DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 62 <-- 62 --> PDF |
STRANA STRUČNA LITERATURA Schwerdtfeger F.: Pathogenese der Borkenkäfer-Epidemie 1946—1950 in Nordwestdeutschland, Mitteilungen d. Niedersächs. Forstlichen Versuchsanstalt Göttingen Bd. 13/14, str. 136 Frankfurt a/M 1955. Ovaj rad poznatog njemačkog entomologa- šumara pretstavlja svakako jedno vrlo interesantno i za zaštitu šuma važno djelo, jer je autor u njemu posvetio glavnu pažnju patogenezi jedne epidemije potkornjaka. On je u svome izlaganju prikazao sa šumsko uzgojnog i entomološkog gledišta proces i uzroke epidemije potkornjaka kakva je bila u Njemačkoj 1-946—li950. Ovo je važno i za naše prilike, jer u isto vrijeme tj. g. 1946—1949 došlo je i kod nas u Bosni i Sloveniji do epidemije od strane potkornjaka u crnogoričnim sastojinama. Prema svome sadržaju ovo je djelo vrlo značajno sa naučnog i praktičnog stanovišta, jer u jednom i drugom pravcu nalazimo u njemu prilično mnogo novih zaključaka i podataka. Stoga ćemo se na neke činjenice osvrnuti. U uvodu autor prikazuje zadatak rada i svrhu njegovu, zatim tok epidemije smrekova pisara (Ips typographus) u sjevernoj Njemačkoj i napokon tumači pojam patogeneze epidemije potkornjaka. Osim uvoda djelo je podijeljeno na tri poglavlja. Prvo poglavlje tumači opće uzroke, koji dovode do pojave epidemije i uvjetuju njezin tok. Kao glavne uzroke navodi autor prorjeđivanje sastojina u jačoj mjeri zbog iskorištavanja sa 50´%, šumski nered za vrijeme Drugog svjetskog rata, što je stvorilo mogućnosti za širenje potkornjaka. Zaraza je bila jača u prirodnom području smrče nego u neprirodnom. Najjača je zaraza bila u sastojini iznad 80 godina, a kao uzrok toj pojavi uzima, da starija stabla preferira smrekov pisar zbog prehrambeno fiziološkog stanja, debljine stanica lika, kakvoće kore i mikroklime u nutrini sastojine. Prema Schwerdtfegeru mogu stradati najjače stabla II debljinskog razreda, a prema nekima što više ona najbolja prvorazredna, dok stabla višeg debljinskog razreda stradaju manje. Za tok epidemije u sušnim krajevima važnija je suša, dok u hladnijim krajevima sa više oborina zavisi intezitet napada potkornjaka o temperaturi, koja utječe na njihovu agresivnost i brzinu razmnažanja. Autor nabraja čitav niz faktora, koji utječu na izbijanje kao i na tok epidemije, a ti su: čovjek, broj stabala sposobnih za napad potkornjaka, oborine, temperatura, suša, tlo, ekspozicija, debljinski razred, starost sastojine, gustoća sastojine, napad gljivica, vrste drveća u mješovitoj sastojini. U drugom poglavlju obrađuje pisac prognozu za infekciju dubećih stabala. Autor se u tom dijelu svoga rada najviše osvrće na istraživanja vlage kore i lika stojećih, oborenih nenapadnutih i oborenih napadnutih stabala i na vlagu u stojećim napadnutim stablima. Zatim govori o hidraturi ili stanju vode u kori kod dubećih i oborenih napadnutih i nenapadnutih stabala. Kao jedan važan faktor koji uvjetuje i omogućuje napad* potkornjaka je smola, pa se stoga autor osvrće opširno i na pitanje smole u dubećim i ležećim, napadnutim i nenapadnutim stablima. Na koncu osvrće se opširno na pitanje vode i smole. Stabla mlađa od 70 godina imaju veći sadržaj vlage u kori od onih starijih. S obzirom na vlagu kore, hidraturu, otornost kore kod odlupljivanja i sadržaj smole u kori smrče kod normalne i slabe gustoće populacije smrekov pisar napada samo ležeća i oslabljena stabla. Smrekov pisar napada samo ona stabla, koja ga svojim mirisom primamljuju, a to su oslabljena, ili svježe oborena stabla. S obzirom na to sve autor navodi tri šematska tipa s obzirom na uvjete za infekciju, a to su: Smrčeva potpuno vitalna sastojina, u kojoj dolazi potkornjak sa malom gustoćom populacije. U takvoj sastojini bivaju samo ležeća i oslabljena stabla napadnuta, a zdrava tek iznimno. Smrčeva sastojina je fiziološki oslabljena, pa u njoj može doći lako do zaraze. Smrčeva sastojina je potpuno vitalna, ali je došlo do jake gustoće populacije smrekova pisara, koji je došao iz drugih žarišta, te izazvao epidemiju. Vrlo veliku ulogu igra kod pojave potkornjaka suša, ali je ta kao uzrok pojave potkornjaka u autohtonim sastojinama iznimka, pa čim u takvim sastojinama dođe d´o zahlađenja epidemija prestaje. U trećem poglavlju osvrće se autor na tok zaraze odnosno bolesti, kako on naziva epidemiju potkornjaka. Autor prikazuje do kojih pojava dolazi kod epidemije i kakvi su simptomi. Po vanjskim |