DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 63 <-- 63 --> PDF |
znacima bolest se očituje izlučivanjem smole, otpadanjem i promjbnom boje iglica i napokon otpadanjem kore. Otpadanje iglica zbog napada potkornjaka zavisi i o vanjskim faktorima, a ne samo o napadu potkornjaka. Kod jakog napada i visokih temperatura iglice otpadaju nakon par nedjelja, ali kod slabijeg napada i za hladnijeg i vlažnog vremena iglice ostaju na stablu do slijedećeg proljeća. Otpadanje i žućenje iglica je posljedica nedovoljnog primanja vode u ´kruni, a to uzrokuju potkornjaci prekidanjem staničja u kambijalnom i likovnom sloju. Napad potkornjaka može biti spriječen intervencijom čovjeka a može prestati i sam od sebe pođ utjecajem vanjskih faktora kao što se može i proširiti. Iz kratkog prikaza spomenutog rada vidi se uglavnom sadržaj ali taj je stvarno vrlo bogat, pa i ako je autor u svom radu iznio rezultate svog naučno-istraživačkog rada za sjevero-zapadnu Njemačku svaki stručnjak, koga će zanimati pitanje potkornjaka naći će u tom radu vrlo mnogo činjenica važnih za poznavanje problematike potkornjaka. Čitava ta radnja predstavlja jedno rijetko djelo te vrste korisno kako za naučne radnike tako i za praktične šumare. Z. Kovačević UREĐIVANJE SUMA I MEHANIZACIJA Revue jorestiere francaise posvetila je svoj 6. broj iz 1956. godine specijalno problemima mehanizacije u šumskoj eksploataciji. Među ostalim člancima, koji obrađuju tu materiju, zanimiv je na čelni članak L. B a d r e-a pod gornjim naslovom. Donosimo glavne misli toga članka. U posljednjih stotinu godina uređivanje šuma se razvijalo u znaku popuštanja krutih okvira, koje je šumar nekad htio nametnuti prirodi. Francuske metode uređivanja — stalne afektacije, promjenljive afektacije, metoda jedine afektacije, plavi odjeljak — sve su etape u postepenom popuštanju protuprirodnih okova. i Sastojina, kakvu današnje uzgajanje nastoji formirati, treba da se što više približi prirodnom obliku šume, smjesi drveća raznih vrsta i starosti. Umjetno podignute monokulture šumar danas s pravom odbacuje, podučen lošim iskustvom u prošlosti (haračenje duvne, gubara i potkornjaka). Teoretski idealna metoda uzgajanja i uređivanja bila bi ona, koja bi istovremeno ostvarila povećanu proizvodnju, zdravu i otpornu sastojinu i omogućila njezinu potrajnost. Što misli šumska eksploatacija, sjekači i kirijaši o takvom šumarstvu? Ono svakako otežava i komplicira, a potom i poskupljuje njihov rad. Za eksploatatora je idealna čista sječa na velikim površinama, jer omogućuje punu upotrebu alata i odbacuje veliku zaradu. Osim nekih posebnih slučajeva (kao na pr. šume primorskog bora u Landima), današnje šumarstvo odbacuje čistu sječu kao negaciju uzgajanja šuma. Uvođenje mehanizacije u šumsku eksploataciju s izvozom i prevozom još više pooštrava problem. U Francuskoj se osjeća pomanjkanje šumskih radnika. Stare generacije stalnih šumskih radnika jako su se prorijedile zbog teških životnih uslova i slabe zarade, a njihova djeca preorjentirala su se na tvornice i rudnike. Šumski eksploatator bio je prisiljen od´ ostataka dobrih šumskih radnika obrazovati ekipe, koje je po potrebi premještao s jednog radilišta na drugo. Međutim takav je način znatno poskupio rad, jer su ovako vi radnici, daleko od svojih porodica, sa visokim troškovima smještaja i prehrane, tražili naravno i veće nadnice. U to dolazi zadnjeg decenija u pomoć motorizacija i mehanizacija. Umjesto poetičnog pijeva ptica uz povike šumskih radnika, danas oživljuje šumska radilišta zujanje motornih pila za obaranje i trupljenje, brujanje mehaničkih guljača kore i šum motora traktora gusjeničara. Ova je preobrazba logična, jer stroj svuda olakšava čovjeku posao, zašto bi dakle šuma bila iznimka? Šumar je pozdravio modernizaciju šumskog rađa. Ali mehanizacija pretpostavlja koncentraciju radilišta, jer se s velikim i teškim strojevima ne mogu racionalno eksploatirati stabla razbacana po velikoj površini. Svjedoci smo dakle dvostrukoj evoluciji u suprotnom smislu: S jedne strane evoluciia teoretskog šumarstva u traženju najboljeg prihoda uz očuvanje zdravlja i ravnoteže sastojina. Ovo vodi do rasparčavanja sječina sa malim drvnim masama na razmjerno prostranoj površini. S druge strane modernizacija načina obaranja, iznošenja i transporta zahtijeva, radi potpunog efekta, koncentraciju sječa s velikim masama na razmjerno maloj površini. Jesu li ova dva pogleda na problem uređivanja i eksploatacije šuma nespojiva? 333 |