DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 4     <-- 4 -->        PDF

na razvijenim iglicama, a na mladima je nema. Pjege postepeno mijenjaju
boju, postaju sivožute, a kad se potpuno razviju, postaju crnosmeđe. Zaražene
iglice razvijaju više uskih pojaseva, koji su uzduž iglice nepravilno
raspoređeni, a opkoljavaju poput prstena iglice. Tako su jedna ili više pjega
izolirane tim pojasevima. Gljiva se unutar pojaseva i dalje širi te dijelovi
iglica između pojaseva postepeno postaju žutosmeđi. Ako je na iglici više
pjega, to iglica do jeseni posmeđi i osuši se. Smatra se, da su crni pojasevi
reakcija same biljke sa svrhom obrane od parasita. Pojasevi se sastoje od
nekoliko slojeva promijenjenih i nekrotiziranih stanica mesofila, ispunjenih
crnom gumoznom tvari. Nekroza ne zahvaća žile, te one i dalje
funkcioniraju sve do sušenja i otpadan ja iglica. Stvaranjem pojaseva uspijeva
iglicama lokalizirati zarazu, ali kako se na njoj nalazi više pjega, to
će ipak doći do sušenja i otpadanja. Unutar samog pojasa, širi se micelij
sve više, te zahvati čitav mesofil uništivši ga. Stanice odumiru i zasuše, a
njihovo mjesto zauzimaju hife. Kasnije, pod jesen, nagomilavaju se hife
u obliku ströme ( = gust splet hifa) između epiderme i hipoderma, stvarajući
fruktifikacione organe.


Prvo se formiraju piknide, koje izbijaju na površinu iglica u vidu crnih
produženih ili eliptičnih točkica. Njihova pojava nije posvuda istovremena,
jer ovisi o klimatskim prilikama kraja, a obično se mogu naći pod konac
ljeta. U piknidama se nalaze sitne konidije, koje nemaju nikakvo praktično
značenje za širenje bolesti. Nose naziv Leptostroma pinastri Desm. Pod
kraj zime i tokom proljeća razvijaju se na otpalim iglicama apoteciji, u
kojima nastaju askospore u askusima. Oblik je apotecija tanjurast, uloženi
su u tkivo iglice, a opkoljeni jako razvijenim stromatskim micelijem. Dolaze
pojedinačno ili u skupinama, sitni su (0,5 — 1 mm), jajoliki do produženi
i crni. Probijaju na površinu iglica i njihov tanjurast izgled te crna boja
siguran su znak ove bolesti.


Apoteciji sazrijevaju oko polovice lipnja, te iz zrelih apotecija odn.
askusa bivaju izbačene askospore, koje vjetar prenese na iglice. Izbacivanje
askospora produžuje se sve do rujna, a prema tomu i infekcija. Askospore
kliju i putem puci zalazi klična cijev u iglice i to u mezofil, gdje se postepeno
širi, uništavajući stanice, te se na iglicama pojave naprijed opisani simptomi.
Istovremeno nastaju opisani pojasevi. Na bazi iglice tokom bolesti i sušenja
nastaje kalusno tkivo, koje uvjetuje otpadanje iglica.


Svojedobno su neki autori smatrali, da micelij zalazi i u izboje, gdje
prezimljuje, ali su novija istraživanja pokazala da je to netočno.


Značajno je za ovu bolest, da apoteciji sazrijevaju postepeno sve do
jeseni, ali najveći broj dozrijeva početkom ljeta, pa prema tomu onda nastaju
i najbrojnije zaraze.


Osip se ne javlja svake godine u jednakoj mjeri, jer na razvitak gljive
i infekciju utječu različiti faktori, od kojih je najvažnija v^aga. Zato se osip
i javlja u jakoj mjeri u vlažnim godinama kao što je bio slučaj sa god. 1955.
Obilje vlage pospješava razvitak i sazrijevanje apotecija, izbacivanje askospora
i omogućava infekciju. Kod suhog vremena nema izbacivanja
askospora, a prema tomu ni zaraze. Rasadnici u dolinama, zatvoreni uokolo
visokom šumom, uz potok (a to je često radi lakšeg zalijevanje), na vlažnim
terenima jače stradaju. Temperatura ne utječe bitno na zarazu, jer se gljiva
razvija od —1° do 35° C, sa optimumom oko 16—19° C.