DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 4 <-- 4 --> PDF |
na razvijenim iglicama, a na mladima je nema. Pjege postepeno mijenjaju boju, postaju sivožute, a kad se potpuno razviju, postaju crnosmeđe. Zaražene iglice razvijaju više uskih pojaseva, koji su uzduž iglice nepravilno raspoređeni, a opkoljavaju poput prstena iglice. Tako su jedna ili više pjega izolirane tim pojasevima. Gljiva se unutar pojaseva i dalje širi te dijelovi iglica između pojaseva postepeno postaju žutosmeđi. Ako je na iglici više pjega, to iglica do jeseni posmeđi i osuši se. Smatra se, da su crni pojasevi reakcija same biljke sa svrhom obrane od parasita. Pojasevi se sastoje od nekoliko slojeva promijenjenih i nekrotiziranih stanica mesofila, ispunjenih crnom gumoznom tvari. Nekroza ne zahvaća žile, te one i dalje funkcioniraju sve do sušenja i otpadan ja iglica. Stvaranjem pojaseva uspijeva iglicama lokalizirati zarazu, ali kako se na njoj nalazi više pjega, to će ipak doći do sušenja i otpadanja. Unutar samog pojasa, širi se micelij sve više, te zahvati čitav mesofil uništivši ga. Stanice odumiru i zasuše, a njihovo mjesto zauzimaju hife. Kasnije, pod jesen, nagomilavaju se hife u obliku ströme ( = gust splet hifa) između epiderme i hipoderma, stvarajući fruktifikacione organe. Prvo se formiraju piknide, koje izbijaju na površinu iglica u vidu crnih produženih ili eliptičnih točkica. Njihova pojava nije posvuda istovremena, jer ovisi o klimatskim prilikama kraja, a obično se mogu naći pod konac ljeta. U piknidama se nalaze sitne konidije, koje nemaju nikakvo praktično značenje za širenje bolesti. Nose naziv Leptostroma pinastri Desm. Pod kraj zime i tokom proljeća razvijaju se na otpalim iglicama apoteciji, u kojima nastaju askospore u askusima. Oblik je apotecija tanjurast, uloženi su u tkivo iglice, a opkoljeni jako razvijenim stromatskim micelijem. Dolaze pojedinačno ili u skupinama, sitni su (0,5 — 1 mm), jajoliki do produženi i crni. Probijaju na površinu iglica i njihov tanjurast izgled te crna boja siguran su znak ove bolesti. Apoteciji sazrijevaju oko polovice lipnja, te iz zrelih apotecija odn. askusa bivaju izbačene askospore, koje vjetar prenese na iglice. Izbacivanje askospora produžuje se sve do rujna, a prema tomu i infekcija. Askospore kliju i putem puci zalazi klična cijev u iglice i to u mezofil, gdje se postepeno širi, uništavajući stanice, te se na iglicama pojave naprijed opisani simptomi. Istovremeno nastaju opisani pojasevi. Na bazi iglice tokom bolesti i sušenja nastaje kalusno tkivo, koje uvjetuje otpadanje iglica. Svojedobno su neki autori smatrali, da micelij zalazi i u izboje, gdje prezimljuje, ali su novija istraživanja pokazala da je to netočno. Značajno je za ovu bolest, da apoteciji sazrijevaju postepeno sve do jeseni, ali najveći broj dozrijeva početkom ljeta, pa prema tomu onda nastaju i najbrojnije zaraze. Osip se ne javlja svake godine u jednakoj mjeri, jer na razvitak gljive i infekciju utječu različiti faktori, od kojih je najvažnija v^aga. Zato se osip i javlja u jakoj mjeri u vlažnim godinama kao što je bio slučaj sa god. 1955. Obilje vlage pospješava razvitak i sazrijevanje apotecija, izbacivanje askospora i omogućava infekciju. Kod suhog vremena nema izbacivanja askospora, a prema tomu ni zaraze. Rasadnici u dolinama, zatvoreni uokolo visokom šumom, uz potok (a to je često radi lakšeg zalijevanje), na vlažnim terenima jače stradaju. Temperatura ne utječe bitno na zarazu, jer se gljiva razvija od —1° do 35° C, sa optimumom oko 16—19° C. |