DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 62     <-- 62 -->        PDF

krošnjom, na taj način se sklop prekine
i od takve sastojine se onda dobije prvoklasno
sjeme. U normalnim sastojinama
prevladavaju borovi sa širokom krošnjom,
ali tamo ima još relativno velik
broj stabala s uskom krošnjom. Kod minus
sastojina stabla su sa širokom krošnjom
i granata su. Pojedinačno se nađe
stabala s uskom krošnjom ili prelaznih
oblika. Sabiranje sjemena od takvih sastojina
treba izostaviti. Autor je iskartirao
više od 200 plus sastojina i on veli
da se rijetko nađu takve sastojine i one
su površinski male. Donesena je i karta
Švedske s plus, normalnim i minus sastojinama
običnog bora.


Osim toga što se sjeme dobija od običnih
sastojina, ono se, prema autoru,
može dobiti 1 putem sjemenskih plantaža.
Na taj način na jednoj manjoj površini
može se dobiti za ne dugo vrijeme
željena količina dobrog sjemena. Da bi
se dobilo sjeme što prije i što veća količina
vršeno je prstenovanje stabala,
omatanje debla žicom, obrezivanje korijenja
i kalemljenje.


Švedskoj je, prema autoru, potrebno
godišnje 60 tona sjemena četinjara. Sjemenske
plaže bora i smrče treba da daju
50 kg. sjemena po hektaru. Znači, s 1200
hektara takvih plantaža zahtjevi na sjemenu
bi bili udovoljeni. Na jednom hektaru
plantaže treba da bude 1000 stabala.
Ophodnja kod plantaža treba da je 60
godina. Švedskoj je potrebna jedna sjemenska
plantaža hrasta od oko 15 ha s
6—7000 stabala, a otprilike i plantaža
breze treba da je te veličine. Značaj sjemenskih
plantaža osnovanih putem kalemljenja
je i u tome, što se mogu osnovati
male grupe stabala, koje će biti
umjetno oprasivane. Na taj način će se
iz sjemena dobiti elitna stabla. S takvog
elitnog stabla za 10 godina bi se dobilo
oko 10 000 sadnica, a od 10 stabala bi
dobili bez ikakvih poteškoća 60 000 —
100 000 stadnica. 100 elitnih borovih stabala
bi opskrbili čitavu Švedsku s najkvalitetnijim
borovim sjemenom. Ovakav
rad mora biti koncentriran na jednom
ili na nekoliko mjesta.


U Švedskoj su postavljene klimatske
zone za pojedine vrste šumskog drveća.
Sabiranje sjemena od sjemenskih sastojina
se vrši unutar klimatskih zona. Kod
osnivanja sjemenskih plantaža na istom
principu treba odabirati elitna stabla,
koja treba da su određene provenijencije
onog područja u kojem će se potomstvo
tih stabala saditi. Na tom principu autor
je donio karte provenijencije bora i
smrče u Švedskoj, a što se koristi kod
osnivanja sjemenskih plantaža. Ovakve


sjemenske plantaže trebaju biti pod državnom
kontrolom. Treba osnovati jedan.
arhiv za njih i Arboretum kao i herbar
od svih elitnih stabala. Od sjemenskih
plantaža osnovanih na ovaj način, Lindquist
veli, možemo očekivati sjeme kod
bora i smrče za 25 god. a kod hrasta,
jasena, breze i drugih listača za 10—12
godina.


Elitna stabla su, prema autoru, ona
koja u finoći grana, tehničkim svojstvima
drveta i prirastu su plus varijante
tamošnjih šuma. Autor smatra, da je
vrlo važno ustanoviti elitna stabla za
pojedine vrste, jer se tim trud na oplemenjivanju
šumskog drveća može skratiti
za mnogo godina.


Kod selekcije elitnog stabla treba paziti,
da je ono bolje u svim navedenim
svojstvima od tri najbliža i najbolja susjedna
stabla. Često se pomišlja, da je
odabrano stablo uslijed vanjskih faktora
(tlo) bolje od ostalih. No autor smatra,
da promjene u tlu na jednoj maloj površini
ne mogu utjecati na rast jednog
stabla nego na grupu stabala. Zbog toga
je ispravno na taj način odabirati elitna
stabla.


Kod elitnih stabala smrče zahtjevi na
prirastu su mnogo veći nego kod borovih
stabala. Od smrče se traži produkcija
mase a kod bora prednost ima kvaliteta.
Izbor elitnih stabala breze je mnogo
kompliciraniji nego kod smrče i bora.
Treba razlikovati različite tipove elitnih
stabala breze s obzirom na upotrebu drveta
na pr. drvo za sportske potrepštine,
za namještaj, različiti furniri i t. d. Odnosi
između svojstava drveta i oblika
stabla nisu još dovoljno ispitani. Kod
izbora elitnih stabala breze treba odabirati
brzorastuca stabla, koja su pravnog
debla i željenih tehničkih svojstava drveta.
Betula verrucosa ima 26 kromosoma
a Betula pubescens 56, ali se često
nađu i križanci s 42 kromosoma, koji su
većinom sterilni. Zbog toga kod izbora
elitnih stabala breze treba odrediti za
svako stablo kroj kromosoma, ispitati
plodnost kao i procent klijavosti sjemena.
Autor je opisao morfološke karakteristike
kao i karakteristike drveta pojedinih
tipova od Betula verrucosa.


Kod hrasta (Q. robur i Q. sessiliflora)
elitna stabla treba da imaju ravno čisto
deblo, dobar smještaj grana, kut između
debla i grana ne treba da je oštar. Grane
ne smiju biti previše jake. Sa svrdlom
se može ispitati boja srži kao i veličina
pora, što je također od važnosti kod izbora
elitnih stabala. Tanka kora s jednakim
duguljastim brazdama je tipična za
drvo dobre kvalitete. Prema autorovim