DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Ninu i t. d. raznim vrstama eukaliptusa. Ovim pošumljavanjem htjelo se,
barem donekle stati na put ovoj narodnoj pošasti, naime groznici, jer se
eukaliptima pripisivao veliki upliv u pogledu poboljšanja zdravstvenih
prilika zbog njihovog brzog rasta, velikog isparivanja i brzog isušenja
terena.


U istu svrhu Poljodjelska zadruga u Dubrovniku, zapisnički se
obvezala dne 25. VI. 1883., da će, počev od 1884., svake jeseni za deset
godina priskrbiti pokrajinskom šum. nadzorniku u Zadru 2.000 jednogodišnjih
sadnica Eucalyptus urnigera, E. resinifera i E. globulus, i 8.000
dvo- i trogodišnjih sadnica Pinus halepensis i P. Pinea, odgojenih u loncima
u rasadniku spomenute zadruge. Svega dakle 10.000 sadnica uz cijenu
od 1.000 forinta. Osim rijetkih primjeraka koji su se do danas uzdržali
u životu u zaštićenim i toplim položajima, sadnja eukalipta nije uspjela
iz razloga da eukalipti nijesu dovoljno otporni protiv studeni.


U Bosni i Hercegovini smatrana je šuma za otomanske vladavine
(1463.—1878.), općim dobrom (res nullius, tako da je svak imao na ove
šume neograničeno pravo te se je neuredno uživalo i šume i plodove.
Propisima ramazanskog zakona1 od 1858. ustanovljen je po prvi put i ako
ne u pojedinostima, odnos čovjeka prema šumi. Naknadnim zakonom o
šumama, nazvan ševalskim zakonom2 od 1868., točno je određen ovaj
odnos, proglašene su degradirane šume (mevat-šume) državnim i doneseni
su propisi o pravu službenosti (meremat) na drvo i pašu iz ovih šuma.


Nadzor i uprava državnih šuma organizirani su tek za vrijeme Austrougarske
monarhije, koja je vladala Bosnom i Hercegovinom od 1878. do
1918. U smislu smjernica sadržanim u općem zakonu o šumama od 1852.
izdat je u tu svrhu niz zakonskih odredaba, propisa i uputa. God. 1882.
počelo se snimati katastar Bosne i Hercegovine i ograničavati državne šume
radi iskorišćavanja. God. 1884. izlučene su i privatne šume.


Crna Gora nije nikada imala zakona o šumama, već jedan raspis o
šumama od 1909., izdan od ministarstva unutrašnjih djela. Razgraničenje
šuma nije nikada vršeno. Prekomjernim i neracionalnim iskorišćivanjem
upropašćene su mnoge šume.


Od 1918. do 1941. Zakon o šumama od 1929. sadržava mnoge važne
odredbe u pogledu zaštite šuma i pošumljavanja. Donošenjem ovog zakona
stavljen je rad na kršu na zakonsku osnovu. Uz ove zakonske odredbe
izdani su 1930. posebni pravilnici i uredbe. Po uredbi o pošumljavanju krša
(čl. 23.) mogu poduzimati i izvoditi radove na pošumljavanju: država, samoupravne
ustanove, zainteresirani pojedinci, sve ustanove ukoliko se pojavljuju
kao pritežaoci dotičnog zemljišta, povlašćena društva i zadruge.
Osim toga donesen je iste godine pravilnik o zabrani pustošenja šume i o
dužnostima pošumljavanja, pravilnik o puštanju koza u šume, pravilnik


o zaštitnim šumama i t. d.
Unapređenje oblasti krša, a napose pošumljavanje kraških goleti, vezano
je još i na odredbe drugih zakona kao na pr.: zakona o unapređenju
poljoprivrede od 1929., zakona o unapređenju stočarstva od 1929., zakona o
narodnim školama od 1929., zakona od 1930. o dopuni zakona od 1894. i t. d.


1 Po muslimanskom mjesecu »ramazan«, mjesec muslimanskog posta, kad je
zakon izdan.


2 Po muslimanskom mjesecu »ševal«, kad je zakon izdan.


215


/