DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 71     <-- 71 -->        PDF

Predloženi sistem plaćanja šumskih radnika na sječi i izradi predstavlja
u stvari samo privremeno rješenje u skladu sa postojećim propisima,
Da se ovaj problem definitivno riješi trebati će provesti detaljan
studij uslova rada u eksploataciji šuma i na temelju njega i sistema bodova
(poena) izvršiti procjenu svih poslova u eksploataciji šuma. Tek će
rezultat ovakve analize moći dati pravilnu osnovu za definitivno rješenje
problema visine plaćanja po učinku.


NEŠTO O PRERADI SMOLE
ALEPSKOG BORA


(Pinus halepensis)


Prirodna je smola oneeišćenfs mehaničkim
nečistoćama (iglice, iverje, pijesak,
insekti itd.), zatim kemijskim, a pored
toga ima svoju prirodnu zelenkastu
boju. Smola se mora prečistiti, da se
izdvoje sve nečistoće, kako mehaničke,
tako i boje — razni kemijski spojevi,
koji nastaju kiselim djelovanjem metala
u ambalaži.


Mehaničke nečistoće odstranjuju sa filtracijom
i dekantacijom rastvorene smole
u neutraliziranom (do Ph 7) terpentinskom
ulju zagrijanom na 90— 95° C.


Bakar i gvožđe i tanin, odstranjuju se
odgovarajućim kemijskim reaktivima.


Smola je alepskog bora po svojoj prirodi
kisela i tokom tehnološkog procesa
kontaktom s metalnim dijelovima aparature
u većoj ili manjoj mjeri nagriza
bakarni lim. Prilikom dolaska smole iz
raznih područja sa otoka Hvara, ustanovio
sam da smola iz raznih područja,
uz isti tehnološki proces daje i kolofonij
raznih stepena obojenosti. Ova je obojenost
veća preradom smole sa viših i
od mora udaljenijih područja. Iznimku
čini područje Jelse, gdje se borovi nalaze
u nizini ,tlo je dobro humozno, a
ima i podzemne vode. Preradom ove
smole dobije se također kolofonij više
ili manje zeleno obojen. Prema ovom se
dade zaključiti, da kvalitet kolofonija u
mnogome zavisi o porjeklu smole (vrsti
tla).


Iznijet ću -još jedan interesantan primjer,
kojim bi se trebali pozabaviti naši
stručnjaci´— tehnolozi.


Preradom smole alepskog bora, koja
je predhodno stajala u cinčanim ili drvenim
bačvama par mjeseci (najmanje
3) primjenom tehnološkog postupka propisanog
za bakarnu aparaturu dobije se
kolofonij proziran žučkaste boje. Preradom
pak smole odmah po dobivanju iz
stabla iz istog radilišta kao i prethodna,


uz istu primjenu tehnološkog postupka
dobije se kolofonij providan ali zelenim
štitom.


Stalnim osmatranjem ´ došao sam do
zaključka, da u smoli nastaje »vrenje«.
Kao dokaz ovog´ navodim jedan primjer.
Smola, koja je bila uskladištena u magacinu
u cinčanim bačvama sa malim
otvorom na* vijak proizvodnje 1955. godine
došlo je do prsnuća jedne bačve u
martu 1956. godine iako maksimalna
temperatura nije bila veća od 15-—20° C.


Ovim zaključujem, da smola- stajanjem
»dozrije« i izgubi jedan dio smolnih
kiselina (resinokiselina), koje- negativno
djeluju na aparaturu, dakle u manjoj
mjeri nagrizaju bakarni lim i —
kolofonij — se dobije bolje kvalitete.


Zagrijavanjem smole prilikom razblaživanja
prelaze u rastvor rastavljeni tanidi,
te se smola obojadiše više ili manje
tanatima metala, koji su svi tamne boje.
Stoga treba nastojati, da se iz smole
prije zagrijavanja ili barem pri samom
početku zagrijavanja pokupe plivajuće
materije — krupnija drvena kora, iglice,
iverje i si. koji su nosioci taninskih materija.
Radi ovoga je naročita pažnja
skrenuta smolarskim predradnicima, kako
bi se još za vrijeme kupljenja izdvojile
ove krupne nečistoće, a lončići bezuslovno
da budu pokriveni, kako ne bi
prilikom zarezivanja upadala kora i
iverci od sjeka. Radnici bi trebali, da
budu snabdjeveni sitima otvora barem
1 cm2, da bi prilikom lijevanja smole u
bačve izdvojili mehaničke nečistoće, jer
ukoliko ostaju u smoli, koja je ambalažirana
u bačvama od crnog gvozdenog
lima,´ prouzrokuju neprijatno crno obojenje
smole, pa se onda bezuslovno mora
dafinirati pomoću kemijskih reaktiva,
ako se ´želi dobiti kolofonij svjetlije
boje, a to iziskuje povećanje troškova
proizvodnje.


Pravilnim i češćim sakupljanjem smole
— barem jednom sedmično — i pažljivim
radom može se dobiti veći postotak
terpentinskog ulja. Istina, da je


411




ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 72     <-- 72 -->        PDF

sastav sirove borove smole ovisan o vrsti
bora od kog ona potječe, metodi smolarenja,
uvježbanosti i pažljivosti radnika,
i o brzini i urednom dostavljanju
sirove smole u tvornicu na daljnju preradu.
Ovdje važnu ulogu igra i dobro
pakovana i zatvorena ambalaža, kako bi
postotak hlapljenja terpentinskog ulja
sveli na minimum.


Veliki gubitak može biti na terpentinskom
ulju, ako se smoli na čitavom putu
od dobivanja iz stabla pa do njezine
destilacije ne posvećuje dovoljna pažnja,
a to se često u praksi i dešava, jer
se smola transportu je u bačvama, pa se
dešava da te bačve budu i rupave, pa
tokom transporta jedan dio osim što ishlapi,
on i iscuri i to najvredniji dio —
tekuće terpentinsko ulje.


Poznato je da jedan dio terpentinskog
ulja ispari već kod izbijanja smole iz
stabla. Ovdje možemo računati sa gubitkom
i do 80/o što ovisi o dužini puta,
koji smola treba da prevali do lončića u
kojem se sakuplja. Ako uzmemo u obzir,
da se kod nas smolarenje vrši modificiranom
francuskom metodom, i da u
jednoj sezoni bjelenica bude visoko cea
40 cm, to u vrijeme najveće žege i suše
treba smola da prevali put od 20 do 30
ero to je postotak isparavanja terpentinskog
ulja i veći. Jedan dio dalje ishlapi
i iz lončića, koji nisu uvijek ni pokriveni,
a to tim više što smola ostaje duže
u njemu. Gubitak se i dalje povećava
prilikom pražnjenja lončića u sanduke,
a ovih dalje u bačve, kao i za vrijeme
transporta i uskladištenja do prerade.
Kod češćeg´ sakupljanja smole i pažljivom
manipulaciom možemo računati, da
sadrži oko 250/o terpentinskog ulja, dok
kod aljkavih radnika i kod rjeđeg sakupljanja
taj procenat padne na oko
19%>.


Preradom borove smole pažljivo i uredno
sakupljene modificiranom francuskom
metodom smolarenja dobivamo


kod nas 23 do 25°/o terpentinskog ulja i
65 do 67°/o kolofonija, te oko 10% nečistoća
i vode. Preradom smole, koja je
bila manjom pažnjom sakupljena i dulje
uskladištena dobivamo manji procent
terpentinskog ulja, oko 16 do 20°/o;
kolofonija 61 do 65% i do 19°/o nečistoća
i vode. Ovi primjeri pokazuju, da se
gubitak na terpentinskom ulju u smoli
prema njenom prvobitnom sadržaju povećava,
i gubitak je neizbježan kod ovih
metoda smolarenja.


Naši stručnjaci smolari, trebali bi više
pažnje da posvete radu i da stalnim
kontaktom sa smolarima nastoje ukloniti
njihove greške na licu mjesta. Također
Je potrebna tješnja suradnja s
prerađivačima borove smole, jer ove
dvije grane ne mogu bez stalnog konsultiranja
i izmjene iskustava.


Iako se naša (jugoslovenska) proizvodnja
nalazi u stalnom porastu, nismo
u stanju podmiriti sve potrebe (svega
48%), stoga manjak trebamo da uvezemo
iz inozemstva, S druge strane svakim
danom proizvodnja papira i ostale
kemijske industrije raste, stoga se povećava
potreba i za kolofonijem i terpentinskim
uljem. Zadatak je na nama
šumarima, da povećamo proizvodnju, i
što prije postignemo ravnotežu između
proizvodnje i potrošnje, i da stalno budemo
u moći podmiriti sve potrebe.


Luka Antunović, tehničar
Stari grad (o. Hvar)


Literatura:


1.
Ing. Šef France: Racionalna prerada
borove smole,
2.
Ing. Branislav Stamenković: Bilans
kemijski prerađenog drveta (Narodni
šumar br. 9—10/54).
3.
Ing. Terzić Dušan: Borovi panjevi —
ekonomski značaj ove sirovine —
(Narodni šumar br. 5-6/54).