DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 8 <-- 8 --> PDF |
II Regio Dalmata — Kraljski Dalmatin (1806.—1810.). Kad je 1809. Dalmacija sjedinjena s novo stvorenom Ilirijom Dandol o je 29. I. 1810. napusflo svoj položaj. Uprava Vicka Dandolo, i ako je trajala manje od 4 godine, ostala je i u šumarskom pogledu zabilježena zlatnim slovima, jer je on prvi, koji je počeo pošumljavati dalmatinski krš, on je prvi koji je u tu svrhu osnovao šumski rasadnik i uopće prvi koji je nastojao prosvjećivati pučanstvo u cilju podizanju, njegovanja i učvršćivanja ljubavi za šumu. Mletačka vlada harala je dalmatinske šume, a austrijska je za vrijeme prve okupacije (1797.—1805.), kao i poslije ponovne okupacije (1809.), nastavila haranjem šuma i to osobito u vojničke svrhe ne štedeći pri tome ni »svete« gajeve, a ne brineći se ni da postojeći strogi zakoni, izdani za vrijeme kratke francuske vladavine, budu izvršivani, tako da je i u šumarskom pogledu Dalmacija bila, osobito u prvim decenijama, zadnja pokrajina bivše monarhije, od 14 koliko ih je ukupno bilo, kako se to vidi iz statističkih podataka prof. A. E. Hickma n a iz godine 1902. Dandol o je dakle prvi, koji je prije 150 god. počeo pošumljavanjem dalmatinskog krša, a bivša monarhija nastavila je ovaj rad tek u drugoj polovini XIX. vijeka i to najprije u sjevernoj Dalmaciji, jer je sjedište tadašnjeg pokrajinskog šum. nadzornika bilo u Zadru. Kasnije su ovi radovi prošireni po cijeloj Dalmaciji, naime nakon što je 1884. ondašnji pokrajinski šum. nadzornik u Zadru Ferd o Zikmun dowsky , proputovao južnu Francusku. Svrha ovog putovanja bila je ta, da na licu mjesta prouči način izvođenja vještačkog pošumljenja bujičkih područja, koje se izvode sa veoma dobrim uspjehom u Francuskoj već od 1860. Poznato je da su šume najbolji regulator bujica. Stoga je sa uređenjem bujica postavljen temelj vještačkom pošumljavanju u Dalmaciji. Prve šume podignute za austro-ugarske vladavine na kraškom zemljištu: Slovenije, Istre, Hrvatskog Primorja, Gorskog Kotara, Like i Dalmacije nijesu bile zaštićene austrijskim općim zakonom o šumama od 1852. iz razloga što je katastar uvrstio sve gole površine krša, na kojima je marva pasla, pod pašnjake, pa bilo to i apsolutno šumsko zemljište. Stoga su naknadno doneseni zakoni o pošumljavanju krša i to: za područje Trsta 1881., za Goricu i Gradišku 1883., za Kranjsku 1885., za Istru 1886., za Kvarneska ostrva 1892., za Dalmaciju 1912..Osim toga doneseni su za Dalmaciju: Zakon o zabrani držanja koza, tog najstarijeg biča dalmatinskih šuma, 1873., i zakon o diobi obradivih općinskih zemljišta, 1876. God. 1880. donesen je zakon o zemljištima namijenjenim šum. uzgoju na temelju zakona od 1876., a god. 1913. donesen je zakon o podizanju šuma resurekcionom sječom, karakteristična za nisko šumsko racionalno gospodarenje. Kako smo vidjeli, pod gospodarstvom Mlečana nestale su uglavnom sa dalmatinskih brda šume, a s njima i plodna zemlja, koja je osobito na ušću rijeke Krke, Cetine, Neretve i solinskog Jadra — prouzročila nezdrava močvare. Ove su močvare širile groznicu (malariju), tako da je Dalmacija, uz Makedoniju, Albaniju, Grčku i Italiju, bila zemlja koja je u Evropi najviše trpjela na groznici. Stoga se već 1872. počelo vještački pošumljavati i močvarne predjele u Stonu, Metkoviću, Solinu, Trogiru, Skradinu, |