M i h i ć e m na 7. Tijesno surađivati sa narodnim čelu. vlastima i društvenim organizacijama Razlozi koji opravdavaju osnivanje kako u pitanjima šumarske problematizajedničkog kluba za šumarske stručke tako i u pitanjima podizanja socijanjake sa područja navedenih kotareva lističke svijesti. mogli bi se u kratko rezimirati u slije8. U cilju upoznavanja šire javnosti sa dećem: djelatnošću šumarstva i drvne indstrije Narodni odbor kotara Varaždin, Čavršiti propagandu putem štampe, prekovec i Krapina imaju dodirne linije ne davanja i filmova. samo teritorijalno-geografske nego i ci9. Poticati članove na suradnju u jeli kompleks zajedničkih ekonomsko-stručnim časopisima. privrednih i mnogih drugih — ovdje neKao neposredni zadaci za ovu godinu navedenih problema. uzeti su: Ekonomsko-privređna povezanost očiI. Priređivanje 2—3 ekskurzije sa retuje se u zajedničkim problemima unaferatima. Tema i lokacije prepuštaju se pređenja poljoprivrede, šumarstva ruupravnom odboru. darstva, industrije, izgradnie komunikaII. Održavanje 5—6 stručnih predacija itd. itd. kao nužnim preduvjetima vanja. za izgradnju socijalizma. Sa riječi prešlo se i na rad. Zadaci novoosnovanog Šumarskog klu11. lipnja ove god. prilikom osnivačke ba Varaždin jesu obuhvaćeni u čl. 2 i skupštine održana su slijedeća predava3 pravilnika Šumarskog društva NR Hrnja: vatske, a kao posebni zadaci postavljaa) Ing. Ivan Pavša: obradio ie temu: ju se: Iskustva kod sadnje brzo rastućih vrsta 1. Učlaniti sve šum. inženjere i tehnii suzbijanje zaraze od biljnih bolesti i čare iz uzgoja i drvne industrije sa poštetnik insekata. dručja NOK-a Varaždin, Čakovec i Krab) Ing. Eduard Tomas temu: Rak kepina. stenove kore i |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 75 <-- 75 --> PDF |
c) Ing. Zlatko Koprek temu: Tehnološki procesi kod proizvodnje stolica u Varaždinskoj tvornici stolica »Bobić Florijan «. 30. srpnja ove god. održana je ekskurzija i seminar na područja šumarije Varaždin. Tom prilikom učesnici su razgledali: a) Kulturu kan. topole sa podstojnom sastojinom johe u Strmcu kod Petrijanca. b) Plantažu kan. topole sa međuprihodom od krumpira i košaračke vrbe u Krizo vi j an gradu, i c) Šumske rasadnike i parkove u Križovljan gradu i Opeki. Referate kod a i b održao je Ing. Ivan Pavša a kod c) Ing. Anica Zeljko. Seminar je stručno i organizaciono dobro uspio pa je zaključeno da se slijedeći održi na području NOK-a Krapina. Štampa je pisala o osnivanju klubato Varaždinske Vijesti u broju od 20. VI. 1956. a zagrebački Vjesnik u broju od 25. VI. 1956. Seminar od 30. VII. opisan je u Varaždinskim Vijestima od 9. VIII. 1956. i u emisiji Radio-Zagreba od 6. VIII. 1956. Narodni odbor kotara Varaždin, Čakovec i Krapina upoznati su sa osnivani em i zadacima kluba i pozvani da se koriste djelatnošću kluba. Šumarija i poduzeća pozvane su da potpomognu klub doprinosom. Ing. Ivica Zukina STRANA STRUČNA LITERATURA Ehrenberg, Gustafsson, Plym Forshell i Simak SEED QUALITY AND THE PRINCIPLES OF FOREST GENETICS Hereditas, Band 41, 364 Lund 1955 Rasprava sadrži ova poglavlja: Uvod I. Kvalitet sjemena i njegov odnos prema staništu i naslijeđu. 1. Razvitak sjemena i rentgentsko dijagnosticiranje, 2. Razvitak embrija i tip oprašivanja 3. Razvitak sjemena i klima, 4. Veličina češera i njegov utjecaj na razvitak sjemena, 5. Osobine sjemena kod matičnih stabala i kalemova običnog bora (Pinus silvestris), 6. Razvitak embrija u arktičkim populaciiama običnog bora, 7. Rentgenska fotografija i sjeme roda Alnus. II. Kvalitet sjemena i njegov utjecaj na klijanje i bujnost biljke. 1. Kvalitet sjemena i kliajnje kod bora i smreke, 2. Tip embrija i fiziologija klijanja, 3. Bujnost biljke i kvalitet sjemena, 4. Mladenački rast kod borova proizvodenih samooplodnjom i križanjem, 5. Veličina sjemena, mladenački rast i konačna proizvodnja kod smreke. Zaključki i diskusija. Šumar. Osnovni je cilj publikacije, kako u uvodu ističu autori, pokazivanje tehničkih mogućnosti brzog, točnog i jeftinog procjenjivanja kvaliteta sjemena. Sjeme bora i smrče može se naime pomoću rentgenske fotografije klasificirati, prema tipu embrija u pet različitih skupina (O — IV), i prema tipu enđosperma u dvije skupine (Ä i B). O — prazno sjeme bez embrija i enđosperma I — endosperm A ili B, bez embrija II — endosperm A ili B s jednim ili s nekoliko embrija, ali ni jedan nije duži od pola embrionske šupljine III — endosperm A ili B s jednim nepotpuno razvijenim embrijem koji zaprema od Vs do 3/4 embrion ske šupljine IV — endosperm A ili B s jednim potpuno razvijenim embrijem koji potpuno ili gotovo potpuno zaprema embrionšku šupljinu. Sa A se označava veći a sa B manji, suženi obujam enđosperma. Cijeli niz eksperimenata izvršen je u svrhu provjeravanja korelacije između navedenih tipova i klijavosti u tlu. Simak i Gustafsson došli su do ovih po |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 76 <-- 76 --> PDF |
dataka nakon 30 dana kod običnog bora. Tip embrija O I II III ´ IV / klijavosti — 5 13 63 94 Do sličnih rezultata došli su Müller i Olsen detaljnim studijama u laboratoriju. Uporedimo li troškove starih metoda i ovog novog očito je da pri obimnijim radovima rentgenska metoda je daleko jeftinija (jednim snimkom obuhvaća se 400 sjemenka). Za sada je ovaj metod primjenjiv samo za svježe sjeme. Istraživanja u toku pokazuju mogućnost procjenjivanja i starog sjemena. Nadalje broj vrsta znatno će se proširiti. Rasprava će izvrsno poslužiti svakom tko se zanima sjemenarstvom. Nadalje, prilikom organizacije sjemenarske službe ili instituta, svakako će se morati misliti na metod procjenjivanja kvalitete sjemena rentgenskom analizom. Glavač NOVA SREDSTVA ZA ZAŠTITU ĐRVETA Poznata su tzv. klasična sredstva za zaštitu drveta. To su: ulja, soli i razne kompozicije ulja i soli. Toksično djelovanje ovih sredstava osniva se na njihovom kemijskom sastavu. Danas u doba atomske energije pojavljuju se sve češće vijesti o modernim sredstvima za zaštitu drveta. To su radioaktivni izotopi i otpaci atomskih centrala. Toksično djelovanje ovih sredstava osniva se na njihovoj radijaciji (zračenju). Ove vijesti često puta su nepotpune i netočne. Govori se samo o izvanrednom toksičkom djelovanju ovih sredstava, a ne vodi se dovoljno računa o načinu djelovanja i opasnostima ovakve tehnike. Ovdje ćemo prikazati rad W. Sanđermann- a i R. Casten-a,* koji su u cilju provjeravanja primjene radioaktivnih izotopa i otpadaka atomskih centrala istražili svojstva važnijih izotopa i njihovo toksično djelovanje na termitima. Danas već rade prve atomske centrale. Energija 1 kg urana 238 odgovara ener * W. Sanđermann i R. Casten, Untersuchungen über die Verwertbarkeit radioktiver Abfallstoffe von Atomkraftwerken als Holzschutzmittel, Holz als Roh- und Werkstoff, 14. Jhrg., H. 1, Januar 1956, p. 11 giji koju razvija 3000 tona kamenog ugljena. Troškovi investicaja i proizvodnje atomske energije znatno su veći od troškova investicija i proizvodnje energije iz ugljena. Prosječne investicije po kWh kod konvencionalne energetske centrale i modernih atomskih centrala stoje u omjeru 1:3, to znači da je prosječna investicija po kWh kod atomske centrale trostruko veća od prosječne investicije po kWh kod konvencionalnih energetskih centra^. Daljnji razvoj nauke i tehnike omogućit će da će atomska nergija u bliskoj budućnosti postati dominantna vrsta energije. Danas rade na svijetu 22 atomska reaktora, 20 se nalaze u izgradnji, a 48 se nalazi u stadiju planiranja. U Engleskoj se računa sa znatnim opadanjem produkcije ugljena i pretpostavlja se da će 1Ö66. god. 40°/o sveukupne energije potrebne za privredu davati atomske centrale. Nema sumnje da će primjena atomske energije u korisne svrhe u kratko vrijeme temeljito promijeniti ekonomiku svijeta. Kod proizvodnje atomske energije važnu ulogu igra odstranjivanje otrovnih i opasnih otpadaka. Prema nekim računima troškovi odstranjivanja ne bi smjeli prekoračiti 5%> troškova proizvodnie atomske energije. Ovim zahtjevom eliminirane su gotovo sve metode odstranjivanja ovih otpadaka kod kojih je potreban transport na veću udaljenost. Prema dosadašnjem stanju tehnike stoje na raspolaganju samo dva načina odstranjivanja: 1) otpadne produkte ili njihove otopine tako duboko pokopati da rađioaktivitet ne dospije na površinu zemlje i 2) radioaktivne izotope sa dužim polovičnim vremenom* treba koncentrirati i staviti pod jaku kontrolu. Idealno rješenje odstranjivanja otpadnih produkata bilo bi naravno kada bi se oni priveli nekoj korisnoj gospodarskoj primjeni. Ranije u Švedskoj drugi problem iskorišćavanja otpadaka bio je povod stvaranju industrije novog sredstva za zaštitu drveta. Kod proizvodnje ruda kod Boliden-Grav A. B. kao otpadni produkat dolaze velike količine arsenika. Ovaj se arsenik najprije stavljao u cementne sudove i potapao u more, kasnije zbog izumiranja riba sakupljao se u velikim silosima. Radovi na iskorišćavanju ovih otpadnih produkata doveli su do razvoja * Polovično vrijeme raspadanja je vrijeme u kojem se radioaktivni elemenat raspodne na polovicu. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 77 <-- 77 --> PDF |
industrije arsenskih Boliden-soli, koje se primjenjuju za zaštitu drveta. Tako se došlo na misao da se i otpaci atomskih centrala upotrebe kao sredstvo za zaštitu drveta. Kod otpadaka atomskih centrala imademo dvije grupe radioaktivnih izotopa: kratkotrajne sa polovičnim Vremenom raspadanja ispod 1 godine i dugotrajne sa polovičnim vremenom raspadanja iznad 21 godine. Prvoj grupi pripadaju cirkonij-95, i cer-144, a drugoj grupi cezij- 137 i stroncij-90. Da bi se otpaci atomskih centrala mogli upotrebiti za zaštitu drveta treba da ispune slijedeće uslove: 1) da je polovično vrijeme raspadanja tako veliko da vrijeme zaštite drveta bude jednako ili veće od vremena zaštite kod đbsadamjeg najboljeg sredstva; 2) da je zračenje tog sredstva dovoljno bogato na energiji kako bi se štetnici u što kraće vrijeme usmrtili ili onesposobili da napadaju drvo; 3) da je sredstvo teško topivo i 4) da sredstvo ne smije biti štetno zdravlju čovjeka i životinja. Izotopi cer-144 i cerkonij-95 su kratkotrajni i zbog toga nisu podesni kao sredstvo za zaštitu drveta. Izotop cezij137 je dugotrajan (polovično vrijeme 33 god.) ali ovaj izotop nije podesan kao sredstvo za zaštitu drveta, jer ne tvori teškotopive soli i zbog toga nije otporan na atmosferilije, lako se ispire. Izotop stroncij-90 je dugotrajan (polovično vrijeme 21.6 god.) i tvori teško topive soli. Po svemu tome izgleda da je stroncij-90 najprikladniji kao. sredstvo za zaštitu drveta. Ako se želi postići trajnost od 60 godina treba drvetu privesti toliku količinu stroncija-90 da ona predstavlja opasnos po zdravlje čovjeka. Sandermann i Casten ispitivali su upliv zračenja stroncijeva nitrata na termite. Filterpapir impregniran je sa otopinom stroncijeva nitrata različite koncentracije. Po dva filter papira stavljena su u Petrijeve posude u olovnom limu. U Petrijeve posude stavljeno je po 8 termita (Reticulitermis jlavipes). Ispitivanja su pokazala da praktički dolazi u obzir otopina stroncijeva nitrata sa aktivitetom od 1 mC (mili-Curie) po 1 cm3 otopine. Ova koncentracija djeluje letalno na termite u roku od 14 dana. Da bi se postigla ista koncentracija u drvetu nakon 60 godina, treba otopina za impregnaciju imati početni aktivitet od 8 mC/cm3. To je tako veliki aktivitet da on predstavlja ozbiljna oštećenja zdravlja čovjeka i toplokrvnih životinja. Da bi se opasnost od zračenja u gore navedenom slučaju mogla shvatiti potrebno je opisati neke već poznate činjenice. Potrebno je razlikovati površinska i unutarnja oštećenja od zračenja. Površinska oštećenja nisu toliko opasna kao unutarnja. Stroncij-90 naročito je opasan za unutarnja oštećenja. Ako stroncij-90 dospije u tijelo čovjeka akumulira se u kostima. Nekoliko mikrocurie-a nC stroncija-90 u tijelu prouzrokuje opasna oštećenja od zračenja. K. Z. Morgan i M. R. Ford navode đa je za stroncij-90 u tijelu čovjeka maksimalno dozvoljena količina 1 nC a maksimalno dozvoljena dnevna količina iznosi 2.10—4 M-C. Veliku opasnost stroncija-90 i ostalih izotopa, koji se nalaze u otpacima atomskih centrala (cer-144, cirkonij-95) vidi se po tom što ih American National Bureau of Standards klasificira kao vrlo opasne. Po ovoj klasifikaciji stroncij-90 je daleko opasniji nego kobalt-60, čija je opasnost poznata širokom krugu čitaoca iz izvještaja u dnevnoj štampi o kobaltovoj bombi. Kod ocjenjivanja podesnosti pojedinih izotopa za zaštitu drveta važna je činjenica da su na djelovanje zračenja daleko osjetljiviji sisavci nego insekti ili biljni štetnici. Kao jedinica za zračenje v-zraka služi 1 rentgen (r). Da bi se dobila predodžba o opasnosti zračenja potrebno je navesti da se tolerancije za slučaj zračenja cijelog tijela kod petdnevnog radnog tjedna kreću od ´0.05 do 0.25 r po 1 danu. U zadnje vrijeme uzima se donja granica kao dozvoljena količina koju tijelo može dnevno primiti. Za vrijeme od 40 godina tijelo čovjeka primi kod dnevne tolerancije od 0,1 r količinu od 1000 r. Tijelo čovjeka izdrži ovu količinu od 1000 r bez simptoma, jer se, napadnuto tkivo u tako dugom roku nadoknadi. Ako je tijelo izloženo masivnoj dozi tada je doza od 200 r za 50/o, 400 r za 50°/o,a 600 r za eö´/o osoba smrtna. Letalna doza za štakora iznosi 600 r, a za kunića 800 r. Da bi se insekti i ostali animalni štetnici drveta uništili potrebna je količina zračenja od 50000 r. Ako se ova količina zračenja razdijeli na 100 dana tada bi insekt trebao dnevno primiti 500 r. Letalna doza za spore, bakterije i viruse iznosi nekoliko milijuna r. Iz svega ovoga može se zaključiti da je za zaštitu drveta potrebna količina radioaktivne tvari tolika, đa su ugroženi čovjek i toplokrvne životinje. Zbog toga se u zaštiti drveta ne mogu upotrebiti- radioaktivni otpaci atomskih centrala. 417 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 78 <-- 78 --> PDF |
Ovo ne isključuje mogućnost da se insekti u drvu u cilju njihova uništenja ne izlože kratkotrajnom djelovanju zraka kobalt-60. I. Horvat A Cenangium associated with sootybark canker of Aspen by Ross W. Davidson and Edith K. Cach Phytopathology, Jun 1956 st. 34-36 (Jedna vrsta Cenangiuma vezana za pojavu »čađavokorog« raka topola) U ovom članku opisuje se po prvi put »čađavokori« rak topola koji se pojavio u centralnom dijelu Rocky Mountains Obično se javlja u zrelim i prezrelim sastojinama a dolazi na raznim visinama debla. Na oboljeloj kori nađena je gljiva Cenangium singulare (Rehm) iz grupe Discomyceta. Gljiva se može pojaviti u centru rakastih tvorevina prije no što drvo bude prstenovano ali se češće sreće na oboljeloj kori već uginulog drveta. »Čađavokori« rak širi se relativno brzo i može za nekoliko godina prstenovati stablo. Veoma se rijetko susreće na mlađem drveću. Kora oko kanceroznog područja ostaje intaktna. Cytospora chrysosperma može se ponekad naći kao sekundarni stanovnik razorenog tkiva međutim sigurno ie da ona ne izaziva ovu vrstu raka. Plodišta Cenangiuma mogu se naći u toku čitave godine a ascospore se stvaraju i raznose uvijek kada postoji povoljni režim temperature i vlage. Spore, sudeći po njihovom obliku, raznosi vjetar. A. Böhm Factors associated with germination of oak wilt fungus spores in wounds by Herbert Cole, Jr., and Charles L. Fergus (Činioci povezani sa klijanjem spora gljive uzročnika sušenja hrasta) Autori proučavaju utjecaj razlitičih faktora na klijanje konidija, askospora kao i na stvaranje askusa da bi razjasnili njihovu ulogu u prirodnom širenju bolesti i utvrdili optimalne uslove za ostvarenje infekcije. Askospore i konidije glive Endoconidiophora fagacearum .Bretz (Chalara quercina) iz kolonija gljive koje rastu u Petri-čašama mogu podnijeti smrzavanje na temperaturi od —10 stupnjeva C u toku od 83 dana. Spore su veoma otporne na visoke temperature u suhom stanju, a askospore su otpornije od konidija. Utvrđeno je da točka »toplotne smrti« konidija pri 40—42° C a askospora 42—44° C. Za kliiane spora potrebna je slobodna voda. Spore klijaju u bjeljici hrasta kod vlažnosti iznad 90%. Askospore klijaju na 48 časova staroj rani u bjeljici hrasta, a konidije na 36 sati staroj rani pri vlažnosti od 100% relativne vlage i temperaturi od 25° C. Klijanje s^ora u destilovanoj vodi bilo je slabije nego li u vodi koja sadrži hranljive materije. Optimum pH za klijanje askospora i konidija nalazi se između pH 4 — pH 8. Vršena su ispitivanja i drugih faktora koji utječu na klijanje spora u ranama na hrastu: utjecaj starosti ozlede, utjecaj metaboličkih tečnosti, biljnog eksudata itd. Dobij eni podaci od velikog su značaja za utvrđivanje način i uslova potrebnih za ostvarenje zaraze i pojave bolesti. A . Böhm The Effects of temperature and moisture on the spread of white pine blister rust by E. P. Van Arsdel, A. J. Jliker, and R. F. Patton Phfythopathology, Juni 1956, str. 307—317. (Utjecaj temperature i vlažnosti na širenju rđe borovca) Radi boljeg poznavanja načina na koji temperatura i vlažnost utječu na širenje rđe borovca (Cronartium ribicola Fischer) autori proučavaju utjecaj ovih činilaca na produkciju i klijavost spora uzročnika bolesti. Rezultati obilnih zapažanja i pokusa pokazuju da visoka temperatura i nedovoljna vlažnost predstavljaju prepreku formiranju i klijanju spora gljive i na tai način ograničavaju širenje bolesti. Ovo je u skladu sa činjenicom da se rđa u Evropi rapidno širila u hladnijim, vlažnim sjeverozapadnim područjima dok se u suhim, toplim krajevima ne širi tim intenzitetom. Isti je slučaj bio i u Sjedinjenim Državama gdje je nakon unošenja zaraze nastalo njeno neuporedivojače širenje prema hladnijim i vlažnijim predjelima zemlje. Utvrđeno je da ecidiospore klijaju na temperaturi od 8´—24° C sa optimumom na 16° C. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 79 <-- 79 --> PDF |
Produkcija uredospora i teleutospora proučavana je na inokuliranim biljkama Ribes nigra koji predstavlja prelaznog hranitelja glive parazita uzročnika bolesti. Uredospore se formiraju pri dnevnoj temperaturi od 16° C koja je praćena noćnom temperaturom od 2° C pa do dnevne od 28° C i noćne od 20»C. Uredospore se ne formiraju ako tempera tura preko dana iznosi 35° C. U većini slučajeva 20 dana sa dnevnom temperaturom od 35° C sprečava kasniju sporulaciju gljive; čak i deset dana sa takvom temperaturom odlaže i ograničava razvoj uredospora u svim slučajevima a u mnogim ga i onemogućava. Uredospore klijaju dobro kod temperature od 16—28° C sa optimumom na 20° C. Za formiranje teleutospora potrebna su dva tjedna povoljne temperature i vlažnosti. U staklenicima uz stalnu temperaturu od 20° C stvaraju se teleutospore dok u prirodi dnevne temperature koje odgovaraju noćnim temperaturama od 20° C onemogućavaju nihovo formiranje. Dnevne temperature od 35° C u potpunosti onemogućavaju njihovo stvaranje, uprkos niskim noćnim temperaturama. Veoma je značajna " konstatacija da temperatura u vrijeme formiranja teleutospora utječe kasnije na njihov potencijal klijavosti. Spore koje su se formirale pri temperaturi od 16° C klijaju na temperaturama od 4—20° C; kod onih koje su nastale pri temperaturi od 20° C klijanje je bilo sasvim nepravilno, dok su spore formirane na temperaturi od 24° C bile potpuno sterilne. Za ostvarivanje infekcije bora potrebno je 48 sati sa saturisanim zrakom uz temperaturu ispod 20° C. Značaj ovih faktora leži u činjenici da se njihovim poznavanjem može procijeniti stupanj opasnosti od bolesti u pojedinim uzgojnim rajonima te tako uzgajivačima borovca dati smjernice za rad na uzgoju ove vrste posebno u pogledu suzbijanja i borbe protiv Cronartiuma. A. Böhm Inset transmission of oak wilt by Frederic F. Jewell Phytopathology, may 1956. str. 244—257 (Insekti kao prenosioci zaraze sušenja hrasta) Ogledima je utvrđeno da neki insekti iz porodice Nitidulidae mogu služiti kao prenosioci zaraze kod sušenja hrastova uzrokovanog gljivom Endoconidiophorafagacearum (Chalara quercina). Obavljena je uspješna vještačka infekcija hrastova pri čemu su kao vektori zaraze poslužili slijedeći insekti: Glischrochilus sanguinolentus (Ol), G. confluentus (Say), Colopterus semiteetus (Say) Čarpophiluslugubris Murr. Neki drugi insekti uključujući familije Scolytidae, Histeridae i Formicidae, te Drosophila spp takođe su upotrebljeni u pokusima, međutim je utvrđeno da oni ne prenose bolest. Utvrđen je simbiotski odnos između insekata iz porodice Nitidulidae i gljiva Graphium rigidum (Pres) i Ophiostomapluriannulata (Hedg) Syd. Korisnost se za gljive ogleda u tome što ih insekti prenose na odgovarajuće supstrate za njihov razvoj dok insekti od gljiva dobijaju potrebnu hranu. Teoretski, spomenute se dvije gljive smatraju primarnim članovima simbioze dok bi se gljiva uzročnik sušenja hrasta mogla smatrati naknadnim članom. Međutim, sa vremenom, zbog širenja bolesti, gljiva Endoconidiophora fagacearum mogla bi postati glavnim članom simbioze. Utvrđeno je nadalje da insekti dolaze na svježe rane na hrastu između ostalog i privučene mirisom gljive uzročnika bolesti. Sva o.va istraživanja treba da omoguće što skorije iznalaženje uspješnih mjera protiv bolesti. A. Böhm NAUČNI TRUDOVE TOM I, III, 1952., 1953. Izdao Naučno-izsledovatelski institut za gorata u gorskoto stopanstvo, Bulgarija. M. D. Marinov: Obnova hrastovih sastojina u Vodenskoj šumi, I. p. 5—58. Nepravilne sječe, paša i izostanak njege utjecali su, da se mjesto mješovitih sastojina hrastova lužnjaka, kitnjaka i sladuna proširio cer, a hrastovi se suše napose na sušnim staništima. Najbolje se obnavljaiu jasen, lipa, brijest i klen. Hrastov podrast najbolje se može razvijati u većim grupama pod oknima sklopa. Postoje tri tipa sastojina: na svježim staništima lipa-hrast, a na suhim cer i sladun-cer. Za dobro podmlađivanje hrasta treba prije opadanja žira prorahliti tlo, nakon podmlađivanja vršiti intenzivno oslobađanje novog naraštaja od konkurencije trava, grmlja i drveća, napose od cera. Glavne sječe treba vršiti po metodi kratkoročne grupimično- preborne sječe. Pašu zabraniti. 419 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 80 <-- 80 --> PDF |
G. Sirakov: Istraživanja odraslih kultura smrče, zelene duglazije i crvenoghrasta u području bukve i hrasta kod nas, I. p. 59—101. Smrča se na nižim položajima može uspješno uzgajati samo tamo, gdje ima dovoljno oborina (sjev. ekspozicije s oko 1.000 mm) u smjesi s bukvom i lipom; duglazija slično ali iznad 1.000 m n. Crveni hrast može služiti za proizvodnju drva, u zaštitnim pojasima i za ukras. Duhovnikov-Mateev-Minčev: Proučavanje lipovih sastojina i proizvodnjadrveta, kore i lika, I. p. 103—152. Postavljeni su ovi zadaci: a) sastavljanje tablice prirasta i prihoda za visoka stabla i tablice sortimenata za niska stabla, b) učešće kore, sadržaj vlage zbog dobivanja obučarske kore i utvrđivanje postotka lika, c) količina lika po jedinici površine, po jedinici drvne mase, po jednom stablu, d) proučiti tehniku guljenja obučarske kore, e) tehnika otkoravanja i močenja kore, odvajanje i sušenje lika u svrhu poboljšanja proizvodnog procesa. Rezultati su izneseni u tablicama. C. T. Nedjalkov: Drvogromadne tablice za crni bor, I. p. 153—170. P. Černjavski-L. Vezev: O značajkama pašnja,ka u planinskom pojasu Ribariškog područja, I. 171—234. Z. Naumov: Prinos proučavanju tla u jako erodiranim područjima Pirinske Mekedonije, I. 235—256. P. Petrov: Pokušaj lovno-gospodarskograjoniranja Bugarske, I. 257—325. A. A. Molčanov: Kompleksna istraživanja u šumarstvu, III. p. 5—20: Opći zadaci, organizacija mjesta. Istraživanja: tia, mikrobiološka, talne faune, entomološka, zoološka, hidrološka, mikroklimatska, ekološko-fitocenološka, fotosinteze i prehrane, vodnog režima biljaka, isparivanja tla, fitopatološka. P. Černjavski-M. Marinov: Pokušajklasifikacije šuma u Dobrudži j mjere za njihovo poboljšanje, III. p. 21—78. Na temelju tipološke škole tipova za hrastove šume: D4 vlažan tip s visokom razinom podzemne vode na aluvijalnim tlima s lužnjakom, poljskim jasenom, običnim grabom, bijelom topolom, crnom johom i polj. brijestom; D2-3 dolinski tip na svježem tlu s obič. graborri, jasenom srebr. lipom i javorima; D2 svježi tip na ravnicama s ljetnim sušama sa kitnjakom sladunom i dr.; D2 suhi tin na brežuljcima uglavnom sa sladunom i cerom; D0 jako suhi tip na južnim vapnenačkim obroncima. Gospodarski su ove šume vrlo loše, pa autori predlažu pojedine poznata uzgojne postupke. I. N. Radkov: Rezultati primjene golesječe u šumama četinjača na područjušum. gosp. Mariško i Kostensko, III, p. 79—114, za zajednice Abietopiceetum saniculosum 1.200—1.450 m i luzuletosum 1.450—1.600 m. Piceetum calamagrostisum 1.600—1.800 m, Peuceto-piceettyn myrtiletosum 1.800—2.000 m. Gole sječe na staništima ovih zajednica utjecale su, da ni uporna pošumljavana nisu dala dovoljan uspjeh. S. T. Nedjalkov: Proučavanje tehničke zrelosti bukovih šuma u Bugarskoj s obzirom na utvrđivanje ophodnje, III. p. 115—161. Istraživanja su Vršena u Staroj planini i Srednjoj gori o količinama sortimenata i prirastu po bonitetima i starosti. Utvrđeno je ovo: proizvoditi debela stabla na I—III bonitetu s ophod^ njom 110—140 godina; srednje debela stabla na I—III bonitetu s ophodnjom 80 godina i na IV—V bonitetu s ophodnjom 100 godina; rudničko potporno drvo i grede na IV—V bonitetu s ophodnjom 80 godina; tanji sortimenti (krovne grede i stupovi) proizvode se u mladićima. Sortimenti su podijeleni i u ove tri grupe: jaki građevni materijal proizvoditi na I—III bonitetu u ophodnji 100 godina i na IV—V u 120 godina, ali sve to samo u onim sastojinama, ako se u određenom području ne proizvode jaka stabla; osrednje debeo građevni materijal može se proizvoditi samo na IV—V bonitetu u ophodnji 80 godina, a na I—III samo u kombinaciji s jakim građevnim drvetom; tanki građevni materiial nije cilj proizvodnje. B. Atanasov: Rezultati usporednih istraživanja o različitim postupcima pripreme tla za pošumljavanje u pojedinimpodručjima na nižim zonama, III. p. 163—195. Dosadašnja pošumljavanja biljkama u jamice 40/40/40 cm nisu zadovoljila u donjoj šum. zoni, gdje je vlaga kritičan faktor. Reziultati pokusa pokazali su ovo: priprema tla na velikoj površini utječe na dobru akumulaciju i konzerviranje vlage u tlu i na bolji uspjeh kultura. Zato je bolja totalna obrada tla (u terasiranim pojasima i uskim prugama), nego mjestimična obrada i pogotovu nego obrada kopanjem jamica. Bolja je prethodna obrada nego neposredna .napose na sunčanim staništima s teškim tlom. Bolja je dublja nego plitka obrada. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 81 <-- 81 --> PDF |
P. Bočev: Bit i pojava hidroerozije na vodnoj zaustavi »Stalin« i način borbe, III. p. 197—240. Iznesene su fizikalne, geografske i ekonomske značajke uvjeta za razvoj erozije. Za borbu predlažu se uobičajeni postupci. V. N. Vasilev: Proučavanje mogućnosti uvođenja nekih poljoprivrednih mašina na konjsku vuču za sjetvu sjemenadrveća, III. p. 241—265. Izabran tip daje radnu proizvodnost za 20 puta veću nego kod ručne sjetve i 4—5 puta veću nego kod upotrebe ručne mašine za sjetvu. M. I. Keremidčiv: Insekatski štetnici žira i njihovo suzbijanje, III. p. 267— 327. Autor iznosi biologiju i ekologiju 7 štetnika i na temelju mnogih laboratorijskih i terenskih pokusa preporuca ove postupke za zaštitu žira: 1. gospodarske: u sjemenskim sastojinama održavati gust sklop grmlja i podrasta do 0,8 a drveća do 0,5; 2. karantena: žir neposredno pohraniti u slojevima na tlu 41 toku najmanje 6 dana, a te plohe prethodno posipati s 12%> heksakloranom 30 kg na 10 ari; 3 mehaničke metode: a) sakupljanje svega prijevremeno otpalog žira 2 puta tjedno i dati ga svinjama, b) sakupljanje pokvarenog žira u doba dozrijevanja i redovnog otpadanja, a odabrani žir mora najmanje 6 dana biti u prostoriji s podom od dasaka ili betona, zatim ga prenijeti a zaostale ličinke i gusjenice uništiti; 4. kemijska borba: tlo u sjemenskoj sastojim posipati u septembru i maju s 60—70 kg mješavine 5% DDT i 12°/o heksaklorana u jednakim dijelovima i odmah nakon oprašivanja tlo 10 cm duboko prekopati; najbolje je da se krošnje opraše s navedenom mješavinom 2 kg na 10 ara, i to prvi put potkraj maja, drugi put potkraj jula i treći put u drugoj polovici augusta; u slučaju kiše u prvih 7 dana prašenje ponoviti. Kombiniranom akcijom može se žir posve sačuvati. J. Safar ŠUMARSKI LIST — glasilo šumarskog društva NE Hrvatske — Izdavač: šumarsko društvo NR Hrvatske u Zagrebu. — Uprava i uredništvo: Zagreb, Mažuranićev trg br. 11, telefon 36-473 — Godišnja pretplata: za članove Šumarskog društva NRH i članove svih ostalih šumarskih društava Jugoslavije Din 600.—, za nečlanove Din 840.—, za studente šumarstva i učenike srednjih šumarskih i drvno-industrijskih škola Din 200.—, za ustanove Din 1.200.—. Pojedini brojevi: za članove studente šumarstva i učenike srednjih šumarskih i drvno-industrijskih škola Din 50.—, za nečlanove Diu 70.—. za ustanove Din 100.—. Za inozemstvo se cijene računaju dvostruko. — Račun kod NB Zagreb 401-T-236. — Tieak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 82 <-- 82 --> PDF |
KXP^SltVfl PODUZEĆE ZA IZVOZ DRVA I DRVNIH PROIZVODA ZAGREB MARULICEV TRG BROJ 18 — Post. pret. 197 Telegram: EXPORTDRVO —- Zagreb — Tel.: 36-251, 37-323 Poslovnica i skladišta — RIJEKA — Delta broj 11 Obavlja najpovoljnije putem svojih razgranatlh veza IZVOZ: REZANE GRAĐE LLSČARA REZANE GRAĐE ČETINARA DUŽICA HRASTOVIH CELULOZNOG DRVA OGRJEVNOG DRVA ŽELJEZNIČKIH PRAGOVA UGLJENA ŠUMSKOG I RETORTNOG TANIN-EKSTRAKTA ŠPERPLOČA I PANELPLOCA FURNIRA, PARKETA SANDUKA, BACAVA STOLICA IZ SAVIJENOG DRVA NAMJEŠTAJA RAZNOG DRVNE GALANTERIJE ALATA STOLARSKOG I TEZGA ČETAKA I KISTOVA PROIZVOĐAČI, KORISTITE SE NAŠIM USLUGAMA! |