DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 57     <-- 57 -->        PDF

42.
P. M e y e r-a, koji obrađuje biljni
sastav, sinekologiju, karakteristike
tla i šumarsko značenje jedne nove
subasocijacije asperuletosum zajednice
Piceeto-Abietum praealpinumOberdorfer u švajcarskom sredogorju.
57.
R. T ü x e n-a, koji govori opširno
o prirodnim šumskim zajednicama
sjevernih padina gorja Harz u Njemačkoj
i o njihovoj prostornoj uslovljenosti
kroz reljef i. geološku
podlogu. Tu su obrađene zajednice
hrastovih šuma: Querceto petreae-
Betuletum, bukovih šuma: Luzuleto-
Fagetum (sa 4 subasocijacije), Fageto
Melicetum, te mješovitih šuma
plemenitih listača: Ulmeto-Acereto-
Fraxinetum i Querceto-Carpinetum.
Posebno su obrađene i incijalne zajednice
i analize stanišnih uslova.
Uz članak je publicirana i jedna
biljnosociološka karta vrlo male razmjere
u kojoj su došli do izražaja
i unutarasocijacijske diferencijacije.
Na kraju, našu posebnu pažnju treba
obratiti i na dva rada koja u ovoj spomensvesci
dostojno zastupaju i biljnosociološku
nauku Jugoslavije. To su radovi
naših zaslužnih fitosociologa I.
Horvata i S. Horvatića.


Rad Dr. I. Horvata o biljnogeografskom
razčlanjenju Balkanskog Poluotoka
je rezultat dugogodišnjih autorovih
istraživanja na planinama Hrvatske,
Bosne i Hercegovine, Crne Gore,
Makedonije i Bugarske, a u novije vrijeme
i upoznavanju vegetacijskih odnosa
u Grčkoj. Radu je priložena precizno
izrađena karta u kojoj su unesena potpuno
nova, veoma značaina svatania o
vegetacijskim područjima ovog dijela
Evrope.


I. Horva t je područja balkanske
vegetacijskim -odručjima ovo-f dije´a
kih, geografskih (geoloških i klimatoloških)
karakteristika i detaljno razradio
horizontalno i vertikalno razčlanjenje
poiedinih tikova. Ovaj, ionako skraćeni
prikaz ne dozvoliava nam detaljnije zadržavanje
na ovom, za nas veoma značajnom
radu. pa ćemo to učiniti drugom
prilikom.
Jednako tako dostoino mjesto u ovoj
internacionalno! mučnoj reviji zauzirnlje
i rad Dr. S. H or vat i ć a., o-novoj
svezi Fimbristylion dichotomize, zajednica
močvarnih i poplavnih područja rijeka
Neretve. Tu su sažeta posljeratna
istraživanja autora na području Dalma


cije i južne Hercegovine, gdje se namjeravaju
izvršiti opsežne hidrotehničkj
melioracije. Ovaj rad ima veće značenja
za poljoprivrednike, pa bi se trebao opširnije
prikazati i u jednoj odgovarajućoj
agronomskoj reviji.


P.
Fukarek
Scharfetter Dr. Rudolf: BIOGRAPHIEN
VON PFLANZENSIPPEN


Wien, Springer Verlag 1953


Pred ovim, nešto neobičnim naslovom
(koji bi u doslovnom prevodu glasio:
»Životopisi biljnih svojti«) autor, nama
šumarima vrlo dobro poznat po botaničkim
radovima o nekim šumskim vrstama
(Ostrya carpinifolia) i o vegetaciji
istočnih Alpi, objavio je jednu zamašnu
knjigu koja obuhvata 546 stranica
i 80 slika u tekstu. Slike su pretežno
arealkarte pojedinih biljnih vrsta, a među
ovim nalaze se i gotovo sve značajnije
vrste šumskog drveća i grmlja.


U predgovoru autor ističe, da su se
već mnogi botaničari* bavili pitanjem historiie
razvoja flore i pojedinih biljnih
vrsta Srednje Evrope, ali se ni jedan od
njih nije priklonio samoj biljci, tj. nije
iz njenih osobina nokušao pročitati historiju
njenog razvoja. Autor u ovoj
knjizi polazi od pojma svojte, bez da
posebno ističe kategorije kao što su vrsta,
rod itd. To je dakle jedna historija
botanike, razrađena kao historija svakog
roda nanose, te kao cijelina — historija
razvoja sadašnje flore Srednje
Evrope.


U daljnjem tekstu mi ćemo se osvrnuti
samo na neke za šumarstvo značajne
biljne svojte, a iznijet ćemo zaključke
do koiih je autor došao na osnovu
dugotrajnih proučavanja.


Na prvom mjestu to su četinjače. Njihovo
porijeklo zamračuju dvije činjenice,
a te su, da su u one danas rasprostraniene
u sjevernoj umjerenoj zoni i
da im je list kseromorfna prilagodba na
vjetrove koji isušavaju biljku na smrznutom
tlu. Prema fosilnim nalazima
četinjače su nastale u tropskoj zoni, ali
one danas nisu kserofiti. Kod njih građa
i razvitak rasplodnih organa pokazuie
tendencu produženja vegetacione
periode s time, da se ili cvijetovi stvaraju
već u prethodnoj se?.oni, ili plodovi
sazrijevaju tek u slijedećoj. I razvijanje
dvovrsnih izbo jaka — kratkih u proljeće
i dugih u ljeto — pokazuje izvjesnu


263