DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE GODIŠTE 80 NOVEMBAR —DECEMBAR GODINA 1956 ZAJEDNICA KLEKOVINE BORA (PINETUM MUGHI HORVAT) I NEKE NJENE RAZVOJNE TENDENCIJE NA BOSANSKO HERCEGOVAČKIM PLANINAMA (Prethodni izvještaj) Dr. Pavle Fukarek — Sarajevo drugom mjestu (Fukare k 5) postavili smo tvrdnju da na bo- Na sansko-hercegovačkim planinama raste samo jedna podvrsta planinskog bora-klekovine* i to Pinus mugo Turra ssp. mughus (Scop.)-a da je do navađanja druge podvrste ssp. pumilio (Haencke) došlo, ili uslijed proste zamjene naziva, ili uslijed toga, što su neki autori varijetete planinskog bora-klekovine pripisivali podvrsti pumilio (Haencke) na osnovu suhog, herbarskog materijala. Osim toga postoje i druge okolnosti na osnovu kojih proizlazi, da na bosansko-hercegovačkim planinama raste samo jedna podvrsta planinskog bora. Varijeteti i forme koje su se ranije pripisivale podvrsti pumilio (Haencke) pripadaju dakle podvrsti mughus (Scop.) i o njihovom sistematskom položaju trebaće sprovesti još izvjesna zapažanja u prirodi i izučavanja dobro spremljenog herbarskog materijala. Rasprostranjen je klekovine bora na bosansko hercegovačkim plani nama bilo nam je poznato sa priličnom tačnošću još iz radova G. B e c k a, a posebno iz njegovog djela o vegetaciji t. zv. ilirskih krajeva (Beck). Te biljnogeografske podatke dopunili su kasnije i drugi autori, a među njima naročito Bošnjak (4), Maly, Kušan i Horvat (7, 8, 10, 12). Biljnosociološka kartiranja šuma na području Bosne i Hercegovine, koja smo započeli prije nekoliko godina, pokazala su da postoje izvjesne manje i veće netačnosti u starijim podacima o rasprostranjen ju kleko vine, pa je bilo potrebno da se tu izvrše izvjesne ispravke i nadopune. O tome je iscrpno raspravljano na već navedenom mjestu, pa ćemo ovdje samo kratko ponoviti planinske grebene Bosne i Hercegovine na čijim se vrhovima nalaze rasprostranjene veće ili manje sastojine klekovine bora. * Ovdje je potrebno objasniti neke nazive. Planinski bor, klekovina, borić ili krivulj su nazivi za botaničku vrstu Pinus mugo Turra (sinomin Pinus montana Mili.) Naziv »klekovina bora« je biljnosocioloski termin kojeg je uveo I. Horva t za zajednicu u kojoj dominira planinski bor-klekovina za razliku od zajednice »klekovine bukve«. Ova dva posljednja naziva usvojena su kao ekogeografski termini. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 4 <-- 4 --> PDF |
\ Počam od dalmatinsko-bosanske granice, gdje se klekovina bora javlja i na dalmatinskom dijelu planinskog lanca Dinare (Dinara, Jankov Vrh) ona prelazi u Bosnu na sjevernim padinama Troglava i Kamešnice iznad Livanjskog Polja. Na istočnom paralelnom lancu planina, klekovine bora naseljuju manje površine na najvišim grebenima Šatora (Veliki Šator i Babina Greda) i Golije (Velika i Mala Golija). Na slijedećem lancu planina koje se pružaju istočnije, također dinarskim pravcem, klekovina bora pokriva vrhove Klekovače, Vitoroge, Kujače, Cincara i Malovana. Odvojeno se javlja zatim na vrhu Raduše iznad doline Vrbasa, te dalje na jugu, na sjevernim padinama glavnog grebena Vran planine iznad Duvanjskog Polja. SI. 1. Rub sastojineklekovine bora na planini Bjelašnici(Vlahinja) Foto: Karahasanović U centralnoj Bosni, u prostranim (i u Bosni najbolje sačuvanim) sastojinama, klekovina bora pokriva gotovo sve grebene planine Vraniće, a posebno na njihovim sjevernim padinama, gdje prelazi u sastojine smrče posebnog sastava. Izdvojeno od ovih nalazišta klekovine bora javlja se i na nešto južnijoj Vitreuši. Na planinama južno, zapadno i istočno od Sarajeva ona pokriva padine najvišeg grebena Bjelašnice (Velika Vlahinja, Krvavac, Hranisava) i tu je sa znatnih površina potisnuta vatrom, ostavljajući za sobom kraške, bezvodne pašnjake. Nalazimo je na vrlo malim površinama i na sjevernoj strani ispod jednog od vrhova Trebevića, zatim na istočnom izdanku Gole Jahorine (Trijeska), te u znatno utiecanim, ali još uvijek prostranim površinama na planini Treskavici. Južnije od ovih planina nalazimo je još i na Zelengori-Leliji, Volu jku,. Maglicu i Ljubični odakle prelazi na susjedne crnogorske planine. U hercegovačkim planinama klekovina bora pokriva grebene i strme padine Čvrsnice i Prenja, a na sjevernoj, strmoj strani Veleži nalazi se još samo u vrlo malim grupicama, po strmim točilima i stijenama. Na ostalim planinama u Bosni i Hercegovini nije rasprostranjena, iako su neki botaničari tvrdili, da su je vidjeli, na pr. na nevesinjskom Crvnju, ili na Orijenu kod Trebinja. Jedino još treba provjeriti podatak, da li se klekovina bora nalazi i na Puzinu, jednom grebenu bosanske |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Visočice, koja inače, na velikim prostranstvima najvišeg planinskog pojasa nema nikakve drvenaste vegetacije. Izvan kompaktnih sastojina zajednice klekovine bora, klekovinu nalazimo i na nekoliko lokaliteta unutar nižih ležećih planinskih šuma jele i bukve. To su redovito pojedina mrazišta ili visinske mikroklimatske inverzije, koje su isto tako česte i u kraškim planinama izvan Bosne i Hercegovine.* Zasada su takvi izdvojeni lokaliteti klekovine utvrđeni u Bosni na planinama Maglicu (Lokve Derničište), Bjelašnici (jedan grm na Velikom Polju i manja skupina u gornjem dijelu šume Radave), Cincaru (u smrčevim sastojinama oko Crne Rijeke), te na Vranići. Na planini Vranići, tačnije, na njenom sjeveroistočnom ogranku Štitu, nađena su na najvišem uzvišenju, unutar već sklopljene smrčeve sastojine, dva suha grma kle- Sl. 2. Potiskivanjeklekovine bora na planini Bjelašnici Foto: Karahasanović kovine, koje govore, da je i sam vrh ovog ogranka nekada bio pokriven manjim sastojinama klekovine bora. Iz priložene pregledane karte vidi se rasprostranjenje zajednice klekovine bora (Pinetum mughi Horvat) na Balkanskim planinama. Kao što crtež pokazuje, ova zajednica se drži planinskog lanca Dinarskih planina — od sjevera spuštajući se sa Istočnih Alpi, preko Gorskog Kotara, Like (Velebit, Plješivica) i Dalmacije (Dinara) prelazi na područje Bosne i Hercegovine. Ovdje se drži zapadnog i južnog i jugoistočnog planinskog dijela Bosne, a u Hercegovini se susreće samo na spomenute tri planine oko srednjeg toka rijeke Neretve. Izvan Bosne i Hercegovine prikazano je njezino rasprostranjenje i na planinama Crne Gore, Srbije, Kosmeta, Makedonije i Bugarske. Isprekidanom crtom prikazan nam je areal klekovine prema S chm u ck er-u (1942), koji, kao što se vidi, treba da pretrpi izvjesne ispravke, bar što se tiče do danas utvrđenih njezinih nalazišta na Balkanskom Poluotoku. * O tim pojavama opširno je pisao Dr. I. H o r v a t, pa se zainteresovane upućuje na njegov rad koji je objavljen u Geografskom Glasniku 14/15 Zagreb 1952/52. Str. 1—25 pod naslovom »Vegetacija ponikava«. (Vidi i prikaz toga rada u »Šumarstvu «, Beograd 1955. Sveska 5. str. 299—301). 345 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Opisujući vegetaciju na planinama Dinari i Troglavu, — H or va t (7) je već istakao, da »na Dinarskim planinama ne postizava klekovina bora svoje gornje granice, pa je zato i ovdje planinska vegetacija prvobitno raširena samo na staništima, koja su radi lokalnih klimatskih ili morfoloških prilika nepogodna za razvitak klekovine«. Horvat-ov a istraživanja vegetacije hercegovačkih i crnogorskih planina imala su kao prvi zadatak »da se utvrdi gornja granica klekovine bora (Pinus mughus)«. Karta 1. Areal klekovine (Pinus mu go Turra) na Balkanskom Poluotoku. Isprekidanom liniJQm označen je areal prema Schmuckeru (1942). Crni znakovi označuju stvarni raspored klekovine na balkanskim planinama |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 7 <-- 7 --> PDF |
»Međutim ovu je granicu vrlo teško utvrditi, jer pojedini borići sežu na osobito pogodnim staništima i povrh prirodnog pojasa klekovine, a na nepogodnim staništima potisnut je gornji rub klekovine, vrlo duboko«. Ipak se je moglo utvrditi, da se je na svim sjevernim, Dinarskim planinama popela do najviših vrhova i da u nedavnoj Drošlosti nije bilo iznad "nje nikakvog posebnog pojasa planinske vegetacije rudina. »Na hercegovačkim planinama nalazi se planinska vegetacija još uvijek u pojasu klekovine« (H o r v a t). Tek na najvišim planinama Crne Gore, počam od Durmitora, pa zatim i na prostranom lancu Komova i Prokleti ja razvila se je planinska vegetacija »kao posebni vegetacijski pojas«. Klekovina f´ SI. S. Pašnjaci i klekovina bora oko a? Prokoškog Jezera na silikatnoj planiniVranići u Centralnoj Bosni Foto P. Fukarek I dopire na najviše vrhove Šatora (1872 m), Kujače (1668 m), Cincara, (2006 m), Malovana (1828 m), Raduše (1956 m), Vraniće, Bjelašnice (Vlahinja, Hranisava, Krvavac). Treskavice (Barice, Čaba) i drugih planina. Na Cvrsnici pokriva vrhove Drinjača (2045 m), Mamice (1970 m), Velikog Vilinca (2117 m), a na Pločama dopire tik pod sam vrh (2228 m). Tu se treba vratiti i na konstatacije B e c k-a (2a) iz 1882 godine. I on je došao do zaključka (1. c. str. 553) da klekovina na bosanskim planinama »izgleda tek kod 2000 m dostiže svoju gornju granicu«. On je imao prilike da vidi »razasute, ali još dobro razvijene grmove klekovine svukud na Prenj Planini u visinskom pojasu između 1900 i 2000 m, a i na vrhu Lelije dostiže ona gotovo sve do triangulacione piramide, dakle do 2030 m«. Već je i B e c k (2. s. 368) isticao veliko značenje koje ima klekovina u zajednici sa jednim nizom visokoplaninskih grmova i polugrmova i 347 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 8 <-- 8 --> PDF |
drugog niskog bilja, kod obraštanja i osvajanja golih planinskih kamenjara, a posebno i gibivih točila. To pitanje detaljno je proučavao na našim planinama i Horva t (9, 15). Kod njega nalazimo iscrpne i vrlo instruktivne opise ovog razvojnog procesa. Na krečnjačkim točilima visokih planina javlja se pionirska zajednica, planinskog mekinjaka (Drypetum Linneanae Horvat). Ova posjeduje niz subasocijacija koje (preko pojedinih stadija), tendiraju zajednicama planinskih rudina ili planinskih vrtića, a preko ovih, do stabilne tendencije — zajednice klekovine bora (Pinetum mughi). Prema tome, zajednica klekovine bora prema Horvat u je tendencija vegetacije najviše planinske zone. To je ispravna i tačna konstatacija, ukoliko se odnosi na višu planinsku zonu. Međutim, na donjim rubovima dopiranja, klekovina nije više stabilna tendencija, nego prelazi dalje u zajednicu pretplaninske bukve ili smrče, već prema lokalnim mikrostanišnim uvjetima. SI. 4. Prostrane površine klekovine bora na kvarcporfirijnaVraniće Planine Foto: Karahasanović Na našim planinama klekovina bora zauzimlje jedan prilično širok pojas. Prema mjerenjima B e c k-a (2.), koja su se pokazala tačna i za one planine na kojima on nije bio, širina ovog pojasa iznosi prosječno između 250 i 400 metara. Na graničnom vijencu Dinarskih planina najniže dopiranje utvrdio je Bec k sa 1360 metara, najviše sa 1900 m, a pojas rasprostranjenja same zajednice — između 1605 i 1865 metara. U upoređenju sa ostalim našim planinama, visinski raspored klekovine izgledao bi ovako: Dinarski lanac (Troglav) (1360) 1605 -- 1865 (1900) Zapadno-bosanske planine (Cincar) (1548) 1637 -- 1950 (2006) Srednje-bosanske planine (Vranića) (1400) 1575 -- 1930 (2100) Južno-bosanske planine « (1450) 1542 -- 1940 )2200) Hercegovačke planine (1400) 1590 -- 1862 (2200) Ovdje prvi broj u zagradi označuje najniže, a zadnji broj u zagradi najviše pojedinačne dopiranje klekovine. Između njih se nalaze brojevi koji označuju pru>žanje pojasa dobro razvijene zajednice klekovine bora. i |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 9 <-- 9 --> PDF |
U svojim radovima o šumskoj vegetaciji u Hrvatskoj, Horva t (9) je dao nekoliko fitocenoloških snimaka klekovine sa Velebita i Plješivice. U pojedinim ekskurzijskim izvještajima dao je i podatke o toj zajednici i sa drugih planina. Prema tome, njemu pripada prvenstvo u izučavanju ove naše važne planinske zajednice. Nedavno je,iB. Jovanovi ć (13) objavio svoju studiju o pojasu klekovine na Staroj Planini u Srbiji i u njoj dao niz snimaka svojeg Sorbeto mughetuma. Sa područja Bosne i Hercegovine nisu još do sada nigdje objavljeni snimci klekovie bora, pa ni H o r v a t, koji za tu svrhu ima sigurno dovoljno materijala, nije to još do danas učinio. Zbog toga biću slobodan da koristim i neke njegove snimke koje je izradio na planini Bjelašnici prilikom ekskurzije (1940 godine), kada sam imao priliku biti njegov pratilac. To su prva dva snimka u priloženoj tabeli. Njim su priključeni SI. 5. Gusti sklopoviklekovine bora na ikriljevcima Vraniće Planine Foto: Karahasanović naši snimci sa ostalih planina na kojima smo vršili vegetacijska kartiranja. Snimak sa planine Kujače izradio je asistent ing. V. S t e f an o v i ć. Među vrstama u sastavu klekovine bora javljaju se u manjoj mjeri još na planini Bjelašnici i slijedeće: Fragaria viridis Duch. (4, 5, 6); Viola biflora L. (1, 2); Phyteuma spicatum L. (1, 6); Car damine savensis Schuez (1,4); Cirsium Waldsteinii Rouy (1, 2); Herophyllum sp. (1, 2); Calamagrostis sp. (1, 2); Poa hybrida Gaud. (2, 4); Hieracium cfr. villosum Jacq. (4, 5); Aremonia agrimonoides (L.) DC. (4, 5); Elymus europaeus L,. (4, 5); Primulla Columnae Ten. (1), Myrchis odorata (L.) Scop. (2); Urtica dioica L. (5); Prenanth.es purpurea L. (1); Anthenaria dioeca (L.) Gärtn. (5), Stachis officinalis (L.) Trev. (6); Lilium carniolicum Bernh. (1); Poa Chaixii Vill. (1), Geranium Robertianum L. (5); Carex silvatica Huds. (4). Na planini Treskaviei: (Chamaenerion) Epilobium angustifolium 1+ (7); Polystichum Lonchitis (L.) Roth. (7); Eryngium alpinum L. (8); Calamagrostis sp. (8); Geranium silvaticum L. (7). |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Na planini Maglicu: Silene vulgaris (Mnch.) Garcke (9) Meliea nutans L. (9); Moehringia muscuosa L. (9); Platantera bifolia (L.) Rich. (10); Trifolium alpestre? (10); Hieracium cfr. villosum Jacq. (10); Galium lucidum All. (10); Scrophularia nodosa L. (9); Campanula sp. (9); Crepis sp. (10). Na planini Vranići: Blechnum Spicant (L.) Roth. (12); Botrychium Lunaria (L.) Sw. (13); Polygala comosa Schkuhr. (11, 12); Alchemilla vulgaris L. (11); Lotus sp. (11, 12); Homogynediscolor (Jacq.) Coss. (11, 12); Veronica chamaedrys L. (11); Allysum sp. (11); Fragaria vesca L. (11, 12); Galium silyaticum L. (11); Galeobdolon luteum L. (11); Sedum sp. (11); Veronica alpina L. (12); Aster Bellidiastrum (L.) Scop. (12); Viola biflora L. (12); Selaginella Selaginoides (L.) Link. (12); Pedicularis verticilata L. (12); Satureia sp. (11, 12); Myasotis alpestris L. (12); Ajuga reptans L. (12); Cystopteris fragilis Bernh. (12); Elymus europaeus L. (13). (Napomena: snimak broj 13 sa planine Vraniće uzet je sa granice škriljevaca, pa je zbog toga vrlo siromašnog sastava). Na planinama Goliji, Cincaru i Šatoru: Rosa spinössisima L. (14, 17); Sambucus racemosa L. (4); Cytisus hirsutus L, (15); Amelanchier ovalis Medik. (15); Sorbus Mougeoti Soy. Willem. (17); Heracleum Sphondylium L. (15,16); Thalictrum aquilegifoliurn L. (15, 16); Ranunculus montanus Willd? (16); Carex laevis Kit. (15, 17); Meliea uniflora Retz. (3, 4); Sesleria nitida (15, 17); Antenaria dioeca (L.) Gaertn. (17); Gentiana crispata Vis. (17, 20); Lilium carniolicum Bernh. (15, 18); Achillea millefolium L? (17); Fragaria viridis Duch (17, 18, 20; Nigritella nigra (L.) Reihb. (18); Dryas octopetala L. (6, 7); Hieracium cfr. villosum Jacq. (18); Sempervivum tectorum L. (17); Inula salicina L. (19); Leontodon sp. (19); Taraxacum sp. (20); Chamaenerion angustifolium (L.) Scop. (14, 20); Lathyrus vernus L. (20); Aegopodium podagraria L. (20); Scabiosa silenifolia W. et. K. (15, 17, 18); Crepis sp. (17, 18); Rhinanthus maior L. (14, 15, 16, 18); Scorzonera rosea W. et. K. (14); Gnaphalium silvaticum L. (14, 18); Phyteuma orbiculare L. (14, 16); Betonica officinalis L. (15, 16, 17); Phyteuma spicatum L. (15, 17); Eryngium alpinum L. (16); Biscutella laevigata L. (2, 6); Asperula longiflora W. st. K. (15); Valeriana officinalis L. (16); Prenanthas purpurea L. (16, 17); Myrchis odorata (L.) Scop. (16); Cephalantera rubra (L.) Rich. (17); Asplenium sp. (17); Edraeanthus graminifolius (L.) DC (18); Digitalis ambigua Murr. (20); Dianthus sp.; Saxifraga sp. (18). Osim snimaka sa krečnjačkih planina dajemo i u posebnoj tabeli i tri snimka zajednice klekovine sa silikatnih, paleozojskih škriljevaca i kvarcporfira Vraniće Planine. Njima su pridruženi i snimci zajednice alpske johe, koji su u određenoj vezi sa zajednicom klekovine. H or va t (12) je istakao (u svom kratkom izvještaju o vegetaciji Vraniće Planine), da klekovina bora koja je tu razvijena i na krečnjacima i na silikatnoj podlozi »pokazuje unatoč svim razlikama veliku sličnost«. Mi smo to pitanje tek načeli, pa ne bi mogli dati potpun odgovor, ali nam se ipak čini, da postoje izvjesne različnosti, koje se već mogu zapaziti i u fizionomiji zajednice klekovine razvijene na podlozi vraničkih kvarcporfira, a pogotovu u njenom florističkom sastavu. Klekovina bora na podlozi paleozojskih škriljevaca pokazuje više sličnosti sa zajednicama na krečnjacima, ali i izvjesne razlike, čija se stalnost može utvrditi samo većim brojem snimaka, a zatim i upoređivanjima sa prilikama na silikatnim alpskim terenima. Naši snimci sa Vraniće su označeni brojevima i uzeti su (sa 200 m2): 1. Između Krstača i Nadkrstaca, 2100 m, kvareporfir, zaravnjena glavica (greben); 2. Između Prokoškog Jezera i Ločika, 1725 m, škriljevac, sjeveroistok, strmina 5-10°; 3. Razvale (ispod Krstača) 1810 m, škriljevac, sjeveroistok, strmina 15°; 4. Ispod Stražice, 1620 m, škriljevac, sjever, uvala, 5°; 5. Ispod Stražice 1580 m, škriljevac, sjeverozapad, vrlo strmo do 50°. 350 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Zajednica klekovine bora (Pinetum mughi prov.) sa planine Vraniće u Bosni Tabela Vrsta Pinus mugo Turra 5 . 5 5 . 5 5 .5 Alnus viridis Chaix DC 5 . 5 5 . 5 Sorbus aucuparia L. ssp. + 4-4-+ + . I Picea excelsa (Lamk.) Lk + . i + + . 1 Salix grandifolia Sere + + Fagus silvatica L. ssp. + 4Rubus idaeus L. 1 . 1 + .2 Betula verrcosa Bhrh. + Vaccinium myrtillus L. 3 3 . 4 3 . 2 2 . 2 + .2 Vaccinium^ vitis idea L 1 1 .2 1 . 1 + + Vaccinium uliginosum L. 1 + . 2 1 . 2 + .2 + .2 Calluna vulgaris Hull 1 . 1 Homogyne silvestris (Scop.) Coos. 2 3 .2 2.2 1 . 2 + .2 Gentiana asclepiadea L. + + + 1 . 1 Luzula silvatica (Huds.) Gaud. 1 . 1 1 . 1 1 . 1 2. 1 Geum sp. 1 . 1 2. 1 + + Veratrum album L. + . 1 + . 1 + 1 . I Potentilla erecta (L.) Hampe + + + + Hypericum alpigenurn Kit 1 . 1 + + Athyrium jilix jemina (L.) Roth. 1 . 1 + 1 . 1 Polygonatum verticilatum (L.) Ail. + + + Festuca sp. (rubra ?). 1 2 . 2 1 . 1 Thymus balcanus Borb. + + . 3 Phyteuma orbiculare L. + + Phyteuma spicatum L. + Anemone nemorosa L. i! i 1 . 1 Laserpitium marginatum WK. + Blechnum Spicant (L.) Roth + . 3 Nephrodium dilatatum Desv. 1 . 1 + Jastone orbiculata L. 1 4Homogyne discolor (Jacq.) Cos». 2 + Centiana punctata Jacq. 1 Gentiana sp. (dinarica) + Antenaria dioeca (L.) Garn. Anemone Pulsatilla L. + Arnica montana L. 1 . 3 Lycopodium annotinum L. 2 . 2 Hypnum cupresijorme L. + + .3 + Rhytidiadelphus triqueter Warnst. + 1.3 + . 1 + Rhytidiadelphus loreus Warnst. + + .3 Cladonia rangifera L. + + . 1 + .1 + Cetraria islandica L. 2.3 + . 1 1 . 1 1 . 1 + Osim u tabeli navedenih vrsta, zabilježene su u pojedinim snimcima još i ove: Rubus saxatilis L. (1); Luzula memorosa (Poli.) E. M. (1); Dryopteris Villarsii (Bell.) W. (2); Nephrodium jilix mas (L.) Rich. (2); Sempervivum sp. (3); Oxalis acetosella L. (3); Euphorbia đulcis L. (3); Hieracium cfr. villosum L. (3); Asarum europaeum L. (3); Poligonum viviparum L. (3); Alium sp. (3); Rumex sp. (3); Saxifraga stellaris L. (3); Pinguicula vulgaris L. (3); Nardus stricta L. (3); Alchemilla vulgaris L. (4); Saxifraga rotundifolia L. (4); Aconitum vulparia Rehb. (4); Poa alpina L. (4); Scorsonera rosea W. K. (4); Solidago alpestris W. K. (5); Stellaria holostea L. (5); Acer pseudoplatanus L. klice (5); Myosotis älpestris Schmidt. (4); Elymus europaeus L. (5); Campanula sp. (patula?) (5). -- ,. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Među ostalim, već je i Horva t (1. c) istakao, da se uništavanjem i potiskivanjem klekovine na planinama naseljuju druge zajednice, a posebno na nekim zapadno-bosanskim planinama-zajednica u kojoj dominira omelika (Genista radiata Scop.)*. To je niska planinska vriština, često vrlo različitog sastava, ispunjena brojnim elementima nekadašnje klekovine bora ili budućih planinskih rudina, već prema tome, u kakvom se razvojnom odnosu nalazi. Vriština omelike (Genistetum radiatae prov.), međutim, nije zajednica koja samo i izričito slijedi ili prethodi klekovini bora. Ona je isto tako dobro razvijena, svakako nešto izmijenjenog sastava, i u pojasu subalpinske bukve, pa i u nižim predjelima — u progalama unutar bukovo-jelove šume. Zanimljivo je i to, da je omelika raširena na planinama zapadne Bosne (Klekovača, Troglav, Šator, Golija, Kujača, Cincar, Malovan i Raduša, te zapadna Vranića), da je nema na planinama Hercegovine i na nekim južno-bosanskim planinama, ali se opet javlja naplaninama uzduž Drine kod Foče (Tmor, Radomišlje i t. d.). SI. 7. Krečnjačka ku na Krstača sa kleko vinom bora na Vra nići Planini Foto P. Fukarek Međutim, ovdje ne više u zoni najviših planinskih vrhova, nego u nešto nižim predjelima, gdje je združena sa bijelim borom (Radomišlje) i drugim pionirima šumske vegetacije koji osvajaju napuštene brdske livade. Prema tome, sukcesija u kojoj se nakon potiskivanja klekovine bora javlja Genista radiata ograničena je samo na zapadno-bosanske visoke planine. Na ostalim planinama, na mjesto potisnute klekovine naseljuju se drugi grmovi — na prvom mjestu klečica Juniperus nana (koja također igra važnu ulogu u sukcesijama na zapadno-bosanskim planinama), pa zatim smrdljika-Rhamnus fallax. Mjestimično se javljaju i guste vrištine sastavljene iz borovnice i brusnice, sa po nekim grmdm iz nekadašnje zajednice klekovine bora, ali ovo su samo posljednji ostaci neka * Prema pravilima botaničke terminologije tačan naziv za omeliku bio bi Cytisanthus radiatus (L.) Lang, no mi ćemo se ovdje još držati naziva Genista radiata Scop., koji je više u upotrebi i bolje poznat. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 13 <-- 13 --> PDF |
dašnje zajednice klekovine bora, dok su naprijed navedeni grmovi inicijalni stadij uzlaznog razvoja. Na širem području planine Bjelašnice, u njenom sjevero-zapadnom dijelu, u predjelu poznatom pod nazivom Maslina Planina nalaze se prostrane kraške površine prepune vrtača i tragova nekadašnje glacijacije (izgrađene od vapnenaca posebnog sastava vjerovatno i sa dolomitnim primjesama) pokrivene vrlo gusto grmovima klečice, tako da se može ovdje govoriti o jednom stadiju razvojne progresije sa klečicom (Juniperetum nanae). Na ostalom dijelu planine, kojeg nije zauzela visoka šuma SI. 7. Grmovi klekovine bora oko izvora u planinskom pašnjaku Vraniće Foto ing. A. Karahasanović ili klekovina bora, razvijene su planinske rudine sa rijetkim grmovima klečice. Da li ovdje različiti sastav vegetacije koja se javlja i razvija nakon potiskivanja klekovine bora treba dovesti u vezu sa različitim sastavom vapnenaca koji izgrađuju samu planinu, ili sa različitim intizitetom paše, pitanje je naših daljnih izučavanja. No svakako je vrlo zanimljiva pojava, da na ovoj planini, kao i na još nekim drugima u Bosni (Vučevo pod Maglićem, Sniježnica), postoje dijelovi planinskog pašnjaka u zoni klekovine bora koji se međusobno oštro razlikuju po sastavu svoje vegetacije. Smrdljika (Rhamus fallax) javlja se vrlo obilno na gibivim točilima nekih bosanskih planina (Treskavica, Maglić) i ona tu predstavlja također jedan razvojni stadij progresivnog osvajanja planinskih terena drvenastom vegetacijom. Naši snimci sa Sniježnice pod Maglićem pokazuju niz termofilnih biljaka u ovoj planinskoj zajednici. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Na nekim planinama južne Bosne i Hercegovine izgleda da klekovina neposredni je, bez većeg niza međučlanova, prelazi u vegetaciju planinskih rudina tipa Laeveto-Helianthemetum, ili Festucetum pungentis, ili eak u Nardetum strictae. Ovdje nam nedostaju detaljnija istraživanja, SI. 8. Sastojine kle kovine bora sa kliči com na sjevernoj pa dini Golije Planine u Zapadnoj Bosni Foto p. Fukarek iako imamo H o r v a t-ovim radovima niz sjajnih zapažanja i zaključivanja u vezi sa ovim razvojnim procesom. Na planini Vranići ove sukcesije su još osebujnije, pošto se tu radi i o različitim tipovima tala na podlozi paleozojskih škriljevaca i kvarcporfira i o njihovim razvojnim serijama, koje prate vegetacijsku razvojnu seriju klekovine bora. Ovdje, SI. 9. Rijetke skupine klekovine; u pozadini sastojine munike, na Prenj Planini u Hercegovini Foto P. Fukarek osim na paleozojskim škriljevcima i kvarcporfirima, nalazimo klekovinu i na paleozojskim krečnjacima (Krstac, Ločike), gdje se ona po sastavu neznatno razlikuje od zajednice na ostalim krečnjačkim planinama, ali u njoj, na mjestima gdje je posječena ili spaljena ,dolazi obilno (—jedino tu u cijeloj Bosni i Hercegovini! —) planinska ruža (Rhododendronhirsutum L.) i neke druge rijetke biljke. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Na paleozojskim škriljcima nekih grebena ove planine (Matorac, Tikva, Motika i dr.) raširene su i zajednice alpske johe (Alnetum viride prov.) ali gotovo uvijek na sjevernim strmim padinama. One su u svom rasprostranjenju oštro odijeljene od zajednica klekovine, bez nekih izrazitih prelaza. Da li su to povezani sukcedani nizovi, pokazaće naša daljnja istraživanja. Dva snimka iz ovih zajednica prikazana su u prethodnoj tabeli. Dok je pitanje progresivnih sukcesija pionira planinske vegetacije, koje tendiraju u zajednicu klekovinu bora na našim planinama vrlo zanimljivo, ali traži još detaljnija i brojnija izučavanja, dotle je prelaz zajednice klekovine bora u razvijenije zajednice pretplaninske bukove ili smrčeve šume dosta očigledan. Ovakve slučajeve imamo na svim našim planinama, pa za ilustraciju tog procesa dajemo dva snimka i to, iz jedne, pfetplaninske bukove sastojine sa Bjelašnice (1), te iz jedne smrčeve zajednice sa planine Maglić (2). Oba ova snimka mogu se privezati sa odgovarajućom zajednicom klekovine bora sa odgovarajuće planine (u tabeli broj I.), samo s tom razlikom, što se oni nalaze za kojih 100 metara niže. Sukcesije klekovine bora na planinama Bjelašnice i Maglicu Vrste 1 2 Vrste 1 2 Pinus mugo Turra 1 . 2 1.2 Knautia dinarica Borb. + Picea excelsa (Lamk.) Link 1 . 2 ». 4 Helianthenum alpestreFagus silvatica L. ssp. 3 . 4 + (Jacq.) DC. + Sorbus aucuparia L. ssp. 2 . 2 + Astrantia maior L. -r Abies alba Mill. + + Gentiana symphyandraDaphne mezereum L. + Murb. + Lonicera nigra L. + Hypericum alpigenum Kit. 1 . 1 Rubus saxatilis L. + ´. 2 + Adenostylles alliariae Vaccinium myrtillus L. 3 . 4 1 . 3 (Gou.) Kern. + 1 . 2 Vaccinium vitis idea L. + . 1 + Cicerbita alpina (L.) Erica carnea L. + . 2 Wahbr. + +4 Veronica latifolia L. 2. 2 Homogyne silvestris Aposeris föetida (Scop.) Cosa + + . 1 Saxijraga rotundtfolia L. + Luzula silvatica Laserpitium marginatum (Hudus.) Gaud. 2 . 1 + W. K. 1 . 1 + Valeriana montana L. 1 . 1 + Symphytum tuberosum L. +Oxalis acetosella L. + 1 . 3 Cardamine eneaphyllosPolygonatum verticilatum (L.) Cr. + . 1 (L.) All. + . 1 1 . 3 Galium´ silvaticum L. + , Asarum europaeum L. 1 . 3 + Luzula luzulina Euphorbia amygdaloides L + . 1 + (Vill.) D. T. 2 . 2 Ranunculus Thora L. 2 . 2 Athyrium jilix femina Allium victorialis L. 1 . 2 (L.) Roth 1 . 2 Galium anisophyllum Vill. + . 2 Veratrum album L + Campanula Scheuchzeri Vill. + Senecio nenorensis L. 1 . 2 Chrysanthemum montanum Paris quadrifolia L. 1. 1 L + Senecio rupester W. K. + Iz ova dva snimka se vidi tendencija razvoja šumske vegetacije na mjestima gdje je klekovina bora bila samo privremeno zauzela prostor i gdje ju sada potiskuju druge vrste šumskog drveća. 355 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Ovdje su izostavljene razvojne tendence klekovine bora na hercegovačkim planinama Čvrsnici i Prenju gdje se javlja novi elemenat-sasto- jina (bor-smrča) munike (Pinetum leucoderme prov.) — još nedovoljno poučena u svom odnosu spram zajednice klekovine bora. Započeta istraživanja šumske vegetacije na bosansko-hercegovačkim planinama nastaviće se u slijedećim godinama, pa će se tom prilikom i pitanja sastava i razvojnih tendencija klekovine bora posvetiti veća pažnja. Iz ovog prethodnog izvještaja mogu se vidjeti samo izvjesni fragmenti, ali još ne i potpuna slika razvoja i posebnog značenja kojeg za šumarstvo Bosne i Hercegovine imaju sastojine zajednice klekovine bora. - SI. 10. Degradiranikraški pašnjaci PrenjPlanine na kojoj jeklekovina bora zaostala samo na najnepristupačnijim mjestima. V pozadini grupe i sastojine munike i subalpinskebukve Foto P. Fukarek Die Pflanzengesellschaft der Legföhre (Pinetum mughi Horvat) und einige ihre Entwicklungs-tendenzen in dem bosnischhercegovwinischen Gebirge. Zusammenfassung. In diesem vorläufigen Bericht ist in einem kurzen Überblick die Verbreitung der Bestände der Legföhre (Pinus mugo Turra) in den Gebirgen von Bosnien und der Herzegowina angeführt und unterschtrichen das hier nur eine Unterart und zwar die ssp. mughus (Scop.) vorgefunden ist. Bei dem durchgeführten Standortskartierungen sind die Bestände der Legföhre genauer durchgeforscht und hier ihre Zusammensetzung (Pinetum mughi Horvat) in einigen Tabellen dargelegt. Den Vergleich zwischen den Gesellschaften der Legföhre in den Kalkgebieten und jenen die an einer Unterlage von Quarcporfir und Schieffergestein verbreitet sind, zeigen die Tabellen I. und II. In einer Tabelle sind auch die Entwicklungstendenzen der Legföhrenbestände zu einem Hochwald, die in den unteren Bereiche ihrer Bestandesgürteln in den bosnisch-hercegowischen Gebirge ausnahmsweise vorkommen, dargestelt. Die Forschungen werden in den nächsten Jahren fortgesetzt. 356 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Literatura 1. Adamovi ć L. — Naknadno k »flori južne Bosne i Hercegovine« — Glasnik Zem. Muzeja I. Sarajevo 1889. S. 45. 2. Bec k G. — Vegetationsverhältnisse der illyrischen Ländern. — Leipzig 1901. 2a. B e c k G. — Flora von Südbosnien und der angrenzender Herzegowina. — Annal Naturhist Mus. Wien Bd. II 1892 S.´ 552—553. 3. Bec k G. — Flora Bosne, Hercegovine i- Sandžaka Novi Pazar. — Glasnik Zem. Muzeja Sarajevo 1904 S. 5. 4. Bošnja k K. — Iz hercegovačke flore — Glasnik Hrvat, prirodosl. društva XLI—XLVIII. Zagreb, 1936. S. 22. 5. Fukare k P. — Planinski bor - klekovina (Pinus mugo Turra) i njegovo značenje za zaštitu tla i vegetacije na našim planinama. — »Naše starine«. Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti. — Sarajevo 1955. (U štampi). 6. Fukare k P. — Primjena biljne sociologije u šumarstvu. Šumarski list. 1941. 7. Horva t I. — Istraživanje vegetacije na Dinarskim planinama. — Ljetopis Jugosl. Akad. Knj. 44. Zagreb 1931. S. 122—130. 8. Horva t I. — Istraživanje vegetacije hercegovačkih i crnogorskih planina. — Ljetopis Jug. Akad. Zagreb 1933. 9. Horva t I. — Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. — Glasnik zavoda za šumske pokuse Zagreb. 1938. S. 244—251. 10. Horva t I. — Istraživanje vegetacije Blokova, Orijena i Bjelašnice. — Ljetopis Jugosl. Akad. Zagreb. Sv. 53, 1941. 11. Horva t I. — Šumske zajednice Jugoslavije. — Zagreb 1950. 12. Horvat I. i PawlovskiB. — Istraživanje vegetacije planine Vraniće. — Ljetopis Jugosl. Akad. Zagreb. Sv. 51. 1939. 13. Jovanovi ć B. — Fitocenoze krivulja u Srbiji. — Šumarstvo« Beograd 1955. Sv. 6. S. 321—330. UPOTREBA FREKVENCIJSKIH KRIVULJA BROJA STABALA PRI »OPISU SASTOJINA« Dr. Dušan Klepac — Zagreb UVOD U U našem uređivanju šuma osjeća se jako nastojanje, da se uredajni elaborati pojednostavne i da se rad na njihovoj izradi ubrza. U vezi s time želimo ovdje skrenuti pažnju na jedan novi način »Opisa sastojina«, koji se sastoji u interpretaciji frekvencijskih krivulja broja stabala. Mjesto verbalnog »Opisa sastojina«, koji gdjekad zauzima mnogo prostora i koji često ne daje jasnu sliku o stanju sastojina i njihovom daljnjem razvoju, mogu se u većini slučajeva upotrebiti frekvencijske krivulje broja stabala, koje znatno olakšavaju i pojednostavnjuju posao. Zato ćemo u ovom članku pokušati objasniti kakvo značenje imaju frekcencijske krivulje broja stabala i kako se one mogu praktično koristiti u uređivanju šuma. Najprije ćemo iznijeti neke općenit e pojmove o frekvencijskim krivuljama (prvi dio članka). Zatim ćemo prikazati kako se interpretiraj u frekvencijske krivulje broja stabala, kako se na temelju njih postavlja d i a g n o z a i daje prijedlog za daljnje gospodarenje (drugi dio članka). 357 V |