DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Ninu i t. d. raznim vrstama eukaliptusa. Ovim pošumljavanjem htjelo se, barem donekle stati na put ovoj narodnoj pošasti, naime groznici, jer se eukaliptima pripisivao veliki upliv u pogledu poboljšanja zdravstvenih prilika zbog njihovog brzog rasta, velikog isparivanja i brzog isušenja terena. U istu svrhu Poljodjelska zadruga u Dubrovniku, zapisnički se obvezala dne 25. VI. 1883., da će, počev od 1884., svake jeseni za deset godina priskrbiti pokrajinskom šum. nadzorniku u Zadru 2.000 jednogodišnjih sadnica Eucalyptus urnigera, E. resinifera i E. globulus, i 8.000 dvo- i trogodišnjih sadnica Pinus halepensis i P. Pinea, odgojenih u loncima u rasadniku spomenute zadruge. Svega dakle 10.000 sadnica uz cijenu od 1.000 forinta. Osim rijetkih primjeraka koji su se do danas uzdržali u životu u zaštićenim i toplim položajima, sadnja eukalipta nije uspjela iz razloga da eukalipti nijesu dovoljno otporni protiv studeni. U Bosni i Hercegovini smatrana je šuma za otomanske vladavine (1463.—1878.), općim dobrom (res nullius, tako da je svak imao na ove šume neograničeno pravo te se je neuredno uživalo i šume i plodove. Propisima ramazanskog zakona1 od 1858. ustanovljen je po prvi put i ako ne u pojedinostima, odnos čovjeka prema šumi. Naknadnim zakonom o šumama, nazvan ševalskim zakonom2 od 1868., točno je određen ovaj odnos, proglašene su degradirane šume (mevat-šume) državnim i doneseni su propisi o pravu službenosti (meremat) na drvo i pašu iz ovih šuma. Nadzor i uprava državnih šuma organizirani su tek za vrijeme Austrougarske monarhije, koja je vladala Bosnom i Hercegovinom od 1878. do 1918. U smislu smjernica sadržanim u općem zakonu o šumama od 1852. izdat je u tu svrhu niz zakonskih odredaba, propisa i uputa. God. 1882. počelo se snimati katastar Bosne i Hercegovine i ograničavati državne šume radi iskorišćavanja. God. 1884. izlučene su i privatne šume. Crna Gora nije nikada imala zakona o šumama, već jedan raspis o šumama od 1909., izdan od ministarstva unutrašnjih djela. Razgraničenje šuma nije nikada vršeno. Prekomjernim i neracionalnim iskorišćivanjem upropašćene su mnoge šume. Od 1918. do 1941. Zakon o šumama od 1929. sadržava mnoge važne odredbe u pogledu zaštite šuma i pošumljavanja. Donošenjem ovog zakona stavljen je rad na kršu na zakonsku osnovu. Uz ove zakonske odredbe izdani su 1930. posebni pravilnici i uredbe. Po uredbi o pošumljavanju krša (čl. 23.) mogu poduzimati i izvoditi radove na pošumljavanju: država, samoupravne ustanove, zainteresirani pojedinci, sve ustanove ukoliko se pojavljuju kao pritežaoci dotičnog zemljišta, povlašćena društva i zadruge. Osim toga donesen je iste godine pravilnik o zabrani pustošenja šume i o dužnostima pošumljavanja, pravilnik o puštanju koza u šume, pravilnik o zaštitnim šumama i t. d. Unapređenje oblasti krša, a napose pošumljavanje kraških goleti, vezano je još i na odredbe drugih zakona kao na pr.: zakona o unapređenju poljoprivrede od 1929., zakona o unapređenju stočarstva od 1929., zakona o narodnim školama od 1929., zakona od 1930. o dopuni zakona od 1894. i t. d. 1 Po muslimanskom mjesecu »ramazan«, mjesec muslimanskog posta, kad je zakon izdan. 2 Po muslimanskom mjesecu »ševal«, kad je zakon izdan. 215 / |