DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Nastojanja, da se pošume velike površine čistih sječina nastalih učestalim sječama za vrijeme rata kao i redovitim sječama iza Oslobođenja, nisu dala povoljne rezultate. Tehnika uzgajanja sadnica i sadnje bila je jednaka starim naslijeđenim metodama: sadnice su sađene u razmacima 1,5 X 2 do 2 X 2 m. Sadnice nisu njegovane. Izbojci iz žila i panjeva bijelih i crnih topola, vrbe i bijele johe brzo su prerašćivale zakržljale sadnice topola. Velik broj sadnica propadao je već prvih godina iza sadnje, a neuspjeh se pošumljavanja često pripisivao djelovanju elementarnih nepogoda (suši, poplavi, tuči. . .) i oštećivanju od divljači. Na poticaj Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH počele su su se prije pet do šest godina primjenjivati savremene metode na uzgajanju topola. Osnivani su novi i povećani stari rasadnici. Uzgojene sadnice dostigle su odlične dimenzije i kvalitet. Sadnje su se obavljale uzorno, većinom su staništa bila izabrana i prvi rezultati toga rada nisu izostali. Staništa aluvijalnih tala Drave i Dunava vrlo su različite mehaničke građe (pjeskovite ilovače do čiste pjeskuše). Reljef tla se na svakih dvadeset do trideset metara mijenja, što ima vrlo velik utjecaj na zračni i vodni režim staništa. Sklop je tih tala vrlo šarolik: humozni ilovasto-pjeskoviti slojevi uklopljeni su unutar slojeva čistog pijeska. Visoke vode Drave i Dunava, koje svojim redovnim poplavama tokom prvih mjeseci vegetacije kroz duže ili kraće vrijeme pokrivaju gotovo sva staništa ritskih šuma, čine kompleks problema, koji se pojavljuje pri izabiranju povoljnih staništa za uzgajanje topola, još složenijim. Zato su se uskoro pokazali i pojedini neuspjesi u uzgajanju i osnivanju novih kultura topola. U depresijama, gdje su stagnirale duže vrijeme površinske ili visoke podzemne vode, sušile su se posađene sadnice. Sušenje sadnica je bilo općenito u slučaju, kada su poplavne vode duže vrijeme preplavile čitave sadnice. To se nastojalo izbjeći sadnjom visokih dvogodišnjih sadnica, ali nije zabilježen uspjeh. Osnivanjem Šumsko-pokusne stanice u Osijeku´ g. 1955. počeo je period istraživanja na tom području. U proljeće 1955. primijećeno je nekoliko slučajeva ugibanja sadnica, iako su bile uzorno posađene i odlične kvalitete {Bajar, Topolik — šumarija Osijek). Za vrijeme listanja, na sadnicama topola, koje su pokazivale vidljive znakove oboljenja, opaženo je ugibanje kore. U toku lipnja iste godine primijećeno je otpadanje vršnih izbo jaka stabala u mladim kulturama. Tragovi ranijeg prebolijevanja oboljenja i gubljenja vrhova nađeni su u skoro svim kulturama i sastojinama. Naročito klimatske prilike, koje su vladale nekoliko posljednjih godina, visoke podzemne vode i poplave tokom prvih mjeseci vegetacije uvjetovale su i izazvale epifitotičan razmjer zaraze. U proljeće g. 1956. ustanovljeno je ugibanje kore u vrlo velikim razmjerima u rasadnicima, matičnjacima, kulturama i sastojinama. Tako je samo u rasadnicima u ovom području spaljeno oko 100.000 jače zaraženih sadnica. Institut za šumarska i lovna istraživanja NR Hrvatske ispitao je poslane uzorke oboljelih sadnica i pregledom nekih rasadnika kultura i plantaža utvrdio razmjer proširene zaraze ugibanja kore na topolama izazvane od gljive Dothichiza populea Sacc. (Obavijesti br. 3, Naglo proširenje bolesti ugibanja kore u rasadnicima i kulturama topola (Dothichiza populea Sacc), napisao ing. Böhm Aleksandar.) |