DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 47 <-- 47 --> PDF |
c) O sadržaju vode u sirovom drvetu ovisi trajanje sušenja. Kod novih madisonskih režima ne mijenja se temperatura suhog termometra kod sušenja sirovog drveta dok sadržaj vode ne padne na točku zasićenosti, a promjene relativne vlage vrše se kad drvo izgubi oko V3 vode koju je imalo u sirovu stanju. 2. ZADATAK RADA Zadatak je ovoga rada istražiti: a) srednji sadržaj vode u sirovoj bukovini (Fagus silvatica L), b) razdiobu vode u longitudinalnom i c) razdiobu vode u transverzalnom smjeru stabla. 3. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA Istraživanja sadržaja vode u živom stablu ima razmjerno malo. Osim toga, što ih ima malo ranija istraživanja nisu ni sasvim pouzdan, jer je sadržaj vlage određivan u odnosu na prirodno suho stanje, koje nije dovoljno definirano, a ne u odnosu na standardno suho stanje kako se danas radi. Probe nisu uvijek vagane kod panja, odmah nakon obaranja stabala, nego u laboratoriju. Iz dosadašnjih istraživanja zna se da sadržaj vode u sirovom drvetu varina prema vrsti drveta, a kod iste vrste u transverzalnom smjeru (između srževine i bijeli te između ranog i kasnog drveta), u longitudinalnom smjeru, prema staništu, ekspoziciji i godišnjoj dobi. U živom stablu voda služi kao transportno sredstvo za raznašanje hrane. Ona nosi otopljene mineralne tvari iz zemlje uzlaznim tokovima, kroz bjel, do lišća u kojem asimilacijom nastaju hranive tvari koje voda raznaša silaznim tokovima — sitastim cjevčicama — ispod kore. Zbog ove fiziološke funkcije bjeli njen je sadržaj vode viši nego u srži koja nema tu funkciju. Između sadržaja vode srži i bjeli postoje velike razlike između drveta listača i četinjača. Kod četinjača je sadržaj vode bjeli živog stabla iznosi i do 250%, a u srži je tek nešta viši od točke zasićenosti, osim kod mokre srži jelovine gdje iznosi ,i 80—90%. Kod listača nema tako velike razlike između sadržaja vode u bjeli i srži kao kod četinjača, a u nekim slučajevima može biti sadržaj vode u srži i veći nego kod bijeli (hrastovina). Kod živog stabla je sadržaj vode uvijek viši od točke zasićenosti. Drvo kojem sadržaj vode padne ispod točke zasićenosti nije više živo. Kod bukovine našao je H. Knuchel (1) da je prosječni sadržaj vode t iznosio 79,4% i da je on u svim godišnjim dobama i svim visinama stabla najviši pod korom (90,7%), a najniži blizu centra stabla (69,2%). U vanjskim dijelovima stabla najviši je u zimi (98,2%), a najniži u jesen (90,4%), dok je kod drveta blizu srčike najmanji u zimi (64,4%, a najveći ljeti (71,0%). Srednji sadržaj vode sirove srževine i bjeljike za američku bukovinu (Fagus grandifolia) istraživao je američki Laboratorij za šumske proizvode u Madisonu (Forest Products Laboratory, Madison) i našao da je srednji postotak vlage u sirovoj srževini iznosio 53%, a u bjeljiki 78%. Po Trendelenburgu sirova bukovina ima 80—90% sadržaja vode i on je ubraja u vlažno drvo. |