DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 53 <-- 53 --> PDF |
ŠUME BARANJE Ing. L. Kolomijcev — Bilje G odine 1526. nakon bitke na mohačkom polju Baranja i dobar dio Ugarske pao je pod vlast Osmanlija, koji su vladali ovim krajevima sve do 1697. godine kada je vojskovođa princ Eugen Savojski poslije uspješne bitke sa Turcima oslobodio Baranju. Car Leopold I. Habsburgovac darovao je za zasluge radi pobjede nad Turcima tom vojskovođi jedan dio Baranje, gdje je novi vlasnik, osnovao poljoprivredno dobro »Belje« u čijem se sastavu nalazio i dio šuma. Granica dobra bila je sa istoka rijeka Dunav, sa juga rijeka Drava, sa zapada Darđansko, a sa sjevera Nemetboljsko i Pečujsko vlastelinstvo. Ukupna površina dobra »Belje« iznašala je 109.010 k. j . od toga šume 33.475 k. j. , trske u sastavu šuma 7.732 k. j. , a ostatak je sačinjavalo ziratno zemljište za poljoprivredu. Princ Eugen Savojski uživao je svoje dobro do smrti godine 1736, a onda je dobro ponovno pripalo fiskusu (carskoj komori). Godine 1784. kupila ga je od carske komore Marija Kristina, žena nadvojvode Albrehta i poklonila Karlu Ljudevitu. Posljednji vlasnik je bio nadvojvoda Albreht sin nadvojvode Fridriha. - Godine 1918 po slomu Austro-Ugarske monarhije, Saint-žermenskim mirovnim ugovorom pripalo je »Belje« bivšoj kraljevini SHS, kasnije Jugoslaviji, koja ga je proglasila vlasništvom države i predala na upravu Ministarstva finansija. U vremenu od 1918 do 1937 godine postavlja se zahtjev da šume daju najveće moguće prihode za pokriće deficita poljoprivrede. Početkom Drugog svjetskog rata Baranju okupira Mađarska. Tokom okupacije »Belje« je predano na upravljanje i uživanje jednom članu porodice Habsburg. Po oslobođenju Baranje u decembru 1944. godine upravu beljskih šuma preuzima A. P. Vojvodina, koja preko svoje direkcije šuma u Somboru sve do 2. novembra 1945 godine upravlja tim šumama. Iza toga su prema rješenju Ministarstva poljoprivrede FNRJ sve šumske površine, koje su do 1941 godine pripadale »Belju«, vraćene ponovno u sastav toga dobra. Na temelju tog rješenja Glavna direkcija državnog dobra »Belje« osniva u svome sastavu šumarsko odjeljenje, koje preko šumarija u Zmajevcu, Tikvešu, Belom Manastiru i Bilju rukovodi i upravla tim šumama, sve do 1. VIII. 1952. godine, kada su naosnovu rješenja Predsjedništva Vlade N. R. H. beljske šume izdvojene iz kompetencije državnog dobra »Belje« i predate na upravu sadašnjem Lovno šumskom gospodarstvu »Košutnjak« sa sjedištem u Bilju. Naknadnim rješenjem Izvršnog Vijeća N. R. H. u aprilu mjesecu 1953 godine pripojena su »Košutnjaku? i šume na lijevoj obali rijeke Drave (bivše vlasništvo grofa Draškovića). Na ovaj način je provedena unifikacija svih šuma u Baranji pod jednom upravom Lovno šumskog gospodarstva »Košutnjak«, koje vodi nadzor i upravu ovih šuma preko svojih lovno-šumskih uprava u Zmajevcu, Tikvešu, Bilju, Dardi, Jagodnjaku i Čemincu.* Sadanje šume Košutnjaka prostiru se u Baranji u neposrednom području rijeka Dunava i Drave u t. z. baranjskom trokutu sa desne obale Dunava od mađarske granice do Aljmaša i lijeve obale Drave od Lanke do ušća Drave u Dunav i predstavljaju jednu geografsko-privrednu cjelinu, izuzevši šume šumske uprave Čeminac, koje su teritorijalno odjeljene od većeg suvislog šumskog posjeda i čine posebno jedinstvo obzirom na vrst drveća, strukturu i ekonomsku vrijednost. Cijelokupna površina šumskog posjeda nalazi se na području N. O. Kotara Osijek te u svrhu gospodarenja u okviru opće državnog privrednog plana spadaju šume * Godine 1954. u junu, dodijeljena je »Košutnjaku« i šum. uprava Apatin koja se prostire na lijevoj obali Dunava u Bačkoj. 393 |