DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 50 <-- 50 --> PDF |
sve konzekvence koje moderno svatanje o razvojnim (dinamičnim) tipovima biljnih zajednica unosi u šumarstvo, a posebno u poglavlja o uzgoju šuma. Tako i ovog puta Rubnerova nova knjiga namjenjena je više praksi nego teoriji i nosi pečat novih gledanja na osnove pošumljivanja. Jedan eminentno ekološki pravac kojeg je dobila savremena praksa uzgoja i obnove šume također je zasluga K. Rubnera, čija su djela nekada, a i sada još, značila prava otkrovenja za praktičare. Ova knjižica koja, po riječima samog autora, nema namjeru da bude neki udžbenik, niti naučno teoretska studija namjenjena je praktičarima, i nakon referisanja o uspjesima koji se postignuti na obnovi šume u posljeratnom razdoblju u Bavarskoj — u kojem djelu su sudjelovali i oni kojima je ta knjižica na pravom mjestu namjenjena —treba da da izvjesne poduke za budućnost. Materija je podijeljena u četiri povezana dijela. Prvi dio govori o uzrocima i općem značaju pošumljivanja. Drugi dio, koji govori o sprovođenju pošumljivanja, podjeljen je na 5 grupa poglavlja, a ova obuhvaćaju statističke osnove, prirodne uslove samih pošumljivanja. njihovo tehničko izvođenje, opasno.-; i kojima su izložene pojedine kulture, te troškove kulture, kao i njihova zaštita od šteta po divljači. Treći dio obrađuje rezultate pošumljivanja u pojedinim gospodarskim područjima (raspoređenim u 7 »Regirungsforstamta« — slično našim direkcijama) u Bavarskoj. Na kraju poseban dio govori o podukama za budućnost izašlim iz dosadašnjim rezultatu pošumljivačkih radova. Prije svega treba napomenuti da se ovdje radi o normalnim pošumljivanjima šumskih površina na kojima nema nikakvih problema stvaranja krmne baze za stoku ili nečega sličnog i arhaičnog, što provejava većinom kroz naše predodžbe o pošumljavanjima. Zbog toga nema ni onog, kod nas obligatnog poglavlja o ekonomskoj strukturi kraja, o zaštiti kulture od stoke i sličnog, izuzev možda, što se ovdje javlja jedan specifičan problem, a taj je — zaštita kultura od divljači. Međutim, ide se i dalje, pa se vodi računa ne samo o požaru, nepovoljnim klimatskim faktorima, štetnim insektima i parazitarnim gljivama, nego i o suzbijanju korovnih biljaka. Toliko samo kao uzgredna napomena. Prije rata postojale su veoma zamašne nepošumljene šumske površine na području Bavarske, koje se mogu uzeti da su zaokruženo iznosile oko 100.000 hektara (od ukupne šumske površine koja iznosi oko 2,2 miliona hektara). Te su pretežno gole površine vodile svoje porijeklo iz prethvata vršenih u šumama još od 1935 godine, zatim iz sječa vršenih tokom rata i u prvim poslijeratnim godinama. Od 1948 naovamo prišlo se je smanjenju ovih prethvata, ali je još uvijek u šumama privatnih posjednika dolazilo do golih sječa zbog konjukturnih cijena drveta. Sve to su pratili i kalamiteti potkornjaka u smrčevim sastojinama, zatim štete od ciklona u 1946 godini, te požari za vrijeme sušne 1947 godine. Nizom fotografija prikazane su tipično gole sječine koje su se trebale pošumiti. Godine 1949 stvoren je generalni plan pošumljavanja golih površina, koji jeza razdoblje od 5 godina predvidio za ove radova utrošak 112.5 miliona maraka. I sada, nakon isteka tog razdoblja, statistički podaci govore, da je od 100 hiljada hektara nekadašnjih golih sječina ostalo (krajem 1953) još oko 32,500 ha nenošumljenih starih golih sječina, za-tim 26.128 ha drugih površina za pošumljavanje, 2834 ha površina prekrivenih pretkulturama, 8364 ha novonastalih golih sječina i 9768 ha neuspjelih kultura. U razdoblju od kraja 1952 do 1953 godine (dakle kao prosječni godišnji program izvršenja »generalnog plana «), izvršena su slijedeća pošumljavanja: 742 ha pretkultura, 16723 ha četi , njarskih, 4111 ha lišćarskih kultura, 4720 ha četinjarskih i 1293 ha liščarskih popunjavanja — dakle ukupno 27.639 ha pošumljavanja. Te cifre nisu malene, tim više, što se na tim hiljadama hektara može utvrditi i stvaran, a ne samo fiktivan uspjeh, o čemu nam govore i poglavlja o izvršenom pošumljavanju u ovoj Rubnerovoj knjižici, na koja ćemo se još poslije vratiti. Tom poglavlju pripada i pregledna karta na kojoj je prikazano rasprostranjenje pojedinih istaknutih tipova prizemne vegetacije na golim sječinamatinova koji su odlučujući na njihovu karakteristiku, pa onda i za metodiku pošumljavanja, izbor vrsta i druge specifičnosti. Mi ćemo se nešto više zadržati na Rubnerovim izlaganjima o osnovama pošumljavanja, jer nam se čini, da ona |