DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 51 <-- 51 --> PDF |
ukazuju na suštinsku razliku između naših šablonskih radova i radova koji počivaju na savremenim analizama staništa. Na prvom mjestu ovdje je detaljno obrađeno pitanje ekoloških promjena, koje nastaju na golim sječinama, a to su izmiene mikroklimatske i mikroeđafske sredine, dakle stvaranje kvalitetno novih uslova za razvoj biljke. Tu su istaknute, na osnovu mjerenja i zapažanja, sve one promjene u ekstremima temperature i vlage koje ne dolaze do izražaja u sklopljenoj sastojini. Ti ekstremi javljaju se u sve nepovoljnijim odnosima za biljku, što je gola sječina veća i izloženija. Prirodna vegetacija golih sječina pokazuje poseban sastav. Tu se naseljuju zeljaste biljke, trave i sitni grmovi, a njihov sastav i smjesa ovisna je o tlu, nadmorskoj visini i drugim faktorima. Prvi stadij naseljavanja vrše takozvane nitrifilne biljke, koje koriste preostali sirovi humus stare sastojine. Glavni pretstavnik ove zajednice je Epilobium angustifolium, biljka koja se javlja i kod nas nasječinama i na požarištima. Djelovanje ovih prvih razarača sirovog humusa stvaraju se uvjeti za naseljavanje drugih vrsta zeljastih biljaka i polugrmova. Sliiede obično grmovi crvene bazge, ive, uhorkaste vrbe, a na boliim tlima breze i jasike. Posebno značenje imaju vrste koje su prilagođene polusjeni, a javljaju se već u prorijeđenim sastojinama. Tu se zatim navodi uloga raznih vrsta, pretežno gramineia. i njihovo dejstvo na sprečavani e razvoja drvenastih biljaka. Postoje posebni tipovi ovih prelaznih zajednica (koje autor navodi i po njihovom rasprostranjenju ü Bavarskoj), i njihova uloga u sprečavanju razvoja buduće sastojine može biti i mehanička i biološka. Ta uloga ne može biti posmatrana samo kao negativna, jer je važno, u pojedinim slučajevima, i zaštitno značenje zeljaste vegetacije protiv procesa erozije, koji su vrlo jaki na svježe obezšumljenim tlima. Grmlje na golim sječinama ima pre" težno pozitivnu ulogu i o njegovom značenju govori autor dosta iscrpno. Isto tako izlaže detaljno promjene koje nastaju u tlu nakon sječe šume. Iz ovih razmatranja proizlaze i metode ponovnog zašumljavanja golih sječina, a posebno izbor i postepenost upotrebe pojedinih vrsta drveća koje tre baju da rezultiraju u budućoj, stabilnoj šumskoj sastojini. U mnogim slučajevima radi se i o tome ,da se na mjestu ranijih čistih sastojina smrče ili bjelog bora stvore mješovite sastojine lišćara i četinjara. Značaj listopadnog drveća, obzirom na njihovo duboko zakorijenjavanje kao i na stvaranje blagog humusa, ističe se posebno kao važna mjera na pojedinim vrstama tala koja treba regenerirati. Pojedini tipovi, bolje reći facijesi i stadij vegetacije naseljavanja golih sječina ,mogu nam (uz uzimanje uvida u oklnu prirodnu šumsku vegetaciju, historijske i polenanalitičke podatke) poslužiti kao najbolji putokaz u radu. Kod pristupanja tehničkim mjerama za Donovno pošumljavanje većih golih siečina- potrebno je prethodno postaviti detaljne planove u pogledu na: 1. eventualno potrebne pretkulture (»Vorwald«), 2. vrste obrade tla i kulture (sjetva ili sadnja), 3. postavljanje puteva, prosjeka, zaštitnih obruba i pojasa, 4. izbor staništa odgovarajuće vrste drveća, te konačno na 5. vremenski razvoj kulturnih radova. Centralno pitanje je izbor staništu odgovarajuće glavne vrste drveća i o tome autor govori detaljno, navodeći osobine i zahtjeve nekih vrsta, kao što su: smrča, bijeli bor, jela, ariš, duglazija, vajmutovac i neke druge, koje u Bavarskoj pretstavljaju glavne vrste budućih sastojina. I o ostalim važnim predradnjama nrilikom postavljanja detaljnog plana pošumljavanja autor govori detaljno, da bi prešao na izlaganja o pitanju nabavke sjemenja ili sadnica, osvrćući se tu i na problem izbora rasa šumskog drveća (na izbor odgovarajućih provenijencija). Tu se vrlo detaljno govori o karakteristici i biološkim osobinama bijelog bora, ariša, crne johe, smrče, hrasta i bukve iz raznih predjela Bavarske, odnosno šire Njemačke. Daljnja poglavlja posvećena su pitanju rasadnika, obradi tla i odvodnji terena namijenjenih pošumljavanju, zatim umjetnom gnojenju kultura, podizanju pretkultura sa tzv. pomoćnim biljkama (među koje spadaju: breza, crna i bijela joha, jasika, a izvjesnim slučajevima i bijeli bor, smrča, ariš, javor mlječ i razni grmovi), te o poljoprivrednim međuiskorišta vani ima pojedinih biljnih površina golih sječina. 257 |