DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE


GODIŠTE 80 JULI —AUGUST GODINA 1956


OSIP IGLICA BORA


(Lophodermium pinastri Chev.)


Prof. Dr. Josip Kišpatić Polj. šumarski fakultet, Zagreb


U
U
nazad posljednjih nekoliko godina dobivamo u naš Zavod za fitopatologiju
sve više pošiljki sadnica običnog bora (Pinus silvestris) iz šumskih
rasadnika, oboljelih od osipa. Determinacijom smo utvrdili, da se radi o
osipu uzrokovanom gljivom Lophodermium pinastri Chev. Na mnogo su
mjesta sadnice potpuno propale, jer nisu poduzimane nikakve protumjere.
Broj se šumskih rasadnika kod nas sve više povećava, a isto tako i uzgoj
borovih presadnica u njima radi sve obimnijeg plana pošumljavanja. Prema
tomu, osip će se javljati i dalje u sve jačoj mjeri, pa je potrebno ubuduće
u rasadnicima o toj bolesti voditi računa, U protivnom, čitav plan pošumljavanja
može doći u pitanje, tim više, jer se zaraženim sadnicama bolest
prenosi na teren, gdje nastavlja svoje štetno djelovanje na mlada borova
stabla. Ovom prilikom želimo istaknuti činjenicu, da nam sa terena šumarski
organi redovito šalju na determinaciju već potpuno zaražen materijal
(to se odnosi na sve pošiljke, ne samo na pošiljke bora sa osipom), tako da
obično ne možemo učiniti ništa drugo nego ustanoviti činjenično stanje tj.
uzročnike i da je materijal propao. Time, dakako, nismo u stvari pomogli
praksi. Potrebno je, da šumarski organi vode veću brigu o pojavi bolesti
(i štetnika) u šumskim rasadnicima i da nam pravovremeno šalju materijal,
tako da možemo nakon dijagnoze javiti i mjere obrane. Uvjereni smo, da bi
na taj način naša suradnja u mnogo slučajeva smanjila štete, barem u slučajevima,
gdje je to moguće, kao što je to sa osipom bora.


Da spriječimo štete od osipa, potrebno je upoznati se sa simptomima ove
bolesti, njezinom biologijom, te mjerama suzbijanja. Kako u »Š. L.« već dugo
nije izašao prikaz ove bolesti i mjera obrane, to ćemo ovdje iznijeti o njoj
sve podatke, koje je potrebno znati, a da bi se s uspjehom suzbili.


Osip iglica napada najjače mlade borove do 10 g., a najštetniji je na
biljkama do 4 god. starosti. Dolazi i na starijim stablima, ali bez velikih
posljedica, jer stradaju samo iglice na donjim granama. Međutim, starija
su stabla izvor zaraze za mlađe borove, ako se nalaze u blizini.
Osim na P. silvestris, dolazi ista glijiva i na P. montana, P. nigra, P. cembra,


P. ponderosa i P. lambertiana, ali je P. silvestris najosjetljiviji, a osim toga
kod nas se najviše uzgaja u rasadnicima.
Prvi su znaci zaraze sitne sivkaste pjege na iglicama tokom ljeta, u
početku na donjim, a kasnije i na gornjim iglicama. Do zaraze dolazi samo




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 4     <-- 4 -->        PDF

na razvijenim iglicama, a na mladima je nema. Pjege postepeno mijenjaju
boju, postaju sivožute, a kad se potpuno razviju, postaju crnosmeđe. Zaražene
iglice razvijaju više uskih pojaseva, koji su uzduž iglice nepravilno
raspoređeni, a opkoljavaju poput prstena iglice. Tako su jedna ili više pjega
izolirane tim pojasevima. Gljiva se unutar pojaseva i dalje širi te dijelovi
iglica između pojaseva postepeno postaju žutosmeđi. Ako je na iglici više
pjega, to iglica do jeseni posmeđi i osuši se. Smatra se, da su crni pojasevi
reakcija same biljke sa svrhom obrane od parasita. Pojasevi se sastoje od
nekoliko slojeva promijenjenih i nekrotiziranih stanica mesofila, ispunjenih
crnom gumoznom tvari. Nekroza ne zahvaća žile, te one i dalje
funkcioniraju sve do sušenja i otpadan ja iglica. Stvaranjem pojaseva uspijeva
iglicama lokalizirati zarazu, ali kako se na njoj nalazi više pjega, to
će ipak doći do sušenja i otpadanja. Unutar samog pojasa, širi se micelij
sve više, te zahvati čitav mesofil uništivši ga. Stanice odumiru i zasuše, a
njihovo mjesto zauzimaju hife. Kasnije, pod jesen, nagomilavaju se hife
u obliku ströme ( = gust splet hifa) između epiderme i hipoderma, stvarajući
fruktifikacione organe.


Prvo se formiraju piknide, koje izbijaju na površinu iglica u vidu crnih
produženih ili eliptičnih točkica. Njihova pojava nije posvuda istovremena,
jer ovisi o klimatskim prilikama kraja, a obično se mogu naći pod konac
ljeta. U piknidama se nalaze sitne konidije, koje nemaju nikakvo praktično
značenje za širenje bolesti. Nose naziv Leptostroma pinastri Desm. Pod
kraj zime i tokom proljeća razvijaju se na otpalim iglicama apoteciji, u
kojima nastaju askospore u askusima. Oblik je apotecija tanjurast, uloženi
su u tkivo iglice, a opkoljeni jako razvijenim stromatskim micelijem. Dolaze
pojedinačno ili u skupinama, sitni su (0,5 — 1 mm), jajoliki do produženi
i crni. Probijaju na površinu iglica i njihov tanjurast izgled te crna boja
siguran su znak ove bolesti.


Apoteciji sazrijevaju oko polovice lipnja, te iz zrelih apotecija odn.
askusa bivaju izbačene askospore, koje vjetar prenese na iglice. Izbacivanje
askospora produžuje se sve do rujna, a prema tomu i infekcija. Askospore
kliju i putem puci zalazi klična cijev u iglice i to u mezofil, gdje se postepeno
širi, uništavajući stanice, te se na iglicama pojave naprijed opisani simptomi.
Istovremeno nastaju opisani pojasevi. Na bazi iglice tokom bolesti i sušenja
nastaje kalusno tkivo, koje uvjetuje otpadanje iglica.


Svojedobno su neki autori smatrali, da micelij zalazi i u izboje, gdje
prezimljuje, ali su novija istraživanja pokazala da je to netočno.


Značajno je za ovu bolest, da apoteciji sazrijevaju postepeno sve do
jeseni, ali najveći broj dozrijeva početkom ljeta, pa prema tomu onda nastaju
i najbrojnije zaraze.


Osip se ne javlja svake godine u jednakoj mjeri, jer na razvitak gljive
i infekciju utječu različiti faktori, od kojih je najvažnija v^aga. Zato se osip
i javlja u jakoj mjeri u vlažnim godinama kao što je bio slučaj sa god. 1955.
Obilje vlage pospješava razvitak i sazrijevanje apotecija, izbacivanje askospora
i omogućava infekciju. Kod suhog vremena nema izbacivanja
askospora, a prema tomu ni zaraze. Rasadnici u dolinama, zatvoreni uokolo
visokom šumom, uz potok (a to je često radi lakšeg zalijevanje), na vlažnim
terenima jače stradaju. Temperatura ne utječe bitno na zarazu, jer se gljiva
razvija od —1° do 35° C, sa optimumom oko 16—19° C.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Utvrđeno je, da pojedine provenijense borova različito stradaju od te
bolesti, ali mi nemamo 0 tom podataka za naše prilike. Slabije sadnice jače
podliježu napadu, vjerojatno jer su manje sposobne lokalizirati gljivu.


Početni stadij bolesti nije lako utvrditi, jer slične simptome mogu
uzrokovati i drugi uzroci, kao na pr. mraz, duža suša, suhi vjetar, nepovoljno
tlo. Radi toga potrebna je za točnu dijagnozu mikroskopska pretraga.


Zaražene iglice izlučuju veliku količinu vode, jer su stanice zapornice
uništene, pa su puci otvorene. Dakako da to dolazi kod nas naročito do
izražaja, jer su nam ljeta obično suha. Prema tomu, presađene a zaražene
sadnice još će više trpjeti od suše. Stoga smo mišljenja, da je uz sušu napad
osipa često uzrokom neuspjeha pošumljavanja.


Osip iglica bora


Borba se sastoji prvo u stvaranju što boljih uvjeta za rast sadnica i
drugo, u direktnim mjerama.


Zemljište treba da po strukturi i kiselosti odgovara zahtjevima bora.
Izbjegavati prevlažno mjesto za rasadnik. U blizini rasadnika ne smiju se
nalaziti stari zaraženi borovi, jer su izvor zaraze. Ne pregusto sijati, a
kasnije sadnice pravovremeno i pravilno prorjeđivati. Otpale iglice po mogućnosti
sakupiti i spaliti, i to pred početak ljeta. Suzbijanjem korova smanjujemo
vlagu i time i uslove zaraze.


Sve ove mjere samo smanjuju opasnost od osipa, ali je ne mogu potpuno
spriječiti.


Efikasna je jedino direktna borba fungicidima. Prskanja se izvode sa
bakarnim sredstvima ili u novije vrijeme, sa karbamatima. Bordoška se
juha upotrebljava 1—2%, a isto tako i naš bakarni kreč. Visokoprocentni
bakarni oksikloridi (sa 50% bakra) uzimaju se 0,6—1%, karbonat (Dithane)
0,40/o.


Prvo se prskanje vrši oko polovice lipnja, a kasnije prema potrebi tj.
kada´ kiše isperu sredstvo sa iglica. To znači, da broj potrebnih prskanja
ovisi o godini. U pravilu treba nastojati da sve do pred jesen na iglicama
nalazimo dovoljnu količinu fungicida. Preporuča se u juhe dodavati sredstva
za bolje ovlaživanje, jer se tada kapljice lakše lijepe na voštanu prevlaku na
iglicama.


Svakogodišnje redovito prskanje borovih sadnica u rasadniku treba
da postane pravilo u svim onim rasadnicima, gdje je ustanovljen osip, pa
makar i u manjoj mjeri, jer čim on postoji, doći će u prvoj vlažnoj godini
do velikih šteta, a tada je prekasno, jer su sadnice već propale.


U svakom slučaju zaražene sadnice ne možemo presađivati, jer će se
bolest razvijati nakon presadnje dalje i tako će doći do osipa, a time i do
propadanja presađenog materijala. Prema tome, prskanje je preko potrebno,
jer samo njime osiguravamo dovoljnu količinu zdravih sadnica za pošumljivanje,
koje će nam donijeti uspjeh.