DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 12 <-- 12 --> PDF |
4. Gehrhardt : Ertragstafeln für reine u. gleichartige Hochwaldbestände, Berlin 1930. 5. Hile y W. E.: Woodland Management, London 1954. 6. Levakovi ć A.: Nešto o prirastu hrasta, jasena i brijesta u našoj Posavini, Šumarski list, 1013. 7. Milojkovi ć D.: Istraživanja oblika i zapremine belog jasena (Fraxinus excelsior) u ravnom Sremu, Glasnik br. 6, Beograd 1953. 8. Plavši ć M.: Tabele drvnih masa za poljski jasen {Fraxinus angustifolia Vahl), Šumarski list 1954. 9. Plavši ć M.: Prilog istraživanjima u čistim i mješovitim sastojinama poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl) Glasnik za šumske pokuse, knjiga 13 (u štampi). 10. Proda n M.: Messung der Waldbesände, Frankfurt / M 1961. 11. Wiedeman n E.: Ertragskundliche und waldbauliche Grundlagen der Forstwirtschaft, I, II, III. dio Frankfurt 1 M 1)950., 1952. 12. Wimmenauer : Wachstum und Ertrag der Esche, Allg. Forst u. Jagd- Ztg. 1919. Zusammenfassung In dieser Abhandlung sind die Untersuchungsergebnisse über das Dickenwachstum, Rindenstärke und — Zuwachs der schmalblättrigen Esche in 1,3 m über dem Boden auf der I. und II. Standortsklasse (Tabellen 1,2 und 3) ausgelegt. Die Untersuchungen wurden in der Wirtschaftseinheit »Posavske šume« des Lehrforstamtes Lipovljani der Universität Zagreb ausgeführt. Zwecks dieser Untersuchungen wurden 45 Versuchsbestände auf der I. und 24 Versuchsbestände auf II. Standortsklasse verschiedenen Alters herangezogen. Der Untersuchung über das Stärkenwachstum wurden die Kreisflächenmittelstämme sowohl des Bestandes wie auch jene der oberen Etage (des Hauptbestandes) zugrunde gelegt. Der Stärkenzuwachs wie auch die Rindenstärke wurden auf Kreisflächenmittelstämmen des Hauptbestendes festgestellt. Die Untersuchungsergebnisse haben erwiesen, dass dabei das Stärkenwachstum und auch der Stärkenzuwachs verhältnismässig gering waren weshalb die Qualität des Eschenholzes schlecht ist. Die technischen Eigenschaften des Holzes der schmalblättrigen Esche sind erst dann gut, wenn es eine Jahringbreite von 3 mm bzh. einen Stärkenzuwachs von 6 mm aufweist. Der Grund des geringen Stärkenzuwachses liegt in der sehr massigen Hochdurchforstung, infolge welcher die Eschenstämme nur eine schwache Krone entwickeln konnten. Um einem grösseren Stärken — und Quaiitätszuwachs der Eschenstämme zu erreichen, dringt sich die Notwendigkeit auf bereits im frühen Jugendalter eine stärkere Läuterung und später eine starke Hochdurchforstung vorzunehmen. Der Durchforstungsumlauf in jungen Beständen sollte mit 5 und in alten mit 10 Jahren vorgesehen werden. Die schmalblättrige Esche könnte fast zu den raschwüchsigen Holtzarten zählen wenn bie ihrer Eiziehung sehr starke Hochdurchforstungen angewandt werden. POJAVA UGIBANJA KORE NA TOPOLAMA (Prethodni izvještaj) Ing. Ivan Herpka Institut za šumarska i lovna istraživanja NRH Šumsko-pokusna stanica Osijek S S astojine euroameričkih topola zapremaju velik dio ritskih šuma u donjodravskom području Slavonije i Baranjskom podravlju i podunavlju. Tu se euroameričke topole kultiviraju već oko stotinu godina. Stare topolove sastojine osnivane su gustom sadnjom jednogodišnjih sadnica ili samo zabadanjem topolovih šiba. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Nastojanja, da se pošume velike površine čistih sječina nastalih učestalim sječama za vrijeme rata kao i redovitim sječama iza Oslobođenja, nisu dala povoljne rezultate. Tehnika uzgajanja sadnica i sadnje bila je jednaka starim naslijeđenim metodama: sadnice su sađene u razmacima 1,5 X 2 do 2 X 2 m. Sadnice nisu njegovane. Izbojci iz žila i panjeva bijelih i crnih topola, vrbe i bijele johe brzo su prerašćivale zakržljale sadnice topola. Velik broj sadnica propadao je već prvih godina iza sadnje, a neuspjeh se pošumljavanja često pripisivao djelovanju elementarnih nepogoda (suši, poplavi, tuči. . .) i oštećivanju od divljači. Na poticaj Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH počele su su se prije pet do šest godina primjenjivati savremene metode na uzgajanju topola. Osnivani su novi i povećani stari rasadnici. Uzgojene sadnice dostigle su odlične dimenzije i kvalitet. Sadnje su se obavljale uzorno, većinom su staništa bila izabrana i prvi rezultati toga rada nisu izostali. Staništa aluvijalnih tala Drave i Dunava vrlo su različite mehaničke građe (pjeskovite ilovače do čiste pjeskuše). Reljef tla se na svakih dvadeset do trideset metara mijenja, što ima vrlo velik utjecaj na zračni i vodni režim staništa. Sklop je tih tala vrlo šarolik: humozni ilovasto-pjeskoviti slojevi uklopljeni su unutar slojeva čistog pijeska. Visoke vode Drave i Dunava, koje svojim redovnim poplavama tokom prvih mjeseci vegetacije kroz duže ili kraće vrijeme pokrivaju gotovo sva staništa ritskih šuma, čine kompleks problema, koji se pojavljuje pri izabiranju povoljnih staništa za uzgajanje topola, još složenijim. Zato su se uskoro pokazali i pojedini neuspjesi u uzgajanju i osnivanju novih kultura topola. U depresijama, gdje su stagnirale duže vrijeme površinske ili visoke podzemne vode, sušile su se posađene sadnice. Sušenje sadnica je bilo općenito u slučaju, kada su poplavne vode duže vrijeme preplavile čitave sadnice. To se nastojalo izbjeći sadnjom visokih dvogodišnjih sadnica, ali nije zabilježen uspjeh. Osnivanjem Šumsko-pokusne stanice u Osijeku´ g. 1955. počeo je period istraživanja na tom području. U proljeće 1955. primijećeno je nekoliko slučajeva ugibanja sadnica, iako su bile uzorno posađene i odlične kvalitete {Bajar, Topolik — šumarija Osijek). Za vrijeme listanja, na sadnicama topola, koje su pokazivale vidljive znakove oboljenja, opaženo je ugibanje kore. U toku lipnja iste godine primijećeno je otpadanje vršnih izbo jaka stabala u mladim kulturama. Tragovi ranijeg prebolijevanja oboljenja i gubljenja vrhova nađeni su u skoro svim kulturama i sastojinama. Naročito klimatske prilike, koje su vladale nekoliko posljednjih godina, visoke podzemne vode i poplave tokom prvih mjeseci vegetacije uvjetovale su i izazvale epifitotičan razmjer zaraze. U proljeće g. 1956. ustanovljeno je ugibanje kore u vrlo velikim razmjerima u rasadnicima, matičnjacima, kulturama i sastojinama. Tako je samo u rasadnicima u ovom području spaljeno oko 100.000 jače zaraženih sadnica. Institut za šumarska i lovna istraživanja NR Hrvatske ispitao je poslane uzorke oboljelih sadnica i pregledom nekih rasadnika kultura i plantaža utvrdio razmjer proširene zaraze ugibanja kore na topolama izazvane od gljive Dothichiza populea Sacc. (Obavijesti br. 3, Naglo proširenje bolesti ugibanja kore u rasadnicima i kulturama topola (Dothichiza populea Sacc), napisao ing. Böhm Aleksandar.) |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Općenita opažanja Iako su simptomi oboljenja kore poznati, navest ću bitne karakteristike, koje prate redovito tu pojavu. Oboljela mjesta kore razlikuju se od zdravog dijela po tom što su tamnija. Površina je oboljele kore produženoeliptičnog oblika i malo uleknuta. Ona se ne odlepljuje, nego se čvrsto drži drva. Unutrašnjost kore je tamnosmeđa do smeđecrna. Veličina oboljele kore je u početku tako mala, da se jedva može opaziti, a najlakše ćemo je otkriti postepenim guljenjem nožem. Takove znakove oboljenja primijetit ćemo katkada već krajem jeseni, češće tokom zime, a najlakše ćemo ih uočiti, tokom ožujka i travnja. Dakle, za vrijeme mirovanja vegetacije oboljenja se pod povoljnim uvjetima (prema Ferranisu4 kod topline + 18° C) šire, odnosno, površine zaražene kore se povećavaju. Pred samo listanje one dostižu svoju najveću površinu, koja katkada zaprema i preko 50 cm2. Koncem travnja i početkom svibnja oboljela kora postaje postepeno žutosmeđa, na njoj se javljaju brojne izrasline u obliku čvorića promjera 2 do 3 mm. To su piknidi Dothichize. Iz nepravilnih raspuklina na vrhu tih piknida izlaze tanke (oko 0,7 mm) kratke (1 do 5 mm) niti si vozu to prljave boje. Te su »niti«, koje za kratko vrijeme posive i pocrne, nakupine spora D.P. Sacc. uklopljene u ljepljivu sluz. Proljetne kiše ispiru te nakupine spora i one se s vodom cijede niz koru. Koncem lipnja vide se na oboljelim mjestima kore crna rupičava udubljenja (1 do 3 mm promjera) koja su nastala nakon ispražnjavanja i raspadanja piknida i jednog dijela epidermisa. Često se ispod epidermisa oboljelog dijela kore sa početkom kolanja sokova kod bujnih sadnica i stabala u prekinutim sudovima nakuplja tečnost, koja se ciiedi iz prvih raspuklina kore. Zdravi dio sadnice ili stabla, na Pranici oboljelog mjesta kod vitalnih sadnica posađenih na vrijeme na svježa i bogata staništa, intenzivnim stvaranjem novog staničja drveta i kore nastoji prerasti oboljelo mjesto. Uslijed toga nastaju izrasline slične raku. Katkada je obrašćivanje- tako snažno, da je tok fruktificiranja posve poremećen, a naprijed opisano stvaranje plodonosnih tijela nije uopće primijećeno. Sa širenjem vidljivih znakova oboljenja kore istodobno se pojavljuju karakteristične promjene i u drvu. Svjetlosmeđe narančasta, kasnije smeđesivo obojena zona širi se ispod oboljele kore kroz drvo sve do srži. 1. Ugibanje kore topola u rasadnicima i matičnjacima : Za vrijeme vegetacije g. 1955. od proljeća do kraja jeseni nisu u rasadnicima i matičnjacima na ovim izbojcima primijećeni nikakvi vidljivi tragovi oboljenja kore. Ugibanje kore epifitotičnih razmjera nađeno je potkraj siječnja g. 1956., a osobito početkom veljače. Po broju i veličini oboljelih mjesta najmanje je bilo izraženo oboljenje na jednogodišnjim sadnicama iz reznica (Vi). Na pridanku jednogodišnjih sadnica do 60 cm od zemlje, oko pupova i oko ožiljaka nastalih obrascivanjem rana od rezanja grana ili skidanja kao još malih i nježnih zaperaka, opažene su male površine 0,5 do 1 cm2 mrlje potamnjele i neznatno ulekle kore. Na donjem dijelu izbo jaka iz korjenjaka (sadnice Va) nađene su mnogo veće i brojnije površine oboljele kore, koje su katkada bile tako velike, da su se međusobno dodirivale i spajale u oveće plohe, koje su kod nekih sadnica u izvjesnoj visini u vidu pojasa obuhvatale stabalce. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Dvogodišnje (2/a) sadnice svih eroameričkih topola, koje se kultiviraju u ovom području (P.e.f. marilandica, serotina i robusta), P. deltoides v. monilifera i P. angulata bile su vrlo jako zahvaćene ugibanjem kore. Vrlo male tamne mrlje nađene su već u jesen 1955. u kori na mjestima oko obrezotina grana (na stabalcima, kojima su tokom svibnja i lipnja postepeno odrezane donje grane), na pridancima erana, ispod i unaokolo grebenastih izraslina kore oko pazušaca grana. Naročito karakteričtično mjesto oboljenja kore kod dvogodišnjih sadnica izazvano po gljivi Dothichiza p. Sacc. nađeno je uvijek na mjestu prijelaza dvogodišnjeg dijela sadnice u jednogodišnji vršni izbo jak. To je mjesto na sadnici obilježeno jednim prstenom nabrane i hrapave kore, dok je ostala kora sadnice posve glatka. Potkraj veljače su se oboljela mjesta toliko proširila, da su na pomenutom mjestu zatvorila oko stabala prsten nekrotizirane kore širok tri do deset cm {P-e.f. marilandica — rasadnik Višnjevac, P.e.f. serotina i robusta — rasadnik Monjoroš). Istodobno su se povećala i ostala oboljela mjesta kore, koja su pojedinačno na vršnom izbojku dosezala i do 80 cm njegove visine. (Vršni su izbojci bili 2 do 3 m visoki). U matičnjacima su na prutovima i šibama nađeni također jako izraženi simptomi ugibanja kore. Oboljela mjesta su se moPla naći na pridancima izbo jaka sve do 150 cm visine (izbo j ci su bili i do 360 cm visoki). Često su oveće plohe bolesne kore spojene međusobno obuhvatale pridanke prutova i time posve obustavile protjecanja sokova. Oboljela mjesta su se nalazila na kori prutova oko pazušaca grana, koje su se većinom tokom ljeta osušile, i oko pupova. U matičnjacima nije vršeno nikakovo odrezivanje grančica niti reduciranje broia izbojaka iz panjeva. 2. Ugibanje kore u mladim kulturama topola: Do g. 1954. vršena su uglavnom pošumljavanja samo sa jednogodišnjim sadnicama. Sađenje je vršeno pažluvo, zato su sadnice tokom prve godine kako su posađene, postigle lijep prirast. Na sadnicama posađenim u proljeće g. 1955. nije primijećeno oboljenje kore. Ali u toku proljeća g. 1956. opaženo je na tim istim kulturama, da kratko vrijeme iza listanja vene lišće na prošlogodišnjim vršnim izbojcima. Na stabalcima su nađeni karakteristični simptomi ugibanja kore, (koji su već opisani kod nabrajanja oboljenia kore na dvogodišnjim sadnicama u rasadnicima). Sadnicama posađenim na prevlažna tla, u denresiie sa stagniraj ućim podzemnim i površinskim vodama ili na presuha tla (njeskovite grede) sušili su se vrhovi, a često i po koja grančica najbliža vršnom izbojku. Sadnicama na svježim i prozračnim tlima sa povoljnim režimom vlage (povremene prolazne poplavne vode) nisu se sušili vrhovi, ali su i na njima u najviše slučajeva primjećeni manje izraženi simptomi ugibanja kore. Obrašćivanje je rana kod takvih sadnica intenzivno. Tokom 1954. godine uzgojene su u rasadnicima i sadnice iz korjenjaka (Va) nekih kultiviranih topola (P.e.f. marilandica, serotina, robusta, P. delt. v. monilifera, P. berolinensis, P. candicans i t. d.). Ovim su sadnicama, koje su tjerale postrane izbojke, odrezivane postepeno grančice tokom svibnja -i lipnja ili su trgane još kao mali i nježni »zaperci«. Sadnice V2 posađene u proljeće 1955., na različita staništa, imale su općenito vrlo malen visinski prirast (oko 15 do 30 cm.) Na pridanku tih sad nica stvorile su se tokom ljeta rakaste izrasline na mjestima, gdje su od |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 16 <-- 16 --> PDF |
b) Odresci dugi oko 4 cm sadnice 1l->, P. e. j . marilandica. Do obrašćivanja oboljenja skoro ne dolazi. Čitav presjek je promijenio boju (smeđe-siv). Oboljela sadnica je rasla pod nepovoljnim prilikama — stagnirajuća voda oko 20 dana. Slaba krošnja je žutog lišća, koje se postepeno suši. c) Odresci oboljele sadnice lk, P. e. j . marilandica, koja je rasla pod naročito povoljnim prilikama. Vidljivo je intenzivno obrašćivanje oboljelih mjesta. Tamne zone u presjeku označuju do koje se mjere oboljenje proširilo do početka vegetacije — prije obrašćivanja. d) Odresci 2/s sadnice (P- e. j . marilandica). Već drugu godinu zdravi dijelovi sadnice snažno obrašćuje oboljenje. Foto Ing. Ivo Herpka |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 17 <-- 17 --> PDF |
rezi vane grančice li su otrgani zaperci. To ujedno dokazuje, da su sadnice bile zaražene već prije sađenja t. j . u rasadniku. Početkom proljeća god. 1956. opazilo se, da se na tim istim sadnicama oko prošlogodišnjih obraslina, koje su davale izgled zacijeljenih rana, pojavio novi oko jedan cm širok pojas oboljele kore. Početkom vegetacije zdravo staničje je nabujalo unaokolo novo proširenog oboljenja, i tako je počelo novo obrašćivanje i stvaranje još veće rakaste tvorevine. Katkada je proširena zaražena kora prstenasto obuhvatila pridanak stabla i time izazvala sušenje dijela sadnica iznad toga mjesta. Sadnice V2, koje su sađene u jesen 1955. ili proljeće g. 1956. sa slabije izraženim simptomima oboljenja kore, većim dijelom su se tokom svibnja i lipnja osušile, broj osušenih sadnica se si. 2. Stablo P. e. f. marilanđica staro 5 godina. Vršni se izbojak osušio radi ugibanja kore u pridanku, gdje se vidi karakteristični zadebljanje. Jedna od postranih grana će preuzeti funkciju vršnog izbojka. Topolik, 6. III. 1956. Foto Ing. Ivo Herpka stalno povećava. Tokom maja vidjeli su se piknidi D. p. Sacc, a na ugibaj ućim prutovima su se pojavile i brojne ströme Cytosporae chrysospermae Fr. Sve dvogodišnje sadnice P. e. f. marilandica, koje su bile posađene u jesen g. 1954. nađene su´ slijedećeg proljeća osušene .(Bajar u šumariji Osijek). Sve su sadnice 2/2, uzgojene u rasadniku g. 1954. a posađene u proljeće g. 1955., prolistale, ali su i na njima nađeni simptomi ugibanja kore. Najjače izražena zona oboljele kore bila je na prelazu dvogodišnjeg dijela sadnice u jednogodišnji vršni izbojak. Sadnicama, kojima je zaraza na tom mjestu prstenasto obuhvatila izbojak, izlistalo lišće na dijelu sadnice iznad toga mjesta počelo je venuti. Već za vrijeme listanja zdravi dio sadnice iznad ruba opisanog oboljenja je jakim stvaranjem novog staničja drva i kore nastojao prerasti zarazu, dok se istodobno oboljeli dio postepeno sasušivao, a drvo je ispod prstena zaražene kore poprimalo sivo |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 18 <-- 18 --> PDF |
crnu boju u cijelom presjeku. Uslijed odebljanja (gornjeg) zdravog dijela sadnice i sasušenja oboljelog, kora je unaokolo izbojka popucala i time se dovršilo oblikovanje karakteristične tvorevine za ugibanje kore izazvane od gljive D. p. Sacc. U toku propadanja vršnog izbojka primjećene su još i slijedeće pojave: iz^ pridanaka takvih stabalaca tjerali su jaki izbojci, a lenticele su na gornjem kraju dvogodišnjeg dijela sadnice nabubrile u cvoriće. Dvogodišnje sadnice, kojima su u rasadniku tokom aruge godine uzgajanja u svibnju i lipnju postepeno odrezane grane na dvogodišnjem dijelu sadnice, nakon presadnje na odabrana staništa, zahvaćena oboljenjem, propadale su čitave. Sadnice, kojima nisu odrezivane grane, nisu cijele propadale; uslijed oboljenja su izgubile vršni izbo jak, a donji (dvogodišnji) dio sadnice je i dalje vegetirao. Na donjim dijelovima grana (do 30 cm od stabalca) i oko pazušaca grana stvarale su se jake obrasline. Ako še prsten oboljele kore na prelazu dvogodišnjeg dijela sadnice u jednogodišnji vršni izbo jak nije posve zatvorio (opaženo kod manjeg broja stabala), tako da se između donjeg dijela sadnice i vrsnog izbojka desila izvjesna veza zdrave kore, sadnice nisu uvijek propadale. U tom je slučaju zdravo staničje sadnice oko oboljele zone i preostalom vezom zdrave kore i drva brzo obrašćivalo zarađeno mjesto i stvorilo obraslinu si. 3. Stablo P. e. f. marilandica staro 3 g. Vrh se odlomio radi ugibanja kore na mjestu prijelaza 1 ´;\fc i: dvogodišnjeg dijela stabla u jednogodišnji vršni izbojak. 5. VII. 1956. Plandište kod Petrije vaca A\ i. V ´:, Foto Ing. Ivo Herpka HHB |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 19 <-- 19 --> PDF |
u obliku kvrgastog zadebljanja. Ako se vrh nije odlomio prije nego li je obraslina postigla potrebne dimenzije i mehaničku čvrstoću, sadnica nije izgubila vršni izbo jak i lišće na njemu nije uvenulo. Sadnice 2/-2, koje su bile posađene u jesen 1955. ili u proljeće g. 1956., bile su u tolikoj mjeri oboljele, da velik broj sadnica nije uopće listao. Ostale su se osušile nakon prvih znakova listanja. Početkom svibnja nađene su na tim sadnicama mnogobrojna zaražena mjesta kore sa već otvorenim fruktifikacijama D. p. Sacc. 3. Ugibanje kore na starijim kulturama topola: Početkom lipnja g. 1955. primijećeno je otpadanje vrhova u kulturama P. e. f. marilandica starim 4 do 7 godina (Topolik — šumarija Osijek). SI. 4. Stabla P. e. /. robusta stara 3 g. Sušenje vršnih izbojaka i postranih grana uslijed jake zaraze od Dothichize. 16. VI. i956. Plantaža Tvornice »Drava« Osijek — Nemetin. Foto Ing. Ivo Herpka ´ Kasnijim istraživanjima nađeni su tragovi otpadanja vrhova i na ostalim kulturama euroameričkih topola u ovom području. Tragovi oboljenja nađeni su već u jesen g. 1955. (P. e. f. marilandica — Topolik, P. e. f. robusta — Hagl, kod Osijeka): na prijelazu dvogodišnjeg dijela stabla u jednogdišnji vršni izbojak nađene su u kori manje smeđe mrlje 0,3 do lem2 promjera. U proljeće se kod stabala P. e. f. marilandica na spomenutom mjestu površina oboljele kore toliko povećala, da je oko 5 do 10 cm širok pojas oboljele kore već zatvarao prsten oko stabla. Početkom ove godine ugibanje kore je naročito jako zahvatilo vršne izbojke i jedan dio grana stabala (P. e. f. robusta) u plantažama Tvornice žigica »Drava«: vršni izbojci i neke grane izvjesnog broja stabala nisu uopće listali, dok su preostala stabla normalno listala, ali je nakon nekoliko dana iza listanja najednom na spomenutim izbojcima i granama uVenulo lišće, a spomenuti |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 20 <-- 20 --> PDF |
dijelovi stabala su se počeli sušiti. Zaraza je nađena na kori donjih dijelova grana, na kori stabala oko pazušaca grana, a naj karakterističnoj e mjesto obolienja je bilo na prijelazu dvogodišnjeg stabla u jednogodišnji vršni izbojak. Kod stabala P. e. f. marilandica (Topolnik, Nemetin, Plandište. ..) nije se dosta dugo, sve do kraja mjeseca lipnja, primijetilo sušenje vrhova, iako su već u travnju bili brojni izbojci obuhvaćeni prstenom zaražene kore. Sušenje i odlomljivanje vrhova nastupilo je ove godine u jakoj mjeri početkom srpnja. U nekim kulturama, koje su i ranije bolovale od ugibanja kore, izgubilo je vrhove oko 90% stabala. Jedna nova, kod nas još do sada neprimijećena pojava nađena je u jednoj kul- Bit tf Jliii^Ä´ ´fei« i- * im-n JE SI. 5. Prelamanje stabla P. e. f. marilandica stara. 7 g. Otali padanje većeg dijela krošnje — od pridanka preti m prošlogodišnjeg ljetorasta, gdje se iz priviedno obra/ Si** slog oboljelog mjesta zaraza ponovo proširila — koje. je zahvatilo oko 8"/o stabala. A´ iii Topolik, 30. VII. 1956. Foto Ing. Ivo Herpka turi P.e.f. marilandica staroj 7. g.: stabla visoka oko 12 m prelomila su se na visini od oko 7 m od zemlje. Gornji dio stabla, koji nosi pretežni dio krošnje, odlomio se na nodnožju ljetorasta. Prelom je nastao na ranijem djelomično obraslom mjestu kore zahvaćene zarazom, koja se ove godine ponovo proširila. Sušenjem kore i drva stablo je na tom mjestu izgubilo mehaničku čvrstoću´ potrebnu za nošenje krošnje i odoljevanje snazi vjetra. Vidljivo je jako obrašćivanje starog oboljenja (na mjestu loma): osušen centralni dio drveta omeđen prvim godom djelomično je obrasao prošle godine, ali ove godine nije zdravi dio stabla stigao obrasti prošireno |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 21 <-- 21 --> PDF |
oboljenje u tolikoj mjeri, koja bi osigurala potrebnu mehaničku čvrstoću i potreban presjek provodnog tkiva za snabdjevanje krošnje. Takova, prepolovljena stabla su za daljnji uzgoj izgubljena. 4. Ugibanje kore topola u starim sastojinamanasadima : Tokom g. 1955. opaženo je sušenje manjeg broja grana ponekih stabala jablana. Sušenje čitavih stabala bio je rijedak slučaj. U proljeće ove godine sušenje pretežnog dijela krošanja, a i cijelih stabala, si. 6. Sušenje grana na jablanima radi jakog proširenja zaraze od Dothichize. Vrbovka kod Kapinaca, 13. VI. 1956. Foto Ing. Ivo Herpka pojavilo se u većoj mjeri. U području šuma ugibanje kore je najviše zahvatilo crne domaće topole. Ovog je proljeća veći dio krošanja crnih topola imao mnogo neprolistalih grana, koje su se sušile. Manji broj suhih grana primijećen je kod bijelih topola. Neizlistale grančice su imale na kori sve znakove oboljenja: tako su´ na grančicama crnih domaćih topola i jablana, koje nisu izlistale, na prijelazu dvogod. dijela izbojaka u jedno |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 22 <-- 22 --> PDF |
godišnji, nađene mrlje oboljele kore sa brojnim piknidima Dothichize. Oko rakastih obraslina, koje su se nalazile u velikom broju na starim granama, vidjela se proširena zona zaražene kore, koja je obično obuhvatala grane (Erdutska Ada, Bajar, Nemetin, Topolik, Plandište, Vaška, Vrbovka, drvoredi jablana na cijelom području i t. d.). SI. 7. Sušenje grana crnih topola u sastojinama kao posljedica jake zaraze od* ugibanja kore. Plandište, 6. VI. 1956. Foto Ing. Ivo Herpka Posebna opažanja Iako su pojave ugibanja kore na sadnicama i na posve mladim kulturama opažene i promatrane već početkom g. 1955., epifitotičan razmjer ovogodišnjeg oboljenja pružio je naročitu priliku za daljnja promatranja. Opažanja su bila usmjerena u utvrđivanju nekih zakonitosti u pojavi tog oboljenja. Opažanja su detaljno izvršena u rasadniku Višnjevac kod Osijeka. Podaci su sabrani 30. III. 1956. g. Nakon pregleda sadnica pojedinih topola ustavnovljena je karakteristika s obzirom na jačinu, položaj, broj i veličinu oboljenja. Mjerenja su po pravilu vršena na stotinu primjeraka. Podaci su unošeni nakon sređivanja u tabelu. Tako su sabrani podaci za 292 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 23 <-- 23 --> PDF |
sve topole navedene u tabeli 1. osim za P. e. f. serotinu i robustu, koje su pregledane u rasadniku Monjoroš — S. U. Zmajevac. Tu je procenat oboljelih sadnica izračunat brojenjem, dok su ostali podaci ocijenjeni (11. IV. 1956.). Oba su rasadnika na aluviju (Višnjevac na aluviju Drave, a rasadnik Monjoroš na aluviju Dunava), ilovasto-pjeskovite mehaničke građe, slabo alkalične reakcije, nisko snabdjevena fosforom i kalijem u fiziološko aktivnom obliku´, a vrlo visoko snabdjevena sa kalcijem (po Morganu). Rasadnik Monjoroš sadrži CaCOs do 30 cm dubine 8,5%, a rasadnik Višnjevac 11,25´% (volumetrijski po Scheigleru). Tip tla: aluvijalno-močvarno- karbonatna ritska pjeskulja. Prema podacima, koje sadrži tabela 1. može se razabrati, da je najmanje vidljivih znakova oboljenja kore "nađeno na jednogodišnim izbojcima (Vi). Jače su zahvaćene euroameričke topole (25%) i crna američka topola (P. deltoides v. monilifera). P. e. f. serotina se pokazala manje otporna od P. e. f. robuste. Neznatni tragovi oboljenja su nađeni na sadnicama P. berolinensis (5%), nešto više na sadnicama P. trichocarpa (18%). Bez tragova zaraza nađena je balzemasta topola P. candicans. Broj oboljelih izbo jaka iz korjenjaka (Vz) dva do četiri puta je veći od broja oboljelih sadnica Vi. Euroameričke topole su bile posve oboljele, dok su se sadnice Va balzamastih topola pokazale otpornije. Kod sadnica P. candicans nađeni su neznatni tragovi oboljenja, tek na T% sadnica, kod P. berolinensis na 15% sadnica, a na P. trichocarpa- na 45% izbojaka. Dvogodišnje sadnice euroameričkih topola i crne amer. topole su posve oboljele. U rasadniku Višnjevac je bilo svega 16% oboljelih sadnica 2/-2 P. candicans. Oboljenja su´ se nalazila samo oko obrezotina grančica, dok na prijelazu dvogodišnjeg dijela sadnice u jednogodišnji vršni izbojak nije bilo tragova oboljenja. Na dvogod. sadnicama blazamastih topola (P. berolinensis, trichosarpa, candicans) u rasadniku Tvornice žigica »Drava« u Nemetinu, nađena su i na opisanom mjestu (u podnožju vršnog izbojka) oboljenja kore, koja su bila manja od onih kod euroamer. topola. Tokom ljeta je primijećeno sušenje vrhova kod nekoliko stabalaca. Analogno oboljenjima na izbojcima iz korjenjaka (Va) nađene su nešto jače zaraze na izbojcima iz matičnjaka. Izbojci euroameričkih topola su 100% oboljeli, dok je kod izbojaka P. candicans nađeno samo 2% neznatno oboljelih izbojaka, P. berolinensis 20% i t. d. Oboljenja kod P. candicans se nalaze po pravilu na kori izbojaka oko pazušaca grančica, koje rastu u malom broju samo na nekim prutovima, dok se kod P. berorolinensis zaražena kora uvijek nalazi oko pupova, jer jednogodišnji izbojci te topole ne tjeraju postrane izbojke. Promotrimo li broj i veličinu zaraženih mjesta (tabela VC) opazit ćemo da je velika razlika u jačini zaraze između jednogodišnjih sadnica i Va kod iste topole, dok razlika između izbojaka V2 — iz korjenjaka i izbojaka iz matičnjaka nije velika. Značajno manji broj oboljelih mjesta i mnogo manje površine oboljele kore, nađene su na balzamastim topolama. Tako je kod P. candicans na svega 1% sadnica Va nađeno prosječno jedno zaraženo mjesto veličine 0,5 cm2, kod P. berolinensis nađeno je 15% oboljelih sadnica Va sa prosječno dva oboljenja veličine oko 2 cm2 Kod euroameričkih topola (u Višnjevcu) bilo je 100% zaraženih sadnica V2 sa prosječno 10 do 12 oboljelih mjesta kore i do 10 cm2 površine. " 293 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Kod dvogošnjih sadnica naročito se ističu velikom površinom zaražene kore mjesta na priielazu dvogodišnjeg dijela sadnice u jednogodišnji vršni izbojak. Iako je kod euroameričkih topola zapažena razlika u površini oboljenja, posljedice — propadanje sadnica — jednaka su se kod svih ispoljile. Općenito je kod sadnica Vi i V21 sa jačim oboljenjem učestalost obzirom na raspored oboljelih mjesta najveća na donjem dijelu´ dužine zahvaćenog pridanka. Prema gornjoj granici zaraženog dijela sadnice broj oboljelih mjesta onada, a površine se smanjuju. Oko 15 do 30 cm od zemlje površine oboljelih mjesta su najveće. Cesto se na toj visini izbojka po više takovih ploha spajaju u oveće površine, koje katkada obuhvataju čitavo stabalce. Primjećeno je, da su bujniji i po uzrastu veći izbojci, jače i na većoj dužini (tabela 1/B) zahvaćeni zarazom. To je i na jednogodišnjim vršnim izbojcima dvogodišnjih sadnica. Ako iz podataka mjerenja visinskog prirasta sadnica interpolacijom nađemo vrijeme, koje odgovara onoj dorasloj visini sadnice, iznad koje više nije nađeno ugibanje kore, dobit ćemo datum između 17. i 27. lipnja 1955. godine. Prema tome bi se eventualno moglo, pretpostaviti, da je zaraza uslijedal od samog početka listanja (tjeranja izbojaka) zaključno sa navedenim datumom. Promatraiući raspored oboljelih mjesta po broju i veličini na dužini zaraženog dijela sadnice, dobiva se dojam, da je zaraza nastala početkom vegetacije, odnosno, da je bila najiača u drugoj polovini svibnja. Na dijelovima sadnica kao i na jednogodišnjim izbojcima stabala u kulturama, koji su izrasli poslije 30´. lipnja 1955. godine nisu nađeni vidljivi znakovi ugibanja kore. Ipak se ne može isključiti mogućnost, da se u vrlo rijetkim slučajevima, eventualno, i na tim dijelovima nađe zaraza. Nastojalo se približno utvrditi odnos između obrezivanja grančica na dvogodišnjim sadnicama i pojave ugibanja kore na tim sadnicama. Budući da se oboljenje uvijek pojavljuje oko grebenastih obraslina rana, koje su nastale uslijed obrezivanja grančica tokom prvih mjeseci vegetacije, uzrok propadanja dvogodišnjih sadnica pripisivao se isključivo toj metodi uzgajanja. Prvi su pokusi pokazali, da su jednako bile zaražene i one sadnice, kojima su na dvogodišnjem dijelu odrezane sve grančice, kao i one, kojima je odrezan manji broj grana ili nije odrezana niti jedna grana. Sadnice Vi, a naročito sadnice Va nekih topola (P. e. j . marilandica, P. angulata, P. deltoides v. monilifera), kojima su radi jakog grananja odrezivane postepeno tokom svibnja, lipnja do polovine srpnja g. 1955. grančice ili su trgane kao maleni i nježni »zaperci«, imale su zaražena mjesta kore uvijek oko obraslina tih rana. Ako još spomenemo daljnje pojave, da su oboljenja nađena i oko pupova (kod onih topola, koje ne tjeraju postrane izbojke), a nađena su u velikim razmjerima na izbojcima u matičnjacima, gdje nije vršeno nikakovo reduciranje broja izbojaka ili odrezivanje grana, kao i oko pupova na vršnim izbojcima dvogodišnjih sadnica i stabala, utvrđivanje ispitivanih odnosa postaje još složenije. Tabela broj 2 prikazuje brojčane podatke, iz kojih se može vidjeti, u kojem (približnom) omjeru stoje nađena oboljela mjesta kore uz pupove naprama broju oboljenja nađena uz rane nastale odrezivanjem grana ili |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 25 <-- 25 --> PDF |
skidanjem zaoeraka. Taj omjer — 18:31 = (35 — 8) : (65 — 25) ili 0,58 = 0,62 — približno je razmjeran prosječnom dijelu dužine, kojeg zauzimaju pupovi, naprama preostatku dijela sadnice, kojeg zapremaju ožiljci oko kojih je nađeno ugibanje kore. Opažanjima je utvrđeno, da insekti najviše oštećuju u rano proljeće tek izlistale vršne pupove sadnica i mladih stabala u rasadnicima i kulturama. U to vrijeme insekti vrše regeneraciono žderanje. Najbrojnija je vrsta, koja sudjeluje na oštećivanju tek* razvijenih mladih listova — Phylodeeta. Prenošenje spora po insektima lako je razumjeti, jer se vrijeme naiiačeg oštećivanja lišća dešava u isto vrijeme kada oboljele topole već obiluju otvorenim fruktifikacijama Dothichize. Bilo je zapaženo, da su sadnice u rasadnicima, u kojima je razina podzemne vode niža, neznatno ili u mnogo manjoj mjeri oboljele od onih, koje su uzgajane u rasadnicima, gdje je podzemna voda često zahvatala sistem žilja sadnica. Naročito su oboljeli oni rasadnici, gdje je posljednjih godina za vrijeme vegetacije uslijed poplava voda stagnirala izvjesno vrijeme. Utjecaj podzemne vode mogu tumačiti opažanja, koja su vršena 11. IV. 1956. g. u rasadniku Monjoroš — Š. U. Zmajevac: u maloj depresiji nađeno je 74°/o sadnica P. e. f. robusta sa vanjskim znakovima oboljenja kore, naprotiv na gredi, koja je nekoliko metara udaljena, nađeno je samo 248/o oboljelih sadnica, koje su imale manji broj i površine oboljele kore. Utjecaj visokih podzemnih i stagnirajućih voda, koje za vrijeme visokog vodostaja Drave i Dunava preplave zemljišta sa posađenim sadnicama, odrazio se i ove godine propadanjem svih sadnica, koje su neznatno oboljele posađene na niže položaje, gdje se voda zadržala barem trideset dana. Sadnice na srednje visokim položajima, gdje je voda stagnirala oko 8 do 12 dana, nisu se još osušile, ali obrašćivanje rostoiećih oboljenja sporo napreduje, dok sadnice na gredama, koje su kratko vrijeme bile zahvaćene prolaznim vodama intenzivno obrašćuju zaražena mjesta kore, a krošnje su mnogo zelenije i većeg lišća od krošanja sadnica na nižim položajima (Erdutski Porić, sadnice P. e. f. marilandica l/t). Jaka pojava oboljenja na mladim stablima u plantaži osječke Tvornice žigica »Drava« u Nemetinu , vjerojatno je uvjetovana i izazvana i dugim stajanjem površinskih i podzemnih voda u nekoliko proteklih godina tokom prvih mjeseci vegetacione periode. Sadnice uzrasle u rasadnicima na teškim tlima umjereno kisele i kisele reakcije nisu oboljele od ugibanja kore. Koliki imaju utjecaj svojstva navedenih tala na nastajanje i širenje zaraze, teško je pretpostaviti, jer se mora uvažiti činjenica, da u blizini spomenutih rasadnika nema zaraženih stabala. Vrlo jakim oboljenjem bile su pogođene i one sadnice uzgojene u rasadnicima na slabo alkaličnim ilovasto-pjeskovitim tlima, koia su obilno gnojena stajskim gnojem. Na sadnicama uzraslim u rasadnicima na jako pognojenim teškim tlima nije nađeno oboljenje. Tragovi ugibanja kore nađeni su u starim sastojinama kao: iskrivljavanje debla u visini pršljenova prije 2, 3, 4, 8 i 12 godina, rašljavost, urasli suhi dijelovi bivših vršnih izbo jaka i tragovi u unutrašnjosti drva. Oni dokazuju, da je ugibanje kore izvjesnih godina jače zahvatalo mlade i stare sastojine, a postojali su nizovi godina, kada nije bilo spomenutih tragova oboljenja na većem broju stabala. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Zaključak 1. Pojava ugibanja kore na topolama poprimila je posijednih godina epifitotičan karakter. 2. Tragovi ugibanja kore na starijim kulturama i sastojinama dokazuju, da su´ se i u prošlosti takve zaraze pojavljale u većim razmjerima, potraj ale nekoliko godina, a iza toga su se više godina pojavljivale u neznatnoj mjeri. 3. Izgleda, da su naročite klimatske prilike sa nekoliko posij ednih vrlo vlažnih godina, visoki vodostaji vodotoka i proljetnje poplave, slabo poduzimanje zaštitnih mjera pogodovale i izazvale ugibanje kore u tako širokim razmjerima. 4. Nove zaraze se ne mogu otkriti za vrijeme vegetacije, jer se tada vanjski znakovi oboljenja ne vide. Prvi simptomi oboljenja kore vide se katkada tek kasno ujesen, a relativno najbolje u proljeće prije i za vrijeme listanja topola. 5. Pretpostavlja se, da se fruktificiranje gljive Dothichiza populeaSacc. dešava u našim prilikama krajem travnja i tokom svibnja i početkom lipnja, a isto to vrijeme, da je ujedno i period najveće opasnosti za nastajanje novih zaraza. 6. Obrašćivanje oboljelih mjesta kore počinje tokom svibnja i produžuje se tokom trajanja vegetacije. Iako tragovi u starijim kulturama i sastojinama potvrđuju, da u povoljnim slučajevima dolazi do obrašćivanja rana, nije ono uvijek dokaz, da je na tom mjestu oboljenje preboljeno ili lokalizirano. Pod izvjesnim još neutvrđenim okolnostima, oboljenje se proširuje i dovodi do stvaranja novih rakastih obraslina, odnosno do otpadanja vršnih izbojaka krošanja ili ugibanja čitavih sadnica i stabala. 7. Postanak karakterističnog mjesta oboljenja, koje se pojavljuje na dvogodišnjim sadnicama i mladim stablima na prelazu dvogodišnjeg dijela sadnice ili stabla u jednogodišnji vršni izbojak, čini se, da se može tumačiti kao posljedica jakog proljetnog oštećivanja od insekata tek izlistalih vršnih pupova i donošenja spora gljive D. p. Sacc. 8. Karakteristične su pojave: a) Oboljela mjesta nalaze se na jednogodišnjim izbojcima (sadnice Vi, 1/-2 izbojci iz panjeva matičnjaka, jednogodišnji vršni izbojci dvogodišnjih sadnica i stabala) — uvijek na donjem dijelu — do izvjesne visine, koju je izbojak dorasao približno krajem lipnja protekle godine (1955.). b) Izbojci iz korjenjaka (sadnice Vs), kojima su najkasnije do kraja srpnja odrezane grančice (ili su okidane kao mali i nježni zaperci), bili su približno jednako oboljeli kao i izbojci iz panjeva matičnjaka istih topola, kojima nisu uopće odrezivane grančice niti trgane kao »zaperci«. c) Ugibanjem kore bili su zahvaćeni izbojci iz reznica (sadnice Vi) kao i izbojci iz korjenjaka (sadnice Vs) i onih topola, kojima ne izrašćuju postrani izbojci (grančice, P. berolinensis, P. candicans, P. serotina). 296 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 27 <-- 27 --> PDF |
d) Jednako jako oboljenje kore nađeno je na dvogodišnjim sadnicama, kojima su tokom prvih mjeseci vegetacije odrezane grančice na dvogodišnjem dijelu, kao i na onim sadnicama, kojima nisu bile grančice odrezane. e) Na čep posječene oboljele ili zakržljale sadnice dale su jake, ali posve oboljele izbojke, koji su u većini slučaieva u velikom broju već početkom druge ili treće godine ugibala. 9. U rasadnicima nije primijećena znatna razlika u pojavi ugibanja kore euroameričkih topola (P. e. f. marilandica, serotina, robusta). Znatna rezistenca je utvrđena kod sadnica P. candicans. U sastojinama je primijećena razlika u vremenu sušenja vršnih izbojaka: prvi znakovi sušenja opaženi su kod mladih stabala P. e. f. robusta, zatim kod P. e. f. serotina, dok je ove godine dva mjeseca kasnije nastupilo sušenje vršnih izbojaka kod stabala P. e. f. marilandica. Mnogo jaču neotpornost pokazale su crne topole i jablani sušenjem većeg dijela krošnje ili čitavih stabala. 10. Pojava, da su oboljenjem zahvaćene i naibujnije sadnice i najjači izbojci kod mladih stabala, dovodi do sumnje u činjenicu, koja se većinom u literaturi navodi, da je ugibanje kore, izazvano od gljive Dothichiza populea Sacc, parazit slabosti. Literatura 1. Bar bey: Die Pappel, Bern 1947. 2. Böh m A. : Naglo proširenje bolesti ugibanja kore u rasadnicima i kulturama topola (Dothichiza populea Sacc.) »Obavijesti« br. 3./Ö6. Instituta za šumarska i lov. istraživanja N. R. Hrvatske. 3. Guinier : Les legons du Congres, Congres regional du Peuplier — avril 1950, Nancy 4. Teodor o Ferraris : Trattato đi Patologia e Terapia Vegetale, Milano 1927. 5. Josipovi ć M. : Šumarska fitopatologija, Beograd 1952. 6. K r s t i ć M.: Bolesti topolovih biljaka u matičnjacima — izvještaj br. 1 — Instituta za naučna šumarska istraživanja, Beograd 1948. 7. L ü c k e H. : Pappel — Pflanzensucht und Anbau, Hanover 1951. 8. M ü 11 e r : O pitanju ugibanja kore topola, Schweiz. Zeitschr. für Forstw. No. 9/1953. 9. Müller : Daljnja iskustva o ugibanju kore topola, Schweiz. Zeitschrift für Forsw. No 10/53, — interpretacija od Ing. Ive Podhorski, »Obavijesti« br. 2/1965. Instituta za šumarska i lovna istraživanja N. R. Hrvatske 10. G. Piccarolo: II Pioppo, Roma 1952. 11. Podhorsk i I.: Ugzoj topola, Zagreb 1951. 12. P o u r t e t J. : Determination et utilisation des peupliers noire cultives en France, — Extrait de la Revue Forestiere Francaises 1950. > 13. Soraue r P. : Handbuch der Pflanzenkrankheiten, Berlin 1932. 14. Schwerdtfege r : Pappelkrankheiten und Pappelschutz — »Das Pappelbuch « Bonn, 1951. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 28 <-- 28 --> PDF |
298 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 29 <-- 29 --> PDF |
POKAZATELJI OBOLJENJA OD UGIBANJA KORE NA TOPOLAMA na sadnicama Vi P. e. f. marilandica obzirom na smještaj oboljelog dijela kore Rasadnik Višnjevac kod Osijeka Tabela 2. O o rt rt o 2 S:5 Ukupno obo ljelih mjesta kore oko Oboljela mjesta kore nađena su na sadnicama oko odraslina od pupova na optrganih zaperaka glatkoj kori bc-a V cl "SS. udalj. od udalj.J od 1 , udalj. od 9/0 kom kom % kom kom /o i kom °/o kom zem. cm zem. cm zem. cm 2 35,50 2 1 15 1 2 28 1 50 1 1 35 1 1 38 1 3 25 1 40,50 2 Š 10 1 40,50 2 1 25 1 1 1 35 1 60 1 2 20 1 50 1 3 35 1 60,65 2 1 50 1 3 10 1 35,65 2 3 25,35,40 3 3 30 1 40,50 2 1 55 1 2 40,50 2 4 (5) 1 25,28,40 3 1 20 1 3 10 1 35,40 2 1 (5) 1 1 10 1 3 15 1 40,50 2 3 8,10 2 35 1 100 25 25 50 8—35 18 36 25—65 31 62 60 1 2 Opask a : Opažanja su vršena 13. III. 1996. g. Infekcije su bile veličine 0,5—4 cm* — prosječno 1,5 cm*. |