DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 29 <-- 29 --> PDF |
, 4. Levakovi ć A.: O analitičkom .izražavanju sastojinske strukture, Glasnik šumske pokuse br. 9 i 10. 5. Meye r H. A.: Structure, Growth, and Drain in Balanced Uneven-Aged Forests, Journal of Forestry, 1952. 6. Mileti ć 2.: Istraživanja o strukturi bukovih sastojina karaktera prašume, Šumarski List 1930. 7. Perri n H.: Sylviculture, tome premier, Nancy 1952. 8. S i 1 vy-L el i g o i s P.: Description des peuplements en evolution, 1956. 9. Schaefer, Gazin, D´Alverny: Sapinieres, Paris 1930. 10. Schaefe r L.: Cours d´amenagement, Nancy 1952. 11. Schaefe r L.: La methods statistique et ses applications en matiere forestiere, Revue forestiere frangaise, 1953. 12. Vajd a Z.: Studija o prirodnom rasprostranjenju i rastu smreke u sastojinama Gorskog Kotama, Šumarski list, 1983. RESUME Courbes de frequence de nom*f>re des tiges et leur emploi pour la description des peuplements. Dans cet article l´auteur decrit comment on peut utiliser les courbes de frequence de nombre des tiges dans la sylviculture et dans l´amenagement des forets. Premiere partie de l´article est consacree ä l´explication des notions generales sur la courbe de Gauss et de Liocourt. On explique aussj la frequence cumule, la dissymetrie des courbes, l´anamorphose des courbes, etc. Dans la deuxieme partie on s´occupe de l´interpretation des courbes de frequence en evoquant les exemples des auteurs frangais. Enfin on donne l´explication des signes grafiques de M. S i 1 v y-L e 1 i g o i s pour la description des peuplements. Grace au Systeme de M. S i 1 v y l´etat descriptif des parcelles devient plus claire, plus expressif et plus simple. SLIKA POPREČNIH PRESJEKA PETELJKE LISTA U NEKIH VRSTA LISNATOG DRVEĆA I GRMLJA Podhorski ing. Ivo — Zagreb Institut za šumarska i lovna istraživanja NRH U U provodnom sistemu stabla, odvajaju se mjestimično iz debla i grana t. zv. folijarne žile koje prolaze kroz peteljku listova, a u plojci se razgranjuju u mrežu provodnog sistema. Na prolazu kroz peteljku lista, folijarne žile poprimaju karakteri^ stičnu strukturu, koja je već odavno zapažena i proučavana kod sistema tike listača (Petit, de C a n d o 1 e, Kom a r o v). Po toj se strukturi mogu razlikovati rodovi, skupine pa i vrste. Kod toga je slika poprečnog presjeka peteljke uzimana na bazi ili vrhu peteljke. Prema istraživanjima P e t i t-a ta bi mjesta bila najpodesnija za rezanje, a tu dobivene slike nazivane su inicijalnima ili karakterističnima. Zanimljivo je, da se u dendrologiji te slike poprečnih presjeka pe teljke kod drveća i drmlja ,iako su vrlo karakteristične, rijetko spominju ili prikazuju. Možda je tome razlog što se strukture folijarnih žila u pe teljci lista proučavaju uglavnom samo u pogledu svog anatomskog sa stava i funkcije, a ne uzima se u obzir njihova figuralna slika koja je |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 30 <-- 30 --> PDF |
bolje izražena i zamjetljiva pod malim povećanjem sa lupom t. j . cea 10X, nego pod mikroskopom. Slike grupa staničja koje pod mikroskopskim povećanjem djeluju rastreseno, stapaju se pod manjim povećanjem u čvrsto određene forme i daju značajnu sliku prereza peteljke, koja djeluje vrlo figurativno, često upravo ornamentalno. U ovom članku želimo prikazati te slike prereza peteljke lista kod nekih glavnih vrsti našeg lisnatog drveća i grmlja. Karakteristiku slike ne ćemo ograničiti samo na samu folijarnu žilu već i na poprečni profil peteljke, koja je po našem uvjerenju, a i ispiti- Tab. I: 1 Salix alba, 2 S. babylonica, 3 S. alericana, 4 S. caprea, 5 Fagus silvatica, 6 Carpinus betulus, 7 Corylus avellana, 8 castanea vesca, 9 Quercus pedunculata, 10 Q. sesiliflora, 11 Q. cerris, 12 Q. rubra, 13 Q. pedunculata var. tardissima, 14 Alnus glutinosa, 15 Ulmus campestris, 16 Robinia pseudacacia, 17 Juglans nigra, 18 J. regia, 19 Aesculus hippocastanum, 20 acer campestris, 21 A. pseudoplatanus, 22 A. monspessulanum, 23 A. dasycarpum, 24 A. platanoides, 25 A. negundo, 26 Fraxinus excelsior, 27 F. americana, 28 Tilia grandifolia, 29 T. parvifolia |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 31 <-- 31 --> PDF |
vanjima, isto tako od sistematskog značaja kod mnogih vrsta i koja u dendrologiji dosada nije bila pobliže proučavana. S obzirom na mjesta poprečnog presjeka peteljke lista, mi smo se odlučili za presjek u polovici dužine peteljke i to iz razloga, što je peteljka na svojoj bazi u koju ulazi folijama žila odebljala. Njen profil na tom mjestu obično je srcolik ili trokutast, ali se brzo suzuje i mijenja, primajući jedan oblik koji je većinom stalan sve do početka plojke lista. Zbog stalnosti građe peteljke, a naročito zbog stalnosti karakteristike njenog poprečnog profila, odlučili smo da njen poprečni presjek uzimamo Tab. II: 1 Betula verrucosa, 2 Cercis siliquastrum, 3 Platanus acertfolia, 4 P. orientalis, 5 Sorbus aria, 6 Cornus sanginea, 7 Cydonia aurata, 8 Celtis occidentalis, 9 Pirus malus, 10 Prunus domestica, 11 P. persica, 12 P. avium, 13 Crataegus monogyna, 14 Ligustrum vulgare, 15 Syringa vulgaris, 16 Rhus typhina, 11 R. corviaria, 18 Populus tremula, 19 P. alba, 20 P. nigra, 21 P. nigra v. piramidalis, 22 P. euramericana, 23 P. robusta, 24 P. deltoides, 25 P. berolinensis, 26 P. iSmonii, 7. P. trichocarpa, 28 P. cathayana, 29 P. yunnanensis |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 32 <-- 32 --> PDF |
u polovici dužine gdje je slika građe ustaljena kod pretežnog broja vrsti. Kada se radi o sjedećim listovima, uzimali smo presjek peteljke na nje nom kraju pred plojkom, gdje je odebljanje baze peteljke već nestalo i suženo na debljinu glavnog rebra lista. Kod toga je presjek često zahva ćao i početak plojke, pogotovu ako je ona klinasto prelazila u peteljku. Kod perastih listova presjek je vršen u polovici raspona između baze peteljke i peteljke prvih lisaka. Iznimni slučaj predstavljaju vrsti kod kojih profil i slika poprečnog presjeka folijarne žile nisu stalni već se i unatoč duže peteljke mijenjaju od baze do vrha peteljke. To je na pr. slučaj kod topola, a naročito kod crnih i eurameričkih. Kod njih smo uzi mali presjek u polovici zadnje četvrtine dužine peteljke pred plojkom, jer smo na tom mjestu pronašli sliku presjeka još najstalnijom. Poprečni presjek peteljke pravljen je debeo od 1/t do V2 mm. Isti čemo naročito da kod povećanja pod lupom cea 10 X, vrlo tanki prerezi ,ne daju tako izrazitu i kontrasnu sliku kao nešto deblji prerezi. Pod lupom se na debljim prerezima jače očituje razlika u propuštanju svijetla kod pojedinih vrsta staničja, pa se dobivaju slike sa jačim kontra stima i bolje se ističu tonovi pojedinih skupina staničja. Za promatranje slika poprečnog prereza peteljke najpodesnija je obična dobra ručna lupa sa povećanjem cea 8—10 X. Ona daje slike veli čine 0,6 do 3 cm. Presjeke peteljke treba stavljati na staklo i gledati ih prema svijetlu ili spram reflektirajućeg zrcala. Osobito kontrasne i karakteristične slike dobivaju se ako se prepa rati presjeka prethodno bojadišu 7% otopinom fluoroglucina u alkoholu, sa naknadnim dodavanjem solne kiseline. No takvi preparati ne zadrža vaju dugo boju. Pošto se preparati presjeka brzo suše treba ih kod pro matranja stalno održavati vlažnima. Peteljke koje smo htjeli promatrati čuvali smo do sječenja u mješavini vode, alkohola i glicerina u jednakim dijelovima. * Promatramo li slike poprečnih presjeka možemo na njima lučiti dva glavna elementa: 1. oblik tog poprečnog presjeka i 2. nutarnju građu peteljke. Oblik poprečnog presjeka peteljke — To je lik kojeg opisuje po prečni presjek vanjske površine peteljke lista. Mi ćemo ga nazivati pro filo m peteljke. On je raznog oblika, pretežno ovalnoga te je u pravilu simetričan. Kod nekih vrsta zapažaju se manje nesimetričnosti tog pro fila, koje izgleda nastaju uslijed zavrnutosti peteljke. Kod profila pe teljke možemo razlikovati njegove dijelove: tjeme, bazu i bokove. Pose ban oblik tih dijelova čini karakteristiku profila. Veličina profila ovisna je naravski o debljini peteljke, a ta je obično, iako ne uvijek, u razmjeru sa veličinom lista. Veličina profila peteljke donekle je značajka i pojedi nih vrsta ili rodova. Ima vrsta sa razmjerno tankom peteljkom (Acer platanoides) i vrsta sa razmjerno debelom peteljkom (na pr. topole, na ročito balzamaste). Oblik profila važna je i obično stalna karakteristika kod poprečnog presjeka peteljki pojedinih vrsti. Profil može biti: okrugao, splošten, elip tičan, uglat, srcolik, klinast, pravilno poligonalan ili bubrežast. Peteljke |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 33 <-- 33 --> PDF |
koje su na svojoj gornjoj strani žljebaste, daju kod poprečnog presjeka profil koji na tjemenu imade zupce, rogove ili uske. Raznolikost profila pokazuje ,da njegov oblik nije uvjetovan samo zadaćom peteljke da nosi težinu plojke lista, već je on jedna morfološka karakteristika, genetski fiksirana. Značajke profila peteljke kod pojedinih vrsta očituju se u posebnim oblicima tjemena, bokova i baze profila. Tjem e može biti okruglo, ravno, splošteno a kod žljebas,tih peteljki udubljeno, sa zupcima ili uškama. Bokov i profila mogu biti okrugli, tupouglati, bridasti, verugavi i t. d. B a z a može biti isto raznog oblika: ravna, ovalna ,uglata, klinasta. Peteljka može biti gola ili dlakava, te je tako i profil gol i dlakav, i to sav ili samo na pojedinim svojim dijelovima. Dlake mogu biti guste, rijetke, sitne, duge ili kratke. Dosadanjim promatranjem stekli smo dojam, da su oblici profila peteljke lista svakako karakteristični za pojedinu vrstu. Manje je izražena zajednička karakteristika po rodu, a pogotovu po familiji se ona nikako ne zapaža. I dosada se u dendrologiji kod pojedinih vrsta uzimao u obzir profil peteljke ali samo općenito. Obično se iznašala karakteristika okrugle, sploštene, žljebaste ili dlakave peteljke a nije se uzimala u obzir vrlo velika raznolikost profila peteljke. Promatranje profila peteljke daje nam mogućnost potanjeg diferenciranja oblika peteljke koji promatranjem čitave peteljke, koja nije poprečno prerezana nije tako zamjetljiv. Slika poprečnog presjeka peteljke. Ta slika rezultira iz strukture staničja peteljke te strukture i oblika folijarne žile ili žilja. Kod promatranja poprečnog presjeka peteljke možemo unutar epiderme naročito zapaziti: hipodermalni kolenhim, parenhimatsko straničje i folijarno žilje. Hipodermalni kolenhim čini sloj stanica ispod epiderme peteljke. On često jače ili slabije propušta svijetlo pa se u slici presjeka peteljke očituje kao jedan svjetliji ili tamniji pojas uz rub profila presjeka. Kod mikroskopskog povećanja taj se pojas tako izrazito ne ističe. Hipodermalni pojas prelazi naglo ili postepeno u parenhim peteljke. To paremhimatsko staničje u kojeg je uloženo folijarno žilje imade često i svoju svojstvenu, obično zelenu ili smeđastu boju. Slika folijarne žile (žilja) u poprečnom presjeku peteljke vrlo je raznolika. Najčešće pridolaze koncentrične žile hadrocentričnog tipa kod kojeg floem obavija ksilem, te čine zatvorenu i simetričnu figuru. Slike presjeka folijarne žile peteljke vrlo su izrazite, pravilne i bogate u svojim oblicima. Pod povećanjem od 10 X one su vrlo šematične. U slici presjeka folijarne žile peteljke, naročito se ističu slojevi sklerenhimskih stanica koji redovno s vanjske strane okružuju ili obavijaju folijarnu žilu. Kod prolaza svijetla kroz preparat to staničje lomi svijetlo pa je obično sjajno transparentno. Bojadisano floroglucinom ono se odrazuje sjajno karminom. Izgleda da je to staničje sistematski važan elemenat. U presjeku ono kod pojedinih vrsti pokazuje karakterističnu strukturu. Pojavljuje se oko žile kao uzan trak, široka vrpca te fino ili krupno zrnati vijenac. Često je ono sastavljeno od polumjesečastih segmenata (divlji kesten) i izgleda da je broj tih segmenata kod nekih vrsti |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 34 <-- 34 --> PDF |
stalan. Sama folijama žila izgrađena je već prema vrsti vrlo raznoliko, ali redovno sa floemom prema vani, a ksilemom prema unutra. U sredini žile često je razvijena manja ili veća srčika, čiji je oblik uslovljen nutarnjim rubom žile. U pogledu smještaja i broja žila u peteljci mogu se lučiti dva tipa. To bi bili: jednostruka žila i višestruka žila sastavljena od više zasebnih žila kao na pr. kod crnih topola. Kod nekih vrsta (Prunus avium, Syringa vulgaris) karakteristična je pojava postranih malih kanala van glavnog žilja, koji u poprečnom presjeku peteljke djeluju kao »oči«. Više puta se u sredini žile u srčiki nalazi uklopljena zasebna manja žila. Sta se tiče sistematskog značenja slike poprečnog presjeka peteljke lista, mogli smo dosadanjim promatranjem zapaziti slijedeće: Kod slike poprečnog presjeka peteljke lista nisu izražene zajedničke značajke po familijama; Kod vrsti pojedinih rodova primjećuje se stanovita srodnost. Kod nekih rodova pokazuje se srodnost slika pojedinih skupina. Razlika vrsta unutar jednoga roda redovno je jako izražena. Općenito bi se moglo postaviti pravilo, da ukoliko se profil presjeka duž peteljke ne mijenja, ne mijenja se u njemu ni slika presjeka folijarne žile. Varijabilnost je elemenata slike poprečnog presjeka peteljke kod pojedinih vrsta veća ili manja. Vrlo su stalne slike na pr. kod javora, johe, bagrema, divljeg kestena, a varijabilne su kod lipe, platane, crnih topola. Koji su elementi slike kod poj-edine vrste tipični i stalni, da li i dokle dosiže diferenciranje slika obzirom na varijetete, rase, vrste, forme, tipove, nadalje da li se razlikuje po toj slici lišće svijetla, sjene, kratkih ili dugih izbojaka i t. d., trebalo bi ispitati opširnijim istraživanjima. Priložene slike poprečnog presjeka peteljke lišća pojedinih vrsta, koje smo crtali prema preparatima imaju šematičku vrijednost. U njihovo pobliže opisivanje i razmatranje ne ćemo se upuštati već ćemo napomenuti samo neke značajke tih slika. Zanimljiva i očita je vrlo velika raznolikost tih slika. Kod vrba na pr. profili su posve razni. Jedina srodnost kod vrba očituje se u tome da je folijama žila sploštena. Slike bukve i graba odaju očitu srodnost u pogledu oblika folijarne žile ali im se profili razlikuju. Bukva imade ravno, a grab okruglo tjeme. Profil peteljke bukve imade dlake samo na tjemenu i to duge, dok je profil graba čitav kratko dlakav. Srčika je u bukve okrugla, a u graba trokutasta. Slike hrastova srodne su u građi folijarne žile, ali im se profili peteljke razlikuju. Zanimljiva je sličnost profila johe i bagrema. Vrlo lijepu sliku pogotovu ako je obojena fluoroglucinom, daje presjek peteljke divljeg kestena. Naročito su zanimive slike javora, jer se međusobno razlikuju i po profilu i po slici žile. Značajni su poligonalni profili i poligonalno građene žile kod gorskog javora i mliječa. Kod A. dasicarpum i A. negundo one su građene sedmoro ili peterokutno. Crni i američki jasen razlikuje se po profilu. Slike Rhus typhiria i R. corriaria, iako slične, razlikuju se dlakavošću profila, oblikom srčike i t. d. Vrlo su zanimljive slike poprečnog presjeka peteljke lista u topola. Te slike promatrali smo kod skupine albida, trepida i balzamastih topola, u presjeku u polovici peteljke, a kod crnih i eurameričkih topola kod pre |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 35 <-- 35 --> PDF |
sjeka u polovici gornje četvrtine dužine peteljke, jer su kod posljednjih van tog mjesta njihove slike vrlo promjenljive. Populus alba i P. tremula imadu ovalne profile peteljki. Crne topole i njihovi križanci eurameričke topole imadu klinolike profile. Balzamaste topole imadu tupo poligonalne ili plosnato bubrežaste profile, a zbog žljebaste peteljke tjeme im je udubljeno ili ušasto. Bijele, jasike i crne topole, a isto tako, i eurameričke topole imadu u jednom redu 4 žile. Balzamaste topole imaju centralne jednostruke žile ali sa po jednim parom postranih malih kanala nad žilom (»oči«), Po srodnosti blize su slike presjeka peteljke od bijele, jasike i crnih topola. Zajednički imaju vertikalno splošten profil i više grupa žila. Kod skupina crnih topola osobito je velika promjenljivost strukture folijarne žile u peteljci. Slike presjeka peteljke crnih i eurameričkih topola potpuno su slične što je razumljivo, jer su (»kanadske«) eurameričke topole samo hibridi crnih topola. Genetska srodnost dotično uvjetovanost kod slike presjeka peteljke pokazuje se zanimljivo i kod P. berolinensis koji je hibrid crne i balzamske topole. U nje je profil peteljke klinolik kao u crne topole ali opet imade uleknuto tjeme i postrane kanale van žile »oči« koje su karakteristika balzamastih topola. Opisane slike poprečnih presjeka peteljki lista ne bi imale neku direktnu praktičnu važnost za dendrolosku determinaciju jer se vrsti drveća i grmlja na temelju makroskopskih morfoloških podataka mogu razmjerno lako determinirati. No slike presjeka peteljki imaju svakako stanovite sistematske elemente koji bi se mogli uzimati u obzir kod opisa karakteristike rodova ili vrsta, a možda bi one koristno poslužile kod proučavanja rasa ili filogenetskih problema. Naravski da bi kod detaljnijeg i dubljeg proučavanja tih slika bilo korisno i njihovo mikroskopsku promatranje. Ističemo da je ovaj naš prikaz slika poprečnih presjeka peteljki lista općenite prirode. Opseg naših istraživanja obzirom na broj vrsta, rasa i tipova, te množinu materijala nije još uvijek takav da bi nam dozvoljavao postavljanje nekih definitivnih, a detaljnijih zaključaka. Najviše nam je zapravo bilo stalo da svratimo pažnju na te sistematske elemente koji se do danas u dendrologiji nisu mnogo u obzir uzimali. ´ RESUME L´A. appele l´attention sur la possibility d´emploi systematique de la figure representant la section transversale du petiole des essences feuillues et arborescentes. Les coupes transversales effectuees ä mi-longüeur du petiole naus fournissent justement au moyen d´un agrandissement faible de cca. 10 X les figures des vaisseaux foliaires tres caracteristiques ayant une certaine valeur systematique. Nou seulement la structure des vaisseaux foliaires mais aussi les profus transversales, du petiole sont tres caracteristiques et nous font connaitre une grande richešse de leurs formes. |