DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 31 <-- 31 --> PDF |
II. Svojstva pajasena Pa jasen ili kako ga kod nas još zovu kiselo drvo spada u porodicu Simarubacea, a u rod Ailanthusa i zove se Ailanthus glandulosa Desfont, ili u sinonimu Ailanthus altissima Miller. Prema A n i ć u,2 to je visoko listopadno drvo uzgajano u nasadima, a često i u šumskim kulturama. Ima dugačko lišće (do 1 m) sa 13—41 listića, koji su neugodnog mirisa. Isto tako neugodno mirišu i cvjetovi, koji su zelenkasto žuti. Po izgledu iz daljine stablo je slično kiselom ruju (Rhus typhina). Prema Petračiću 3 lišće izlučuje slatki sok iz izbočine žlijezda pa se i zove žljezdasti pajasen. Radi neugodnog mirisa u Dalmaciji ga zovu smrdelj.4 Domovina pajasena je Kina5 odakle se raširio u Indiju i Japan, a odavde kao ukrasna biljka dalje u Aziju, Evropu i Ameriku. 1751. g. drvo je prvi put preneseno u London, a par godina kasnije već se sadi i u Parizu u alejama ka zamjena za platane, Iz Pariza se dalje širi po čitavoj Evropi pod imenom Vernis de Japon. Po H e g i-u6 drvo izraste do 27 m visine, a u svojoj domovini ima godišnji prirast od 3 metra. U Evropi prema Bärneru ´ naraste godišnje za 1 m visine. Drvo doživi starost 40—50 god. Nijemci ga zovu Götterbaum, Francuzi zovu vernis de Japon, ili vernis de la Chine, Talijani ga zovu Ailanto ili albero di paradisi, ruski se zove »pajasan«, dok ga u Sj. Americi zovu »tree of heaven«. Prema He g i-u drvo je dosta tvrdo i savitljivo, teško kalavo, dade se dobro polirati, a u Kini se upotrebljava kao građevno i alatno drvo. Upotrebljava se također i za proizvodnju papira. Smolasti sok iz kore služi za dobivanje firnisa, pa ga Njemci i zovu »Firnisbaum«. Prema Bärner u drvo ima ova svojstva: srednje tvrdo i lako obradivo, teško se kala, dobro polira i lagano savitljivo. Specifična težina suhog drveta je 0,562—-0,679. Upotrebljava še u stolarstvu i galanteriji, kao gorivo i daje dobar ugljen. Na prerezu drveta bijel je bijeložućkasta dok je srž žutosmeđa sa lijepim sržnim tracima. Prema A n i ć u mladi izbojci su krhki i debeli, a srčika im je velika i smeđa. Kora debla dugo je glatka i bjelokasto išarana. Prema He g i-u sadi se sjemenkama i žiljem, a najčešće se sjemenke prenašaju vjetrom. Kora i list upotrebljavaju se već odavno u ljekarstvu. Po W e h m e r u8 list sadrži 11,9% tanina koji je smjesa elago tanina i galotanina kako su to pronašli Perkin i Wood. U lišću je nađen i kvercetin, a Payen i Persooz 9 našli su da sadrži i encima diastaze. P o Dekke r u1;> simarubaceae su općenito siromašne na taninima, a istraživanjem Perkin a i Wood a sa taninom iz pajasena kože se teško proštave. Vodena otopina pajasenovog lišća u tropima služi kao sredstvo protiv dizenterije (Dekk). Po Klei n u11 lišće i cvijet sadrže flavone djelomično nepoznate konstitucije. Kora drveta po Wehmeru 1 sadrži u izoliranim mastima palmitinsku, stearinsku i oleinsku kiselinu i cerilni alkohol. Po K1 e i n u sadrži fitosterine i neke ugljikovodike nepoznate konstitucije sa vrelištem 68° C. Pored toga kora sadrži i invertni šećer, gorke tvari,13 dok je H o o p e r14 izolirao iz kore »Quassin«. Iz gorkih tvari iz kore izolirao je W a s i c k y15 »ailanthin« (cea 0,005%), koji je glukozid oksikumarina. Isti autor je izolirao i saponine iz kore. O kemizmu drveta i njegovim analitičkim podacima nije nigdje (u pristupačnoj literaturi) ništa pronađeno. » |