DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Dvogodišnje (2/a) sadnice svih eroameričkih topola, koje se kultiviraju
u ovom području (P.e.f. marilandica, serotina i robusta), P. deltoides v.
monilifera i P. angulata bile su vrlo jako zahvaćene ugibanjem kore.
Vrlo male tamne mrlje nađene su već u jesen 1955. u kori na mjestima
oko obrezotina grana (na stabalcima, kojima su tokom svibnja i lipnja
postepeno odrezane donje grane), na pridancima erana, ispod i unaokolo
grebenastih izraslina kore oko pazušaca grana. Naročito karakteričtično
mjesto oboljenja kore kod dvogodišnjih sadnica izazvano po gljivi Dothichiza
p. Sacc. nađeno je uvijek na mjestu prijelaza dvogodišnjeg dijela
sadnice u jednogodišnji vršni izbo jak. To je mjesto na sadnici obilježeno
jednim prstenom nabrane i hrapave kore, dok je ostala kora sadnice
posve glatka. Potkraj veljače su se oboljela mjesta toliko proširila,
da su na pomenutom mjestu zatvorila oko stabala prsten nekrotizirane
kore širok tri do deset cm {P-e.f. marilandica — rasadnik Višnjevac, P.e.f.
serotina i robusta — rasadnik Monjoroš). Istodobno su se povećala i ostala
oboljela mjesta kore, koja su pojedinačno na vršnom izbojku dosezala
i do 80 cm njegove visine. (Vršni su izbojci bili 2 do 3 m visoki).


U matičnjacima su na prutovima i šibama nađeni također jako izraženi
simptomi ugibanja kore. Oboljela mjesta su se moPla naći na pridancima
izbo jaka sve do 150 cm visine (izbo j ci su bili i do 360 cm visoki).
Često su oveće plohe bolesne kore spojene međusobno obuhvatale pridanke
prutova i time posve obustavile protjecanja sokova. Oboljela
mjesta su se nalazila na kori prutova oko pazušaca grana, koje su se većinom
tokom ljeta osušile, i oko pupova. U matičnjacima nije vršeno nikakovo
odrezivanje grančica niti reduciranje broia izbojaka iz panjeva.


2. Ugibanje kore u mladim kulturama topola: Do
g. 1954. vršena su uglavnom pošumljavanja samo sa jednogodišnjim sadnicama.
Sađenje je vršeno pažluvo, zato su sadnice tokom prve godine
kako su posađene, postigle lijep prirast. Na sadnicama posađenim u proljeće
g. 1955. nije primijećeno oboljenje kore. Ali u toku proljeća g. 1956.
opaženo je na tim istim kulturama, da kratko vrijeme iza listanja vene
lišće na prošlogodišnjim vršnim izbojcima. Na stabalcima su nađeni karakteristični
simptomi ugibanja kore, (koji su već opisani kod nabrajanja
oboljenia kore na dvogodišnjim sadnicama u rasadnicima). Sadnicama
posađenim na prevlažna tla, u denresiie sa stagniraj ućim podzemnim i površinskim
vodama ili na presuha tla (njeskovite grede) sušili su se vrhovi,
a često i po koja grančica najbliža vršnom izbojku. Sadnicama na svježim
i prozračnim tlima sa povoljnim režimom vlage (povremene prolazne poplavne
vode) nisu se sušili vrhovi, ali su i na njima u najviše slučajeva
primjećeni manje izraženi simptomi ugibanja kore. Obrašćivanje je rana
kod takvih sadnica intenzivno.
Tokom 1954. godine uzgojene su u rasadnicima i sadnice iz korjenjaka
(Va) nekih kultiviranih topola (P.e.f. marilandica, serotina, robusta,


P. delt. v. monilifera, P. berolinensis, P. candicans i t. d.). Ovim su sadnicama,
koje su tjerale postrane izbojke, odrezivane postepeno grančice
tokom svibnja -i lipnja ili su trgane još kao mali i nježni »zaperci«. Sadnice
V2 posađene u proljeće 1955., na različita staništa, imale su općenito
vrlo malen visinski prirast (oko 15 do 30 cm.) Na pridanku tih sad
nica stvorile su se tokom ljeta rakaste izrasline na mjestima, gdje su od