DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Naročito se mnogo govori o glavnim vrstama koje dolaze u obzir kod pošumljavanja golih sječina i detaljno se opisuju metode njihove kulture. Iskustvo sa uzgojem smrče pokazuje da ne valjaju čiste kulture, nego da treba odabirati odgovarajuće smjese, (vremenskeprelazne i trajne), a i to nipošto šematski, nego tek nakon poznavanja mikroklime i mikroedafskih odnosa na površini buduće kulture. Od Vrsta kojima se posvećuje naročito pažnja .a koje su se u bavarskim prilikama pokazale najpovoljnije, treba istaći bijeli bor, jelu, ariš, duglaziju, vajmutovac, japanski ariš, hrastove (kitnjak i lužnjak), crveni hrast, bukvu, zatim još i brojne domaće lišćare o kojima su dati bar najznačajniji podaci. Od metoda pošumljavanja spominje se kratko i prenos sadnica »sa hljebom «, kao i sadnja biljaka uzgojenih u posudama, o čemu još ne postoji dovoljno iskustava. Detaljno ie izloženo pitanje pošumljavanja ispod krošanja, zatim melioracija zakržljalih šuma, kao i pitanje daljnjeg razvoja (»budućnost«) podignutih kultura. Poglavlje o opasnostima koje prijete podignutim kulturama i o mi erama za njihovo sprečavanje je dosta kratko, ali dovoljno da se istaknu svi vidovi šteta nastalih naročito od divljači i sredstva, odnosno mjere zaštite, koje su se nokazale efikasne. Na kraju govori se još i o troškovima podizanja kultura i njihove zaštite od divljači. Iza ovog općenitog dijela, autor obrađuje i detaljne rezultate uspjeha i neuspjeha pošumljavanja golih sječina u pojedinim bavarskim privrednim područjima. Knjižica je opremljena sa vrlo uspjelim i dobro odabranim fotografijama, od kojih su neke reproducirane i u prirodnim bojama. Kniižici su priložene i tri pregledne geografske karte, ođ kojih jedna daje pregled tipova prirodne vegetacije na golim sječinama, prema stanju od 1. I. 1954 godine. Ovu knjižicu, obzirom na aktuelnost teme koju obrađuje, kao i zbog metodike kojom se u njoj prelazi riješavanju vrlo značajnih evropskih šumsko uzgojnih problema, treba preporučiti svakom našem stručnjaku, koji se bavi pošumljavanjima, jer će iz nje (izbjegavajući šematično prenošenje rezultata), dobiti potstrek za izbor savremenijih metoda i ´kod svojih radova. (Dr. ing. Pavle Fukarek) SPOMENICA POVODOM SEDAMDESETGODIŠNJICE Dr. JOSIAS BRAUN- BLANQUET-a — »VEGETATIO« (ACTA GEOBOTANICA) Vol. V—VL Den Haag 1934. Prije kratkog vremena izašla je iz štampe spomenica-Zbornik radova posvećen proslavi sedamdesetgodišnjice života (i sigurno i pedesetgodišnjica naučnog rada) Dr. Josias Brau n-B 1 a n- q u e t-a poznatog osnivača ciriškomontpelierske škole u biljnoj sociologiji, današnjeg tehničkog direktora internacionalne stanice zi alpinu i mediteransku geobotaniku (»Sigma«) u Montpellieru u Južnoj Francuskoj. U kratkom predgovoru koga su, kao pismo jubilarcu, uputili Švicarac W. Koch, Holanđanin W. C. de L e e u w i Nijemac R. Tüxen , istaknute su zasluge, koje za savremeho shvatanje biljnih zajednica kao osnovnih jedinica kopnene vegetacije ima škola kojoj je na čelu stajao i stoji starina J. Braun - Blanquet. Tim mislima i reminiscencijama pridružio se je i Francuz J. Pa,v,illard posebnim sjećanjima na vrijeme kada ie Brau n tek došao u Francusku i kada se je upoznao sa svojim budući saradnicima i suprugom također poznatom botaničarkom G. Blanquet. Tim sjećanjima na kraju se nridružuie i Englez A. G. Tahsley, te je na taj način simboličnp prikazana internacionalna veza ove zanadno-evropske naučne škole, koja bi se u pravom smislu riječi mogla nazvati i ~>okretom u novovremenoj biljnoj geografiji i ekologiji. U ovoj spomen svesci objavljeno je 72! naučna rada i saopštenja na ukupno 606 strana teksta. Radovi su opremljeni sa brojnim tabelama i analizama koje ilustruju floristički sastav i ekološke karakteristike, pojedinih opisanih zajednica ili vegetaciiskih područja. Veliki broj autora koii su se pojavili u ovoj spomen svesci dokazuju na prvom miestu veliku afirmaciju koju je postila biljna sociologija, a posebno tzv,. »ciriško- montpelierska« škola, kojoj je osnivač J. B r a u n-B 1 a n qu e t. Od autora koji su zastupljeni u ovoj svesci najveći broj je iz Zapadne Njemačke (12), zatim dolaze redom autori iz Švaj carske (8), Holandije (7), Belgije (6), Francuske (samo 4). Španije (3), Austrije (3), Portugala (2). Danske (2), Finske (2), Jugoslavije (2), Izraela (2), Japana (2) ´i |