DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 23     <-- 23 -->        PDF

predviđa se u 1956. g. posjeći 100.000 m3
crnoga bora. Bilo je slučajeva da su se
skidali lončići i sjekla stabla za navedenu
potrebu. Navodilo se da su ti zahtjevi
bili pretjerani i da se je stvarno
vrlo mali procent drveta ugrađivao u
brodove, a ostalo se je trošilo tamo gdje
nije morala ići borovina. U osvrtu na
ovaj momenat, neki su diskutanti dokazali
da bi se više isplatilo uvesti te
stvarno potrebne Sortimente od pičpajna
ili tikovine, nego li sasjeći tolike količine
domaće borovine, pa tako ugrožavati
sirovinsku smolarsku bazu. Nadalje,
ostale sieče borovine ne drže korak
sa prirastom. Osim toga se ne može
tako lako smolariti »svako stablo«. Da
bi se uopće otvorilo neko smolarsko radilište,
mora se imati na umu da je potrebno
zadovoljiti osnovni kriterij, to 4est da u odnosu na kategoriju terena
i udaljenost radnikove nastambe, kao i
na prosječnu starost borova i njihov
prosječni godišnji prinos smole, mora
biti i određeni minimalni broj stabala
u jednom hektaru površine. Ako taj minimum
ne zadovoljava, onda je uzaludno
teoretisati o »svakom boru«. Kao o
teškom problemu, bilo je dosta govora
o borovom podmlatku koga često nema,


o ispaši u šumama koja onemogućava
pojavu i održanje podmlatka, o eroziji
i t. d.
Radi svega toga se nije mogla zanemariti
niti inače velika uloga istraživačke
službe, bez čije bi pomoći praksa
tapkala na mjestu, ili bi udarala nasumce,
rijetko kada i slučajno pogađajući
gdje treba. Mi nemamo, kao mnoge
druge zemlje, specijalnoga instituta za
bor, niti specijalnih časopisa i sretstava,
koja ovako važna privredna radinost
treba da ima. Međutim naši šumarski
instituti u Srbiji, Makedoniji, Bosni, a
sada i u Hrvatskoj imaju u programu
svoga rada i istraživanja smolarenja.
Zbog heterogenosti vrsta borova, te njihove
različite teritorijalne rasprostranjenosti,
vladaju i heterogeni problemi
i takova praksa. To se je pokazalo i na
ovom savjetovanju kako bi bilo nemoguće
raditi po jednom receptu. Kadar
naše smolarske istraživačke službe je
nevjerovatno malen, a uz to i slabo povezan
suradnjom. Pokazalo seje đapojedinci
mnogo bolje poznaju prilike . po


dalekom inostranstvu, nego li u svojoj


zemlji. Pored sve raznoličnosti prilika


i problema, ta suradnja je neophodna


radi onće razmjene iskustava u već po


stignutim radovima, radi upoznavanja


metodike rada, kao i uopće radi surad


nje prema operativi. Na savjetovanju
se je pokazalo koliku treba važnost pokloniti
pitanju borova podmlatka i stim
u vezi uzgojem novih sastojina koje bi
imale viši stepen smolovitosti selekcioniranjem
takvoga tipa, a po, uzoru na
dosada poznata vrlo smolovita stabla.
Ovo se može postići na nekoliko načina.
Selekcioniranjem sjemena, koje je uzeto
sa vrlo smolovitog stabla i sigurno
oprašeno sa takvoga bora. Zatim se to
postiže kalemljenjem mladih biljaka
grančicama sa takvih stabala, te ožiljavanjem
reznica sa tih borova.


Ovaj rad je od vanredne važnosti za
našu budućnost kao i za naš sadašnji
rad na podizanju kvalitetnog podmlatka
bora. Zato je veoma potrebno i korisno
upoznati se sa radom na ovom pitanju
koje je dosada jedino obrađivao ing.
Dudić na svojim opitnim poljima u Srbiji.
Tehnika ovoga rada je vrlo delikatna
i treba je dobro upoznati da bi
se mogla uspiešno omasoviti. Eksperimenti
će se sada upotpuniti primjenjivanjem
radioaktivnih izotopa. Ovo bi
bio jedan od najzahvalnijih radova koje
bi naša istraživačka služba predala
praksi.


Genetika je već prebrodila pitanje
naslijeđivanja svojstava neke individue
i mogućnosti daljnjega prenošenja na
potomstvo. U pogledu osobite smolovitosti
nekih borova, savremena istraživanja
idu za tim da utvrde kojem varijetetu
pripada ta jedinka, jer ova pojava
nije samo individualno svojstvo, nego
osobina cijeloga varijeteta. Ipak i posebna
individualna svojstva imaju jak
značaj. Kod nas je dosada utvrđeno da
imamo oko 15 varijeteta crnoga bora.
Najsmolovitiji bor od svih vrsta jest
alepski, koji uopće u tom smislu nije
istražen, premda su uočene neke morfološke
karakteristike osobito smolovitih
borova te vrste. Te indicije se još ne
mogu nazvati nikako vim tvrdnjama.
Potrebna su daljnja opsežna izučavanja.
Ovo će biti utoliko više važno što ne
samo da alepski bor u prosjeku daje nekoliko
puta više smole nego crni, a 1
druge vrste, nego i zato što kvalitet
smole alepskoga bora ima posebne odlike
koje su na osobitoj cijeni prema
ostalim smolama. Dosada je utvrđeno
da je smolovitiji onaj varijetet koji je
primitivniji, te će se daljnje selekcioniranje
i u šumsko-uzgojnim radovima
šireg opsega, orijentirati na favoriziranju
ovih »pfimitivaca«.


Na savjetovanju je, istaknuta pgromna
prednost smolarenja stimuliranjem,


229