DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 49     <-- 49 -->        PDF

je i opisana na isti način kao kod parkova.
Šetališta nisu unosena na planovima
(nacrtima) parkova.


Na kraju knjige pridodan je zaseban,
skoro potpun, popis biljaka iz opatijskih
parkova i šetališta.


Pored mnogih dobrih strana, ova publikacija
ima i nekoliko manjih nedostataka.
U popisu biljaka, vrste iste porodice
odnosno roda nisu poredane jedna
za drugom, već ispremiješane, što
otežava uvid u brojnost vrsta pojedinog
reda. Tako je na pr. Cedrus libani
obrojčan u popisu brojem 1, G. deodara i
brojem 2, a C. atlantioa brojem 89. Slično
je kod vrsta iz rodova: Buxus, Magnolia
itd. Obrojčavanje parcela u planovima
(tlocrtima) parkova mjestimično je
nepregledno. Bolje bi bilo, da je to
obrojčavanje vršeno po istom kriteriju,
na pr. od lijeva na desno i odozgo prema
dolje ili slično. Tehnička oprema
knjige nije na visini. Pojedine slike su
prilično nejasne.


Uza sve to, ova je publikacija postigla
svoju svrhu. Knjiga će korisno
poslužiti stručnjacima, turistima itd. Pohvalno
je, da je ustanova »Park i´plaže«
iz Opatije omogućila izdavanje ovog vrijednog
djela.


B. Regent
Kovačević Dr. Ivo: UZGAJANJE I SELEKCIJA
LJEŠNJAKA, ZAGREB, 1955.


(str. 183, si. 50, pod. cit. lit. 84).


Kod nas su rijetke monografije uopće,
a naročito poljoprivredne. Ovaj rad,
upravitelja Voćarsko-vinogradarske stanice
u Trenkovu kraj Slav. Požege je


monografija o uzgoju, selekciji lješnjaka.
Ljeskarstvo t. j . uzgajanje lješnjaka na
većini površinama kao voćke je zanemarena
grana, a možemo reći najzanemarenija
grana našeg voćarstva.


Autor u ovom djelu iznio je u
prvom poglavlju važnost lješnjaka u
ishrani čovjeka (hranivost, ljekovitost,
proizvodi ploda lješnjaka i t. d.). U drugom
poglavlju se iznose botaničke osebine
roda i vrsta lješnjaka, sistematiku,,
paleobotaničku prošlost lješnjaka, današnje
areale vrsta roda Corylus.


U poglavlju o kulturi lješnjaka govori
o historiji kulture lješnjaka, o sortama,
o problemu Sortimente, o uzgoja
i selekciji, te o ulozi uzgajanja lješnjaka
u odnosu na poljoprivredu i šumarstvo.


U zadnjem poglavlju iznose se iscrpni
podaci o našem ljeskarstvu, koje je naročito
razvijeno u Istri, te podatke o kemijskom
sastavu i vrijednosti naših sorata.
U zaključku iznosi prijedloge oko
unapređenja kod nas zanemarene i zaostale
grane voćarstva ljeskarstva.


Kultura lješnjaka je najbolje razvijena
u Turskoj i SSSR (Crnomorsko
Primorje, Kavkaz i Armenija). Ovakovih
predjela sa sličnim ekološkim uslovima
ima kod nas mnogo. Uopće uzevši
FNRJ je više manje u cijelosti pogodna
za uzgoj kulture lješnjaka, koja ima cijeli
niz prednosti u usporedbi s ostalim
granama voćarstva, kao na pr. rentabilniji
uzgoj, nema opasnosti od napada
štetočinja i bolesti, velika potražnja na
svjetskoj pijaci za plodovima lješnjaka
i t. d. Kod nas bi bio uzgoj lješnjaka i
značajan i s toga razloga, budući da bi
podizanje nasada s lješnjakom t. zv. ljeskara
u izvjesnoj mjeri mogli poslužiti
kao šume u obešumljenim područjima.


Dr. J. Kovačević


STRANA STRUČNA LITERATURA


Rubner K. — DIE WIEDERANFFORSTUNG
IN BAYERN VON 1948 BIS 1954


(OBNOVA ŠUMA U BAVARSKOJ ZA
VRIJEME OD 1948 do 1954.)


Izdanje: Bayerischer Landwirtschaftsverlag
München 1954 — Str. 135, 75 fotografija,
4 fotografije u boji i 3 preglednekarte


Dr. Konrad Rubner spada sigurno
u stariju generaciju eminentnih


evropskih stručnjaka uzgoja šuma, ali
je kao jedan od rijetkih u svim svojim
radovima zastupnik i propagator naprednih
i savremenih metoda u šumarstvu.
Za razliku od mnogih »konzekventnih
«, a istovremeno konzervativnih
teoretičara i praktičara, koji često apriori
odbacuju, ili, nesvatajući suštinu,
kritiku ju- svaku novu progresivnu misao,
K. Rubner je u svojim najnovijim
radovima prihvatio i praktično razradio


255.