DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Osim toga služila je još slijedeća literatura: 1. G. Dupont : Distillation du bois. Paris 1924 g. 2. L. Wise — J. Jahn: Wood Chemstry. New-York 1952. g. 3. R. Sieber : Die Chemisch-technischen Untersuchungs-Methoden der Zellstoffund Papier-Industrien. Berlin 1943 g. 4. G. Bugge : Industrie der Holzdestillations Produkte. Dresden-Leipzig 1927 g. SUZBIJANJE GUBARA AVIOMETODOM U ŠUMAMA KOTARA NAŠICE 1956. god. Dr. Milan Anđroić — Zagreb Uvod N N apad gubara 1956. god. nije bio neočekivan. Već 1952. godine postojali su klimatski uvjeti koji su favorizirali njegovo razmnažanje pa je već 1953. god. konstatirana progradacija. Uslijed nepovoljnih klimatskih prilika slijedećih godina odgodjena je kulminacija, tako da je u 1956. god. zaraza dostigla takove razmjere, da je šumama prijetio golobrst. Ipak u 1956. godini zaraza je pokazala neke značajke koie nisu bile uobičajene u dosadanjim pojavama. Prije svega centralni spačvanski bazen ostao je postedjen od intenzivnog napada. Intenzitet je dostigao goleme razmjere u Srbiji. U Hrvatskoj je kritičnim intenzitetom bio napadnut zapadni predjel počam od Stupničkog luga (šumarija Karlovac), te preko Šašinovačkog luga (fakultetska šuma) i bjelovarskog područja na jug, zahvativši područje šumarija Dubica, Šaš i Lipovljani. Jači napad konstatiran je i na području šumarija Donji Miholjac, Koska i Našice, te u Lici i Hrvat. Primorju. Jedna od značajki ovogodišnje gradacije jest činjenica da se u neposrednoj blizini jako zaraženih šuma nalazile šume, u kojima ili nije bilo legala, ili ih je bilo veoma malo. U nekojim šumama legla su bila mnogobrojna i mala što je karakteristično za kulminaciju dok su legla u drugim šumama bila veoma dobro formirana, velika i puna, što je karakteristično za progradaciju. Ukupna površina zaraženih šuma bez obzira na intenzitet bila je ipak u NR Hrvatskoj znatna dok ie zaraza u voćnjacima bila neznatna i poljoprivredni stručnjaci nisu imali potrebe da pristupe većim akcijama, iako su bili spremni za akciju u slučaiu da se gubar preseli iz šume u voćnjake. Šumari su već tokom jes*eni i zime poduzeli mjere suzbijanja jajnih legala uglavnom premazivanjem petrolejom. Rezultati nisu bili dobri i oni su mogli kostatirati neuspjeh t. j . pilenje gusjenica iz petrolejom premazanih legala. Komisija za suzbijanje gubara osnovana pri stručnom Udruženju šum. privrednih organizacija stala je na stanovište da se ove godine pristupi suzbijanju putem aviona na onim površinama, gdje je intenzitet napada takav da šumama prijeti golobrst. Među tim površinama nalazile su se i površine na području šumarije D. Miholjac, Đurđenovac i Našice, pa ćemo se u ovom prikazu ograničiti na akciju suzbijanja gubara avionima na ovome sektoru. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 44 <-- 44 --> PDF |
U ovogodišnjoj akciji sudjelovalo je ratno zrakoplovstvo JNA-e koje je pružilo šumarskim stručnjacima veliku pomoć pored toga što je dalo ipilote i avione još i tim što je organiziralo službu veze i meteorološku službu. Stvoren je prisan kontakt između pilota i šumarskih stručnjaka, što je mnogo pridonijelo da se lakše savladaju teški terenski radni uvjeti i što je konačno imalo za rezultat odlični uspjeh ciiele akcije. Savezna uprava za zaštitu bilja, Sekretarijat za šumarstvo, Stručno udruženje privredno-šumskih organizacija te upravitelji šumarija: D. Miholjac, Đurđenovac i Našice zajedno sa Kotarskim štabom za suzbijanje gubara sačinjavali su jedan solidan organizam u kojemu je svaki član savjesno ispunjavao svoju dužnost. Kotarski štab sačinjavali su: D. Jovanović, potpredsjednik Kotara Našice — predsjednik štaba; ing. M. Matezić, ing. S. Ivković, ing. Zivković i ing. Jure Kulaš, članovi štaba. IZBOR POVRŠINA Kod izbora šuma koje će se zamagljivati iz aviona vodilo se računa -o već dosada poznatim principima: 1. da se odaberu šume sa kritičnim intenzitetom zaraze. To znači šume u kojima je intenzitet takav da sastojinama prijeti golobrst ili da će izgubiti više od polovice površine asimilacijskog aparata. 2. Da se odaberu najvrednije šume hrasta lužnjaka bilo u čistim sastojinama bilo u smjesi sa drugim vrstama drveća. Prigorske šume bukve i hrasta kitnjaka u principu nismo uzimali u obzir za zamagljivanje. No u pojedinim slučajevima gdje bi tehnički vrijedna bukova stabla u slučaju golobrsta mogla biti izvrgnuta suncu što bi imalo za posljedicu upalu kore i napada gljiva, uzimali smo i takove sastojine u obzir. To je bio povod da smo se u kotaru Našice odlučili za 500 ha prigorskih šuma hrasta kitnjaka i bukve. U obzir su došle i kvalitetno lošije sastojine hrasta lužnjaka, koje će uskoro doći na red za sječu pa se očekuje urod žira za naplođenje (slučaj visoko Brešće šum. D. Miholjac). Imali smo u vidu također i šume u koje bi zbog blizine intenzivno zaraženih šuma mogle gusjenice biti prenesene vjetrom (Slučaj šume To polovac šumarije Đurđenovac), broj legalä. a u kojima je također konstatiran veći Prema tome odabrali smo za tretiranje avionima: površinepovršinepovršine na na na području šumarije Donji Miholjac području šumarije Đurđenovac području šumarije Našice 3200 ha 1200 ha 560 ha Unaprijed smo znali da izbor ovih šuma nije definitivan i da se može dogoditi da šume sa velikim postotkom legala mogu biti manje obrštene nego one u kojima nije nađen toliki broj legala ili je ovaj mnogo manji. Takav je slučaj bio 1949. god. u Spačvi. Šum. predjel Lože bile su intenzivno zaražene no gusjenice su vjetrom bile prenošene iz ovih šuma u druge predjele. Naprotiv u šumi Dubovica i Jasen je, koje uopće nisu bile predviđene za tretiranje, konstatirano je intenzivno brštenje gusjenica, koje je vjetar prenio ovamo, tako da je tim šumama pretio golobrst. Zbog toga smo u odabranim šumama organizirali dobru opažačku službu i postavili dovoljan broj kontrolnih ploča. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 45 <-- 45 --> PDF |
KARTIRAN JE SUMA Odabrane šume ucrtali smo u gosp. karte mjerila 1 : 50.000. Sa takovim kartama snabdjeveni su i piloti, koji su pored toga imali još i sekcije mjerila 1 : 100.000. U karti smo površine podjelili na pojedine prostorije, označili mjesta za signalna platna, kojima su te prostorije obilježene na terenu, mjesta gdje su postavljene kontrolne ploče te mjesta entomološke stanice i osmatračnice. Ovakav način rada mnogo je olakšao pilotima i rukovodiocu akcije kod sporazumjevanja putem radija o količini insekticida koja se treba deponirati na pojedine prostorije, o eventualnim promjenama koje bi se dogodile u prije utvrđenom redosljedu zamagljivanja, i t. d. Prostorije smo obilježili rednim brojem prema tome kako su dolazile na red za zamagljivanje. : JQ ...» I, HOUTUOLHE PlD(-L F" StAHALNA PIATWfl GÄANICS PftssroT&JA RIMSKI BKOJevi CHMAČUJU ttE&OilÜEB Tf&r/R*.HiH PROirc |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Svaka prostorija ograničena je na terenu signalnim platnima ucrtanim u kartu. U karti je još obilježena površina prostorije te količina insekticida koji bi se trebao deponirati. Prema toj količini određen je broj Fxi lijetova iz koeficijenta gdje je »F«-površina prostorije (u ha), »i« je količina insekticida koja se mora deponirati na jedinici površine i »v« je količina insekticida koju stvarno nosi jedan avion. Na samoj karti smo u dotičnu prostoriju odmah unašali poslije svakog lijeta datum zamagljivanja i broj aviona koji su u pojedinim lijetovima sudjelovali. Prostorije smo odabirali tako da bi one sačinjavale po mogućnosti pravokutnik što veće dužine (vidi prilog). Veća dužina je pogodnija jer je pilotima lakše letenje, a okretanje nije često. Ipak u tome se ne smije pretjeravati. Najbolje je ako ta dužina iznosi do dva kilometara. Preko 3 km dužina nije povoljna i piloti se na takovoj površini teže snalaze, odnosno ne mogu polagati prugu jednu do druge, što je veoma važno za uspjeh zamagljivanja. Površine smo raspodjelili u prostorije tako da pilot leti u pravcu sjever-jug, jer je letenje u´ pravcu . . . zapad istok neprilično za vedrog vremena naročito kod izlaska i zalaska sunca. Ipak i tu su dopuštena izvjesna odstupanja. Pravilan raspored prostorija mnogo olakšava rad pilotima, pa je to veoma važan posao koji rukovodilac mora obaviti zajedno sa pilotom, naročito u brdskim predjelima. U našem slučaju raspored prostorija izvršen je bez obzira na granice šum. predjela. Najdulja stranica pravokutnika iznosila je nešto preko 3,5 km. Cjela površina podjeljena je u 7 prostorija s time da se zamagljivanjem počne prvo u šumama u kojima je zaraza bila najjača da bi se štete zbog brštenja do zamagljivanja svele na minimum. UZLETIŠTE Već prilikom izbora šuma za zamagljivanje, predstavnik pilota izabrao je mjesta koja bi došla u obzir za uzletište. U ovome predjelu (iako je teren ravan) nije bilo lako naći pogodan teren zbog vode koja se u proljeće zadržava na tlu. Osim toga uzletište mora biti što bliže šumi, i mora biti pristupačno vozilima radi dovoza insekticida i pogonskog materijala. Takav teren nađen je neposredno kraj sela Čačinaca. Ovaj aerodrom ležao je centralno i mogao je poslužiti za sve šume koje su u tom kraju bile određene za zamgljivanje. Osim obilježavanja nije trebalo nikakovih drugih radova na ravnom terenu koji nije bio podvodan i avioni su se mogli lijepo spuštati i uzlijetati. Uzletište je bilo označeno bijelim zastavicama, na njemu je postavljen šator za smještaj ljudstva i radiostanice. Od meteoroloških instrumenata imali smo anemometar, kojega nam je dala na upotrebu Hidrometerološka služba u Zagrebu. Osoblje i njihov smještaj Letačko osoblje i mehaničari bili su smješteni u Cačincima. Rukovodioc osoblja bio je poručnik pilot Tihomir Babić. Ostalo osoblje: piloti: kapetani Jelak i Kovačić te 3 mehaničara, podoficir meteorolog, 2 vojnika vezista i vojnici za čuvanje avi |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 47 <-- 47 --> PDF |
ona i materijala. U Cačincima u stanici Narodne Milicije nalazila se kancelarija letačkog osoblja. Poručnik T. Babić neobično je savjesno vodio evidenciju o lijetovima aviona, o utrošku insekticida i benzina o meteorološkim izvještajima. Bio je tu i dnevnik rada, u kojega su ubilježene konferencije održane sa štabom, sa stručnim rukovodiocima kao i svi važniji događaji odlučni za akciju. Na zidu su bile izvješene * * %r´ SI. 1. Piloti i mehaničari koji su vršili zamagljivanje šuma u kotaru Našice. Foto: Zivković nalPoliene sekciie sa ucrtanim površinama šuma koje će se tretirati, njihova razdi- Sba na površSgrafikonf izvršenih lijetova i t. d. Odmah po ulasku u ovu prostor i m0^r!tts& savjesnost i ozbiljnost, kojom su rukovod´ioc i ostalo letacko -osoblje pristupili ovoj akciji. SIGNALIZACIJA NA TERENU U ovoj akciji nisu´ nam stajali na raspoloženju signalni baloni, koji se ustalom u velikoj akciji 1949. g. nisu pokazali praktičnim, pa smo se morali poslužiti drugim sredstvima za obilježavanje prostori a_ za zamagljivanje1^ Odbačeni su također dimni signali. Oni zahtijevaju.velikibro| radnika koji trebaju da pale vatre. Osim toga teško je postići istodobno pa- SI. 2. Signalna platna istaknuta su na markantnim stablima Foto: Androić lenje vatre, a i dim ne ide uvijek iznad visokih krošanja, te ga piloti uopće ne vide. Stoga smo ovaj način kao nepouzdan i nepraktičan odbacili, pa smo pristupili označavanju sa signalnim platnima koje smo postavljali na dominantna stabla uglavnom na prelomnim točkama (uglovima) prostorija i na duljim stranicama u razmaku od 500—1000 m. Platna su bila |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 48 <-- 48 --> PDF |
naDeta na drvenom okviru 2 X 1 m i pomoću 6—8 metarske motke istaknute na vrhu najviših stabala. Veoma lijepo su ih vidjeli iznad zelene površine šume, te su piloti bili ovim načinom signalizacije veoma zadovoljni. Osim toga signali su stalno stajali dok se ta površina ne zamagli, pa je otpala potreba da radnici stalno budu na tim mjestima. Tako su izbjegnute teškoće u vezi signalizacijom dimnim znakovima (pravovremeno palenje vatre, nemogućnost sporazumijevanja i t. d.) Istina postavljanje ovakvih signala nije bilo lagano, ali su prednosti pred ostalim metodama obilježavanja velike, a u velikim kompleksima ravničarskih šuma, dobro obilježavanje prostorija je jedan od prvih uvjeta uspješnog zamagljivanja. SLUŽBA VEZE Bez dobro organizovane obavještajne službe izvođenje akcije zamagljivanja šuma je veoma teško. I najbolje sastavljeni plan rada može biti poremećen nepredvidivim uzrocima (promjena mteor. uslova, kvar aparata i t. d.) i tada je potreban hitan dogovor stručnog rukovodioca akcije^ sa pilotima i rukovodiocima u šumi. A u slučaju kada se akcija vrši po određenom planu iskrsne toliko pitanja, veoma važnih za vršenje zamagljivanja, a koja se moraju odmah poslije lijeta ili čak za vrijeme lijeta riješiti dogovorom između pilota i rukovodioca. Dogovor za vriieme lijeta je ograničen no on se ipak može izvršiti tako da avioni češće nadlijeću osmatračnicu (ili drugo ugovoreno mjesto) odakle mu se prema ugovorenim < SI. 3. Male radiostanice su poslužile za vezu između uzletišta i šume. Foto: Androić znacima barjacima ili platnom može saopćiti što se želi. Najvažnije je ipak da rukovodioc akcije ima mogućnost dogovora neposredno poslije izvršenog lijeta, odnosno između dva lijeta kao i prije dolaska aviona nad šumu. U obzir dolaze: primjedbe o zamagljivanju, o vremenu, o broju aviona koji će sudjelovati u slijedećem lijetu, o količini insekticida, o eventualnim popravcima, o signalizaciji, promjeni rasporeda zamaglji i |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 49 <-- 49 --> PDF |
vanja i t. d. Možemo kazati da je uspjeh akcije ovisan u prvom redu o službi veze. Mi stoga ne možemo dovoljno naglasiti od kolike su nam po moći bili mali radio prijemnici i odašiljači koje nam je Armija dala na raspolaganje. Jedna radiostanica bila je na aerodromu, jedna u šumi, gdje je bio centar osmatračke i entomološke službe i gdie se nalazio stručni rukovo dioc. Aerodrom je bio povezan telefonskom linijom sa uredom pilota u Cačincima, tako da se razgovor sa njima mogao vršiti i kada se oni nisu nalazili na uzletištu. Veza rukovodioca sa šumom vršila se putem kurira. Mobilne radiostanice su bile uvijek uz rukovodioca pa je kontinuirana veza bila uvijek osigurana. Pored ovako dobro organizirane veze, rukovodioc je češće imao sa stanke sa pilotima gdje bi onda razmatrali detaljno sve ono što bi zahtje valo razjašnjenje i rješavali sva pitanja koja bi iskrsla tokom zamaglji vanja ili koja je trebala riješiti za pravilno odvijanje rada. Služba osiguranja Avijatičari su imali na raspolaganju motorno vozilo koje je za tu svrhu dao ing. V. Zivković upravitelj iz Đurđenovca, a koje je za cijelo vrijeme zamagljivanja bilo pripravno u najbližem mjestu, koje je bilo dostupno šumi koja se zamagljuje. U šumi i u aerodromu nalazile su se ručne apoteke i materijal za prvu pomoć, da bi u slučaju nezgode taj materijal bio pri ruci. iNe treba žaliti nikakavog truda kad se radi o´ tome da se osiguraju životi naših ljudi. ENTOMOLOŠKA SLUŽBA Entomološka stanica bila je smještena neposredno u šumi koja se je ´zamagljivala. Ona je bila snabdjevena svim potrebnim materijalom za brzu diagnozu oboljenja uslijed patogenih mikroorganizma, počam od mikro skopa pa do potrebnih kemikalija i boja. Gusjenice su se oregledavale prije i poslije zamagljivanja. Pregledavale su se na bakteriiske bolesti, SI. 4. U poljskom entomološkom laborato riju vršio se pregled gusjenica na bakte rijske i virusne bolesti. Foto: Androić mikrosporidije i viruse. Uzimala se i krv gusjenica te se posmatralo djelovanje insekticida na krv, kod zamagljenih gusjenica. U stanicu su se dnevno donosili i ekskrementi gusjenica sa kontrolnih ploča, crtali gra |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 50 <-- 50 --> PDF |
fikoni uspjeha, ocjenjivao intenzitet brštenja u zamagljenim i nezamagljenim površinama. U stanici se pravio raspored rada za zamagljivanje, vršila kontrola djelovanja insekticida, disperzija čestica u šumi i obavliao sav stručni posao, jer je rukovodioc akcije ujedno rukovodio i entomološkom službom. Sakupljeni su insekti koji su padali na tlo poslije zamagljivanja a na temelju toga materijala moći će se vršiti daljnje studije o biocenozi. Entolomološka služba je uspješno obavila svoj posao i mnogo pridonijela kod naknadne revizije površina za zamgljivanje, odbacujući sve one površine gdje intezitet brštenja nije bio kritičan* i sdje nije prijetila šteta od brštenja. Na temelju podataka entomološke službe, mogli smo reducirati površine. Tako se odustalo od zamagljivanja Velikog i Niskog Brešća i Polona, te šuma na području šumarije Đurđevac, čime se površina određena za zamagljivanje smanjila za oko 30%, što predstavlja znatnu novčanu uštedu. PREGLED SUME I PRIPREME PRIJE AKCIJE Upravitelji šumarija sa svojim osobljem pratili su izlazak gusjenica na terenu. U laboratoriji Zavoda za zaštitu šume donijeli smo oko 50 legala sa područja šuma koje su bile predviđene za tretiranje. Već 28 i 29. IV. primijetili smo izlazak gusjenica. Izlaženje se završilo 6. V. 1956. Iz samo jednog od 50 legala nisu se izlegle gusjenice (2%). Iz ostalih legala gusjenice su se gotovo 10C%> izlegle. Nismo primjetili niti jednog parazita. Mortalitet mladih gusjenica nastupio je tek nakon 5 dnevnog gladovanja. Po svemu sudeći gusjenice su bile dobrog zdravstvenog stanja i fiziološki jake. Pošto smo sa terena bili obaviješteni da su gusjenice koncem mjeseca počele izlaziti iz legala, naručili smo avione za 2. V., no oni su zbog lošeg vremena mogli doletjeti tek 8. svibnja. 9. svibnja izvršili smo zajedno sa pilotima pregled šuma. Najveću pažnju obratili smo na šumu Ivovaču, gdje ie intenzitet zaraze bio najjači. Šuma je bila u punom listu, dan veoma lijep i u šumi se moglo čuti padanje izmetina, iako su gusjenice bile u 1. i 2. stadiju. Lišće je bilo perforirano tek početnim grizotinama mladih gusjenica. Većina gusjenica brstila je na hrastovim stablima u gornjim djelovima krošnje. Trebalo je dakle sa akcijom početi što prije, dok su gusjenice mlađe, osjetljivije na insekticid i dok ne pričine brštenjem veće štete. Nalazili smo u šumi i zlatokraja. Njegove gusjenice već su bile odrasle, a po koje stablo van šume obršteno. Hrastov savijač se već bio smotao u lišće radi kukuljenja. Veći broj gusjenica gubara na donjim stranama lišća bio je u 2. stadiju. Iste večeri održana je konferencija u Boljari sa lugarskim osobljem. Svi su unozoreni na najvažnije momente biologue gubara, na štete, na ocjenu intenziteta napadaja, na važnost akcije koja se poduzimlje i na njihove dužnosti u toi akciji. Kako su kontrolne ploče već prije bile po * Pod kritičnim intenzitetom smatramo onaj intenzitet kod kojega su štete od brštenja veće od troškova suzbijanja. Kod toga intenziteta suzbijanje je rentabilno. 320 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 51 <-- 51 --> PDF |
stavljene, to smo komparacijom morali ustanoviti i koliki je intenzitet brštenja u pojedinim šumama. Na temelju toga donijeli smo redoslijed koiim će se površine zamagljivati. 10. V. uspostavljena je radio veza Boljari-Čačinci i telefonski linija aerodrom mjesto Čačinci. AKCIJA ZAMAGLJIVANJA Zamagljivanje je započelo 10. VI. navečer u šumi Ivovači. Akciju su izvodila 3 aviona. Vrijeme nije bilo naročito povoljno i odmah poslije odlaska aviona počela je nadati kiša, koja je padala cijelu noć. Avioni koji su došli ujutro (2) vratili su se zbog nepovoljnog vremena. Loše vrijeme potrajalo je sve do 16. V, pa je svaka akcija bila nemoguća. 16. V. poslije podne vrijeme se poboljšalo te se je moglo nastaviti sa zamagljivanjem. Budući zamagljivanje šume Ivovače nije zadovoljilo radi toga što je neposredno nakon zamagljivanja pala jaka i dugotrajna kiša, morali smo je ponovo zamagliti. Tretirano aviometodom a Slini- predjel -as M r. -* Opaska ć-H c c c c a « Q a. Q -e> Q -3 o 8 3 Zlog ki5e i. lvovača 239 10.V. 224 12.V. 179 13.V. 12 16.V. 358 773 zamagljivanja ponovljeno 2. Rašetina 402 10.V. 12.V. 16.V. 149, 17.V. 5.52 701 3. Kapelački lug Grede 1334 17.V 134 18.V. 536 19.V. 492 20 V. 806 71 V. 324 2292 4. Lipik Eragustinec Grede A 289 18.V. 29 19 V. 514 543 5. Polom 184 2 I.V. 268 268 Ukupno 2448 5577 17. V. i slijedećih dana nastavilo se sa zamagljivanjem, prema redoslijedu vidljivom iz tabele. Napomenuti je samo jednu veoma zanimljivu pojavu, koja se dogodila 18. V. i ponovila 19. V. ujutro. Vrijeme je bilo veoma tiho i nije se moglo primjetiti niti neznatno pomicanje lišća. Avioni su doletjeli u 4 sata. Započeli su sa zamagljivanjem. Međutim insekticid se nije taložio već se znatni dio dizao u zrak te sam bio prisiljen da prekinem zamagljivanje. Tek oko 5 sati kada su avioni ponovo došli taloženje je bilo veoma dobro. Za sada ne možemo protumačiti ovu pojavu ali smatramo da je uzrok u velikoj temperaturnoj razlici zraka i za´grijane magle koja je izlazila iz aviona. Akcija u Donjem Miholjcu završena je 21. V. navečer. 22. V. navečer zamagljeno je 150 ha u šumariji Koska. U toku zamagljivanja počela je padati sitna kiša, ali je zamagljivanje bilo vrlo dobro i šuma je bila obavijena maglom. 321 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 52 <-- 52 --> PDF |
23. V. nastavilo se zamagljivanjem u Zukojevačkoj planini na području šumarije Našice. U šumi su izmetine padale intenzivno, a nekoja stabla dobrim djelom obrštena. 24. V. završeno je zamagljivanje u ovom području, a time i cijela akcija u kotaru Našice. SI. 5. Avion zamagljuje Foto: Androić UTVRĐIVANJE USPJEHA ZAMAGLJIVANJA Već smo spomenuli da smo zbog utvrđivanja uspjeha zamagljivanja kao i radi uvida u intenzitet brštenja postavili na području šumarije Donji Miholjac oko 15 kontrolnih ploča. Ploče su bile postavljene i u ostalim šumama kotara Našice koje su predviđene za avioakciju. Grafikoni u prilogu pokazuju rezultate mjerenja na kontrolnim pločama. Poslije zamagljivanja na svim pločama količina izmeta naglo je pala, pa se uspjeh ne SL 6. Uzimanje podataka sa kontrolnih ploča u tretiranim šumama. Foto: Androić može sumnjati. Napominjemo da su gusjenice za vrijeme zamagljivanja bile u 2. i 3. stadiju a to je upravo stadij kada intervencija ima najbolji uspjeh. Pored kontrolnih ploča, za vrijeme i poslije zamagljivanja pregledavali smo sastojine, pa smo odmah po zamagljivanju mogli konsta |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 53 <-- 53 --> PDF |
323 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 54 <-- 54 --> PDF |
tirati padanje insekata: opnokrilaca, kornjaša, gusjenica leptira i dr. Prolazeći kroz šume koje nisu bile zamagljene mnoštvo komaraca stvarale su velike neprilike i ljudima i životinjama (konjima). U predjelima gdje je izvršeno zamagljivanje vladao je mir i komaraca nije bilo. Na površini lokvica u šumama moglo se primjetiti mnoštvo gubarevih gusjenica i ostalih insekata koji su pali uslijed otrovanja DDt-om. Primjećujemo da kiša koja padne neposredno poslije zamagljivanja i dulje traje ispere insekticid i zamagljivanje ne postiže željeni efekat. To je bio slučaj sa Ivovačom gdje se zamagljivanje moralo ponoviti. Uspjeh zamagljivanja također ovisi i o količini deponiranog insekticida. U ovoj akciji zamagljeno je ukupno 2898 ha sa 5418 kg insekticida ili 1,83 kg. po 1 ha. Upotrebljen je 16,5% DDT domaće produkcije (Tvornica »Chromos« u Zagrebu) Bilo je predviđeno da se deponira 2,5 kg/ha. Tek nakon zamagljivanja ustanovlieno je da je od tako predviđene količine stvarno deponirano tek cea 74%. Ing. Spaić je našao da su mjerači na avionima pokazivali (pogreškom konstruktora) 30% više nego što je iznašala stvarna količina insekticida. U našem slučaju uspjeh je postignut jer su gusjenice bile u mlađim razvojnim stadijima. Međutim primjeri iz Lipovliana i Stunničkog Luga gdje je zamagljivanje vršeno kada su gusjenice bile odrasle (V—VI st.) dokazuju da ova količina ispod 2 kg/ha ne može imati potpuni uspjeh. To dokazuju i precizni pokusi koje je proveo Spaić 1950 god. To naročito vrijedi za slavonske hrastike sa potpunim sklopom, gdje površina lišća samo jednog stabla iznaša do 130 m2. Prema tome nije svejedno kod određivanja količine insekticida da li se radi o livadi ili poljoprivrednoj kulturi, šikari ili visokoj šumi. ZAKLJUČAK Kod izbora šuma za zamagljivanje u NR Hrvatskoj vodilo se računa prvenstvo o principu rentabiliteta akcije. Intervencija protiv najezde gubara avionima u doba njegove kulminacije ima svoje opravdanje u onim sastojinama u kojima bi štete uslijed brštenja (gubitak drvne mase) po vrijednosti bile veće od troškova suzbijanja. To su u prvom redu vrijedne sastojine hrastovih šuma, odnosno mješovite sa stoj ine hrasta brijesta i jasena u Slavoniji. Zamagljivanje šuma na području kotara Našice obavljeno je pravovremeno tj. dok su gusjenice bile u 2. i 3. stadiju, pa je stoga uspjeh bio dobar usprkos nešto manje količine deponiranog insekticida (1,83 kg 16,5% DDT-a po ha). Na tome području ukupno je zamagljeno 5418 ha. Gusjenice nisu bile bolesne niti inficirane patogenim mikroorganizmima, a i parazitiranost entomofagima nije bila primjetna pa bi šume, da nisu bile zamagljene, pretrpjele štete uslijed brštenja. U toku akcije reducirana je površina koja je prvotno bila predviđena za zamagljivanje. Reduciranje je izvršio entomolog na temelju podataka dobivenih sa kontrolnih ploča i pregleda sastojina na intenzitet brštenja. Naknadni pregled sastojina pokazao je da ie suzbijanje uspjelo u svim onim sastojinama u kojima su gusjenice u času zamagliivanja bile u mlađim stadijima. Biocenotska ravnoteža uspostavila se brzo a prisut |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 55 <-- 55 --> PDF |
nost predatora (Calosoma, Carabusi) dokazuje da ovi nisu stradali od insekticida. Naprotiv primjećeno je da je među prvima prilikom zamagljivanja stradao parazit Apanteles sp. U sastojinama u kojima je intervencija bila kasnije (V stadij) uspjeh je bio djelomičan, uslijed veće otpornosti starijih gusjenica. U tim sastojinama količina insekticida po 1 ha morala je biti znatno veća. U takovim šumama nije postignut cilj suzbijanja: spriječavanje golobrsta. DRUŠTVENE VIJESTI NAUČNA EKSKURZIJA ŠVICARSKIH ŠUMARA U NARODNOJ REPUBLICI HRVATSKOJ U mjesecu lipnju 1996. g. posjetili su našu Republiku trideset šumarskih inženjera iz Švicarske. To je naučno putovanje organizirao Savez šumarskih društava FNRJ., time da naši šumarski stručnjaci vrate posjetu. (Naši su kolege bili u Švicarskoj u mjesecu srpnju o. g.). Na cijelom putu kroz FNRJ pratio je Švicare prof. ing. Alikalfi ć predsjednik Saveza ´šumarskih društava FNRJ i Pintarić ing. N. Švicari su doputovali preko N R Slovenije, te su ih naši predstavnici dočekali u Opatiji. Idućeg dana učinjen je izlet na Učku, gdje im je ing. Pleše V. održao predavanje i upoznao sa šumarstvom na području NOK-a Rijeka. Nakon što je iznio brojčane podatke o šumama na tom području, ing. Pleš e je dodao: S obzirom na dva posve različita područja, razvila se problematika šum. gospodarenja u dva pravca i to: u pravcu prebornog gospodarenja u vi- Sim regijama i u smjeru niskog šumskog gospodarenja karakterističnog za primorsko područje krša s otocima sa naročitim zadatkom pošumljavanja znatnih golih kamenjara. U visokim prebornim šumama gospodari se planski. Da bi se racionalno gospodarilo grade se kamionske šum. ceste. Tokom 10 godina izgrađena je mreža^ šum. cesta od 200 km, a rekonstruirano je 150 km postojećih cesta. Na 1 ha šum. površine otpada prosječno 5 m šum. cesta. Niske se šume krša dijele na one submediteranskog karaktera duž obale i sjevernih otoka i na šume mediteranskog značaja na zapadnim stranama juž nih otoka sa zimzelenim listačama. Tu se provodi pretvaranje niskih u srednje šume. Za ljuti krš postoji desetgodišnji plan pošumljavanja. Potrebne sadnice izvadit će se iz rasadnika. Postoje dvije šum. pokusne stanice, jedna u Delnicama, za problematiku prebornih šuma, a druga na Rijeci za pitanja degradiranog krša. Iz Opatije gosti su krenuli autobusom na Rijeku — G. Jelenje — Lividrage — Vršići — Crni lug — Del nice. Na tom području je ing. Pleš e Vinko upoznao Svicare sa našim šumama u Gorskom Kotaru te iznio slijedeće podatke: Jedan je od najvažnijih zadataka šum. gospodarenja u fcot. Rijeka gospodarenje s prebornim šumama, koje se prostiru na 146.524 ha površine, a daju godišnji etat od 459.682 m3. Današnje je stanje šuma, a i načela budućeg načina gospodarenja i reguliranja prihoda u tijesnoj vezi s nekadašnjim posjedovnim odnosima i načinom kako se je tada gospodarilo. U negdašnjim šumama Thurn i Taxisa gospodarilo se na principu šumske rente (Waldreinertragsrente)´ sa velikim nagomilavanjem drvnih masa po hektaru i sa oplodnom sječom sa dugim, pomladnim razdobljem. Intenzivnom sječom bukve težilo se pretvoriti prirodne mješovite sastojine bukve i jele u čiste četinare. U bivšim šumama G y t z i postigla se preborna struktura sastoj ina češćim prebiranjem i ravnomjernom sječom bukve i četinjača. Treći su tip državne preborne šume u kojima se preborna sječa vrši u 20-godišnjim periodama i u kojima se ne forsira sječa bukve. |