DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE


GODIŠTE 80 NOVEMBAR —DECEMBAR GODINA 1956


ZAJEDNICA KLEKOVINE BORA (PINETUM MUGHI HORVAT)
I NEKE NJENE RAZVOJNE TENDENCIJE NA BOSANSKO
HERCEGOVAČKIM PLANINAMA


(Prethodni izvještaj)


Dr. Pavle Fukarek — Sarajevo


drugom mjestu (Fukare k 5) postavili smo tvrdnju da na bo-


Na


sansko-hercegovačkim planinama raste samo jedna podvrsta planinskog
bora-klekovine* i to Pinus mugo Turra ssp. mughus (Scop.)-a da
je do navađanja druge podvrste ssp. pumilio (Haencke) došlo, ili uslijed
proste zamjene naziva, ili uslijed toga, što su neki autori varijetete planinskog
bora-klekovine pripisivali podvrsti pumilio (Haencke) na osnovu
suhog, herbarskog materijala. Osim toga postoje i druge okolnosti na
osnovu kojih proizlazi, da na bosansko-hercegovačkim planinama raste
samo jedna podvrsta planinskog bora. Varijeteti i forme koje su se ranije
pripisivale podvrsti pumilio (Haencke) pripadaju dakle podvrsti mughus
(Scop.) i o njihovom sistematskom položaju trebaće sprovesti još
izvjesna zapažanja u prirodi i izučavanja dobro spremljenog herbarskog
materijala.


Rasprostranjen je klekovine bora na bosansko hercegovačkim plani


nama bilo nam je poznato sa priličnom tačnošću još iz radova G. B e c k a,


a posebno iz njegovog djela o vegetaciji t. zv. ilirskih krajeva (Beck).


Te biljnogeografske podatke dopunili su kasnije i drugi autori, a među


njima naročito Bošnjak (4), Maly, Kušan i Horvat (7, 8,


10, 12).


Biljnosociološka kartiranja šuma na području Bosne i Hercegovine,


koja smo započeli prije nekoliko godina, pokazala su da postoje izvjesne


manje i veće netačnosti u starijim podacima o rasprostranjen ju kleko


vine, pa je bilo potrebno da se tu izvrše izvjesne ispravke i nadopune.


O tome je iscrpno raspravljano na već navedenom mjestu, pa ćemo ovdje


samo kratko ponoviti planinske grebene Bosne i Hercegovine na čijim se


vrhovima nalaze rasprostranjene veće ili manje sastojine klekovine bora.


* Ovdje je potrebno objasniti neke nazive. Planinski bor, klekovina, borić ili
krivulj su nazivi za botaničku vrstu Pinus mugo Turra (sinomin Pinus montana
Mili.) Naziv »klekovina bora« je biljnosocioloski termin kojeg je uveo I. Horva t
za zajednicu u kojoj dominira planinski bor-klekovina za razliku od zajednice
»klekovine bukve«. Ova dva posljednja naziva usvojena su kao ekogeografski
termini.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 4     <-- 4 -->        PDF

\


Počam od dalmatinsko-bosanske granice, gdje se klekovina bora
javlja i na dalmatinskom dijelu planinskog lanca Dinare (Dinara, Jankov
Vrh) ona prelazi u Bosnu na sjevernim padinama Troglava i Kamešnice
iznad Livanjskog Polja. Na istočnom paralelnom lancu planina,
klekovine bora naseljuju manje površine na najvišim grebenima Šatora
(Veliki Šator i Babina Greda) i Golije (Velika i Mala Golija). Na slijedećem
lancu planina koje se pružaju istočnije, također dinarskim pravcem,
klekovina bora pokriva vrhove Klekovače, Vitoroge, Kujače, Cincara
i Malovana. Odvojeno se javlja zatim na vrhu Raduše iznad doline
Vrbasa, te dalje na jugu, na sjevernim padinama glavnog grebena Vran
planine iznad Duvanjskog Polja.


SI. 1. Rub sastojineklekovine bora na
planini Bjelašnici(Vlahinja)


Foto: Karahasanović


U centralnoj Bosni, u prostranim (i u Bosni najbolje sačuvanim)
sastojinama, klekovina bora pokriva gotovo sve grebene planine Vraniće,
a posebno na njihovim sjevernim padinama, gdje prelazi u sastojine
smrče posebnog sastava. Izdvojeno od ovih nalazišta klekovine bora javlja
se i na nešto južnijoj Vitreuši.


Na planinama južno, zapadno i istočno od Sarajeva ona pokriva padine
najvišeg grebena Bjelašnice (Velika Vlahinja, Krvavac, Hranisava)
i tu je sa znatnih površina potisnuta vatrom, ostavljajući za sobom kraške,
bezvodne pašnjake. Nalazimo je na vrlo malim površinama i na sjevernoj
strani ispod jednog od vrhova Trebevića, zatim na istočnom
izdanku Gole Jahorine (Trijeska), te u znatno utiecanim, ali još uvijek
prostranim površinama na planini Treskavici. Južnije od ovih planina
nalazimo je još i na Zelengori-Leliji, Volu jku,. Maglicu i Ljubični odakle
prelazi na susjedne crnogorske planine.


U hercegovačkim planinama klekovina bora pokriva grebene i strme
padine Čvrsnice i Prenja, a na sjevernoj, strmoj strani Veleži nalazi se
još samo u vrlo malim grupicama, po strmim točilima i stijenama.


Na ostalim planinama u Bosni i Hercegovini nije rasprostranjena,
iako su neki botaničari tvrdili, da su je vidjeli, na pr. na nevesinjskom
Crvnju, ili na Orijenu kod Trebinja. Jedino još treba provjeriti podatak,
da li se klekovina bora nalazi i na Puzinu, jednom grebenu bosanske




ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Visočice, koja inače, na velikim prostranstvima najvišeg planinskog pojasa
nema nikakve drvenaste vegetacije.


Izvan kompaktnih sastojina zajednice klekovine bora, klekovinu nalazimo
i na nekoliko lokaliteta unutar nižih ležećih planinskih šuma jele
i bukve. To su redovito pojedina mrazišta ili visinske mikroklimatske
inverzije, koje su isto tako česte i u kraškim planinama izvan Bosne i
Hercegovine.*


Zasada su takvi izdvojeni lokaliteti klekovine utvrđeni u Bosni na
planinama Maglicu (Lokve Derničište), Bjelašnici (jedan grm na Velikom
Polju i manja skupina u gornjem dijelu šume Radave), Cincaru (u smrčevim
sastojinama oko Crne Rijeke), te na Vranići. Na planini Vranići,
tačnije, na njenom sjeveroistočnom ogranku Štitu, nađena su na najvišem
uzvišenju, unutar već sklopljene smrčeve sastojine, dva suha grma kle-


Sl. 2. Potiskivanjeklekovine bora na
planini Bjelašnici


Foto: Karahasanović


kovine, koje govore, da je i sam vrh ovog ogranka nekada bio pokriven
manjim sastojinama klekovine bora.


Iz priložene pregledane karte vidi se rasprostranjenje zajednice klekovine
bora (Pinetum mughi Horvat) na Balkanskim planinama. Kao
što crtež pokazuje, ova zajednica se drži planinskog lanca Dinarskih planina
— od sjevera spuštajući se sa Istočnih Alpi, preko Gorskog Kotara,
Like (Velebit, Plješivica) i Dalmacije (Dinara) prelazi na područje Bosne
i Hercegovine. Ovdje se drži zapadnog i južnog i jugoistočnog planinskog
dijela Bosne, a u Hercegovini se susreće samo na spomenute tri
planine oko srednjeg toka rijeke Neretve. Izvan Bosne i Hercegovine prikazano
je njezino rasprostranjenje i na planinama Crne Gore, Srbije,
Kosmeta, Makedonije i Bugarske.


Isprekidanom crtom prikazan nam je areal klekovine prema
S chm u ck er-u (1942), koji, kao što se vidi, treba da pretrpi izvjesne
ispravke, bar što se tiče do danas utvrđenih njezinih nalazišta na Balkanskom
Poluotoku.


* O tim pojavama opširno je pisao Dr. I. H o r v a t, pa se zainteresovane upućuje
na njegov rad koji je objavljen u Geografskom Glasniku 14/15 Zagreb 1952/52.
Str. 1—25 pod naslovom »Vegetacija ponikava«. (Vidi i prikaz toga rada u »Šumarstvu
«, Beograd 1955. Sveska 5. str. 299—301).
345




ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Opisujući vegetaciju na planinama Dinari i Troglavu, — H or va t


(7) je već istakao, da »na Dinarskim planinama ne postizava klekovina
bora svoje gornje granice, pa je zato i ovdje planinska vegetacija prvobitno
raširena samo na staništima, koja su radi lokalnih klimatskih ili
morfoloških prilika nepogodna za razvitak klekovine«. Horvat-ov a
istraživanja vegetacije hercegovačkih i crnogorskih planina imala su kao
prvi zadatak »da se utvrdi gornja granica klekovine bora (Pinus mughus)«.
Karta 1. Areal klekovine (Pinus mu go Turra) na Balkanskom Poluotoku.


Isprekidanom liniJQm označen je areal prema Schmuckeru (1942). Crni znakovi
označuju stvarni raspored klekovine na balkanskim planinama




ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 7     <-- 7 -->        PDF

»Međutim ovu je granicu vrlo teško utvrditi, jer pojedini borići sežu na
osobito pogodnim staništima i povrh prirodnog pojasa klekovine, a na
nepogodnim staništima potisnut je gornji rub klekovine, vrlo duboko«.
Ipak se je moglo utvrditi, da se je na svim sjevernim, Dinarskim planinama
popela do najviših vrhova i da u nedavnoj Drošlosti nije bilo iznad
"nje nikakvog posebnog pojasa planinske vegetacije rudina. »Na hercegovačkim
planinama nalazi se planinska vegetacija još uvijek u pojasu
klekovine« (H o r v a t). Tek na najvišim planinama Crne Gore, počam od
Durmitora, pa zatim i na prostranom lancu Komova i Prokleti ja razvila
se je planinska vegetacija »kao posebni vegetacijski pojas«. Klekovina





SI. S. Pašnjaci i klekovina bora oko a?
Prokoškog Jezera na silikatnoj planiniVranići u Centralnoj Bosni
Foto P. Fukarek I


dopire na najviše vrhove Šatora (1872 m), Kujače (1668 m), Cincara, (2006
m), Malovana (1828 m), Raduše (1956 m), Vraniće, Bjelašnice (Vlahinja,
Hranisava, Krvavac). Treskavice (Barice, Čaba) i drugih planina. Na Cvrsnici
pokriva vrhove Drinjača (2045 m), Mamice (1970 m), Velikog Vilinca
(2117 m), a na Pločama dopire tik pod sam vrh (2228 m).


Tu se treba vratiti i na konstatacije B e c k-a (2a) iz 1882 godine. I
on je došao do zaključka (1. c. str. 553) da klekovina na bosanskim planinama
»izgleda tek kod 2000 m dostiže svoju gornju granicu«. On je
imao prilike da vidi »razasute, ali još dobro razvijene grmove klekovine
svukud na Prenj Planini u visinskom pojasu između 1900 i 2000 m, a i na
vrhu Lelije dostiže ona gotovo sve do triangulacione piramide, dakle
do 2030 m«.


Već je i B e c k (2. s. 368) isticao veliko značenje koje ima klekovina
u zajednici sa jednim nizom visokoplaninskih grmova i polugrmova i


347




ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 8     <-- 8 -->        PDF

drugog niskog bilja, kod obraštanja i osvajanja golih planinskih kamenjara,
a posebno i gibivih točila. To pitanje detaljno je proučavao na
našim planinama i Horva t (9, 15). Kod njega nalazimo iscrpne i vrlo
instruktivne opise ovog razvojnog procesa.


Na krečnjačkim točilima visokih planina javlja se pionirska zajednica,
planinskog mekinjaka (Drypetum Linneanae Horvat). Ova posjeduje niz
subasocijacija koje (preko pojedinih stadija), tendiraju zajednicama planinskih
rudina ili planinskih vrtića, a preko ovih, do stabilne tendencije


— zajednice klekovine bora (Pinetum mughi). Prema tome, zajednica klekovine
bora prema Horvat u je tendencija vegetacije najviše planinske
zone. To je ispravna i tačna konstatacija, ukoliko se odnosi na višu
planinsku zonu. Međutim, na donjim rubovima dopiranja, klekovina nije
više stabilna tendencija, nego prelazi dalje u zajednicu pretplaninske
bukve ili smrče, već prema lokalnim mikrostanišnim uvjetima.
SI. 4. Prostrane površine
klekovine bora
na kvarcporfirijnaVraniće Planine


Foto: Karahasanović


Na našim planinama klekovina bora zauzimlje jedan prilično širok
pojas. Prema mjerenjima B e c k-a (2.), koja su se pokazala tačna i za one
planine na kojima on nije bio, širina ovog pojasa iznosi prosječno između
250 i 400 metara.


Na graničnom vijencu Dinarskih planina najniže dopiranje utvrdio
je Bec k sa 1360 metara, najviše sa 1900 m, a pojas rasprostranjenja
same zajednice — između 1605 i 1865 metara. U upoređenju sa ostalim
našim planinama, visinski raspored klekovine izgledao bi ovako:


Dinarski lanac (Troglav) (1360) 1605 -- 1865 (1900)
Zapadno-bosanske planine (Cincar) (1548) 1637 -- 1950 (2006)
Srednje-bosanske planine (Vranića) (1400) 1575 -- 1930 (2100)
Južno-bosanske planine « (1450) 1542 -- 1940 )2200) Hercegovačke planine (1400) 1590 -- 1862 (2200)


Ovdje prvi broj u zagradi označuje najniže, a zadnji broj u zagradi najviše
pojedinačne dopiranje klekovine. Između njih se nalaze brojevi koji označuju pru>žanje
pojasa dobro razvijene zajednice klekovine bora.


i




ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 9     <-- 9 -->        PDF

U svojim radovima o šumskoj vegetaciji u Hrvatskoj, Horva t (9) je
dao nekoliko fitocenoloških snimaka klekovine sa Velebita i Plješivice.
U pojedinim ekskurzijskim izvještajima dao je i podatke o toj zajednici
i sa drugih planina. Prema tome, njemu pripada prvenstvo u izučavanju
ove naše važne planinske zajednice. Nedavno je,iB. Jovanovi ć (13)
objavio svoju studiju o pojasu klekovine na Staroj Planini u Srbiji i u
njoj dao niz snimaka svojeg Sorbeto mughetuma.


Sa područja Bosne i Hercegovine nisu još do sada nigdje objavljeni
snimci klekovie bora, pa ni H o r v a t, koji za tu svrhu ima sigurno dovoljno
materijala, nije to još do danas učinio. Zbog toga biću slobodan
da koristim i neke njegove snimke koje je izradio na planini Bjelašnici
prilikom ekskurzije (1940 godine), kada sam imao priliku biti njegov
pratilac. To su prva dva snimka u priloženoj tabeli. Njim su priključeni


SI. 5. Gusti sklopoviklekovine bora na
ikriljevcima Vraniće
Planine


Foto: Karahasanović


naši snimci sa ostalih planina na kojima smo vršili vegetacijska kartiranja.
Snimak sa planine Kujače izradio je asistent ing. V. S t e f an
o v i ć.


Među vrstama u sastavu klekovine bora javljaju se u manjoj mjeri
još na planini Bjelašnici i slijedeće:


Fragaria viridis Duch. (4, 5, 6); Viola biflora L. (1, 2); Phyteuma spicatum L.
(1, 6); Car damine savensis Schuez (1,4); Cirsium Waldsteinii Rouy (1, 2); Herophyllum
sp. (1, 2); Calamagrostis sp. (1, 2); Poa hybrida Gaud. (2, 4); Hieracium cfr.
villosum Jacq. (4, 5); Aremonia agrimonoides (L.) DC. (4, 5); Elymus europaeus L,.
(4, 5); Primulla Columnae Ten. (1), Myrchis odorata (L.) Scop. (2); Urtica dioica L.
(5); Prenanth.es purpurea L. (1); Anthenaria dioeca (L.) Gärtn. (5), Stachis officinalis
(L.) Trev. (6); Lilium carniolicum Bernh. (1); Poa Chaixii Vill. (1), Geranium
Robertianum L. (5); Carex silvatica Huds. (4).


Na planini Treskaviei:
(Chamaenerion) Epilobium angustifolium 1+ (7); Polystichum Lonchitis (L.)
Roth. (7); Eryngium alpinum L. (8); Calamagrostis sp. (8); Geranium silvaticum


L. (7).


ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Na planini Maglicu:
Silene vulgaris (Mnch.) Garcke (9) Meliea nutans L. (9); Moehringia muscuosa


L. (9); Platantera bifolia (L.) Rich. (10); Trifolium alpestre? (10); Hieracium cfr.
villosum Jacq. (10); Galium lucidum All. (10); Scrophularia nodosa L. (9); Campanula
sp. (9); Crepis sp. (10).
Na planini Vranići:


Blechnum Spicant (L.) Roth. (12); Botrychium Lunaria (L.) Sw. (13); Polygala
comosa Schkuhr. (11, 12); Alchemilla vulgaris L. (11); Lotus sp. (11, 12); Homogynediscolor (Jacq.) Coss. (11, 12); Veronica chamaedrys L. (11); Allysum sp. (11); Fragaria
vesca L. (11, 12); Galium silyaticum L. (11); Galeobdolon luteum L. (11); Sedum
sp. (11); Veronica alpina L. (12); Aster Bellidiastrum (L.) Scop. (12); Viola
biflora L. (12); Selaginella Selaginoides (L.) Link. (12); Pedicularis verticilata L.
(12); Satureia sp. (11, 12); Myasotis alpestris L. (12); Ajuga reptans L. (12); Cystopteris
fragilis Bernh. (12); Elymus europaeus L. (13). (Napomena: snimak broj 13 sa
planine Vraniće uzet je sa granice škriljevaca, pa je zbog toga vrlo siromašnog
sastava).


Na planinama Goliji, Cincaru i Šatoru:


Rosa spinössisima L. (14, 17); Sambucus racemosa L. (4); Cytisus hirsutus L,
(15); Amelanchier ovalis Medik. (15); Sorbus Mougeoti Soy. Willem. (17); Heracleum
Sphondylium L. (15,16); Thalictrum aquilegifoliurn L. (15, 16); Ranunculus montanus
Willd? (16); Carex laevis Kit. (15, 17); Meliea uniflora Retz. (3, 4); Sesleria nitida
(15, 17); Antenaria dioeca (L.) Gaertn. (17); Gentiana crispata Vis. (17, 20); Lilium
carniolicum Bernh. (15, 18); Achillea millefolium L? (17); Fragaria viridis Duch (17,
18, 20; Nigritella nigra (L.) Reihb. (18); Dryas octopetala L. (6, 7); Hieracium cfr.
villosum Jacq. (18); Sempervivum tectorum L. (17); Inula salicina L. (19); Leontodon
sp. (19); Taraxacum sp. (20); Chamaenerion angustifolium (L.) Scop. (14, 20); Lathyrus
vernus L. (20); Aegopodium podagraria L. (20); Scabiosa silenifolia W. et. K.
(15, 17, 18); Crepis sp. (17, 18); Rhinanthus maior L. (14, 15, 16, 18); Scorzonera
rosea W. et. K. (14); Gnaphalium silvaticum L. (14, 18); Phyteuma orbiculare L.
(14, 16); Betonica officinalis L. (15, 16, 17); Phyteuma spicatum L. (15, 17); Eryngium
alpinum L. (16); Biscutella laevigata L. (2, 6); Asperula longiflora W. st. K.
(15); Valeriana officinalis L. (16); Prenanthas purpurea L. (16, 17); Myrchis odorata
(L.) Scop. (16); Cephalantera rubra (L.) Rich. (17); Asplenium sp. (17); Edraeanthus
graminifolius (L.) DC (18); Digitalis ambigua Murr. (20); Dianthus sp.; Saxifraga
sp. (18).


Osim snimaka sa krečnjačkih planina dajemo i u posebnoj tabeli i
tri snimka zajednice klekovine sa silikatnih, paleozojskih škriljevaca i
kvarcporfira Vraniće Planine. Njima su pridruženi i snimci zajednice
alpske johe, koji su u određenoj vezi sa zajednicom klekovine. H or va t


(12) je istakao (u svom kratkom izvještaju o vegetaciji Vraniće Planine),
da klekovina bora koja je tu razvijena i na krečnjacima i na silikatnoj
podlozi »pokazuje unatoč svim razlikama veliku sličnost«. Mi smo to pitanje
tek načeli, pa ne bi mogli dati potpun odgovor, ali nam se ipak čini,
da postoje izvjesne različnosti, koje se već mogu zapaziti i u fizionomiji
zajednice klekovine razvijene na podlozi vraničkih kvarcporfira, a pogotovu
u njenom florističkom sastavu. Klekovina bora na podlozi paleozojskih
škriljevaca pokazuje više sličnosti sa zajednicama na krečnjacima,
ali i izvjesne razlike, čija se stalnost može utvrditi samo većim brojem
snimaka, a zatim i upoređivanjima sa prilikama na silikatnim alpskim
terenima.
Naši snimci sa Vraniće su označeni brojevima i uzeti su (sa 200 m2):


1. Između Krstača i Nadkrstaca, 2100 m, kvareporfir, zaravnjena glavica (greben);
2. Između Prokoškog Jezera i Ločika, 1725 m, škriljevac, sjeveroistok, strmina 5-10°;
3. Razvale (ispod Krstača) 1810 m, škriljevac, sjeveroistok, strmina 15°;
4. Ispod Stražice, 1620 m, škriljevac, sjever, uvala, 5°;
5. Ispod Stražice 1580 m, škriljevac, sjeverozapad, vrlo strmo do 50°.
350




ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Zajednica klekovine bora (Pinetum mughi prov.) sa planine Vraniće u Bosni


Tabela


Vrsta


Pinus mugo Turra 5 . 5 5 . 5 5 .5
Alnus viridis Chaix DC 5 . 5 5 . 5
Sorbus aucuparia L. ssp. + 4-4-+ + . I
Picea excelsa (Lamk.) Lk + . i + + . 1
Salix grandifolia Sere + +
Fagus silvatica L. ssp. + 4Rubus
idaeus L. 1 . 1 + .2
Betula verrcosa Bhrh. +
Vaccinium myrtillus L. 3 3 . 4 3 . 2 2 . 2 + .2
Vaccinium^ vitis idea L 1 1 .2 1 . 1 + +
Vaccinium uliginosum L. 1 + . 2 1 . 2 + .2 + .2
Calluna vulgaris Hull 1 . 1


Homogyne silvestris (Scop.) Coos. 2 3 .2 2.2 1 . 2 + .2
Gentiana asclepiadea L. + + + 1 . 1
Luzula silvatica (Huds.) Gaud. 1 . 1 1 . 1 1 . 1 2. 1
Geum sp. 1 . 1 2. 1 + +
Veratrum album L. + . 1 + . 1 + 1 . I
Potentilla erecta (L.) Hampe + + + +
Hypericum alpigenurn Kit 1 . 1 + +
Athyrium jilix jemina (L.) Roth. 1 . 1 + 1 . 1
Polygonatum verticilatum (L.) Ail. + + +
Festuca sp. (rubra ?). 1 2 . 2 1 . 1
Thymus balcanus Borb. + + . 3
Phyteuma orbiculare L. + +
Phyteuma spicatum L. +
Anemone nemorosa L. i! i 1 . 1
Laserpitium marginatum WK. +
Blechnum Spicant (L.) Roth + . 3
Nephrodium dilatatum Desv. 1 . 1


+


Jastone orbiculata L. 1 4Homogyne
discolor (Jacq.) Cos». 2 +
Centiana punctata Jacq. 1
Gentiana sp. (dinarica) +
Antenaria dioeca (L.) Garn.
Anemone Pulsatilla L.


+


Arnica montana L. 1 . 3


Lycopodium annotinum L. 2 . 2


Hypnum cupresijorme L. + + .3 +


Rhytidiadelphus triqueter Warnst. + 1.3 + . 1


+


Rhytidiadelphus loreus Warnst. + + .3
Cladonia rangifera L. + + . 1 + .1 +
Cetraria islandica L. 2.3 + . 1 1 . 1 1 . 1


+


Osim u tabeli navedenih vrsta, zabilježene su u pojedinim snimcima još i ove:
Rubus saxatilis L. (1); Luzula memorosa (Poli.) E. M. (1); Dryopteris Villarsii (Bell.)


W. (2); Nephrodium jilix mas (L.) Rich. (2); Sempervivum sp. (3); Oxalis acetosella
L. (3); Euphorbia đulcis L. (3); Hieracium cfr. villosum L. (3); Asarum europaeum
L. (3); Poligonum viviparum L. (3); Alium sp. (3); Rumex sp. (3); Saxifraga stellaris
L. (3); Pinguicula vulgaris L. (3); Nardus stricta L. (3); Alchemilla vulgaris L. (4);
Saxifraga rotundifolia L. (4); Aconitum vulparia Rehb. (4); Poa alpina L. (4); Scorsonera
rosea W. K. (4); Solidago alpestris W. K. (5); Stellaria holostea L. (5); Acer
pseudoplatanus L. klice (5); Myosotis älpestris Schmidt. (4); Elymus europaeus L.
(5); Campanula sp. (patula?) (5). -- ,.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Među ostalim, već je i Horva t (1. c) istakao, da se uništavanjem
i potiskivanjem klekovine na planinama naseljuju druge zajednice, a
posebno na nekim zapadno-bosanskim planinama-zajednica u kojoj dominira
omelika (Genista radiata Scop.)*. To je niska planinska vriština,
često vrlo različitog sastava, ispunjena brojnim elementima nekadašnje
klekovine bora ili budućih planinskih rudina, već prema tome, u kakvom
se razvojnom odnosu nalazi. Vriština omelike (Genistetum radiatae
prov.), međutim, nije zajednica koja samo i izričito slijedi ili prethodi
klekovini bora. Ona je isto tako dobro razvijena, svakako nešto izmijenjenog
sastava, i u pojasu subalpinske bukve, pa i u nižim predjelima —
u progalama unutar bukovo-jelove šume. Zanimljivo je i to, da je omelika
raširena na planinama zapadne Bosne (Klekovača, Troglav, Šator, Golija,
Kujača, Cincar, Malovan i Raduša, te zapadna Vranića), da je nema na planinama
Hercegovine i na nekim južno-bosanskim planinama, ali se opet
javlja naplaninama uzduž Drine kod Foče (Tmor, Radomišlje i t. d.).


SI. 7. Krečnjačka ku


na Krstača sa kleko


vinom bora na Vra


nići Planini


Foto P. Fukarek


Međutim, ovdje ne više u zoni najviših planinskih vrhova, nego u nešto
nižim predjelima, gdje je združena sa bijelim borom (Radomišlje) i drugim
pionirima šumske vegetacije koji osvajaju napuštene brdske livade.


Prema tome, sukcesija u kojoj se nakon potiskivanja klekovine bora
javlja Genista radiata ograničena je samo na zapadno-bosanske visoke
planine. Na ostalim planinama, na mjesto potisnute klekovine naseljuju
se drugi grmovi — na prvom mjestu klečica Juniperus nana (koja također
igra važnu ulogu u sukcesijama na zapadno-bosanskim planinama),
pa zatim smrdljika-Rhamnus fallax. Mjestimično se javljaju i guste
vrištine sastavljene iz borovnice i brusnice, sa po nekim grmdm iz nekadašnje
zajednice klekovine bora, ali ovo su samo posljednji ostaci neka


* Prema pravilima botaničke terminologije tačan naziv za omeliku bio bi
Cytisanthus radiatus (L.) Lang, no mi ćemo se ovdje još držati naziva Genista radiata
Scop., koji je više u upotrebi i bolje poznat.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 13     <-- 13 -->        PDF

dašnje zajednice klekovine bora, dok su naprijed navedeni grmovi inicijalni
stadij uzlaznog razvoja.


Na širem području planine Bjelašnice, u njenom sjevero-zapadnom
dijelu, u predjelu poznatom pod nazivom Maslina Planina nalaze se prostrane
kraške površine prepune vrtača i tragova nekadašnje glacijacije
(izgrađene od vapnenaca posebnog sastava vjerovatno i sa dolomitnim
primjesama) pokrivene vrlo gusto grmovima klečice, tako da se može
ovdje govoriti o jednom stadiju razvojne progresije sa klečicom (Juniperetum
nanae). Na ostalom dijelu planine, kojeg nije zauzela visoka šuma


SI. 7. Grmovi klekovine bora oko izvora
u planinskom pašnjaku Vraniće


Foto ing. A. Karahasanović


ili klekovina bora, razvijene su planinske rudine sa rijetkim grmovima
klečice. Da li ovdje različiti sastav vegetacije koja se javlja i razvija nakon
potiskivanja klekovine bora treba dovesti u vezu sa različitim sastavom
vapnenaca koji izgrađuju samu planinu, ili sa različitim intizitetom
paše, pitanje je naših daljnih izučavanja. No svakako je vrlo zanimljiva
pojava, da na ovoj planini, kao i na još nekim drugima u Bosni (Vučevo
pod Maglićem, Sniježnica), postoje dijelovi planinskog pašnjaka u zoni
klekovine bora koji se međusobno oštro razlikuju po sastavu svoje
vegetacije.


Smrdljika (Rhamus fallax) javlja se vrlo obilno na gibivim točilima
nekih bosanskih planina (Treskavica, Maglić) i ona tu predstavlja također
jedan razvojni stadij progresivnog osvajanja planinskih terena drvenastom
vegetacijom. Naši snimci sa Sniježnice pod Maglićem pokazuju niz
termofilnih biljaka u ovoj planinskoj zajednici.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Na nekim planinama južne Bosne i Hercegovine izgleda da klekovina
neposredni je, bez većeg niza međučlanova, prelazi u vegetaciju planinskih
rudina tipa Laeveto-Helianthemetum, ili Festucetum pungentis, ili
eak u Nardetum strictae. Ovdje nam nedostaju detaljnija istraživanja,


SI. 8. Sastojine kle


kovine bora sa kliči


com na sjevernoj pa


dini Golije Planine u


Zapadnoj Bosni


Foto p. Fukarek


iako imamo H o r v a t-ovim radovima niz sjajnih zapažanja i zaključivanja
u vezi sa ovim razvojnim procesom. Na planini Vranići ove sukcesije
su još osebujnije, pošto se tu radi i o različitim tipovima tala na
podlozi paleozojskih škriljevaca i kvarcporfira i o njihovim razvojnim
serijama, koje prate vegetacijsku razvojnu seriju klekovine bora. Ovdje,


SI. 9. Rijetke skupine
klekovine; u pozadini
sastojine munike,
na Prenj Planini
u Hercegovini


Foto P. Fukarek


osim na paleozojskim škriljevcima i kvarcporfirima, nalazimo klekovinu
i na paleozojskim krečnjacima (Krstac, Ločike), gdje se ona po sastavu
neznatno razlikuje od zajednice na ostalim krečnjačkim planinama,
ali u njoj, na mjestima gdje je posječena ili spaljena ,dolazi obilno (—jedino
tu u cijeloj Bosni i Hercegovini! —) planinska ruža (Rhododendronhirsutum L.) i neke druge rijetke biljke.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Na paleozojskim škriljcima nekih grebena ove planine (Matorac,
Tikva, Motika i dr.) raširene su i zajednice alpske johe (Alnetum viride
prov.) ali gotovo uvijek na sjevernim strmim padinama. One su u svom
rasprostranjenju oštro odijeljene od zajednica klekovine, bez nekih izrazitih
prelaza. Da li su to povezani sukcedani nizovi, pokazaće naša daljnja
istraživanja. Dva snimka iz ovih zajednica prikazana su u prethodnoj
tabeli.


Dok je pitanje progresivnih sukcesija pionira planinske vegetacije,
koje tendiraju u zajednicu klekovinu bora na našim planinama vrlo zanimljivo,
ali traži još detaljnija i brojnija izučavanja, dotle je prelaz
zajednice klekovine bora u razvijenije zajednice pretplaninske bukove
ili smrčeve šume dosta očigledan. Ovakve slučajeve imamo na svim našim
planinama, pa za ilustraciju tog procesa dajemo dva snimka i to, iz jedne,
pfetplaninske bukove sastojine sa Bjelašnice (1), te iz jedne smrčeve
zajednice sa planine Maglić (2). Oba ova snimka mogu se privezati sa
odgovarajućom zajednicom klekovine bora sa odgovarajuće planine (u
tabeli broj I.), samo s tom razlikom, što se oni nalaze za kojih 100 metara
niže.


Sukcesije klekovine bora na planinama Bjelašnice i Maglicu


Vrste 1 2 Vrste 1 2


Pinus mugo Turra 1 . 2 1.2 Knautia dinarica Borb. +
Picea excelsa (Lamk.) Link 1 . 2 ». 4 Helianthenum alpestreFagus silvatica L. ssp. 3 . 4 + (Jacq.) DC. +
Sorbus aucuparia L. ssp. 2 . 2 + Astrantia maior L. -r


Abies alba Mill. + + Gentiana symphyandraDaphne mezereum L. + Murb. +
Lonicera nigra L. + Hypericum alpigenum Kit. 1 . 1
Rubus saxatilis L. + ´. 2 + Adenostylles alliariae
Vaccinium myrtillus L. 3 . 4 1 . 3 (Gou.) Kern. + 1 . 2
Vaccinium vitis idea L. + . 1 + Cicerbita alpina (L.)
Erica carnea L. + . 2 Wahbr. + +4


Veronica latifolia L. 2. 2


Homogyne silvestris Aposeris föetida

(Scop.) Cosa + + . 1 Saxijraga rotundtfolia L. +


Luzula silvatica Laserpitium marginatum


(Hudus.) Gaud. 2 . 1 + W. K. 1 . 1 +
Valeriana montana L. 1 . 1 + Symphytum tuberosum L. +Oxalis acetosella L. + 1 . 3 Cardamine eneaphyllosPolygonatum verticilatum (L.) Cr. + . 1


(L.) All. + . 1 1 . 3 Galium´ silvaticum L. + ,
Asarum europaeum L. 1 . 3 + Luzula luzulina
Euphorbia amygdaloides L + . 1 + (Vill.) D. T. 2 . 2
Ranunculus Thora L. 2 . 2 Athyrium jilix femina
Allium victorialis L. 1 . 2 (L.) Roth 1 . 2
Galium anisophyllum Vill. + . 2 Veratrum album L +
Campanula Scheuchzeri Vill. + Senecio nenorensis L. 1 . 2
Chrysanthemum montanum Paris quadrifolia L. 1. 1


L + Senecio rupester W. K. +


Iz ova dva snimka se vidi tendencija razvoja šumske vegetacije na
mjestima gdje je klekovina bora bila samo privremeno zauzela prostor
i gdje ju sada potiskuju druge vrste šumskog drveća.


355




ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Ovdje su izostavljene razvojne tendence klekovine bora na hercegovačkim
planinama Čvrsnici i Prenju gdje se javlja novi elemenat-sasto-
jina (bor-smrča) munike (Pinetum leucoderme prov.) — još nedovoljno


poučena u svom odnosu spram zajednice klekovine bora.


Započeta istraživanja šumske vegetacije na bosansko-hercegovačkim
planinama nastaviće se u slijedećim godinama, pa će se tom prilikom i
pitanja sastava i razvojnih tendencija klekovine bora posvetiti veća pažnja.
Iz ovog prethodnog izvještaja mogu se vidjeti samo izvjesni fragmenti,
ali još ne i potpuna slika razvoja i posebnog značenja kojeg za
šumarstvo Bosne i Hercegovine imaju sastojine zajednice klekovine bora.


-


SI. 10. Degradiranikraški pašnjaci PrenjPlanine na kojoj jeklekovina bora zaostala
samo na najnepristupačnijim
mjestima.
V pozadini
grupe i sastojine munike
i subalpinskebukve


Foto P. Fukarek


Die Pflanzengesellschaft der Legföhre (Pinetum mughi Horvat)
und einige ihre Entwicklungs-tendenzen in dem bosnischhercegovwinischen
Gebirge.


Zusammenfassung.


In diesem vorläufigen Bericht ist in einem kurzen Überblick die Verbreitung
der Bestände der Legföhre (Pinus mugo Turra) in den Gebirgen
von Bosnien und der Herzegowina angeführt und unterschtrichen das hier
nur eine Unterart und zwar die ssp. mughus (Scop.) vorgefunden ist.


Bei dem durchgeführten Standortskartierungen sind die Bestände der
Legföhre genauer durchgeforscht und hier ihre Zusammensetzung (Pinetum
mughi Horvat) in einigen Tabellen dargelegt. Den Vergleich zwischen
den Gesellschaften der Legföhre in den Kalkgebieten und jenen die
an einer Unterlage von Quarcporfir und Schieffergestein verbreitet sind,
zeigen die Tabellen I. und II. In einer Tabelle sind auch die Entwicklungstendenzen
der Legföhrenbestände zu einem Hochwald, die in den unteren
Bereiche ihrer Bestandesgürteln in den bosnisch-hercegowischen Gebirge
ausnahmsweise vorkommen, dargestelt.


Die Forschungen werden in den nächsten Jahren fortgesetzt.


356




ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Literatura


1.
Adamovi ć L. — Naknadno k »flori južne Bosne i Hercegovine« — Glasnik
Zem. Muzeja I. Sarajevo 1889. S. 45.
2. Bec k G. — Vegetationsverhältnisse der illyrischen Ländern. — Leipzig 1901.
2a. B e c k
G. — Flora von Südbosnien und der angrenzender Herzegowina. —
Annal Naturhist Mus. Wien Bd. II 1892 S.´ 552—553.


3.
Bec k G. — Flora Bosne, Hercegovine i- Sandžaka Novi Pazar. — Glasnik Zem.
Muzeja Sarajevo 1904 S. 5.
4.
Bošnja k K. — Iz hercegovačke flore — Glasnik Hrvat, prirodosl. društva
XLI—XLVIII. Zagreb, 1936. S. 22.
5.
Fukare k P. — Planinski bor - klekovina (Pinus mugo Turra) i njegovo značenje
za zaštitu tla i vegetacije na našim planinama. — »Naše starine«.
Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti. —
Sarajevo 1955. (U štampi).
6. Fukare k P. — Primjena biljne sociologije u šumarstvu. Šumarski list. 1941.
7.
Horva t I. — Istraživanje vegetacije na Dinarskim planinama. — Ljetopis
Jugosl. Akad. Knj. 44. Zagreb 1931. S. 122—130.
8.
Horva t I. — Istraživanje vegetacije hercegovačkih i crnogorskih planina. —
Ljetopis Jug. Akad. Zagreb 1933.
9.
Horva t I. — Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. — Glasnik zavoda
za šumske pokuse Zagreb. 1938. S. 244—251.
10.
Horva t I. — Istraživanje vegetacije Blokova, Orijena i Bjelašnice. — Ljetopis
Jugosl. Akad. Zagreb. Sv. 53, 1941.
11. Horva t I. — Šumske zajednice Jugoslavije. — Zagreb 1950.
12.
Horvat I. i PawlovskiB. — Istraživanje vegetacije planine Vraniće. —
Ljetopis Jugosl. Akad. Zagreb. Sv. 51. 1939.
13.
Jovanovi ć B. — Fitocenoze krivulja u Srbiji. — Šumarstvo« Beograd 1955.
Sv. 6. S. 321—330.
UPOTREBA FREKVENCIJSKIH KRIVULJA BROJA STABALA
PRI »OPISU SASTOJINA«


Dr. Dušan Klepac — Zagreb


UVOD


U
U
našem uređivanju šuma osjeća se jako nastojanje, da se uredajni
elaborati pojednostavne i da se rad na njihovoj izradi ubrza. U vezi s
time želimo ovdje skrenuti pažnju na jedan novi način »Opisa sastojina«,
koji se sastoji u interpretaciji frekvencijskih krivulja broja stabala. Mjesto
verbalnog »Opisa sastojina«, koji gdjekad zauzima mnogo prostora i
koji često ne daje jasnu sliku o stanju sastojina i njihovom daljnjem
razvoju, mogu se u većini slučajeva upotrebiti frekvencijske krivulje
broja stabala, koje znatno olakšavaju i pojednostavnjuju posao.


Zato ćemo u ovom članku pokušati objasniti kakvo značenje imaju
frekcencijske krivulje broja stabala i kako se one mogu praktično koristiti
u uređivanju šuma.


Najprije ćemo iznijeti neke općenit e pojmove o frekvencijskim
krivuljama (prvi dio članka).


Zatim ćemo prikazati kako se interpretiraj u frekvencijske
krivulje broja stabala, kako se na temelju njih postavlja d i a g n o z a
i daje prijedlog za daljnje gospodarenje (drugi dio članka).


357


V