DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 7 <-- 7 --> PDF |
»Međutim ovu je granicu vrlo teško utvrditi, jer pojedini borići sežu na osobito pogodnim staništima i povrh prirodnog pojasa klekovine, a na nepogodnim staništima potisnut je gornji rub klekovine, vrlo duboko«. Ipak se je moglo utvrditi, da se je na svim sjevernim, Dinarskim planinama popela do najviših vrhova i da u nedavnoj Drošlosti nije bilo iznad "nje nikakvog posebnog pojasa planinske vegetacije rudina. »Na hercegovačkim planinama nalazi se planinska vegetacija još uvijek u pojasu klekovine« (H o r v a t). Tek na najvišim planinama Crne Gore, počam od Durmitora, pa zatim i na prostranom lancu Komova i Prokleti ja razvila se je planinska vegetacija »kao posebni vegetacijski pojas«. Klekovina f´ SI. S. Pašnjaci i klekovina bora oko a? Prokoškog Jezera na silikatnoj planiniVranići u Centralnoj Bosni Foto P. Fukarek I dopire na najviše vrhove Šatora (1872 m), Kujače (1668 m), Cincara, (2006 m), Malovana (1828 m), Raduše (1956 m), Vraniće, Bjelašnice (Vlahinja, Hranisava, Krvavac). Treskavice (Barice, Čaba) i drugih planina. Na Cvrsnici pokriva vrhove Drinjača (2045 m), Mamice (1970 m), Velikog Vilinca (2117 m), a na Pločama dopire tik pod sam vrh (2228 m). Tu se treba vratiti i na konstatacije B e c k-a (2a) iz 1882 godine. I on je došao do zaključka (1. c. str. 553) da klekovina na bosanskim planinama »izgleda tek kod 2000 m dostiže svoju gornju granicu«. On je imao prilike da vidi »razasute, ali još dobro razvijene grmove klekovine svukud na Prenj Planini u visinskom pojasu između 1900 i 2000 m, a i na vrhu Lelije dostiže ona gotovo sve do triangulacione piramide, dakle do 2030 m«. Već je i B e c k (2. s. 368) isticao veliko značenje koje ima klekovina u zajednici sa jednim nizom visokoplaninskih grmova i polugrmova i 347 |